utorak, 22.07.2008.
i Vanna razumije...
I mlađi od nas već su odrasli ljudi
Nije tajna da te želim to znaju svi
Mi smo dvoje ljudi skriveni od pogleda
Što je pravi tren to ne znamo ni ti ni ja
Ne govori sve na glas, ja slutim u tami
Čija sjena prati nas dok hodamo sami
Srce bira teži put - to znaju svi
Mi smo dvoje ljudi skriveni od pogleda
Što je pravi tren to ne znamo ni ti ni ja
- 13:51 -
petak, 18.07.2008.
Meri Trošelj....
Nešto se mijenja,
oblikuje nas...
dok Bog još ima gline pod noktima...
ima gline pod noktima!
I pitam se...
otkad su to naše duše odvojene???
Naše duše odvojene???
Usnuli smo kao jedno...
Probudili kao dvoje...
Imali smo iste snove,
Sada ne znam misli tvoje!
- 15:37 -
nedjelja, 13.07.2008.
lupaj, lupaj, dok god možeš
baš ti hvala.
hvala ti što mi opet iznova pokazuješ da me nisi još do kraja pregazio.
ajde baš da vidim....dokle ide???
sam ti daj, već sam imuna.
goni se ti, živote moj dragi, i kupi njega zajedno sa sobom!
pustite me na miru jer ja više stvarno ne nalazim granicu dokle me možeš lupat.
neka , ne treba me doživljavat i shvaćat, nitko ne treba, sama sam sebi dovoljna..
ovak šugava i jadna, ali ipak svoja!!!
goni se zajedno s njim ili mi već jednom dokaži KONKRETNO da me ne zaslužuje.
goni se ak ćeš me tako nastavit ubijat.
ne trebam te!!!!!!1
dosta....
13.07.2008
- 17:01 -
četvrtak, 10.07.2008.
malenost
....ako si mizrbl, nisi bolji od drugih....
....samo si mizrbl....
shvatila sam doktora Hausa
ali Vilson nije shvatio da nije samo Haus kriv zbog toga
nije sve u mojim rukama
nekad se stvari jednostavno ne poslože
i uopće se nismo bojali
10.07.2008.
- 23:49 -
ponedjeljak, 07.07.2008.
NE-DA
NE:
Nemam.
Ne vidim.
Ne čujem.
Ne uživam.
Ne postojim.
DA:
Živciram se.
Trebam.
Želim.
Hoću.
Skupa:
NE-nemam ništa (nikog) i
DA-želim sve (nekog)
A opet ništa.
Znam i da ti trebam predati sve i imati povjerenja, ali zbog padova, ne ide! A padovi su zbog tog. I sve je povezano. I sve kužim, a NE - nemam utjecaja. I NE-ne popravljam.
Oprosti mi!
22.06.2008.
- 15:35 -
subota, 05.07.2008.
Replaj: (Re)ispario
Ovaj si me put po dobrom starom običaju:
- izbacio iz takta
- dotaknio me
- gledao me onim svojim pogledom kojeg se sjećam još od majnsvipera prije 3-4 godine
- sve si mi učinio
Nisi više predaleko. Preblizu si mi.
Kockice mogu biti nakrivljene!
Što sam tražila to sam i dobila: znala sam da ćeš me boljeti, a ipak sam te previše doživila.
I znala sam uvijek da jesi realan, a s imaginarnošću sam zavaravala....jedino sebe!
Oćeš probat bit onakav kakvog te ja vidim?
Nećeš?
Šteta...
U glavu ulaze dvije pjesme: kako da te ne volim kad volim sve na tebi...
BAŠ NI TO ŠTO TE TOLKO VOLEM...NE VOLEM!!!!!!!!!!!
21.06.2008.
- 10:54 -
(RE)Ispario....
Znaš šta sam maloprije skužila?
Skužila sam da te nema...
Uopće.
Ne postojiš.
Imaginaran si.
Toliko smo daleko da si imaginaran, odsada.
Haha!
Više mi ne možeš ništa!!
Ne možeš me nikad više pogledat,
ni dotaknit,
ni bacit u bed,
ni izbacit iz takta,
ni nasmijat me,
ni rasplakat!
Jer si toooooooooooliko daleko!!!
Eo mašem ti odavde!
Samo se još moram sama sa sobom dogovorit jesi ikada bio realan!
He!
Nek sam ja tebi rekla!
18.06.2008.
- 10:53 -
petak, 04.07.2008.
jako down
A čak ni sebi....
Glupo je.
Otužno.
Jadno.
I ne treba se o tome pričati.
I neda mi se.
I ne želim.
Samo...
Usamljena.
S prijateljima i obitelji.
Ali sama.
Nedorasla,
nepotrebna,
beskorisna.
Da sam ja.
Ono što ne želim priznati drugima.
A čak ni sebi....
E, TO boli!
02.06.2008.
- 11:59 -
četvrtak, 03.07.2008.
ONO NEŠTO
I opet me peru oni poznati i neželjeni i grubi osjećaji kojih se ne mogu tako lako riješiti.
Adekvatno je da moram to proći.
Teško je jer oko mene..svi heppi...
A jesen u meni.
Obrambeni mehanizam mi govori – smješi se.
Tink pink i evriting is going tu bi đast fajn.
Koga zavaravam?
Druge?
Sebe?
Sve?
Jedino Boga ne mogu jer On jedini zna kako se osjećam i zašto se tako osjećam, bolje to zna čak i od mene.
Jedino On razumije zašto se sve to događa iz jedne prilike u drugu.
Objasni mi........
Luda sam.
06.05.2008,
- 17:59 -
đole moj dragi:
..........................................................................
Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reci bi sve pokvarile,
samo se cutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.
O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju, nijednu drugu.
JA NISAM TEO DA MENJAM SVET, DECO,
MENI JE I OVAJ BIO DOBAR!!!
NISAM VIRIO U MIKROSKOPE TRAGAJUĆI ZA VIRUSIMA NEOTKRIVENIM,
NISAM LISTAO ENCIKLOPEDIJE, IŠAO NA PROSEK.....
JA SAM SAMO HTEO DA JE VOLIM
U NOVOM SADU NA DUNAVU GDE JE POSTOJAO JEDAN STARI GVOZDENI MOST
PREKO KOJEG JE PRELAZILA NEKAD
RASPUŠTAJUĆI ONE SVOJE KOSE KAO MREŽU SVILENU
U KOJE SU SE HVATALE VLATI MESEČINE KAO GLUPE DEVERIKE
JA NISAM TEO DA MENJAM SVET
MENI JE I OVAJ BIO DOBAR!!!
HTEO SAM SAMO DA JU VOLEM NA NOVOM SADU, NA KEJU, GLEDAJUĆI U TVRĐAVU
KOJA JE PORAŽENA POSLE TOLIKO GODINA
I LJUBEĆI JU POD ONIM MOSTOVIMA KOJIH NEMA VIŠE.....
- 11:59 -
srijeda, 02.07.2008.
Kveščnmarkovići
A što je danas.
Neočekivano...
Još jedan krah.
Više ih ne brojim.
Navikla sam.
Nije me čak jako ni drmnilo.
Malo je.
Zašto mi treba tako malo, a traje tako puno?
Zašto se uvijek vraćam nazad iako znam kako je tamo?
Zašto nikada ne upali?
Koliko trebam još izdržati?
Moram li neprestano trpiti?
Ne smije mi biti preteško!
Zašto drugima uspijem, a sebi ne?
Dokle?
Zašto ne volim ni sebe na kraju?
Imaš kakav odgovor?
Tako sam i mislila.
Nemam ga ni ja.
06.05.2008.
- 21:24 -
Predosjećaj
Ljubav je čudna.
Prelijepa...
A nedostižna....
Neuhvatljiva...
Ali samo u mom svijetu!
A žudim za njom
I trebam ju.
Ovo pišem zbog Tebe koji si ipak samo jedan u nizu onih koji su me doživjeli tručicu više od drugih, ipak tako dalek, pa sam tužno svjesna toga da bih ti eventualno mogla biti tek zadnja opcija....
27.04.2008,
- 17:20 -
HMEH
Koliko je suza potrebno da preboliš?
Postoji li broj?
A što....................................................
...............kad više ne možeš ni plakati?
Gdje izbaciti bol zbog nevoljenosti?
Hej, curo, pa što ti je!
Osvrni se oko sebe!
Pogledaj u ljude...vole te!
VIC
Haha
Dobra fora
Pa SVI imamo prijatelje koji nas vole!
Ali sretnici, samo sretnici, imaju i više!
I znam da me On voli
I da ima Nekoga i za mene!
Ali, hej, pa čovjek sam!
Teško je gledati kako ti život prolazi pored tebe.....
I maše ti.....a ti, s lažnim osmijehom, uzvraćaš!
Vjera slabi....
Vraćam se osjećajima.....
ŠUGAVOST!
08.04.2008.
- 11:56 -
nakon još jednog dana...molitva?
hm
danas sam zadovoljna
ne posve
al očito nikada neću biti
nekad su mi rekli da težim savršenstvu
nisam vjerovala
i nisam shvaćala
sad znam na šta su mislili
ipak možda nisu bili svjesni
da svi tome težimo
bez iiznimaka
jedan me tekst sad lupio
shvatila sam koliko sam sretna
hvala Ti, Bože, na tome!!!!
predajem Ti ih
nisam dostojna,
ali znam da Ti znaš njihove potrebe
i usuđujem Ti se obratiti.
iako zadovoljnIJA-
još uvijek prazna
ali i to ima svoj razlog - vjerujem
prepuna mi je glava nepotrebnih informacija
koje jedva čekam izbacit na tom ispitu
da mogu dalje
jer ne mogu razmišljat o drugim stvarima
a puno toga treba riješiti
jesam mala
ali nisam jedina ;)
(ovo je napisano upravo sada...)
- 02:35 -
utorak, 01.07.2008.
SOS?
Kad bih mogla, naravno!
OGROMNIM SLOVIMA
S.O.S.
Pomozite izgubljenoj (ili zarobljenoj?)
U vlastitim osjećajima
I u tuzi i tjeskobi!
Napisala bih kad bih znala
Da će ih vjetar obrisati
Tek kad pročita onaj koji treba!
Napisala bih kad bih znala
Gdje to uopće mogu učiniti!
Gdje su oni koji znaju čitati?
Ali u ovom....zbunjujućem stanju,
Čini mi se da sam ja nepismena!
Jer nisam sigurna može li me
Itko osim mene same iz toga izvući!
(oprostite što dišem, neću nikad više,
samo mi pomozite!)
06.04.2008.
- 23:50 -
fer?
Što je TO što imaš samo TI?
Sad tražim neki suvisli odgovor na to pitanje.
A..... ne nalazim ga. Ne postoji!
Ipak je to još samo jedno u nizu mojih retoričkih pitanja.
Neki su prema meni bili...
Ma u najmanju ruku – fer.
Bili su i više od toga.
Potpuna suprotnost tebi.
Ali ne znače.... gotovo ništa ne znače!
Mislim da je tvoja najveća pogreška....što imaš sve!
Sve što ja trebam!
Ono što nemaš nije važno. Možda to mogu ja mijenjati. Ne znam.
Nitko nije savršen – pa to je svima jasno.
Ali ti – za mene – gotovo da jesi!
Neki su prema meni bili fer....
Ali nisu bili jedno! Nisu bili...TI!
I odakle sve ovo ako naša priča nije gotova??
Čemu? Dokle?
Retorička....
07.04.2008
- 15:14 -
MOŽDA
Naravno....kad nam ne idu na ruku!
Nekada ih mrzim!
Evo sada!
Jer ne shvaćam zašto.
Potpuno svjesna situacije, ipak ne razumijem.
Ok, rekao si – ne ide!
Glupi razlozi su bili!
Ustvari nije ih ni bilo.
Suočih se osjećajem. Tada.
Bilo mi je dosta!
Htjela sam znati (mada me bilo strah!)
Vjerojatno sam predosjećala?
Ili možda uopće nisam?
Možda da sam znala... ne bih forsirala!
Možda sam trebala još više forsirati!
Švrljam gluposti: sve je to možda!
Možda, možda!
I nakon godinu dana se rasplamta ono malo k.... (nade)
što je ostalo toga dana.
Sad ne vjerujem!
Mislila sam da se cijela ugasila.
A vidi što sada čini!
Osjećaji su prejaki!
Što je prvo bilo, baš razmišljam....
Samo zabava, zezancija. A što može bit sa toliko godina.
Onda ljutnja....zaborav (kratkotrajni naravno)...PULA=sreća! Sreća, sreća, sreća, STOP! Strah! Ljutnja-mržnja.tuga-tuga-tuga! Oprost! STOP! Ništa! Ispraznost!
I sada opet ljutnja...ovaj put na sebe!
Zašto ne možemo vladati osjećajima?
Ok, on tako osjeća, rekao mi je to.
Jeli tako osjećao? ILI SE UPLAŠIO?
Mislila sam da sam prešla preko njega.
Dok me nije dotaknio....CAP!
I tuga-tuga-tuga!
Kad će nestat?
Možda jednom...
Možda jednom....
Možda jednom....
Možda jednom....
06.04.2008.
- 11:11 -
