Moje carstvo mitova
17.09.2011., subota
Rekla zemlja da će svaka tajna biti otkrivena
|
Čuvali ste tajnu dobro. sada je vrijeme da vam otkrijem da se ništa ne može sakriti. sve dođe na svoje. Istina nađe svoj put, stara je poslovica da se novac i ljubav ne mogu sakriti. moram neke stvari izbaciti iz sistema inače neće dobro završiti. Na ovom svijetu postoje ljudi koji misle da mogu zaobić sustav. ne vjerujem u pravila u ljubavi i ratu, ne zato što ne postoje -jer postoje i jako su stroga - nego zato što ih svi zaobilaze. neke stvari su nedopuštenje, napasti sklonište s ženama i djecom, pucati na ranjenike u bolnici, zaljubiti se u partnera tvog prijatelja i ukrasti mu dečka/curu, bivše pozvati van i pretvarat se da je sve u redu i slično i slično. Parkić, mrak, jedini izvor svjetlosti je izdajnički mjesec u opadanju. Ona me zove da dođem, s njom i njenim novim dečkom. Kao da ja nikad nisam postojala i da moje emocije nisu bile stvarne, zar me pomješala sa sobom? Kako biti normalan pokraj osobe koja ti je doslovno pred nosom uzela nešto što je tvoje? ja ne volim djeliti ni stvari kojih imam i previše a kamoli nju. U jednom trenu se smješkam dok umirem od dosade, u idućem pijem rakiju, u idućem se derem jer ne mogu izdržat pritisak. nju vidjeti nakon tolko vremena i shvatiti da ne osjećaš ništa, al apsolutno ništa, osim velikog gubitka vremena, i njega koji mene vidi kao prijetnju, bolji izlazak u petak navečer nisam imala već stoljećima. za nervozu ću kriviti mjesec, za ljutnju njegov flegmatičan stav, ali za šok kada se ona promjeni u njegovom odsutstvu..koga da za to krivim? zašto odustaješ od osobe bez koje ne možeš preživjeti dan? na koju misliš svaki dan i prema kojoj neš osjećaš? nisam tvoja igračka da te zabavljam dok njega nema, da mi kažeš kako je ovaj svijet nepravedan jer ti nemožeš imati sve osobe koje želiš istovremeno. jadna ti. nemoj me dirati dok njega nema, nemoj stavljati moju ruku na svoje koljeno, nemoj govoriti da ti nedostajem, nemoraš si lagati u redu je, glumi si normalnu osobu, meni je normalno dosadno. ali još me jedanput osramoti pred tim debilom i nemoramo više nikad u životu progovoriti ni jednu jedinu riječ. Ljudi su čudni. Sreća moja pa sam ja jednorog. |
