Moje carstvo mitova
01.05.2010., subota
Paul Verlain, Prolog saturnijske pjesme
|
Nekadašnji Mudraci, ravni našem svakom, Držahu, i danas nije jasno kako, Da čitaju s neba i sreće i jade, Da se svakoj duši njena zvjezda znade. (Rugahu se mnogi, ne misleć međutim Da smjeh zna biti smješan i da krivo puti, Tome tumačenju noćnog tajanstva.) Ali kažu knjige drevnog zvjezdoznanstva, Da u SATURNOVU tko se rodi znaku, Pod riđom planetom, dragom čarobnjaku, Nesretan će biti i žučan nad svima. Pa jer Maštu slabu i nemirnu ima, Poništit će ona sve što Razum stvori. U žilama krv mu, ko brz otrov, gori Poput lave, rijetka, valja se, kotrlja, Pržeći Ideal što u propast srlja. Saturnovu stvoru tako trpjeti je, Tako mu je mrijeti - ako čovjek mrije - Jer će njegov život onom crtom proći Kuda vođen bude od zlokobne Moći |
