Pjesma

Misliš da znaš kako funkcionira svemir
kako nebo je tu da bi dalo ti je vrijeme?
Misliš da ne postoji strah ni 'nutarnji nemir
i da sve je to za umove snene?

Misliš da stvarnost je podložna umu
i da sve što tu je, je polica htijenja?
Misliš da misao pokreće strunu
tvog osobnog oslobođenja?

Al' sreća ne dolazi na zatvorena vrata
nit' kuca čekujući da ogluše se na nju.
Sreća se mentalom ne hvata-
ni noću ni danju.

Nit' je ljubav zapakirana mekost
što reklamira se na medijima laži.
Nit' ona oduzima biću krepost
ako ju potraži.

Misliš da znaš kako gaziti naprijed
bez zamki i bez makadamskog puta?
Misliš da u ničemu ne postoji zaplet
niti stramputica kojom korak luta?

Misliš da svijet je u zabludu pao
dok pokušava na noge tuđe stati?
Misliš da nikad ići naprijed nije znao
nego da vrijeme svoje trati?

Al' nije zora ubijala tamu
kad se uz zrake sunca na obzoru digla.
Nije život tu za dušu samu
da bi okrenuta sebi nekud stigla.

Oznake: pjesma