My spiritual exercises
subota, 19.03.2011.
Bog i horoskop
Pretpostavimo da me moj zamišljeni sugovornik na pustom otoku, bez knjiga i kompjutera, upita, što je za mene bog?
Ja bih odgovorio ovako. Ukratko, mogao bih reći da ima mnogo stvari u svijetu i svemiru koje upućuju na postojanje jedne kreativne inteligencije (koju možemo nazvati i bog). S druge strane, postoje mnoge stvari u tzv. Svetim spisima, koje se mogu osporiti, i naravno oduzeti njihov 'božanski legimitet'. I sam sam se iznenadio da su neki od najvećih istraživača Biblije bili ateisti. S jedne strane imamo vjernike, raznih svjetskih religija, koje zagovaraju postojanje boga, i ateiste, koji to negiraju. Tko je od njih u pravu? Ja mislim da od ove dvije opcije, niti jedna ne mora biti, i nije u pravu. Po meni i vjernici poznatih (i priznatih) religija, kao i ateisti - griješe.
Prije svega, kao što sam već to ranije napomenuo, mi ne možemo znati da li je naš svemir univerzum, ili je samo dio većeg kompleksa - multiverzuma. Također sam već usporedio naš zvjezdani sistem sa atomom. Uzmimo za primjer da na jednom elektronu u našem tijelu, koji se zajedno sa sedam drugih vrti oko atomske jezgre (malog 'sunca') žive sićušna bića, koji su analogni ljudima na Zemlji. Da li bi oni iz njihove perspektive bili kadri spoznati što je ljudsko tijelo. Svakako da ne. Isto tako smatram da ni Zemljani nisu u stanju spoznati svemir, ni njegovo nastajanje ni funkcioniranje ni ništa temeljno. Jednostavno, mi nismo u stanju prodrijeti na makro-dimenzije (pa sagledati funkcioniranje pojedinih 'organa' svemira), a isto tako ni prodrijeti na mikro-dimenzije i moći sagledati kako on izgleda u svojem najsuptilnijem, najprofinjenijem nivou (mentalne energije, nazovimo je tako). Ukratko, moji su pogledi - pogledi agnostika, međutim, rekao bih ipak, bez lažne skromnosti - učenog agnostika (za razliku od onih koji jednostavno kažu da 'postoji nešto, ali se to nešto ne može utvrditi, ni - 'naučno dokazati'.
Postojanje jednog kreativnog arhitekta svemira može se naslutiti, ali u kojem tačno obliku to biće postoji - nije moguće naravno dokazati. Opet, s perspektive sićušnog supermikroba, koji parazitira na jednom elektronu velikog fizičkog tijela, možemo postaviti i hipotezu da je naš 'univerzum' nastao u utrobi drugog univerzuma, pa da je 'roditelj' našeg svemira zapravo jedan drugi svemir - majka svemir. Itd itd.
Ako pak uzmemo tzv. polubožanstva, kao što su bog Sunca Helios, božica Mjeseca Luna, boginja Venera - možemo doduše, ako dobro poznajemo filozofiju i astrologiju, postaviti hipotezu o njihovoj 'božanskosti', međutim gledano u makro-proporcijama čitavog svemira oni su opet - elektroni koji se vrte oko jezgre jednog atoma fizičkog tijela. S obzirom da je njihovo kretanje determinirano, tj. okreću se oko 'jezgre', odnosno sunca po tačno određenoj orbiti, kako da ih smatramo bogovima, ako je nama, bićima koje su oni stvorili, data mogućnosti slobodnog kretanja?
No, ta su bića, odnosno njihove energije ipak naši 'roditelji', na ovaj ili na onaj način. Njihove se karakteristike precizno reflektiraju u našem tijelu; naši segmenti tijela, naši organi i čakre savršeno odgovaraju planetama našeg sistema. Te se proporcije jednostavno ne mogu zanemariti. I onda ponovno pitanje, nije li onda štovanje tih božanstava ispravna religija? Ja bih rekao da vjera u boga, koliko to god kontradiktorno zvučalo, ne mora istovremeno značiti i religiju. Jer riječ religija upućuje na - ponovno povezivanje s bogom. Po meni i sama riječ religija je pod znakom pitanja jer, običnom smrtniku, mikrobu koji parazitira na elektronu velikog tijela nije moguće povezivanje s nikakvim inteligencijama koje prevazilaze nivo nekakvih 'nižih astralnih bića'. Drugim riječima, čovjek sam stvara bogove (i 'vragove'), i tim se energijama klanja, misleći da se stvarno može povezati s nekakvim krajnjim supremoćnim i superinteligentnim bogovima-stvoriteljima. To nije moguće i radi se samo o čovjekovim pretenzijama i iluzijama, o 'wishful thinking', kako kažu u engleskom govornom području. Dakle, moj zaključak bio bi da cjelokupna religijska filozofija vezana za 'jedinstvo s bogom' predstavlja samo (iluzorni) osjećaj , a ne stvarno jedinstvo. Religiozni osjećaj čovjeku daje planeta Neptun, odnosno energije te planete. O tome se radi. Ranije, moram priznati, bio sam mišljenja da toj planeti treba pridati glavno značenje, međutim, ona je, kao i druge, uvjetovana energijama ostalih planeta. Njihova sinergija može biti kako pozitivna, tako i negativna, pa nema razloga bilo kojoj planeti pridavati značaj nekakvog glavnog božanstva - njihove su energije dvostruke, konstruktivne, ujedno i destruktivne, ovisno o konstelaciji - ukoliko su u disonanci, mogu donijeti individuama, kao i velikim grupama, velike nevolje. Stvari su jednostavno tako postavljene, dakle, od strane neke 'više inteligencije', koji mi smrtnici ne možemo spoznati.
