Blogoigra Indijanska vatrica

nedjelja , 18.12.2016.

Sada sam naletila na ovu zabavnu igru na Jelenovom blogu, a sve je zakurila Coprnjica Lilianke. Pa hajmo se igrati! :)

Možete umetnuti svoje odgovore ili odabrati postojeće. Najbolje igricu zalijepiti u svoj post radi lakše preglednosti.
Moji dodani odgovori su oni u kojima je boldana cijela rečenica, ne samo slovo.


1.Ja sam:
A)djevojka sa lanenom kosom
B)automehaničar iz Trokuta
C)na putu prosvjetljenja
D) često u banani


2.Osjećam se:
A)čist' oke
B)neprilagođeno-kao sa druge planete
C)kad narastem bit će bolje
D)sretno što sam živ/živa

-danas čist' oke!


3.Imam:
A)nedovoljno vremena za nešto pametnije od ovakvih igara
B)svo vrijeme svijeta
C)taman da ovo odigram
D)pokvareni sat u autu pa svugdje stižem na vrijeme, čak i uz igranje igrica
E) vremena dok me ne potjera na wc


4.Noću:
A)čekam da prođe
B)puno puta piškim
C)bojim se mraka i provalnika
D)čitam/jedem/živim punim plućima

*lol*


5.Dan:
A)svaki mi je isti, živim ko na traci
B)je ono kad se ja probudim a sunce uskoro zađe
C)mi počinje (luđačkim) bljeskom u očima- eto još jedne avanture predamnom!
D)24sata- pola mrak, pola svjetlo, čemu filozofije i poezija....


6.Volim gledati filmove i dršćem od uzbuđenja pred TVom:
A)kad štrklja krv iz glave glumca
B)rišu flomićem po trbuhu pacijenta da bi mu u idućem kadru otuda vadili salo
C)kada im konj pobjegne u šumu
D)kada se rover skoro skrha na Marsu


7.Sramim se hodati ulicom kada:
A)ne osjećam ljubav prema bližnjima (na ulici)
B)osjećam ljubav prema bližnjima (na ulici)
C)volim samo sebe
D)mi je odjeća prešarena
E) ugazim u govno


8.Stvarno uvijek perem ruke poslije:
A)obavljanja nužde
B)dolaska iz tramvaja ili autobusa
C)rukovanja sa novcem
D)bureka

Sve od navedenog. (zato imam suhe ruke)


9.Kad gledam u nebo
A)mislim na voljenu osobu gledajući zvijezde
B)tražim naznake koje potvrđuju lošu prognozu za sutra
C)čekam znak od prijatelja svemiraca
D)pravim se da sam u dubokim mislima da me ostave na miru


Ne pravim se, nego jesam u tim mislima. Jednom me umalo pogodio tramvaj na Trgu! :o


10.Vjerujem u:
A)duhove
B)male zelene
C)politiku
D)samopomoć
E) moj sustav vjerovanja bi zahtijevao odgovore barem do slova L.



11.Živcira me:
A)uvijek netko
B)nikad nitko
C)netko nikad
D)netko uvijek



12.Volim:
A)sebe
B)svoju mamu
C)koga ne smijem
D)'voljeti' je komplicirani pojam
E)nekog tko nije naveden



13.Slobodna/slobodan sam:
A)obaviti što moram
B)činiti kako želim
C)od sviju nereda
D)utorkom
E) Što uopće znati "biti slobodan"?


14.Slušam:
A)Mate Mišu
B)najradije tišinu
C)muziku
D) (svoju)djecu kako pjevaju
E) mantre i zvukove prirode


15.Veselim se:
A)što će Božić doći
B)što će Božić proći
C)Božićnim pobožnostima
D)prejedanju od Božića do Nove godine
E)poklonima

Oznake: blogoigra indijanska vatrica

Kada ti život daje limune, uzmi ih i zafitilji mu ih u glavu

ponedjeljak , 12.12.2016.

Već mi se organizam ukiselio od svih limuna koje mi je život dao ove godine. Naporan si, brate, ali stvarno. Zar ne shvaćaš da ne mogu stalno jesti limune? Ajde koju naranču barem, ništa nije zdravo u tolikim količinama.

Ne ide mi, stari moj. Tu gdje jesam, ne ide mi. Nisam se snašla, osjećam se ko govno. I što sad? Gađat ćeš me trulim limunima dok ne shvatim- što? Što ja to moram shvatiti? Objasni mi, ajde, očito sam slab učenik. Nema neka dopunska? Fakat pokušavam, ali eto, ne mogu. Nisam mogla ni matematiku shvatiti u srednjoj, zapela sam tamo negdje na potencijama, ali dali su mi dva jer sam pokušavala. Ima nešto za dvojku, živote? Halo?

Ili me prebaci. Prebaci me negdje drugdje, ali nemoj me pilati s ovim što mi serviraš jer- ne ide mi. Jebemu mater, nije da se ne trudim shvatiti. Nisam za to očito. Okej? Ili me želiš slomiti? Što hoćeš? Da odustanem? Kako da odustanem? Da sve pošaljem u pičku materinu i sjedim doma i budem depresivna? Meni to nije opcija, ali drugu fakat ne vidim. Ali čekaj, ja već jesam u tom stanju. Počela sam pušiti opet. Više ne vidim svoju pravu vrijednost od toga što sam bezvrijedna tamo gdje si me stavio. Da, tamo sam bezvrijedna. Totalno se kao smeće osjećam.

Je li to neka karma? Daj onda barem neki hint pa mi reci:"Gle stara, zasrala si tu i tu i sad sjedi i trpi." Ali reci to tako da znam pa ću sjesti i trpjeti dok ne istrpim jer zaista ne vjerujem da moram piti ovu tvoju limunadu trulih limuna. Pijem ju čitavu godinu, a zadnjja 4 mjeseca me tjeraš na eksanje. Zlo mi je, jebote. Ne spavam normalno. Uzrujavam se. Ništa me više ne veseli. Jesam li se izborila za život, za faks, za sebe da bi došla do toga da se trebam predati i odustati? Sve poslati u kurac? I što onda?

Da sam religiozna, otišla bi živjeti u neki hram i rekla bi jebi se svjetovnom životu. Ali ne mogu jer ne bih mogla slušati druge sjebane ljude da mi popuju kako trebam živjeti. Mislila sam da je poanta u ljubavi, toleranciji i samilosti, ali ja to dajem, a dobim limunom u glavu. Pa dokle? Daj barem koju krušku pa da mi bude slađe, kad već hoćeš gađati. Ali ne, ti gađaš baš limunima. Jebem li ti te limune više. S pesticidima, gmo, ništa ne vrijede ionako.

Oznake: život, depresija

Čokolada

utorak , 06.12.2016.

Bila sam danas u gradu. Žalovanje je minulo na svjesnoj razini, no podsvjesno je proces i dalje aktivan, čega postajem svjesna kada se uhvatim u specifičnim ponašanjima kao što su ljutnja i izljevi agresije na okolnosti oko mene premda me se izravno ne tiču, ili iziritiranost ljudima koji mi ništa nisu skrivili. A onda opet sjećanja i bljeskovi sretnih momenata ili prizora smrti voljenog bića. Žalovanje ipak treba vremena, sve su to stadiji naše ljudske emocionalno-psihološke podloge i trebaju biti proživljeni. Nema preskakanja, kao i ni u čemu drugome.

Dani su mi postali puno duži. Nije da mi je jednodnevna šetnja oduzimala puno vremena, možda svega sat vremena zajedno sa spremanjem za van, no bilo je tu dosta trenutaka koje čovjek provede u mažnji, igri ili samo boravku kraj voljenog ljubimca pa ga i pogled na njega zna zadržati. Sada kada ne moram vaan, kada nitko za mnom ne capka dok si radim sendvič, kada nikom ne treba pridržavati zdjelicu vode kako bi ona doprla u želuček, sada mi se čini da imam puno vremena. I provodim ga svakako.

Nekad se bacim na čitanje jedne knjige, nekad druge. Nekad zasviram mridangu. Nekad nazovem nekog. Nekad bojam bojanku s raznim oblicima. Neki dan sam slagala folder za posao i nastojala uvesti red u čitav taj papirnati kaos. I meditiram. Češće. Na neki svoj način. Mimo svih uvriježenih i uobičajenih procedura.

Inače, ja nisam neki meditator. Ne vidim ništa, um mi uglavnom laje kao pas na lancu, ponekad kad sam dovoljno umorna pa je valjda i on, odlebdim negdje pa mi se nesvjesno uvali neka slika, no u principu moje meditacije su slušanje potočića kako žubori i ptičica kako pjevaju- jer to su mi omiljeni cd-i za meditaciju, i samouspavljivanje. Davno sam odustala od nekakvih vježbi, energetskih, mentalnih, ovakvih i onakvih. Za to naprosto nemam živaca.

Danas smo mama i ja otišle do grada. Izlazak se sveo na moje veselo jedenje čokoladica koje sam kupila u Krašu. A onda sam ju odvela u jedan od dražih mi birceva u Radićevoj i tamo smo popile kavu. Advent u Zagrebu možda je magičan noću, preko dana to je čista mizerija sa smradom kobasica. Smrdile su mi onda kada sam ih jela, tako da to nije nešto novo.

Gledam dalje poslove u nadi ne znam čega. Imam totalno lijevu struku, nisam se na vrijeme pobrinula da se u njoj probijem pa mislim da sam zakasnila na taj vlak, usput sam izabrala neke krive kombinacije i sada mislim da nema nekog pretjeranog rješenja za sve ovo skupa.

Počela sam malo vježbuckati doma. Desetak minuta dnevno za moja pohabana leđa. Želim si pomoći kad mi nitko drugi neće.

Danas sam se uvjerila da me najviše od svega veseli klopa. Pa što i ako je to prolazno i ako poslije sve poseremo? Bili smo sretni dok smo žvakali. Kod drugih stvari je upitno jesmo li sretni dok žvačemo. Na primjer žvakanje posla ili međuljudskih odnosa nije nimalo ispunjavajuće. Zato sam odlučila počastiti se žvakalicama kad god je to moguće. Naravno, malo ću porazmisliti o tome u petak nakon što mi zubarica riješi i zadnji karijes. Till then...

Oznake: čokolada, život