subota, 06.03.2010.
pokušaj
''Hura, ovdje nema neželjene pošte!'' kaže mi pretinac na gmailu.
a ja pomislih - ''ali nema ni željene''.
no dobro. ako je nema, nije bila ni potrebna.
pitam se zašto mi ljudi toliko dramimo i mračimo oko svega oko nas što nam se (ne) događa, umjesto da jednostavno prepustimo sve Onoj Legendi Koji Ima Bolji Pregled?
ne, ne, još gore - pitam se zašto JA toliko dramim i mračim oko svega oko mene što mi se (ne) događa, umjesto da jednostavno prepustim sve Onoj Legendi Koji Ima Bolji Pregled? kolko mi još vremena treba da shvatim da mi je ionako sve On priredio onako , baš onako kako je najbolje za mene! tu je uskličnik umjesto upitnika namjerno.
i vidim iz dana u dan da se stvari polako slažu na svoje mjesto. vidim to u prilikama koje mi se pružaju, u događajima u kojima sudjelujem, u ljudima kojima sam okružena, u pjesmama koje slušam. ali još uvijek mi fali samo zrnce strpljenja..da smireno ulijećem u svaki slijedeći dan.
nekad se pitam živim li pasivnim životom?
jesam gotova već s postom?
ma ja, ionako sam samo htjela zahvaliti i na ovim spoznajama koje još nisam dokučila, ali sam ih stavila barem na listu razmatranja...
zar sam pomislila da će ovaj post imati neki završetak ekšli? ih...pa zašto ga razlikovati od svih ostalih...
- 01:26 -
