srijeda, 17.11.2010.

Prva Bobu

Za razliku od ovih par zadnjih, ti si stvaran.
Ti znaš što želiš i ti ideš po to.
Nadam se da ne pokazuješ nešto što ne osjećaš.

Nemoj stati na tome...

Žuto Drvo i Mali Princ.
Lisica i Žuto Klasje.

-Naravno, reče lisica. Ti si za mene samo mali dječak sličan stotinama hiljada drugih dječaka. I ti mi nisi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slična stotinama hiljada lisica. Ali, ako me pripitomiš bit ćemo potrebni jedno drugom. Ti ćeš za mene biti jedini na svijetu. Ja ću za tebe biti jedina na svijetu...

...

Ali lisica se ponovo vrati na svoju misao:
-Moj život je jednolik. Ja lovim kokoši, ljudi love mene. Sve kokoši su slične, i svi ljudi su slični. Meni je, dakle, pomalo dosadno. Ali, ako me ti pripitomiš, moj život će biti kao obasjan suncem. Upoznat ću bat koraka koji će biti drukčiji od svih ostalih. Drugi koraci me tjeraju pod zemlju. Tvoj će me kao muzika pozivati da izadjem iz rupe. A zatim pogledaj! Vidiš li tamo dolje, polja puna žita? Ja ne jedem kruh. Za mene žito ne predstavlja ništa. Žitna polja ne podsjećaju me ni na šta. A to je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Bit će divno kada me pripitomiš! Žito, koje je pozlaćeno, podsjećat će me na tebe. I ja cu voljeti šum vjetra u žitu...
Lisica ušuti i dugo gledaše malog princa:
-Molim te... pripitomi me, reče ona.



Dopusti mi da budem Drugačija Od Svih, makar narcisoidna (to je karakteristika koju ja ipak malo drugačije zovem), da budem Hrabra (jer ipak mislim da ne treba učiti trik kako strah sakriti), da govorim a da mi ne izvlačiš riječi iz konteksta (makar i u šali).

Nemoj da mi ovo bude samo još jedan udar na moje i tako tanko samopouzdanje.

Želim s tobom sjediti na kavama, hodati uz Rijeku ili sjediti na Bentu. I razgovarati. I slušati. I izražavati se. :)
Da nam obojima to bude na izgradnju.

Želim da mi ti budeš moj Slučajni. :)

- 03:06 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.11.2010.

Netko je stranac, isto kao ja.

toliko mi sad već treba onaj Netko
iz Azrine Ljudi samoće
da
počinjem zanemarivati sve Ostale
oko sebe.
nije namjerno i oni to znaju.

toliko mi sad već treba onaj Netko
iz Azrine Ljudi samoće
da Ga
počinjem prepoznavati
u skoro Svakom koji mi putem naiđe.
možda je to zapravo i dobro
jer
možda to i je taj?

''Zavirujem u gomilu
promatram svijet
Netko me traži
ali ne znam gdje.''

toliko mi sad već treba onaj Netko
iz Azrine Ljudi samoće
da
počinjem biti uvjerena da
je iz ugla.
Jel moguće?


Azrina Ljudi samoće

- 01:43 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

-osjećaji, osjećaji i još malo osjećaja
-ovo je pokušaj da kažem neizrecivo pjeva


PRIČAT ĆE TI O PLOVIDBI
TI ŠTO NISU SIDRO DIGLI!
...šljiviš njih...
(Boljima se teško prašta ;) )

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se