Odlazim ti prijatelju dragi moj tamo daleko gdje sunce vječno sja i sreća moje lice obasipa, gdje nestaju sjećanja o ženi toj. Odlazim ti prijatelju moj dragi, jer srce sada snage nema više, ono bez nje je svakim danom tiše, bez usana i tih očiju blagi. Odlazim ni pozdravio te nisam, ali ni ti mi nemožeš pomoći, kad zaljubih se u ženu te noći, što prvi i zadnji put vidio sam. Oprosti mi prijatelju sada na kraju, što nisam mogao izdržćati više, al duša mi napokon sretna diše ovdje u ovom mom malenom raju. |