11.03.2006., subota
USPOMENA
 Dosta postova koje čitam govore o nesretnim ljubavima. Za razliku od njih ja sam sretan u ljubavi. Al kako sam nekad i ja bio ostavljen pokušao sam ući u sve te misli i napisati ovu pjesmu. Zato ovu pjesmu posvećivam onima koji su nesretnu u ljubavi. Volim vas Bez tebe ja sam samo čovjek bez imena, želio bih otić, al srce dalje neće, bolesno od tuge, po staru ljubav kreće, al kako zapaliti vatru bez kremena. Sve je postalo nekako sivo i tužno, gdje li je ona iznad nas prekrasna duga, je li se sakrila pa nam se ruga, vidi li da je nebo bez nje sada ružno. Voliš li me draga moja još barem malo il je to samo neka moja iluzija o jednom carstvu što je nekad davno cvalo. Ništa mi u životu više nije važno, ostati će bol i uspomena na tebe što volio sam tako iskreno i snažno. |
| < | ožujak, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Na ovom blogu ću pisati svoje pjesmeKako je lijepo biti čovijek
mirne duše i srca čista,
kad život ne pritišće grijeh,
a lice kao sunce blista
Volim ih čitati:
Dunja mirisna
Kamelija
Erin
Katy
Omcho
Lajla
(ne)zaljubljena
hera
elena
život mi oduzmi
tajanstvena
crnaa
mica maca
cube
sunce
amy
sanjalica ljubavi
ninči
a gdje je ljubav
katya
gabi
Blog
Pišite mi na
pjesnik28@net.hr
FRANCESCO PETRARCA
XI
Nosite, gospe tu koprenu krasnu
na suncu i u sjeni,
otkad žudnju vidjeste u meni
s koje mi svako ino htijenje zgasnu.
Dok slatke misli u sebi sam krio,
što željama su slomile mi pamet
lice već viđoh samilošću sjati;
al kad vas Amor upozori na me,
kose je plave veo obavio,
a nesta pogled koji ljubav prati,
što vrh sveg od vas žuđah sad mi krati
taj veo tako kleti,
što, na smrt moju, i zimi i ljeti
očiju divnih krije svjetlost jasnu.
XXXI
Ta blaga duša što putovat treba
u drugi život, prije hore zvana,
bude li tamo dužna čast joj davna,
u najdičnijem bit će dijelu neba.
Između Marsa stane li i treće
svjetlosti, sunce pasti će u sjenu,
jer da bi mogla gledat lijepost njenu,
blažene duše njoj hrlit sve će.
Pod četvrtim li svodom bude stala,
tri ostale će manje lijepe biti,
a samo njoj će pripast čast i hvala;
u petom krugu neće boraviti;
znam, bude li se dalje uspinjala,
Jupitera sjaj će i svih zvijezda skriti.
XXXII
Kako se bliže moji zadnji časi,
a život ljudski redom kratko traje,
vidim da vrijeme ni hipa ne staje
i lažna nada pomalo se gasi.
Mislima velim: o ljubavi niti
zborit ne smijemo, jer u svakom trenu
snijeg kao novi nestaju i venu
snage nam tijela; mirni ćrmo biti;
s njim će sve nade prestati da žive,
s kojih smo bili u zabludi dugo,
sve što veseli, boli, srdi, plaši:
te ćemo spoznat da često i drugog
privlače stvari lažljive i krive;
uzalud da su uzdisaji naši.
PABLO NERUDA
KAD UMREM
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima:
želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku,
da me još jednom dirne njihova svježina,
da osjetim nježnost što izmjeni moju sudbinu.
Hoću da živiš dok te uspavan čekam
hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar,
da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli
i da nastaviš hodati pjeskom kojim smo hodali.
Hoću da ono što volim nastavi živjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega
zato cvjetaj i dalje rascvjetano,
da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje
da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog momu pjevanju.