Moj Buntovnicki Zivot

Kraj praznika odlučila sa obilježiti sa prijeteljicom AK na klizanju i u McDonaldsu.
Ona je krenula na pripreme za državnu maturu stoga smo se dogovorile da ću ja doći pred školu po nju i onda obavimo mali šoping i kasnije se najedemo u McDonaldsu. Obišli smo trgovine u Interšparu i Takko. Kupila sam si vestu. Otišle smo u mek i najele se, obje smo uzele isti sendvič i baš je bio velik.

Ispraćaj stare 2016. godine i doček 2017. godine proslavila sam u Novom Pračnu u domu. Pozvala me prijateljica iz razreda, skupljali smo po 100,00 kn za jelo, piće, rezervaciju doma.
Dogovorili smo se da ćemo oko 22 h doći tamo i biti do jutra. Ja sam još za doček ispekla dvije velike kutije kiflica.

Obveze za školu su završile, sada je počeo tjedan kada se na nastavi može malo i uživati.

21.12.2016. godine razrednica je vodila klub prijatelja umjetnosti u Zagreb na predstavu. Mi smo bili ujutro u školi stoga smo na kratko otišli doma ostaviti stvari te uzeti ono što ćemo nositi u Zagreb, pojesti nešto, te smo se morali do 15 sati vratiti u Sisak jer nam je tada bio određen polazak. U Zagreb smo došli u 17 sati, trebalo nam je dosta vremena jer su na cesti bile velike gužve. Predstava pod nazivom "Gospođa Bovary" počinjala je u 19:30, razrednica je rekla da u 19:15 budem ispred kazališta da nam podjeli karte. Imali smo 2 i pol sata slobodno i to smo potrošili za šoping. Trebali smo kupiti poklone za Božić, te haljine koje ćemo nositi za doček nove godine. Samo je jedna od nas našla haljinu za doček, a ja sam kupila svojoj mami veliki sivi šal.
Nakon kupovine otišli smo na trg i tamo smo prijateljica i ja jele (ona je ljutu kobasicu a ja hot dog).
Predstava mi se jako svidjela i svakako ju preporučujem, pogledajte na stranici kazališta Gavella ako još uvijek imaju u ponudi predstavu "Gospođa Bovary".

Tjedan u školi i nije bio nešto pretjerano naporan. Dobila sam 5 iz matematike što me ja obradovalo, no razočarao me marketing dobila sam 2 jer je profesorica došla ljuta na sat i onda počela iznenada pitat.
U petak je našu školu posjetio župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić. Posjetio je našu školu te rezanjem vrpce otvorio nove učionice vježbeničke tvrtke, također predstavile su mu se dvijet vježbeničke tvrtke "Frutta d.o.o." i "Choc 'n' Rock" kao što sam već u prošlom postu navela mi smo pobjedili na 15. Međunarodnom sajmu u Zagrebu. U petak smo se svi lijepo obukli i sredili jer ipak je to bio važan dan za našu školu i našu tvrtku. Bili su različiti novinari i na Portalu 53 objavljen je članak o nama i našoj školi. Ako vas zanima možete pogledati u linku http://portal53.hr/?p=6725 .
Kada sam došla kući odmah sam se primila posla oko škole kako bi navečer išla na klizanje. Prijateljica je došla po mene oko 18:30 sati. Bilo je pomalo hladno, ali uživala sam. Jako dobro iskorišteno vrijeme. U početku mi je bilo malo teško, nakon dugo vremena klizati ali poslije sam se opustila i išlo mi je bolje bar ja tako mislim. No za sve to mogu zahvaliti samo najboljoj profesorici klizanja, trebalo je strpljenja ali mislim da sam naučila. Hvala ti puno znam da ćeš čitat i prepoznat se u tome. Nakon klizanja otišle smo do prekare ona si je kupila krafnu od pekmeza a ja sam kupila pecivo sa sirom. Odlučile smo da bi nam nakon klizanja dobro došla vruća čokolada, stoga smo otišle u Lobby blizu naše kuće, malo tračanja, malo smijanja, uživale smo i nadam se da ćemo to opet ponoviti.
U subotu ujutro sam otišla sa mamom u Bosnu, obavile shoping i pojele ćevape. Odmah nakon toga ostala smo kod nećaka Nicolasa (onaj sa kojim sam provela tjedan dana ljetos na selu) na rođendanu. Slavio je 3. rođendan. Jako je bio sretan kada me vidio, bili smo ja, njegova baka i deda i njegova mama naravno. Koliko god smo se igrali i mazili i uživali i jeli tortu, vidjela sam da Nicolas baš nije sretan. Tata (moj bratić) otišao je na more raditi pa mu fali, to je bio prvi rođendan bez tate.

Ovaj tjedan bila sam popodne u školi, što ja inače ne volim jer onda nemam vremena za ostale aktivnosti.
Ujutro dok se probudim malo ponovim za školu već moram ić na autobus i u školu, a kad se vratim navečer sam toliko umorna da odmah zaspem.
01.12.2016. godine profesorica iz matematike je održala Večer matematike, na kojoj sam ja predstvaljala kako množe kinezi. Bilo je još zanimljivih stvari kao što su vedska matematika, igre sa šibicama, igra sa brojevima, matematika i alkohol, kartaški trikovi, twisting i matematika, te šivanje i matematika. Iako je program započeo u 18 h mi smo već u 17:30 h počeli pripremati naše stolove kako bismo imali na čemu to predstaviti.
Moram se pohvaliti da je kod mene stalno bio netko, te da su većina uspiješno riješili zadatke. No ostala sam iznenađena kada mi je učenik 2. razreda srednje škole došao i nije znao što su vodoravne, a što okomite crte. Neznam kako je došao do 2.razreda.

Iako početak listopada nije bio poseban, no kraj mjeseca je bio pretrpan. U studenom se događa baš suprotno iako studeni još uvijek traje već imam 3 događaja o kojima imam pisati.

Za početak idem u Ekonomsku školu i na predmetu vježbenička tvrtka osnovali smo našu tvrtku Choc 'n' Rock. U tvrtci sam ja poslovna tajnica. Otišli smo na 15. međunarodni sajam u Zagreb kako bi predstavili našu tvrtku, naše proizvode te ako je moguće osvojiti neku nagradu. Iako nisam išla na sajam jako sam ponosna na njih jer su osvojili 1. mjesto u komunikaciji i uređivanju štanda.

Početak mjeseca nije bio nešto posebno uzbudljiv. No zato sam 22.10. išla na vjenčanje kod svoje sestrične Mile u svatove u Podravsku Slatinu.
Već je dugo sa tim dečkom, 10 godina u vezi. Jedva sam dočekala da ju vidim, da vidim svoju obitelj na okupu. Bilo je oko 300 uzvanika i svi su se odazvali.
Krenula sam ujutro oko 8 i tamo smo mama i ja doputovale oko 12. Vjenčanje u crkvi je bilo zakazano za 16 h i poslije smose uputili na večeru i zabavu u Restoran KTC u Slatini. Ja sam imala crne široke hlače, i crvenu bluzu (vidjet će te kasnije na slikama). Moram priznati da je svećenik jako lijepo propovjedao te da sam se ja toliko raznježila da sam cijelu misu plakala od sreće. kada je bacala buket htjela sam ga uhvatili jer je bio baš lijep pa da imam za uspomenu no neka mala klinka kasnije sam saznala ima 11 godina se bacila ispred mene kako bi ga uhvatila, a na kraju nije htjela ni plesati sa onim tko je uhvatio podvezicu što mi je bilo baš glupo od nje.
Bili smo tamo do nekih 3 h u noći i onda smo otišli spavati u kuću od mladenkinih roditelja. Sutradan smo se uputili oko 11 h kod mladoženje još jedanput vidjeti mladu i tamo smo ručali. nakon ručka oko 3 sata smo krenuli kući. Kada smo odlazili seka mi je rekla da kad se ja budem udavala da će mi ona pomoći oko organizacije jer sad zna kako to treba ići.

Onaj koji nema nećaka ili nećakinju zasigurno nezna kakav je to osjećaj kada nekon dugo vremena imate to malo biće tjedan dana samo za sebe.
U današnjem svijetu kada su mladi vezani za mobitele i internet teško je zamisliti odvojiti tjedan dana za odlazak na selo gdje je jako teško uhvatiti signal.
Stoga sam ja taj užitak imala ovo ljeto kada sam tjedan dama bila sa svojim nećakon Nicolasom u Ćuntiću. Daleko od svega, no vrijeme smo proveli sjajno.
Svaki dan je sjalo sunce, igrali smo se, šetali svaki dan po 2 - 3 sata. Spavali popodne (iskreno dugo nisam spavala popodne) no nakon toliko igranja, skaknja, popodnevni odmor je dobro došao.
Svako planiram sa svojim malim zlatom provesti još par prekrasnih tjedana.

Završila sam treći razred, ova godina je prošla bez produžne nastave. Ljeto počinje.

Jako volim raditi nokte stoga sam se dogovorila sa prijateljicom da ću joj za njezin 18. rađendan napraviti nokte, u četvrtak je došla kod mene na probu i nisu ispali baš najbolje ali za rođendan će biti bolji.

Hmm ponekad se pitam zašto svi ljudi ne bi mogli biti sretni? Zašto je potrebno nekoga povrijediti da bi bio sretan? Zašto se ljudi boje živjeti ludo i nezaboravno kao da je svaki dan posljednji.

Imam 17 godina i osjećam se kao da mi je 50 kad gledam djecu mlađu od sebe. Djete u vrtiću ima facebook, ima bolji mobitel od mene. Ni nezna što sad propušta jer ovo mu se vrijeme nikada ne će vratiti. U njihovim godinama ja sam dolazila iz vrtića i išla se sa prijateljima iz susjedstva igrati gumi gumi, skrivača, na igralište se ljuljati, a šta oni sad imaju. Sva ta igrališta su sada zapuštena jer se nemaju za koga uređivati, više djeca uopće neidu u njih jer su im jedina zanimacija igrice, mobiteli i ostale gluposti.

Još ste maldi i ako ste stari kao ja ili stariji još uvijek ste djeca pokažite to, pokažite ovim malim klinicima što znači zabava i kako ste najbolje zabavlja.