Izgubljeni potencijali

nedjelja , 15.01.2017.

Kako intenzivno radim na sebi nastojim analizirati pa svrstati i onda popraviti određrene stvari koje me čine nesretnom i nezadovoljnom. U zadnje vrijeme bih se često pitala- zašto sam toliko kronično nezadovoljna sa svime? Zašto padam u ta stanja u koja padam? I ovako s vremena na vrijeme bljesne mi odgovor.

Jučer sam surfajući po netu i naletjvši na jednu stranicu shvatila uzrok svog nezadovoljstva- neispunjeni potencijali kao rezultat preranog popuštanja adrenalina i gubljenja fokusa na određenu stvar. Jednostavnijim jezikom rečeno- ja se zapalim, strmoglavim se u to što me zanima, napravim neki veliki bum tres, dobim pljesak i pohvalu i onda me pusti. Ja sam ko nezasitni pastuh koji bi samo naskakivao no ne bi se ženio. I ta me spoznaja baš sada potresla.

Spominjala sam ženu koja mi je radila jyotish- vedsku natalnu karta iz koje se dosta detaljno vide afiniteti, karakter itd. Rekla mi je tada da ja imam problem s dovršavanjem stvari. I to je živa istina. Ja sve nešto krenem, a onda se ubrzo zasitim i pustim. Mogla bih nabrojati tonu takvih situacija. Od moje nevjerojatne ljubavi prema njemačkom koji sam počela tek s 25 učiti, jako brzo došla na nivo da ga govorim, išla tamo na tečajeve, pa do faze da prestanem učiti, da ne slušam ni glazbu na njemačkom više, da padnem na nivo da više ne znam složiti rečenicu koja uključuje napredniji vokabular.

Moj faks, primjerice, koji je bio samo i jedino moj izbor, kao rezultat moje nevjerojatne ljubavi prema tim predmetima još iz doba srednje škole. Na kraju sam od jednog odustala i zamijenila ga totalnim smećem koje sam na kraju završila, a moja prva ljubav je ostala na nekom osrednjem nivou jer meni kao da je bio dobitak da sam to upisala, umjesto da bi dobitak bude da to usavršim i završim. Na kraju sam završila no pustila i sad sam stjerana u situaciju da to obnavljam, ali opet na nekom nivou na kojem ja to ne mogu obnoviti do mjere do koje ja želim. Ili možda mogu, no tu je opet stotinu drugih stvari koje ja volim...

Pa glazba...napokon sam s 27 g. uzela klavijature i ko jebe i fizičke nedostatke i zgrčenu ruku, ja ću svejedno stvarati muziku. I stvaram ju, napišem dvije-tri skladbe, napravim par pjesama u FL Studiju, no onda pod izlikom posla pustim i to. Vidim neki dan mail star dvije godine koji glasi nekako ovako u prijevodu: "Poštovana, naletio sam na vašu glazbu na toj i toj stranici, jako mi se svidjela. Ja sam taj i taj, radim na tom i tom online radiju, molim Vas da me kontaktirate. Pozdrav iz Brazila." Kada sam taj mail pročitala, na koji se nisam logirala te dvije godine otkako sam ga napravila (jer me moja raspršena i nekonzistentna priroda odvela u neke druge vode) bilo mi je jebeno krivo. Jebeno krivo. Mislila sam si- evo ti, budaletino, imaš nešto u sebi, uspiješ to na neki način izbaciti van i složiti da se i drugima svidi, no toliko si jebeno raspršena da ne možeš biti fokusirana na samo jednu stvar i nju ispeglati do daske, nego odeš na sto strana i nemaš na kraju ništa ni od čega.
I koliko će se to još puta ponoviti?

Koliko je tu bilo tečajeva koji su pokazivali potencijal, klavijaturskih instrukcija koje su nudile potencijal, meditacija koje su nudile potencijal, svega kurca koji nudi potencijal, ali ne i moje konzistentnosti da kažem: okej, sada ćemo se baviti glazbom, što znači da ćemo tu jednu pjesmu pomno izeditirati, izmasterirati tj. naučiti kako se to sve radi pa tek onda krenuti dalje. Ne, ja napravim 5 različitih pjesama, uvijek zapnem na istom jer mi fali tehničkog znanja, no nemam volje sjediti satima za kompjuterom i naučiti to tehničko znanje. Radije bacim mozak na pašu i drkam po Facebooku ili piljim u prazno ili nešto pa kasnije kažem- ajoj, već sam 5 sati za kompjuterom, sad ne bih trebala gledati video kako masterirati stvar u FL Studiju.

Ja ne znam... ovo su, ajde, hobiji....no, no moja struka! Moj izabrani i odabrani intelektualni smjer koji sam isto zapakirala u škarnicl i bacila kao- diplomirano, check, ko ga jebe, ja sam ispunila dio nekog svog sna. A razvoj u tom snu? A sve ono o čem sam maštala kao dijete? Ah, pa imam previše godina sad, 30 sam prošla, pa ne mogu se sad usavršavati kao onda kada sam trebala to na 2.-3. godini kada sam radije izlazila van i bila u vezama nego da učim i kako spada se bavim time što navodno toliko volim.

Jedina stvar u kojoj sam se ja dala do maksimuma su koncerti. Tu sam svoju glazbenu zaluđenost ispeglala do daske. Tu sam se namirila. A sve ostalo? Za svim ostalim patim u trenucima kada vidim da oni koji su kasnije krenuli kormilariti tim putem imaju konkretno ostvarene snove. A ja imam što- kroničnu neispunjenost koju ću vrlo brzo popuniti novim hobijem da zaboravim na onaj prethodni, u kojem ću se opet početi ispeglavati da to bude dobro, a onda ću opet stati jer će mi prestati biti zanimljivo. I opet ću onda biti nezadovoljna. Možda postoji karakter vječito nezadovoljne osobe i ja sam ta?


Stvar je samo još ta da počnem osjećati da je sada kasno. Da sam izgubila sve te godine. I ne znam kako se otarasiti tog osjećaja iako znam da to nije racionalan pogled na stvari. Jedan slučaj u knjizi Louise Hay "Kako iscijeliti duh i tijelo" bila je žena koja je čitav život htjela raditi s reklamama i nakon posjete Louise je krenula. Tada je imala 70. Dakle, realno nikad nije kasno, samo ja moram nekako to prihvatiti da nije kasno. Imam prijateljicu koja mi je nekoć bila profesororica u školi i koja mi je već dvaput rekla da ja sebi moram oprostiti, a ne da sam tako gruba prema sebi.I svjesna sam toga, sad treba to nekako postaviti u praksu.

Možda sam krenula u tom smjeru ipak, jučer navečer. Imala sam načete tri knjige i jednu sam aktivno čitala prošli tjedan. Na kraju sam jučer umjesto da radim za posao odlučila da ću pročitati knjigu do kraja. I jesam. I danas ću pročitati onu drugu, koju sam počela pred kraj 12.mj. i dok nju ne pročitam neću počinjati s trećom. A onda ću treću početi s radošću jer je to nešto što sam naručila preko interneta i jako se veselila tome. Možda sam ipak napravila prvi korak. A sad umjesto da se puštam u svoja sanjarenja, idem raditi za posao. I jučer sam radila, ali počela sam tek iza 10 navečer kad sam završila s knjigom. Zato sad idem prvo raditi jer je to nešto što se ne može odgoditi, a rok je danas.

Oznake: izgubljeni potencijali, gubljenje fokusa, problem s nedovršavanjem stvari, motivacija, raspršenost, Louise Hay

Sve bolesti su odraz naših unutarnjih stanja ili kako se suočavam sa svojom napaćenom kralježnicom

nedjelja , 28.08.2016.

Da je uzrok svih bolesti psihosomatske naravi i da su one samo posljedice unutarnje nehigijene vjerujem otkako sam bila dijete. I ne samo da su to, refleksija na materijalnoj razini, tijelu, već da su neke i karmički uteg koji nosimo shodno s našim prethodnim djelatnostima.

Kao dijete prošla sam razne krugove pakla s bolestima koje su me bile zadesile. Već samo moje rođenje bilo je izazov i majci i liječnicima, a održavanje male Atme na životu avantura koja je sigurno oduzela par godina života mojim roditeljima. I baki.
Borili su se za mene, ja sam se borila za sebe i na kraju smo uspjeli- hodam, trčim, padam, skačem, usprkos paralizi jedne strane tijela koja se dogodila onda davno kada sam imala samo 18 mjeseci.

Nije na tome stalo. S 12 godina imala sam opet jednu atipičnu pojavu koja me vadila iz škole, zadržavala u bolnici po par tjedana, vraćala s mora usred ljetovanja, hitne, doktori, divna tadašnja pedijatrica koja je u svoj svojoj ljubavi napokon rekla:"Ne znam. Potražite pomoć kod alternativnih liječnika." To je rekla pedijatrica, doktorica klasične medicine, iste one koja donedavno nije mogla čuti za pojam alternativnog u svojim krugovima. I tada smo krenuli u lov na nekog i nešto što bi zaustavilo patnju kroz koju sam tada prolazila.

Nakon nešto traganja, prolaska kroz ruke raznim i lažnim i pravim bioenergetičarima, reikistima i inima, došli smo preko nekadašnje emisije Mandragora koja se vrtila na Radiju 101 do kristaloterapeuta. Tada sam imala 12 g. i rado sam odlazila na tretmane. Sviđala mi se ta soba u prizemlju, zamračena zastorima, prožeta mirisima indijskih štapića. Ostalih detalja se ne sjećam pretjerano. Znam samo da bi terapeut puštao svaki put tu jednu kazetu s divnom glazbom koja mi je bila jako privlačna, koju sam ga na kraju zamolila da mi snimi. Jednom je stavio nešto drugo, a ja sam se pobunila i rekla mu:"Zorane, daj onu kazetu." Sedamnaest godina poslije nailazim na tu kazetu dok sam čistila ormar od starih stvari, pogledam ju, a na njoj piše "Krishna Vision." Tradicionalne vaišnavske devocijske pjesme na pop-rock način 90-ih. Samo jedna od zanimljivih anegdota ako se sjetimo da sam krajem 2014. došla upravo do te tradicije kroz svoju yogijsku potragu. No, to nije tema sada, tema je zdravlje ili nedostatak istog.

Nakon svih tih propaćenih bolova i bolesti, jedno je postalo očito. Atma odrađuje neku grdu karmu vezanu za kretanje. Što je uzrok tome, ne znam, ali dijagnoze su dosta jake i moja kralježnica pati. Nažalost, djetinjstvo provedeno u razvlačenju i natezanju mojih udova dok sam bila beba ostavilo je očito duboki utisak mržnje prema vježbanju pa donedavno nisam htjela ni čuti za vježbanje. Nažalost, situacija je postala takva da sam pred koji mjesec počela s laganim vježbama yoge rekavši samoj sebi:"Mrzim vježbati, ali ne želim biti nepokretna za deset godina."

Stvar bi bila dobra da se nije dogodila najprije viroza koja me dugo onesposobila energetski za išta, a onda uklještenje živca na moru koje je zahtijevalo dolazak hitne i tri dana dobivanja injekcije kortikosteroida. Ne bi ni to bio problem da je bol pustila kako to obično biva nakon par dana. Međutim, nije. Gotovo dva tjedna nakon uklještenja, ja se budim s jakim bolovima u lumbalnom dijelu. Deep relief izgleda ne pomaže. A ja sutra počinjem raditi, novi posao, bit će puno sjedenja. I zabrinuta sam. I preplašena. I znam da ću morati nešto poduzeti, a ne znam kako s obzirom da neću imati puno vremena jer ću raditi po čitave dane.

Ima jedna dobra knjiga, Louise Hay je autorica, "Kako iscijeliti duh i tijelo". Louise je izliječila sebe od obrasca seksualne žrtve i raka tako što je uspjela svoj um dovesti u red i nahraniti ga pozitivnim afirmacijama. Knjiga je zaista must have, no mene najviše fascinira zadnji dio gdje se nalazi tabela s velikim brojem bolesti, uzročnika i afirmacija za pomoć.

Evo pofotkanih dijelova sa svim kralješcima i objašnjenjima mogućih uzroka boli. Uvećajte manje slike, slikane su s mobom pa nije neka kvaliteta.



Shematski prikaz posljedice iskrivljena kralježnice iz knjige "Kako iscijeliti duh i tijelo" autorice Louise L. Hay










Kralježnica

Iskrivljena kralježnica označava nesposobnost prepuštanja životnoj podršci. Strah i pokušaj da zadržimo stare ideje. Nepovjerenje prema životu. Nedostatak integriteta. Nemamo hrabrosti živjeti po svojim načelima.

Hmmm, jako zanimljivo. Već danima pišem postove o sebi i putu u kojem sam se našla, kako me muči neuklapanje iako osjećam određenu privlačnost, kako sam čitav život osoba sa svojim principima i nemogućnošću uklapanja i kako zapravo čitav život patim u samoći zbog istog i onda vidim ovo i dođe mi da se smijem. I to je baš sada eskaliralo kada sam odlučila rasturiti obrazac kojim samoj sebi stopiram život po svojim načelima.

Louise je detaljno izložila uzrok koji stoji iza problema sa svakim pojedinim kralješkom. Dala je sliku, naznačila svaki kralježak slovom i brojkom i uz to dala tabelu da se vidi s čim je bol povezana.

Moj lumbalni dio i bol u njemu, prema crtežu, proteže se kroz dva kralješka i kosti sacruma.

Za prvi dio- najviši kralježak do kojeg bol dopire piše: odbijanje seksualnosti, strah od karijere, osjećaj da smo bez snage.

Ovo je jako zanimljivo budući da mi je moja jyotish majstorica na analizi rekla: "Nevjerojatno, najveći odmak imaš prema karijeri, a to ti je Bogom dano u chartu." Ne samo to, pred par godina namjerno sam si krenula blokirati karijeru odabravši put bez mogućnosti zaposlenja. Srećom da toliko vapim za višim vodstvom da me izvelo na put gdje mi se taj aspekt otvorio, premda sam se snažno odupirala iz raznih strahova koji se pak reflektiraju na druge točke.


Za drugi dio, onaj koji se približava sacrumu, on se tiče potkoljenica, nožnih zglobova i stopala. Manifestira se kao slaba cirkulacija u nogama (imam), natečeni zglobovi (imam nekad), hladne noge (imam), slabost i grčevi u nogama (imala sam ove simptome pred par godina dosta često).

Taj dio se odnosi na teškoće u komunikaciji i teško prihvaćanje zadovoljstva. Zanimljivo, baš sam od toga patila pred par godina, zapletena u vezu ispunjenu poteškoćama u komunikaciji i gubljenju veselja i zadovoljstva u životu općenito.

I za kraj, sacrum(trokutasta kost zdjelice): kosti kukova, stražnica: problemi sakroilijakalne kralježnice, iskrivljenost kralježnice (zbog ovoga sam išla na fizioterapiju u bolnicu jedno vrijeme, a fizijatar je baš naglašavao probleme sa zdjelicom)

Veli da to označava nedostatak snage i staru ljutnju. Afirmacija je da sam ja autoritet u svom životu. Ima savršenog smisla jer sam upala u priču gdje su mi se stalno htjeli nametnuti vanjski autoriteti s kojima sam odmah počela voditi rat.

Zanimljivo je kako sam jučer dobila od osobe koju ne znam savjet za jednu vrstu fizioterapije za koju nisam još čula- tzv. yumeiho terapija koja se sastoji od masaže i akupresure, a baš je napravljena za sve ove moje tegobe koje imam.

Vjerojatno je ova svježa bol rezultat mog straha od novog posla, moje nesigurnosti u sebe koja me dovela do bježanja od karijere s čim se sada napokon suočavam. Radit ću na tome tako da ću se suočiti s tim što mi dolazi, a kada saznam radno vrijeme otići ću na tu fizikalnu terapiju. Kasnije kanim upisati yogu da redovito vježbam. I naravno, puno puno rada na sebi, osvještavanja svojih krivo posloženih obrazaca, prebiranja po smeću koje sam nabacala.

Oznake: Louise Hay, Zdravlje, problemi s kralježnicom, uklještenje živca, yumeiho terapija