Selo Kozica

ponedjeljak, 30.03.2009.

Udruga

Do sada smo u Kozici imali, koliko je meni poznato, dvije Udruge, prva i najstarija je Lovačko društvo, a druga Zavičajna udruga Ravlića Kozica. Od nedavno (10.03.2009.) registrirana je još jedna Udruga i to ZAVIČAJNA UDRUGA "MOJA KOZICA". Nije slučajno da se zove isto kao i ovaj blog, već je i ovaj blog kreiran kao dio Udruge, kao jedno od sredstava za ostvarivanje ciljeva Udruge. Nadam se da će na ovom blogu biti objavljen Statut Udruge, kao i ciljevi te planovi koje će Udruga pokušati ostvariti. Svi mi koji smo se odlučili na osnivanje ove Udruge se nadamo da će ovo biti mjesto na kojem će dolaziti prijedlozi i ideje za akcije od koristi za Kozicu, te se nadamo da neće ostati sve na 9 osnivača ove Udruge. Osnivači prihvaćaju da u najvećem dijelu budu operativci, izvršitelji onoga što se predloži, a ima realne šanse da se ostvari i rezultira nečim konkretnim što će ostati barem duže vrijeme na koristi i znamen u Kozici. Ako su to mogli naši stari kroz puno teža vremena, a zašto ne bi mogli mi, ako ne praviti nešto novo, onda barem sačuvati ono staro što su nam ostavili. Nadam se da je obnavljanje staroga samo prvi korak i test za stvaranje i nekih novih stvari. Možda je to samo iluzija, ali što ne pokušati, ništa ne možemo izgubiti, a dobiti ...
Svi mi imamo svoje limite, pa tako i sadašnji članovi Udruge, a da se ti limiti ne bi brzo dosegnuli pozivamo sve da se jave sa prijedlozima i svojim zamislima kako bi se uradilo nešto za NAŠU (a ne samo moju) Kozicu.
Za početak jedna mala ekipa je napravila prve korake da se ne ugasi i zadnje mjesto gdje se možemo sastati, gdje možemo navratiti, naći nekoga poznatog i osjećati se kao svoj na svome, a to je ono što mi zovemo "Gostionica".
Ako ništa ne učinimo onda vrlo skoro neće biti mjesta (zatvorenog) gdje će se prepričavati skoro zaboravljene zgode i nezgode, čuti naša starovinska "šprdačina", gdje ćete nekoga moći počastiti sa pićem (i ićem), gdje ćete zaigrati na karte i buće, gdje ćete moći izbaciti negativnu energiju skupljenu tijekom sedmice, mjeseca ili čak godine.
Možda sam ja malo subjektivan, ali ovo je jedino mjesto gdje možete još barem malo osjetiti duh Kozice iz nečije mladosti ili iz priča starijih.
Ničija namjera nije učiniti ovo mjesto komercijalnim, već mjestom za opuštanje, mjesto koja će biti obavezna stanica kada se nađete u Kozici.
Neka ovo budu samo natuknice za razmišljanje koje će rezultirati realizacijom za korist sviju.
Dosta je bilo mog pisanja, sada malo slika, a onda ste vi na potezu.


Upload slika i fotografija

Žuža se kao i obično folira



Upload slika i fotografija

Damir na visokom položaju



Upload slika i fotografija

Toma radi



Upload slika i fotografija

Toma drži govor



Upload slika i fotografija

Znamo mi i pozirati



Upload slika i fotografija

Dalibor, nadzorni inžinjer



Upload slika i fotografija

I Katići su poslali svog nadzornog, Tonćija



Upload slika i fotografija

Tone sa pomagalom



Upload slika i fotografija

Primjena suvremenih tehničkih pomagala zaslužila je još jednu sliku


Upload slika i fotografija

Zna se šta dolazi nakon napornog rada



Upload slika i fotografija

Sada i predsjednik Lovačkog društva drži govor



Upload slika i fotografija

I nadzorni organ se je umorio i zaslužio večeru



Upload slika i fotografija

Poslije svega okrugli stol na temu ...



Upload slika i fotografija

Kuda idu divlje svinje?

30.03.2009. u 22:56 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 05.03.2009.

Dom

Ono što je drugima Riva, Špica, Trg, to je za Kozicu dosta dugo(poslije 2. svjetskog rata)bio Dom.
Tako mala riječ, a puno toga vezano za nju. Bila je tu i gostionica, zadruga, mlin, pošta, kino sala, kancelarije, matični ured, pogon. Bilo je to mjesto gdje je bio dernek, mjesto gdje se okrećao autobus iz Makarske za Vrgorac, sala gdje su se održavale priredbe i plesovi, mjesto gdje se donosilo žito za mlit, mjesto koje se u odnosu na današnje vrijeme može usporediti sa nekim šoping centrom. U vremenu koje ja pamtim tu je bilo zaposleno 10-ak ljudi, i to ne samo iz Kozice, već iz Poljica, Zavojana, Dubrave, Dragljana.Vrlo brzo ćemo se sjetiti da su tu radili Mate Begović, Mate Antunović- Buljkin, Andrija Vuletić. Ante Ravlić-Ćuk, Ante Ikićev, Joze Antunović, Mate Opačak, Branko Čepo, Ljubo Alerić, Srećko Antunović, Ante Vuletić, Branko Begović, Verica Antunović, Ivo Opačak, Žarko Begović, a možda i još neki kojih se ne mogu sjetiti, a neka mi oproste ili isprave. U ovu brojku ne računam radnike koji su radili u pogonu koji je bio u kino sali.
Gledajuć i sva ostala mjesta u Vrgorskom kraju, ne mislim da je i jedan od drugih domova, koji su postojali u skoro svim selima, bio centar događanja kao ovaj naš.
Ima li netko tko se rodio ili živio u Kozici (od muške populacije), a da nije nedjeljom ili praznikom svratio do gostione, zaigrao na karte ili na buće, zašijao, a ako ne to onda barem kibicirao.
Tko može zaboraviti plesove subotom, za Novu godinu, praznike. Ne znam da se na ijednom koncertu plaćala karta za ulaz, a da nije bilo struje, a svjedok sam da je to bilo na dočeku jedne Nove godine 70-ih.
I nisu to bile svirke za jednu večer, tri večeri bi sala bila puna, a stol se kao na svim "in" mjestima ,morao rezervirati.
Ne sanjam da će se to više ponoviti, sve se dešava u svoje vrijeme, ali svejedno mi je žao kad navratim subotom i vidim šta je (nije) ostalo od našeg Doma, kada prošetam tim sablasnim prostorijama.
Još je jedino malo života ostalo u Gostioni i prostoriji Lovačkog društva, ali to ne može ublažiti otužnu sliku koja prevladava.
Jedina pozitivna stvar je ideja jedne male grupe zaljubljenika u ovo mjesto da pokuša udahnuti malo života. Ali o tome više u nekim drugim postovima.
Za ovaj put evo kako to izgleda danas (volio bih da se javi netko tko ima slike doma iz njegovih boljih dana):

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

05.03.2009. u 19:55 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 04.03.2009.

Grmovac

Očito da je zadatak malo teži. Ovo su slike iz Grmovca. Za one koji ne znaju Grmovac se nalazi ispod groblja u Kozici, ispod ceste od Vuletića prema Antunovićima. U Grmovcu se može vidjeti jedna dobro očuvna kuća pok. Ivana Antunovića (Jokina), te ruševine dviju kuća, od kojih je jedna vlasništvo još jednog Antunovića (Pašunov), a druga od Štulića. Za jednu od kuća znam da se u njoj živjelo do poslije II svjetskog rata, a za druge ne znam da li su služile za stanovanje ili su imale neku drugu namjenu.
Jedna od neobičnosti Ggmovca je okruženost šumom, pa ga je teško zamjetiti, a sve to doprinosi da kada dođete na to mjesto nemate osjećaj da ste u Kozici, nego na nekom skroz drugom mjestu, sa skroz drugačijim ambijentom.

04.03.2009. u 22:21 • 4 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Listopad 2012 (2)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (1)
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

KOZICA

Selo Kozica je smješteno u kotlini između planina Biokovo, Šibenik i Sveti Mihovil, na zapadnom dijelu Vrgorske krajine, na nadmorskoj visini od cca 350 m. Upload slika i fotografija
Administrativno pripada gradu Vrgorcu, te Splitsko-dalmatinskoj županiji. Udaljeno je 15 km od Vrgorca, 27 km od Makarske, te 80 km od Splita. Kroz selo prolazi stara "Napoleonova cesta" (Split-Ploče), a odnedavno i auto-cesta (Zagreb-Ploče). Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Kozici je živjelo 109 stanovnika.
Upload slika i fotografijaPrezimena u Kozici su:Alerić, Antunovići, Begovići, Bušelić, Caktaš, Glavaš, Jujnović, Katić, Kurtović, Lendić, Maras, Miočević, Okmažić, Pavić, Pejdo, Perkušić, Pucar, Ravlić, Rudež, Štulić, Vekić, Vranješ, Vuletić.
Naziv sela dolazi od umanjenice riječi koza. Da je ovo područje bilo naseljeno od prapovijesti svjedoče mnogobrojne gomile , kao i iskopana sjekira i koplje. Prvi put se naziv Kozica se spominje u Kreševskoj povelji iz 1434. godine. Upload slika i fotografija U istoj povelji se spominju i franjevci kao dušebrižnici, pa i po navedenom spada među najstarije župe na ovom području. Upload slika i fotografija
U selu se nalazi crkva sv. Ilije. Stara crkva se nalazila u groblju. Nova je zidana od 1765.-1785.
Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

E-mail za kontakt

mojakozica@gmail.com

LINKOVI
Vrgorac
Vrgorac blog
Vrgoračka kronika
Veliki Prolog
Maras Australija
Rašćane

ENGLISH LANGUAGE
Blog on English language (click) Upload slika i fotografija

Statut udruge ''Moja Kozica''

Pristupnica

Članarine

Popis članova





POZIV

Molimo sve koji imaju i žele da nam pošalju slike Kozice i njenih ljudi da to urade putem e-maila. Također mogu ih poslati poštom (uz obećanje da ćemo ih vratiti) kako bi ih prenjeli i objavili na ovom blogu. Adresu na koju možete poslati tražite e-mailom.

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Upload slika i fotografija

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se