Osjećaji često sputavaju!
Naravno....kad nam ne idu na ruku!
Nekada ih mrzim!
Evo sada!
Jer ne shvaćam zašto.
Potpuno svjesna situacije, ipak ne razumijem.
Ok, rekao si – ne ide!
Glupi razlozi su bili!
Ustvari nije ih ni bilo.
Suočih se osjećajem. Tada.
Bilo mi je dosta!
Htjela sam znati (mada me bilo strah!)
Vjerojatno sam predosjećala?
Ili možda uopće nisam?
Možda da sam znala... ne bih forsirala!
Možda sam trebala još više forsirati!
Švrljam gluposti: sve je to možda!
Možda, možda!
I nakon godinu dana se rasplamta ono malo k.... (nade)
što je ostalo toga dana.
Sad ne vjerujem!
Mislila sam da se cijela ugasila.
A vidi što sada čini!
Osjećaji su prejaki!
Što je prvo bilo, baš razmišljam....
Samo zabava, zezancija. A što može bit sa toliko godina.
Onda ljutnja....zaborav (kratkotrajni naravno)...PULA=sreća! Sreća, sreća, sreća, STOP! Strah! Ljutnja-mržnja.tuga-tuga-tuga! Oprost! STOP! Ništa! Ispraznost!
I sada opet ljutnja...ovaj put na sebe!
Zašto ne možemo vladati osjećajima?
Ok, on tako osjeća, rekao mi je to.
Jeli tako osjećao? ILI SE UPLAŠIO?
Mislila sam da sam prešla preko njega.
Dok me nije dotaknio....CAP!
I tuga-tuga-tuga!
Kad će nestat?

Možda jednom...
Možda jednom....
Možda jednom....
Možda jednom....

06.04.2008.