|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav,to si ti
za te živim najdraži..
Kada uhvatim vremena(što je u zadnje vrijeme jako rijetko)volim pročitati ove blogove...
Svi su mi podjednako dragi, bez obzira na poredak kojim su poredani
Ljubav..ah ljubav
Zan_LIVIJANA
mirika
E*R*R*E*W*A*Y
My mistake
...plavooka :o)
Malena
Tvoja Zauvijek
U čašu od jogurta stane
sve tvoje sabrane mane,
a volim ja i njih,
jer mane i vrline
jednom cjelinom te čine.
Volim ja i tvoje usne
koje ponekad,kao da
su bijesne pa
neke grimase čine,
da večer smijehom začine...
Vrludave okice tvoje
zapele su za moje,
gledaju se i ne trepću.
poglede ne skreću.
Neposlušne ruke ti volim,
kad po kosi me diraju,
pa me malo škakiljaju.
One stvarno,ama baš nikad,
ne miruju!!
Sve u svemu,
pravi si mali vragolan,
nije ni čudno što
si mi tako drag!
Zato te volim,
kao što nikad
voljela nisam,
zato samo TVOJA,
ZAUVIJEK sam...
Stara ljubav
Kako da pjevam
o sreći u duši
kad zbog bijesa sijevam
dok bol me guši!?
Kako da pjevam
o danima vedrim
kad suze lijevam
i na njima s
uspomenom jedrim?
Pjevati mogu o tuzi,
o izigranoj sreći.
Pjevati mogu o suzi
koja novu ljubav priječi...
Ovu pjesmu posvećujem
staroj ljubavi svojoj,
i samo joj poručujem,
još si u duši mojoj...
I zato pjevam o tuzi,
o izigranoj sreći...
i zato pjevam o suzi
kad ti srce zbogom
ne može reći...
Kad ti jednom
Kad ti jednom kažem laku noć,
nemoj odmah na počinak poć,
već poljubac mi svjež daj
dopusti da upamtim trenutak taj...
Kad ti jednom kažem dobro jutro,
nemoj otići od mene hitro.
Zagrli me snažno ,
samo nemoj da bude lažno...
Al ako ti jednom kažem da te VOLIM
nemoj misliti da te zato MOLIM
za ljubav ili sreću,
jer onda to neću!
Imam i ja svoj ponos
koji ne dam za taj zanos!
Ne dam ponos za ljubavi malo
pa makar mi srce STALO...
Dan mi prođe
Jedna ljubav bez kraja
čini se da kraj s krajem spaja.
Baš kad pomislim da
je to ono pravo,
odmah sutra mi bude žao...
Ja srce uporno dajem
al imam osjećaj
da ga stalno vraća...
O ,Bože, koliko ga volim...
Da li on to shvaća?!
Mislim da mišljenja nemam
jer svaki dan, nesvjeno, ga mijenjam.
Unatoč tome,
DAN MI PROĐE(...)
samo u želji da ga vidim.
Ljudi, da li treba
da se toga stidim?!
Godine dvije
Prošle su godine dvije
oko suzu krije.
Nemam te više ja
druga te uzela...
Začarala te ona,
pukla je spona,
između tebe i mene.
Druga te zavela
od mene otela...
Nije znala
da te volim jače,
više od kakve palače.
Više od srebra i zlata,
od kamenja dragog oko vrata.
Nije znala
da meni je suza pala
jer prošle su godine dvije
a kao da nas nikad bilo nije...
San
Tako si blizu,
a opet, tako daleko...
Ruka seže,
da te dodirne, zagrli...
Ali tebe nema,
nisi tu
jer ti si samo u snu...
U snu, mračne noće
noći bez svjetla,
noći bez ponoći,
noći bez zvijezda...
Noć, tamna i mračna
jer ti nisi tu...
Jer ti si samo u snu...
Samo život osta
Nekoć vjerovah u sve,
u nove pobjede.
Vjerovah u ljubav
u sreću, život i ljude!
Al ljudi me izdaše,
sreću mi oteše..
Osta samo život da se živi
i tuđim uspjesima se divi...
Dragi moji!
Evo, nakon par mjeseci, opet sam se vratila! Jako mi je nedostajao ovaj blog, jer to mi je bila jedna od navećih zanimacija u slobodno vrijeme...Kako sam do nedavno praktički bila bez slobodnog vremena, nisam niti imala kad pisati i objavljivati postove.. Ali, evo me opet.. Nadam se da ćete me i dalje čitati...i naravno komentirati 
Ruka
Za pomoć ja vapim
al praznih ruku, sama, zjapim...
Sama se borim
da si život stvorim...
Kad će netko pružiti ruku,
i skratiti mi muku?
Ruku novog početka,
a ne ko sad, preranog svršetka...
Dragi moji!
Evo skupih snage, a i vremena da napišem ovaj post.
Naime, kao što ste mogli i primjetiti, dugo je prošlo od mog zadnjeg posta..
Jednostavno, nemam više vremena..Počela sam raditi i to mi oduzima većinu moga vremena..
Tako da nemam vremena za ovaj svoj blogić..Bilo mi je super dok sam ga pisala..Vjerujem da sam stekla dosta prijatelja (blogera) koji su me redovito čitali i bili mi podrška u svemu..Hvala vam svima na svakoj lijepoj riječi (pa i na onima manje lijepim-jer bilo je i takvih). Možda nas život opet poveže..Jer čudni su putevi života...A i blogera 
Pozdrav i puno sreće u životu i ljubavi. I samo ješ jedan mali savijet za kraj: Dragi moji, ljubavi dolaze i prolaze kroz život, ali pravo prijateljstvo je vječno!Pozdrav!
Voli vas Anitha
Sve ću ti dati
Dvije rujne zore
ne sviću kraj mene,
zeleno more
vidjet više neću,
oka dva
odnesoše moju sreću .
Medna usta,
pelud cvijeta,
kosa gusta
božanstvo ovog svijeta.
Božanstvo zbog
kojeg izgubih ponos
izgubih svoj mir,
jer ti si moj zanos,
neukrotivi vir.
Koža meka poput svile
i baršuna mekog
što tkale su ga vile
za muškarca stasitog.
Ruke snažne,
u zagrljaju tom,
žene su važne
i zavole jačinom svom.
I ja zavoljeh tebe
srcem svojim svim
dadoh ti sebe
zbog zaluđenosti
za zagrljajem tim.
Mek ti je korak
poput ružine lati,
život bez tebe mi je gorak
voli me i sve ću ti dati..
Santa leda
Ja volim ludo
i želim još luđe,
ja želim nešto
što je tuđe..
Ne želim ja
dragulje, niti
zlata sjaj,
već pogled taj..
Želim pogled
topao poput
sunca, proljeća,
novog stoljeća..
Pogled
što topi
santu leda
moje duše..
Lyra
Na putu svog života
vidjeh mnogo divota.
Jedna od njih bio si i ti
moja jedina ljubavi.
U cvijetu mladosti svoje
htjela sam srce tvoje.
Htjela sam ljubav tvoju,
dala ti dušu svoju.
Pod stare dane
bio si mi lane.
Bio si mi cvijet
moj nedokučivi svijet.
Sad kad snivam na miru,
na počivalištu ti mi sviraš lyru.
Ljubavne pjesme mi pjevaš,
jedino što me sada nemaš...
Ljubav treća
Volio me jesi
i u ljubav si se kleo
oko mene ljubomoru si pleo.
Ali ja tebe voljela nisam
i ti si to znao,
ipak, od njega si me krao.
Ali ja njegova bila nisam.
Ti ti nikad nećeš znati
jer moje srce sad za trećim pati.
taj treći neće ni da me gleda
niti malo svoje ljubavi mi ne da.
Što ćeš kad sudbina je takva.
Ti mi daješ ljubav svu
al ja ne želim ljubav tu.
Ja želim ljubav treću
ah, hoću li ikad naći sreću..
Trnje
Davno je to bilo
pred godine dvje
u jednom malom mjestu
odmah tik uz cestu.
Biješe sredina ljeta
kad cvijeće crveno cvjeta,
kad vjetarac kosu gladi
i nitko od vrućine ne radi.
Biješe to u malom mjestu
odmah tik uz cestu
gdje nađoh crven cvijet
dalek meni svijet...
Crven cvijet s očima rosnim
i rukama poput ružinih lati,
meke usne kao list okrunjen
rosom što na suncu želi sjati.
On je bio crven cvijet
on je bio dalek svijet.
Oči su mu bile kao rosa
smeđa mu je bila kosa.
Al ljepota dana potrajala nije
crni oblak sunce skrije.
Oblak crnji od noći crnje
jer crven cvijet imao je trnje.
Trnje je ruža imala
al vješto ga je skrivala.
Nisam znala
da ruža je dala
miris lažan
koji uopće nije važan.
Crvenilo je naglo palo
od rose nije više sjalo.
Da sam barem znala prije
da crven cvijet trnje krije.
Ne bih sada bila tu
zarobljena u svom snu
sama nebih bila
niti suzu nebih krila.
Da sam barem prije znala
da ruža je trnje dala.
Da sam barem shvatila,
ne bih sada patila...
Nije tu
Čuje se tišina,
vidi se mrak,
osjeća se njegov korak lak.
Srce je divljina
a u divljini je on
vladar je prostranstva tog,
vladar srca mog.
Ali opet njega nema
on nije tu
da vlada tom divljinom
da pjeva sa tišinom.
Nije tu da
gleda samnom mrak,
ali ipak čujem njegov korak lak.
Korak koji odzvanja kroz tišinu
i kroz moju divljinu.
Kroz moje srce
u grudima njegovim...
