subota, 22.05.2010.
Nemam riječi!! <3
Elemental - Malena
Zatvorila si se u sobu, zaključala vrata,
sama protiv svijeta, kao ptica bez jata.
Sa tugom ko Werther,
sva zbunjena od života,
tijelo ti je mlado, a duša koda je stota.
Sjedim pokraj tebe pa ti brišem suze,
ramena ti se tresu dok minute sporo puze.
digni glavu, srećo, znaš li koliko vrijediš?
Snagu nosiš u sebi, a to nikada ne blijedi!
Ne brini se ništa, sve će doći na svoje,
oni što te danas gaze - sutra te se boje!
I gdje god pođem ja, u mislima nosim tebe,
Malena, gledam te, a vidim sebe!!
I to što te muči nije vrijedno pažnje,
upoznati ćeš ljude, iskrene i lažne.
Al vjeruj u sebe i slijedi taj put
koji vode to do sna,
Malena, ista si ja!
Malena, iz kojeg si ti Svemira
i zašto te sve nervira?
sva si puna nemira.
Malena, iz kojeg si ti Svemira
i ne daj da te nervira?
to te Život treniira.
Svoje tajne bi skrila da ih nitko ne dira,
samoća je sigurnost - u njoj tražiš malo mira!
a slobodu sanjaš jer je daleka ko Svemir.
duboko duboko uvuko se nemir...
i kad misliš da pucaš i kad biježiš daleko,
i kad mrziš svakog ko je ikada reko da je sve to igra....
obriši suze, ne daj da itko dostojanstvo ti uzme!
u tebi ima snage mada sumnjaš kad padaš
i doći će jednom sve čemu se nadaš!
ono što želiš je sreća, a pred njom si slijepa!
Kad nisi za sebe - za koga si lijepa!
i to što te boli, zaliječit će vrijeme,
Onaj Ko Te Voli pojavit će se iz sjene.
uzmi lijepu riječ ka srcu, al istrpi udarac!
to što ružne riječi slome, zaliječit će poljubac!
Malena, iz kojeg si ti Svemira
i zašto te sve nervira?
sva si puna nemira.
Malena, iz kojeg si ti Svemira
i ne daj da te nervira?
to te Život treniira.
Elemental - Malena
- 17:07 -
četvrtak, 20.05.2010.
e pa kad mene pjesma oduševi, onda me oduševi fest!!!!!!!!!!
aaaaaaaah predobra je!!!! izašao novi Elemental, jel! <3
e sad, ovi koji me redovno čitaju bez problema mogu skužit da oni govore tu ovo sve što ja mislim i kak se osjećam! :) <3
pa uživajte...
Elemental - Danas ću ipak
treba mi nešto da gurne me, da nađem motivaciju. da izađem iz tupila da prekinem stagnaciju. jer vidim to po sebi da se gubim i posustajem. skupilo se previše toga u čemu ODUSTAJEM. nema rezultata pa me ništa ni ne gura. više teško nađem nešto što me istinski pofura, da me pukne, da sam nabrijan, da izbacim iz sebe sve. dnevna me rutina samo spušta, samo gazi me. Dani su mi isti, sve se počelo ponavljat kao veš mašina vrtim i trudim se sve obavljat. Bez emocija, razmišljanja, ko robot sam programiran. drugi vide osmjeh al iznutra sam ukomiran.
ali danas to ću prekinit, neću si to dozvolit. jedan život, jedna šansa, jedna prilika za bolje. moram sam pokrenit stvari, sam si, znam, sam si kriv. DRZNUT SE , DOKAZAT SEBI DA SAM JOŠ ŽIV! ustat ću, nasmijat se, al istinski - za sebe, dignut srednji prst za tupilo, rutine i probleme. RADIT ĆU ŠTO VOLIM PA ĆU VOLJET NOVI DAN, sanjat ću da sretan sam i živjet ću svoj san!!
danas ću ipak ustati iz kreveta
kud god da puklo, što god da me dočeka
danas ću ustat, dočekat večer
kud god da puklo, neće bit gore neg jučer!
halo doktore, doktore, upomoć, tako sam lijena. u jezeru dilema tražim rješenje problema. na post-it naljepnice pišem životni zadatak, pišem za-i-protiv liste da se provučem mukte. šutke buljim dok me futraju s jednim dok drugi ustaju. jedem čim me šopaju, pa neka me potkopaju! čuj, čuj, nešto puca - meni puca film - svijet se ruši oko mene, ne, ja nemam ništa s tim! imam zadnji atom snage, na što da ga utroišm? jadat mi se neda, samoj sebi da se ogadim. lutam u bazenu našeg mediokriteta našeg , nek talasa i baš je lijepo utopit se usred mase!
halo, dal me netko čuje?
Bože, što mi se dogodilo - iznutra umirem. ko to gleda iz ogledala smiren ko praksiten? godine ti nose mudrost, al te okuju u lance - trgam ih sa sebe, želim osjetiti žmarce! skidam kožu, dižem sidro, pa se dižem iz pepela, trgam se iz mreže koju sam si sama isplela. upala sam se još jednom , da osjetim bol, nek zatalasa masa - car je gol.
danas ću ipak ustati iz kreveta
kud god da puklo, što god da me dočeka
danas ću ustat, dočekat večer
kud god da puklo, neće bit gore neg jučer!
halo, dal me netko čuje???
Elemental - Danas ću ipak
- 23:39 -
srijeda, 19.05.2010.
Sa samog ruba pameti stižu me strašni saveti, al ja bi da proživim na svoj način.
naspavaj se!
budi zdrava!
nemoj pit tablete za glavu!
nemoj piti!
uči!
obavljaj sve studentske dužnosti-predavanja, vježbe, izvješća, kolokvije!
imaj sto posto iz matematike!
položi ispit koji ti je ostao!
budi u toku!
nemoj visit na netu!
aj na kavu-sad ne mogu-može sutra-ja ne mogu!
izađi van katkad!
nasmijavaj ljude oko sebe!
redovno jedi barem tri obroka dnevno! (uz kampiranje na faksu, sigurno!)
slušaj balaševića, tamburaše, klape, duhovnu, strano!
sviraj gitaru!
pogledaj nekad kakav film!
pročitaj knjigu!
idi na Perpetuum Jazzile!
obavi sve liječničke i ine tretmane!
smršavi, ljeto će!
zaljubi se!! sad!
kad se zaljubiš, reci to!
ne zavlači!
čujem da u hondurasu ima mjesta za sve to.
jednom otić ću daleko od svega gdje neću imat nikog svoga, nać ću svoje mjesto, negdje daleko od svega toga.
jer neću! ništa od tog vašeg neću, ako ne želim!
i onda ću samu sebe na kraju lijepog dana uspjet uvjerit da sam NE. ali sad mi se da bit NE. super mi je biti NE.
ajbok.
- 00:15 -
nedjelja, 16.05.2010.
.A.G.A.P.E.=.B.O.Ž.J.A.LJ.U.B.A.V.
Prošlo je pet godina otkako sam se prvi put susrela sa nekim dubljim oblikom duhovnosti.
Agape me tamo doveo.
Agape nije zbor. Nije VIS. Nije bend.
Agape smo Mi. Samo Mi. Skupina mladih i hrabrih amatera koji smo se neprofesionalno uhvatili u koštac sa glazbom.
Glazba nas je spojila, sprijateljila, oblikovala.
Unatoč čestim neslaganjima, razlikovanjima u mišljenju i ponašanju, unatoč različitim stavovima, unatoč dobnim razlikama, ona nas je objedinila i držala nas skupa.
Kroz Glazbu sam se susrela i spoznala i Njega.
Onog Od Gore Koji Vidi Sve.
Onog koji me vodi kroz ovaj život iako mi nekad nije jasno zašto i kako baš tim putem.
On me sada upoznaje i s drugim ljudima. Dovlači ih sa raznih strana u moj život.
I na kraju se najčešće i s tim novim ljudima susretnem u i kroz Glazbu.
Ali Agape će uvijek u mojem srcu imati posebno mjesto.
Jer oni su me naučili štošta.
Danas slavimo peti rođendan.
Hvala
Agape-u = Božjoj Ljubavi
Agape-u = Glazbi
Agape-u = Prijateljima
što me drži sve ovo vrijeme da kudikamo ostajem normalna u ovom svijetu! :)
I sretan nam rođendan! :)
- 01:46 -
nedjelja, 09.05.2010.
završeno započeto.
u svakodnevnom nastojanju pronalalska svojeg jednog jedinog JA, JA karakterističnog samo za MENE, JA u kojem će se u potpunosti vidjeti točno to što jesam, što volim, što želim, što moram...
u tim nastojanjima se davim, utapam, ronim, izranjam, pucam po šavovima, ponovo se vežem, svađam se sama sa sobom, analiziram se, smišljam sto ličnosti koje nalazim u sebi da opravdam ono što (ne) činim.
tada se sukobljavaju one dvije suprotnosti - ona glasna, lajava, ironična, zanimljiva i ova druga: osjećajna, a plašljiva.
i na kraju ispadne da se ni ova prva, koja je ipak kudikamo odvažnija, ne usudi...živjeti.
i na kraju svakog dana, odmahnem rukom i kažem - a dobro, bit će još prilika.
nedavno sam bila priupitana kakva zapravo želim biti. u kojem omjeru one dvije ličnosti složiti svoju jedinstvenu MENE da budem zadovoljna sama sa sobom? bih li znala to izbalansirati?
odgovor nisam znala. nešto jesam rekla, neke brojke jesam bacila. ali sad kad razmislim o tome, skužim zapravo da bi za mene najbolje da budem neka treća ličnost.
a čak i u tom slučaju, nisam sigurna da bi bila zadovoljna s tim novim JA.
baš me zanima kako ću jednom, kad za to bude vrijeme, proživljavati krizu srednjih godina kad i u ovim najboljim godinama znam zaglibit po nekim krizama.
moram se prebacit u Klasu Optimista, podhitno.
- 01:14 -
srijeda, 05.05.2010.
O njoj
Ona je oduvijek zavaravala svoju okolinu.
Pravila se da je važna i strašna i pametna.
I da joj nitko ništa ne može.
I nikad nije htjela pokazati svoje najdublje osjećaje nikome.
Pokazivala je samo ono što se od nje očekivalo.
I uvijek je radila samo ono što se od nje očekivalo.
I uvijek je tražila da pažnja bude na njoj.
Uvijek je bila najglasnija u društvu i tjerala ostale da glume da im je zanimljiva.
I oni su to radili.
I jedino što je u svemu tome bilo dobro je to što je ona istinski njih voljela.
I pazila da oni budu sretni.
I jedino koga nikad nije uspjela zavoljeti, pa ni na par minuta...(tužno)..ali jedino sebe nikad nije prihvatila.
Ustvari svo to vrijeme, bila je obični Beskičmenjak.
Mogla se praviti da sve za ispit zna - ali uvijek je zapravo mislila da svi drugi znaju bolje.
Mogla se praviti da ima svoje mišljenje - ali uvijek je tuđe mišljenje poštivala više od svoga.
I kada je nešto napravila i mislila da je to dobro - uvijek je tuđe bilo pet puta bolje.
I kada je trebala reći nekom da joj znači nešto više - nije nikada to uspjela.
I danas se osjeća usamljeno. I nevoljeno. I tužno.
Ona je licemjer.
Kraj.
- 13:42 -
