ponedjeljak, 27.12.2010.
''Isn't it funny how day by day nothing changes, but when we look back everything's differrent?''
Tek toliko, za kraj godine.
Sreća
Tražiš je na krivim mjestima. Iza knjiga, usred pjesama. Na kraju tužnih filmova, ispod suhih suza.
Tražiš je po crnim vrećama, čupaš tragove iz sjećanja.
Tamo gdje je nekad plesala sad je više nema.
Kuda ide, kamo putuje? S kim se smije , uz kog ostaje?
Gdje spava? Gdje tvoja sreća spava?
Čekaš je u čudnim šiframa, vrebaš iza svakog poljupca, sklapaš oči da bi shvatila-novo ništa ne mijenja.
Svakog jutra pitaš poštare: strah te je da je ne ostave na krivo ime nekome tko je manje treba.
Tko zna zašto te obilazi? Koga voli, s kime izlazi?
Gdje spava? Gdje tvoja sreća spava?
- 02:07 -
petak, 24.12.2010.
Dragi moji,
ovog Božića nikako da mi stvari krenu kako treba.
Najvažnije sam stvari propustila.
Nisam uspjela žrtvovati najslađe jutarnje snove ovog došašća, nisam uspjela pripraviti doček za Onoga Koji Daje Svoj Život Za Svakoga Od Nas, nisam se čak stigla ni ispovijediti da Ga sutra na misi primim.
Nisam baš ni uspjela u sklapanju zajedništva sa Svojima Doma, možda tek sad u pred-badnjačko-večerje.
Nisam uspjela sredit svoje osjećaje, ali sam barem crno na bijelo završila priču sa Bobom, nepovoljno, nažalost, po mene. (sve izgleda iz daleka drukčije?)
Ipak želim željeti više od toga, željeti nam svima sretniju slijedeću godinu, željeti nam svima uspjeha na poljima života u kojima nam toga nedostaje, željeti dolazak Njegova Kraljevstva u naša srca.
...željeti da riječi prerastu u Nešto Više.
Želim vam svima sretan Božić uz obilje Božjeg blagoslova Vama i Vašim Najmilijima!
Fides - Reci Marijo
- 18:26 -
subota, 18.12.2010.
i tako.
Tako Mali Princ pripitomi Lisicu.
A kad se dan rastanka približi:
- Ah! reče Lisica... Plakat ću.
- Sama si kriva, reče Mali Princ, nisam ti želio nikakva zla, ali ti si htjela da te pripitomim.
- Naravno, reče Lisica.
- Ali ti ćeš plakati, reče Mali Princ.
- Naravno, reče Lisica.
- Znači, time ništa ne dobijaš!
- Dobijam, reče Lisica, zbog boje žita.
(Kako vi doživljavate lik Lisice?)
- 12:00 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
četvrtak, 16.12.2010.
ne volem (januar ni) bele zimske vragove.
i snijeg
i lampice
i drvca koja se prodaju
i božićne pjesme
i božićne filmove
i lijepe pejsaže
i svatove
i veze
i večere
i slučajne prolaznike
i boba
i slučajne prolaznike
i večere
i veze
i svatove
i lijepe pejsaže
i božićne filmove
i božićne pjesme
i drvca koja se prodaju
i lampice
i snijeg
nogom u dupe.
ajbok.
- 23:23 -
petak, 10.12.2010.
take it easy, lutko lepa?
krenila sam pisat jer se osjećam tako ......................ispunjeno prazno.
i želim se izraziti, želim pisati, želim podjeliti, a nikako mi ne ide. i onda stavim naslov i hoću krenit i ne ide.
i onda odem u skice i nađem ovo (16.11.):
kako se čovjek lako navuče na nečiju prisutnost, na nečija razmišljanja, na nečije ideje i komentare.
i ako je ta prisutnost, i razmišljanja, i ideje i komentari...ako ti štimaju, ako te opisuju, nadopunjuju i usrećuju, onda ne treba puno da tu osobu prihvatiš i
počneš se ljutiti ako ta prisutnost, i razmišljanja, i ideje i komentari izostanu.
rekao mi je da mi možda jednom prizna s kog je sveta. ja sam htjela da to napravi istog trena, a on mi je odgovorio da je nekim ljudima priznao s kog je sveta pa su se te osobe uplašile. i da ljudi uvijek odu i ostave te. i da ne želi ponovo osjetiti taj osjećaj.
a nije shvatio da i on sam meni to nekada radi. sada, for example.
a zapravo, kad je, bude divan prema meni.
možda ispituje samo moje strpljenje, ne znam.
pričala sam nekima da me ovo predblagdansko raspoloženje rastužuje.
pa da, u principu volim i te pjesme, volim i te žaruljice, volim i taj snijeg. ali volim to previše za jednu mene. želim to s Nekim podijelit. i onda se osjetim usamljenije no ikada, a bivala sam usamljena, itekako.
i šta ćemo mi sad, Bobe?
zar i nakon ove pesme ostajem sam(a)?
- 00:35 -
