Moj Buntovnicki Zivot

Ujutro sam se probudila, otišla u trgovinu te zaputila sa mamom, bakom i djedom u Bosnu. Mama je trebala zamjeniti zimske gume za ljetne. Ušavši u prodavaonicu tamo je bio brat od vlasnika, ima 20 godina i zove se Nemanja hahaha, te vlasnikov sin Nenad ima samo 5 godina i presladak je. Cijelo vrijeme je igrao igrice. Mama je ostavila auto i otišle smo u kupovinu, kupila sam si tenisice, traku za kosu, te sunačane naočale jer su mi prethodne pukle. Baka je išla teti kupiti zavjese, a za to vrijeme ja sam u prodavaonicu kupila dio poklona za prijateljicu, htjela bih vam reći što, ali znam da će ona pročitati ovaj post, pa joj 26.06. neće biti iznenađenje, stoga taj dio moram zadržati za sebe.

Nakon obavljene kupovine otišle smo po auto i tu sam se ja slučajno zabila u Nemanju, a moja mama dok se smijala razbila staklenku sa majonezom. Dok smo skupljali majonezu Nenad (dječak star 5 godina) mi je prišao i rekao da bi mu mogla bit cura jer i on jako voli majonezu. Samo sam se nasmijala, a Nemanja je rekao da sam prestara za njega, na šta mu je mali odgovori onda si i ti star. Bilo je presmiješno.

Kada smo prelazili granicu otišla sam mami ovjeriti papire za povrat poreza, gdje me policajka napala, jer nije čulo što joj je kolega prethodno govorio. Prelazivši granicu zaboravila sam pokazati osobnu na bosanskoj granici pa su mislili da bježim.

Krenuli smo prema Petrinji i onda nas je zaustavila policija i pregledavali auto, torbe, nas, nije bilo ugodno ne znala sam da nemogu ništa pronaći pa se nisam previše brinula.

Tako je prošao dan u Bosni za koji sam mislila da će biti dosadan, najela sam se ćevapa i sad mogu uživat.

Bio je četvrtak, ujutro sam bila u školi i tada je zazvonio mobitel, bio je moj bivši, prvih par puta mu se nisam javila no onda sam ipak tražila profesoricu da me pusti van i javila sam se. To mi je bila najgora odluka. Sigurno se pitate zašto. Voljela sam, ali on se uvijek prema meni ponašao kao prema zadnjem smeću. Zamolio me da se nađemo, zvučao je grozno, a to mi je potvrdila i njegova mama. Rezao se. Pristala sam se naći sa njim jer sam se bojala da bi se mogao nešta još gore napravit. Kada sam ga vidjela bio je sav izrezan po trbuhu, rukama, leđima. Zašto je to napravio? Zar je ona vrijedna toga? Pokušao mi je slagati da to nije napravio zbog nje, no pri tom laganju zaboravio je da ga jako dobro poznajem.

Počastio me sokom i pizzom, a zatim smo prošetali nasipom i smirila sam ga, znala sam da hoću jer pre dobro ga poznajem i jednostavno znam što ga može smiriti, otpratio me kući i otišao.

Pita me da li možemo biti pijatelji rekla sam da ali jednino ako to i ostanemo kada se pomiriš sa njom.
No naravno da se to nije ostavilo, opet je sa njom, u početku je toliko boljelo, ali sada mu želim svu sreću ovoga svijeta sa njom, jer onu su predobar par, jednostavno si pašu, nitko si ne može upropastiti toliko život koliko oni mogu.

To mi je postalo jasno kad sam vidjela da sam najbolju prijateljicu izgubila zbog njega. Znala je da ako nastavim ovo sa njim da ću opet nakon nekog vremena doći njopj plakat, htjela je to spriječiti i kada sam shvatila da sam izgubila prijateljicu koju znam 7 godina, zapitala sam se da li je on toga bio vrijedan. Sad znam da nije, hvala Bogu ja sam svoj život ponovno dovela u normalu, i imam svoju prijateljicu.