Moje carstvo mitova
30.08.2011., utorak
Dark moon
|
Htjela sam napisati još jedan post uobičajen za mene. Žaljenje oko ljudi, pričanje kak je meni teško, kak osjećam da mi je život apsurdan da mi dođe da odem u pustinju il živim u pećini etc etc. Prije nego što sam planirala napisati novu Uobičajenu jadikovku, otišla sam zapaliti svijeću, naime primila sam Plamen magle Avalona, koji se budi na svaki mračni mjesec. I ovaj mi je novi mjesec teško sjeo energija je bila grozna, svađe nesporazumi i razočarenja u ljude, ali nakon što sam zapalila svijeću počela sam osjećati mir. Kada mi je najpotrebnije, u najtamnijoj noći ovog mjeseca plamen mi je obasjao put. Tako čudesno kako ti nešto simbolično može toliko pomoći, odagnati sve misli sve napetosti sva nezadovoljstva. Zvijezde su noćas prekrasne, čujem zrikavce, još jedan "otračen kirbaj". Za promjenu malo pozitive. Nije izgubljeno ono što nikad nismo niti imali. A ništa ne traje vječno, pogotovo ne iluzije. Ko da sad trebamo pretjerivati oko stvarnosti, ona je kakva je, malo surova mal se strmoglavimo mal otresemo prašinu i..opet dobro! Ne valja odustati od snova, niti ići glavom bez obzira neki jasni cilj trebamo. Samo što to meni nisu ljudska bića niti imam više dovoljno emocija za njih. Kada smo tužni budi nam utjeha, kada smo sami budi nam prisutna. Tamne su magle Avalona i lako se izgubimo u njima.. Ako ne znate svoj put, barem ne zaboravite svoj cilj. Sve ostalo je relativno i premostivo, heh pa čak i svijetlo nađe svoj put kada je potrebno da te osvjetli i podsjeti.. nisi sam. :) Za kraj vam ostavljam jednu tajnu. Zapamtite...čuvajte ju u tajnosti. Čuvar tajne ju je rekao zemlji, zemlja vjetru, a vjetar meni. U cara Trajana troje kozje uši. |
