Nezdravo društvo

Jučer sam s prijateljicom izašla do grada. Koristim produženi vikend da nadoknadim propuštene kave. Najprije smo se počastile finom pivom na Opatovini, a onda smo se spustile do obližnjeg restorana na klopu. Ja sam bila prilično gladna, a ona se zaželjela slatkog. I tako dok smo čekale klopu, uz ugodni razgovorčić kojim uvijek obuhvatimo sve bitne nam teme, primijetih da je stol do nas zauzeo jedan mladi par. Sjeli su jedno pokraj drugog, no na moje veliko čuđenje, umjesto da su se milo gledali, svatko je izvadio svoj mobitel i počeo tipkati. Nisu stali čak ni kada im je jelo posluženo, a ni kada ga je konobar polagao na stol. Oni su svatko zadubljen u svoj uređajčić nešto scrollali čitavo vrijeme.

Gledam ja njih, pogledam Ivu i kažem:"Jebote danas nitko više ne zna razgovarati, svi samo drkaju po mobitelima. Pogle ovo dvoje." Ivi nije to bilo toliko užasno kao meni jer je dodala kako su možda izgubili temu za razgovor, no ja sam na to odmah odreagirala da kako nas dvije nikad ne izgubimo temu za razgovor, a čujemo se svaki dan i relativno često se vidimo. Ako su izgubili temu za razgovor, imali su jelo, mogli su šuteći jesti pa bi im nova tema bila kakva je klopa bila. Što je najgore, i stol do se slično ponašao. Njih je bilo četvero i u jednom trenu su svi četvero tipkarali po mobitelima. Pa jebote, gdje ide ovaj svijet? Samo sve veći i veći broj zombija nastaje iz već postojeće mase bez mozga. Nove generacije su totalno zatupljene. Čudimo se što nema humanosti i empatije, što nikog nije briga ni za kog i ni za što. Pa kako bi ih bilo briga kada isključenih mozgova rade samo palci? Odu u grad, na putu drkaju po mobitelima, sjednu u restoran, drkaju po mobitelima, odu iz restorana i opet drkaju po mobitelima. Ja bih stavila košare na stolove s natpisom "A ovdje otavite mobitel i družite se s drugim ljudskim bićem". Ova nebuloza s epidemijom skrolajućih zombija po smartphoneu je zaista postala opasna i treba se liječiti.

Kada sam prije dvije godine prešla na smartphone, bilo je to sa, sad se možete smijati, jednim jedinim razlogom- da mogu kada zapnem duže u gradu pogledati kada mi ide noćni tramvaj jer kako sam imala stari mobitel, nisam imala opciju spajanja na net pa su mi uvijek frendovi morali gledati kada mi što ide, a ja sam se već počela osjećati invalidno zbog stalnog traženja tuđe pomoći. Ali, drugi ljudi vole koristiti mobitel da bi rekli kada su i kako sjedili na wc-u, kako su im djeca musava, kako su se udebljali ili smršavili i dopuštaju da taj mobitel samo što ne uđe u njihove gaće i ne posnimi malo stanje unutarnjih spolnih organa kako bi mi mogli znati jesu li oni plodni ili neplodni, pro life, contra life i sl.

Sjećam se na faksu literature za ispit iz socijalne filozofije- Frommovo Zdravo društvo. Upravo je bila riječ o toj robotizaciji, ne samo tehnološkoj već i umnoj i kako se zavukla u pore društva do nivoa da ono gubi ljudskost. O tome koliko je to sada otišlo daleko, ne moramo pretjerano ni diskutirati jer dovoljno je samo pogledati oko sebe i svjedočiti krajnjem stupnju otuđenosti i zaboravu na životne vrijednosti.

Oznake: zdravo društvo, otuđenost