31.01.2007., srijeda
Veliki Zimbabve
Cekamo ulazak u Zimbabve. Nakon stajanja u redu bez reda i 5satnog cekanja papiri su konacno sredeni. Zimbabvljani se iz JAR vracaju kuci provesti praznike i pokraj nas prolaze rijeke ljudi noseci na glavama prtljagu. Do granice ih dovezao taksi, a preko granice ce takoder pokusati pronaci prijevoz. Naime, ako bude goriva. Vec nekoliko mjeseci u Zimbabveu vlada nestasica goriva. Mnoge pumpe su zatvorene, a pred onima na kojima goriva ima, dugacki su redovi i ponekad se ceka danima. Prije prelaska granice za slucaj nuzde spakirali smo i 3 kanistra s gorivom.
Pred nama je 5 dana u zelenom Zimbabveu. Prva postaja: Veliki Zimbabve po kojem i moderna drzava dobila ime.
Republika Zimbabve (bivsa Rodezija) smjestila se izmedu rijeka Limpopo, koja ga dijeli od JAR, i rijeke Zambezi, na kojoj granici sa Zambijom. Na jugozapadu granicu dijeli s Bocvanom, a na istoku smjestio mu se Mozambik.
Vrt u dvoristu bungalova u kojima smo prespavali. Bili smo zahvalni na prilici da barem jednu noc spavamo u krevetima. Probudila nas je rika lavova iz obliznjeg safari parka. Za dorucak 1 jaje i komadic slanine.
Veliki Zimbabve, ili na jednom od jezika Sona “kamena kuca”, ime je vise stotina kamenih rusevina koje se prostiru na vise od 200 kvadratnih milja danasnjeg Zimbabvea. Pravo porijeklo same rijeci Zimbabve nije do kraja objasnjeno. Lingvisticke analize ponudile su nekoliko rjesenja. Na dijalektu Karanga znacilo bi “velika kuca sagradena od kamena”. Po drugoj teoriji dolazi iz dijalekta Zezuru i znaci “cascena kuca” i odnosi se na prebivalista poglavica ili grobove. Po trecoj jednostavno “velika kuca”.
U podnozju kompleksa na brdu. Posjetitelji su na hrpi kamenja (na slici desno) sotavljali svoje stvari i oruzje. Kralju su prilazili goloruki. Mi smo ovaj put svoje stvari mogli ponijeti sa sobom.
Veliki Zimbabve svoj vrhunac dozivio je izmedu 11 i 15 stoljeca i predstavlja najvece i najstarije gradevinske strukture subsaharske Afrike. Pretpostavlja se da je u zlatnim danima civilizacije Veliki Zimbabveu imao oko 18 000 stanovnika.
1531, Viçente Pegado, zapovjednik portugalskog garnizona u Sofali ovako je opisao Zimbabve: “ Usred rudnika zlata smjestenih na ravnicama izmedu Limpopa i Zambezi smjestena je tvrdava sagradena od kamenih blokova zacudne velicine. Gotovo je okruzena brdima, na kojima su smjestene njoj slicne gradevine sazdane od kamena i bez ikakvog poveznaog materijala medu njima. Jedna od njih je i toranj visi od 22 metra. Urodenici ih zovu Symbaoe, sto na njihovom jeziku oznacava dvor.”
Uspon nije bio jednostavan. Svrha: iscrpiti posjetitelja da, kad konacno pristupi kralju, takav bez daha bude potpuno bezopasan. Ili tako barem veli lijepa prica koju nam je ispricao nas vodic.
Rusevine se mogu podijeliti u 3 arhitektonske grupe: kompleks na brdu, kompleks u dolini i Veliko okruzenje. Tip zgrada ukazuje I na socijalni polozaj pojedinih stanovnika. Raskosnije gradenive namijenjene kraju I uglednicima smjestene su na rubovima grada.
Pogled na kompleks u dolini.
Veliki Zimbabve bio je i znacajno trgovacko srediste. Ono malo nalaza, koje je ostalo sacuvano nakon pljackasa i nesavjesnih arheologa, ukazuje da su trgovali s Kinom, Arabijom i Bliskim istokom.
Veliko okruzenje. Najzanimljiviji dio Velikog Zimbabvea.
Ne moze se s tocnoscu reci zasto je grad na poslijetku bio napusten. Mozda je okolicu pogosila susa, kakva bolestina i pad u potraznji zlata. Kako bilo ostale su samo rusevine i puno neodgovorenih pitanja i stoga i prilika za smisljanje najfantasticnijih teorija.
Umjetno jezero, koje uz ostalo, napaja i plantaze secerne trske.
Konacno pred vratima.
|
- 15:12 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
19.01.2007., petak
Kruger - 3
Kruger ipak nije potpuna divljina. Da zivotinje ne moraju strepiti zbog, danas prilicno promjenjivih i nepredvidljivih klimatskih uvjeta, pobrinuli su njihovi ljudski kucepazitelji i iskopali bunare i umjetna pojilista. Zna tamo biti i prilicno prometno. Zatekli smo veliko stado vodenih bivola koje se to prilicno toplo jutro odlucilo osvjeziti na pojilu.
Ljudi su stvorili i umjetna jezera koja su dragi dom obiteljima vodenih konja i pokojem krokodilu. Vidjeli smo par kroz dalekozor (nuzna oprema), ali za uloviti mojom kamerom bili su ipak predaleko.
Ceste i putevi kroz Kruger cesto su sagradeni uz rijecne tokove i potoke. Mogucnost susreta sa zivotinjama je tako puno veca. U svakom kampu nalazi se mapa Parka s naznacenim mjestima na kojima su taj i prethodni dan videne zivotinje. No rijeke ponekad izgledaju i ovako. Na pjescanom rijecnom koritu docekala nas je prava izlozba zivotinjskim tragova.
Pavijan (Papio ursinus): visina 1.35m, rezina 30 kg (muzjak), 16 kg (zenka); Vole se motati u blizini drveca koje im sluzi kao spavaonica, ponekad izvor hrane i osmatracnica. Zive u velikim coporima kako bi se lakse branili pa ih cak i njihov neprijatelj br. 1, leopard, napada nocu. Nemaju bez veze one velike ocnjake...pavijani su svezderi. I nije zgoreg ponoviti jos jednom, nemojte hraniti pavijane.
Podigoh vlastitim rucicama. Moj dom slijedecih 9 dana.
Ponekad i nesto tako veliko kao sto je to slon nije lako uociti. Ova velika slonovska obitelj skoro nam je promakla.
Kudu (Tragelaphus strepsiceros): visina: 1.4-1.5 m, tezina 250 kg (muzjak), 170 kg (zenka); lako ih je pobrkati s njalama. Obje vrste zive u savani. Kudui su crvenkasti, a muzjaci imaju duge spiralne rogove. Rogovi muzjaka njale su kraci i blago svinuti.
Na rubu praznog pjescanog rijecnog korita ugledali smo svjeze truplo kudua (opet malo predaleko za moju slabasnu kameru). Pojedena je bila samo utroba. Nesto povise, u hladovini ispod grma, odmarala se lavica ili mozda mladi lav, tesko je bilo odgonetnuti.
Vodeni jelen (Kobus ellipsiprymnus): visina 1.7 m (muzjak), 1.3 m (zenka), tezina 260 kg (muzjak), 230 kg (zenka); zive u malom krdima u blizine vode. Veliki rogovi u obliku lire i bijeli krug na straznjici cine ih lako prepoznatljivima.
|
- 10:31 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
17.01.2007., srijeda
Stafetnu palicu uvalila mi je Gricka vjestica. Pa s obzirom da sam se obvezala zaigrati igru, evo 5 stvari koje niste, a svakako morate znati o meni:
1. Jednom davno bijah smrtno zaljubljena u Bleka Stenu. Onako visok, duge plave kose, u lajbeku i s crknutom mackom na glavi bio je muskarac mojih snova. I moja prva ljubav. Nije ni Zagor bio los, al mi je Darkvudska suma ipak bila zeru premracna.
2. Od malenih nogu sam se voljela skitati, a i zagubiti. Stvaralo mi je to povremeno nevolje, pogotovo ako bih u avanturu ukljucila i brata. Stvaralo je to, doduse, nevolje i mojim roditeljima i dobrom dijelu dvorista (bilo je to veliko dvoriste s dvije peterokatnice i jednom trokatnicom u centru Cakovca) koji bi se ukljucio u potragu. Odgojno-obrazovne mjere koje bi nakon toga uslijedile, nisu urodile plodom.
3. Dugo, ali jako dugo, toliko dugo da me je i sram priznati koliko dugo, trebalo mi je da shvatim zakaj nogometasi u zivom zidu stoje s rukama na medunozju. Kaj ja znam ljudi...meni je prva asocijacija bila da ti poteku suze, ak te lopta kojim slucajem pogodi ravno u nos....decki bi se na to samo skupili ko suhe sljive, a meni jos uvijek nejasno
4. Volim BeeGeese i Abbu...izaziva to svakakove reakcije u ljudi, ali meni bas dobro
5. Panicno se bojim morskih pasa i krokodila i uzasno sam nesretna (blago receno) kad ne vidim morsko dno. Iscekujem vidjeti sjenu u dubini kako se sulja ili lednu peraju kako para morsku povrsinu. Tada ce, naravno, biti vec kasno, pa ulazem znacajne napore da mozak ne pripustim i u te vizije. Stoga, hvalim more i drzim se kraja (plicaka barem).
Palicu necu proslijediti dalje...bude vec netko drugi.
|
- 08:11 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
15.01.2007., ponedjeljak
Kruger - 2
11 je ulaza u Kruger. Vrata parka otvaraju se, ovisno o godisnjem dobu, rano ujutro, a zatvaraju se prije zalaska sunca. Isto je i s vratima kampova, pa svrljanje po rezervatu zahtijeva ponesto planiranja. Nije se, naime, bas preporucljivo naci sam usred divljine u mrkloj noci.
Kampova ima razlicitih. Od onih opremljenijih s bazenima, restoranima, klimatiziranim bungalovima i ambulantama, do onih u kojima cete samo podici sator i uzivati u zajednickim komunalijama. A za one najdubljeg depa, luksuzni privatni bungalovi s jakuzijima, kuharima koji ce vam prirediti dakonije za koje niste ni znali da postoje, a zivotinje vam na pojiliste ranom zorom dolaze pod prozor i samo morate aparaticem skljocnuti iz kreveta. No, o tima vam ovaj puta necu pisati. Ovo putovanje prozivjeli smo kao i prvi i pravi africki istrazivaci u satorima, vrecama za spavanje i omotani mrezama protiv komaraca (i ostalih gmizucih i letecih cudesa, potencijalno opasnih po zivot).
I prvo i osnovno pravilo o postivanju kojega vam ovisi zivot, NIAKKO NE IZLAZITI iz vozila, osim za na to predvidenim mjestima, koja su naznacena na karti, koju ste, naravno, kupili na ulazu.
Spremni ste se, dakle, baciti u potragu za zivotinjama.
Vodeni bivol (Syncerus caffer): visina 1.6 m, tezina 750 kg, najveci rogivi 1.29 m): voli otvorenu savanu i cesto ih se moze vidjeti u krdima i do 500 zivotinja.
Ova dvojica clanovi su muskog drustva. Iako stariji muzjaci ponekad vole biti sami, nekad se udruze u male skupine i ostatke dana provode u osvjezavajucim blatnim kupeljima.
Bivol je clan Velike petorice. Uz njega tu su lav, leopard, slon i nosorog. Zasto bas oni? Zato jer su najopasniji i najteze ih je uloviti. I dok ce vam se preostali clanovi cetvorke prijeteci pribliziti, iskesiti se i zatuliti da vam se sledi krv u zilama, te vam ostaviti vam mjesta za uzmak, bivol pitanja postavlja nakon sto vas je samljeo u ne bas privlacnu kasu. Svahtiti ga treba nadasve ozbiljno jer napada bez povoda.
Zirafa (Giraffe camelopardalis): visina 3.9-5.2 m, tezina 970-1400 kg (muzjak), 700-950 kg (zenka); Volii brstiti bodljikave akacije. Nesto sto vecina drugih zivotinja izbjegava. Pjegice zenki su svjetlije, a vrsci roscica su cupavi, za razliku od muskih koji su celavi.. Imaju samo 7 vratnih kraljezaka, a posebni ventili sprecavaju preveliki krvni tlak u glavi kad se sagnu piti.
Ljeto je u Krugeru kisno i veoma vruce razdoblje. Obilje vegetacije smanjuje vidljivost pa je moguce da se propeljate ne primjetivsi nesto tako veliko kao sto je slon ili zirafa. Vidjeti Petorku ponekad je stvar srece. Nekim u par dana lutanja parkom ne uspije vidjeti ni jednog clana Petorke. Velike macke posebno su sramezljive.
Ovo cudo, dugacko 10ak cm, docekalo me je u WCu.
Ovako kamperi pripravljaju dorucak.
Pjegava hijena (Crocuta crocuta): visina 70-80 cm, tezina 65-70 kg). Zive u klanovima predvodenima matrijarhom. Iako su poznate kao strvinari, zapravo su lovci. Ni s njima nema sale. Imaju najjacu celjust od svih mesozdera i lome kosti k'o od sale.
Nilski konj (Hippopotamus amphibius): visina 1.5 m, tezina 1500 kg, zubi 10-30 cm); Jako se voli brckati i vecinu dana provode u vodi, a iz njihovog vodenog kraljevstva izmami ih tek svakodnevna pasa. Iako izgledaju prijicno bezopasno, nije preporucljivo preprijeciti im put do vode. Godisnje usmrte vise ljudi nego svi lavovi zajedno.
|
- 14:47 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
12.01.2007., petak
Prije nego sto su horde turista nagrnule u Nacionalni park Kruger u potrazi za Velikom petoricom, prosli su vec ovuda i lovci-skupljaci, trgovci, istazivaci i farmeri.
Za sobom su ovi prvi, prije 1.5 milijun godina, ostavili kameno orude, a nakon njih, prije cetrdesetak tisuca godina i narod San.
Oko 200 AD na podrucje su se doselili Bantu stocari i zemljoradnici. Sa sobom su doveli i domace zivotinje, ali i tajnu obrade zeljeza. Na podrucje juzne Afrike zapocelo je zeljezno doba. 12 razlicitih kulturnih grupa ostavilo nam je svoju grncariju i metalne predmete. Zivjeli su u slozi nekoliko stoljeca, ali je sve veci broj pridoslica konacno potisnuo Busmane.
Razdoblje izmedu 900te i 1300te godine svjedokom je znacajnog kulturnog razvoja i nastajanja prvih kompleksnih zajednica. Tulamele i Matekevele podizali su naselja opasana kamenim zidovima i medusobno trgovali bakrom, solju i zitaricama. Egzoticni proizvodi privukli su i arapske trgovce s istocne obale Afrike: "bijelo zlato" - slonovaca, "zuto zlato" - ono obicno, metalno, "crno zlato" - robovi.
Prvi bijelac na podrucju Lowvelda i Krugera (niska ravnica na istoku zemlje koja se pruza od Indijskog oceana pa sve dok ne naletite na planinski lanac i ne uspnete se na Plato) avanturu je skoro platio glavom. Takve srece su bila i neka njegova braca po znatizelji, jer je Lawveld nako vrijeme bio poznat i kao "Grob bijelog covjeka"
Slijedeceg bijelog covjeka koji je avanturu uspio prezivjeti i nastaniti se na tom podrucju spasila je zelja da nauci lokalni jezik i kulturu. Kolonizacija Lawvelda mogla je zapoceti. Dolazak Europljana i vatrenog oruzja sredninom 19. stoljeca. osjetile su uz starosjedioce i divlje zivotinje.
Do kraja 19. stoljeca vecina divljih zivotinja izlovljena je nekontroliranim lovom. Kako bi se zivotinje zastitile 1898. ustanovljen je Rezervat Sabi, a 1903. i Singwisi. Nacionalni park Kruger osnovan je 1926 i spojen s ova dva vec postojeca rezervata. Park danas posjecuje vise od 700 000 ljudi.
Africki slon (Loxodonta africana): visina: 3.2-4 m (muzjak), 2.5-3.4 m (zenka); tezina: 5000-6300 kg (muzjak), 2800-3500 kg (zenka); najveca kljova:102.3 kg): zenke i mladunci zive u velikim obiteljima predvodenih matrijarhom. Kad muzjaci malo porastu istjeraju ih iz krda. Od tada sikarom lutaju sami, a ponekad se vise starih decki i udruzi u manje skupine. Pise u kratkom vodicu o Parku, koji mozete kupiti na ulazu, da slonovi medusobno komuniciraju infrasonicno (0.001-17 Hz, nama necujno) na udaljenostima od nekoliko kilometara.
Bradavicasta svinja (Phacochoerus aethiopicus): visina ~ 70 cm, tezina 60-100 kg (cistih misica), kljove 12 cm (muzjak), 3 cm (zenka). S obzirom da je prilicno corava zivotinja mozete im se prilicno pribliziti. Ako ih ipak uspijete uznemiriti malo ce se tim svojim coravim okama zabuljiti u vas, a onda podici repic i otkaskati u nepoznato. Prilicno grda zivina.
Na vrhu lesinar, a nesto nize smjestila su se 2 orla.
Burchellove zebre (Equus burchelli antiquorum): visina 1.3 m, tezina 290-340 kg. Pruge bi trebale zbuniti protivnika jer kad se zbiju cine da izgledaju kao jedna zivotinja (tako u teoriji). Cesto zive u simbiozi s gnuovima ili impalama gdje njihova ostra cula cesto spasavaju svima zivote.
Leopardova smocnica. Najblize sto smo se ikad uspjeli pribliziti ovoj tajnovitoj zivotinji. Mislim da ce ova impala svom vlasniku dostajati jos za barem jedan obrok.
Impala (Apyceros melampus): visina 90 cm, tezina 45 kg. Moze ih se vidjeti i u stadima do 100 zivotinja. Uglavnom su potpuno ravnodusni prema vozilima, a ako su bas budu i nesto nervozne taj dan, udaljit ce se visokim elegantnim skokovima.
Ovog orla smo upravo omeli pri rucku.
|
- 16:39 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
09.01.2007., utorak
Godisnji
Jos jedan godisnji i jos jedan ljetni Bozic. Naopako, naravno. Tjedan prije Bozica opsadno stanje u soping centru. U kratkim rukavima i sandalama trcimo pored izloga ukrasenih zabundanim Djedovima Mrazima u saonicama i ukrasenih plasticnih borova (ima ih ovdje i u prirodi, ali su ipak iznimno rijetka pojava).
Putovnica s vizama je konacno stigla u petak nakon dvomjesecne odiseje po konzulatima Bocvane i Zimbabve. Krecemo slijedeci utorak. Kupovanje dolara zaboravljam i odlucujem ponijeti rande. Za avanturu kupovanja deviza, uostalom, vise nema ni vremena. Da bi Juznoafrikanac uopce mogao kupiti stranu valutu, potrebno mu se je s putovnicom i avionskom kartom, ili nekim drugim dokazom putovanja u inozemstvo, uputiti u banku. Tamo ce mu, ako je svota velika (otprilike 300 eura), novce naruciti. Podici ce ih za dan-dva. Situacija za strance je jos malo slozenija. Uz od prije navedene uvjete trebat ce mu i potvrda da u JAR ima i stalni izvor prihoda. U cajtnotu i s pola kolektiva na gidsnjem odmoru, misija je nemoguca.
Preostalo je spakirati torbu, vrecu za spavanje i na kartu ucrtati planiranu rutu. Preko nacionalnog parka Kruger u JAR, resevina Velikog Zimbabvea do velicanstvenih Viktorijinih slapova.
S obzirom da su istocna obala JAR i sve sjevernije zemlje malaricno podrucje u torbu sam ubacila i prilicnu zalihu krema i sprejeva smrdljivih komarcima. Za kratke posjete preporucuju se i antimalarici, izbor kojih izmedu ostalog ovisi i o sadrzaju novcanika. U mojoj torbi zavrsio je tako i Nivaquin: tjedan dana prije, za vrijeme i 4 tjedana nakon posjeta malaricnim podrucjima, uz savjesno pridrzavanje uputa. Naime, bolest se najcesce i javlja nakon tjedan-dva, a s malarijom se nije za saliti. Kako antimalarici imaju nezgodno djelovanje na jetru, dugotrajnije uzimanje se ne preporuca pa nas vodic, koji u te krajeve zalazi prilicno cesto, lijekove uzima kad se pojave simptomi.
I tako smo se naposlijetku, oboruzani opremom za devetodnevno prezivljavanje u nepoznatom, kroz Zmajeve planine uputili prema istoku i jednom od poslijednjih netaknutih djelica juznoafricke divljine, nacionalnom parku Kruger.
|
- 14:47 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
|