četvrtak, 13.11.2008.
...kako je moguće da mjesec dana pobijedi pet dugih godina???...
ni sama isprva nisam vjerovala da je moguće.
prvo me ostavio paf sa svojom zezancijom. jer nisam vjerovala da pričamo istim jezikom. čitajući ga, čitala sam svoje rečenice. svoje riječi. i čudila sam se....
onda me ostavio opet paf kad sam shvatila da nas iste stvari oduševljavaju.
onda me ostavila paf činjenica da...
tamo se nije činilo da bi se ovo moglo ostvariti. možda koji put, na trenutak.
đorđe balašević na majici je bio dovoljan.
zanimljivo je kako se taj legendarni čovjek stalno šmuca po toj našoj priči.
uživala sam virtualno se družiti s njim. jer me kužio. i sprdao. i prihvaćao sprdancije.
i onda je ušetao vamo i realno. i ispalo je i više nego fenomenalno.
prvo me njegov mačekovski stav počeo pomalo živcirat. sada znam da je moralo tako bit.
jer izigravaući mačeka smo se jako dobro upoznali. lunjo moj....
''...sad ću ti reći i više nikom i više nikad,
svatko od nas je nekome sličan, a ti si unikat!
pročitaš me, znam, od slova do slova...
prećutiš to , znam, ko pameta sova....''
umrla sam od smijeha slušajući strofu. jer ti si me natjerao da slušam tu pjesmu. nesvjesno, naravno.
i ti si umro od smijeha čitajući moj esemes.
i onda kad je počelo.....prekrasno....
kad si mi rekao stih iz Dođoške, pomislila sam ... dokad si mislio čekati... neka.... trebalo je biti tako.
kratko je sve. poznam te nekih mjesec dana. al poznam te cijeli život. i ne vjerujeem.
jer sam napokon zakoračila i više ne mašem. nego se samo klebaram. što tvojim laprdancijama, što mojim. nema veze...iste su.
.
.
.
a nek pet dugih godina ostanu tamo gdje su bile i dosad. neka i rade, meni ne smetaju.
jer mjesec dana je jače.
......i unatoč svakoj logici i zdravom razumu.... mjesec dana pobijedilo je pet godina!!
- 02:02 -
