I nešto je ipak odrađeno

Miris pokošene trave, zrake Sunca u sobi i nevjerojatni gušt hodanja bez jakne. Volim proljeće. Puno je nade i nagovještaja ljeta, koje možda volim još više, usprkos nesnosnim vrućinama.

Stvari se primiču kraju. Ostalo mi je još ni dva puna mjeseca do isteka ugovora o radu i ponovnog odlaska na burzu i još pokoji ispit na mom dopunskom studiju plus odrada prakse koju bih trebala ubrzo riješiti. Neke stvari su se otele kontroli u čitavom tom procesu, no izgleda da su vraćene na pravu putanju.
Veseli me završetak i jednog i drugog. Na poslu sam se početnih mjeseci patila jer je moj retrogradni Saturn plesao bez ikakva ritma i smisla, rušeći kao tornado sve što mu se našlo na putu. U jednakom stanju sam započela i doškolovavanje, s mišlju da ja to naprosto neću moći odraditi. Međutim, postoji tu još dosta faktora uz jednu jako podivljalu planetu.

Nedugo sam imala jednu vrlo neugodnu rošadu vezano za jedan odnos, ali osvijestilo mi je sve na čemu trebam marljivije raditi- od moje vezanosti za određene ljude do mog prekasnog paljenja alarma kod nekih drugih ljudi, lakovjernosti i naivnosti. Situacija mi se tako bila posložila da sam imala osjećaj da je gotovo. Sva sreća pa sam otvorena i direktna i išla sam to rješavati direktnim pitanjima i razgovorom.

U svojim mislima već se pakiram za razna događanja u srpnju. To mi nekako olakšava ovaj period. Kanim ostatak vremena provesti na moru.

Oznake: odmor, odnosi