BLOGERICE - MOJA ISKUSTVA UŽIVO
1. blogerica
- postala frendica (bar sam ja tako mislila) pa onda se ispostavilo, da je bijeli anđeo osjetljiv na medicinske slike i zašutjela sam zauvijek; moram priznati - bila je ok, plakala je sa mnom kad mi je Šuška umirala, čitala je suprugove nalaze od njegove teške bolesti i protumačila mi ih onako kako nemedicinski čovjek može razumjeti, sudjelovala sa mnom u tome, ali joj je zasmetalo što sam nešto napisala o nekoj ženi koja je ušla u jedan reality, kao ne poznaju se, a tepale su si preda mnom na jednom susretu u ožujku 2017. i sad ja gledam: jesam li ja luda kad ona govori kako "ne pozna tu ženu" ili je ona zaboravila što se događalo?
moram reći, slušala sam i ja nju, slušala je i ona mene, svaki put kad sam išla iz bolnice, nju sam nazvala i tih par minuta od Vinogradske do Ilice liječio mi je dušu njen glas, jer sam jedino osjećala da nju mogu nazvati baš zbog toga što sam u njoj vidjela bijelog anđela, ali kad sam joj poslala slike suprugove rane i njega u bolnici, žena me toliko napala na telefon - a ja upravo idem iz bolnice i liječim dušu njenim glasom i riječima, ona se toliko obrušila na mene, da zakaj joj šaljem slike svog muža u negližeu!!!! eeej, Isusa ti, mislim sli - pa tko je tu lud?????? koji negliže??????? čovjek je u pidžami u bolnici, stoji i htjela sam joj pokazati kako dobro izgleda nakon vađenja bubrega, kako se dobro drži i kako mu rana fino zacjeljuje - Isuse, koje pismo sam dobila i na fejs i na mail!!!! pa kao da sam joj napravila strašno zlo što sam joj poslala samo te 2 bolničke slike najdraže mi osobe na svijetu!!!! ajme meni, maknula sam se zauvijek....
2. blogerica
- poznanica, vjerovala sam da će se nešto razvijati, jer je blogersko/e-mailovska komunikacija bila lijepa i ugodna, ali ispostavilo se da je sve jednosmjerna komunikacija, jer sam dobivala naputke, da zašto idem kod jednog blogera ispod postova koji nije po volji toj blogerici;
naravno, ne dopuštam da mi netko određuje sa kim ću se družiti i ispod čijeg posta ću pisati ili ne pisati i dobila sam ultimatum: ako taj tren (kad sam imala nenajavljene goste!!!) ne razgovaramo o tom njenom "problemu" - ne moram je uopće više zvati!!! i zašto sam onda nazvala, ako ne mislim o tome razgovarati baš sada??? ja lijepo kažem, da imam goste i da uzvraćam na poziv da vidim što je, jer je ona mene nazvala, a ja sam bila u šetnji sa Mašom i ne nosim mobitel i uzvraćam poziv) - je li to nagovještaj "jednog lijepog prijateljstva" ili je to bilo samoživo i nepristojno ponašanje osobe kojoj kažem da imam goste i da ne mogu pričati baš sada o tome, da ćemo se čuti kasnije ili osobno razgovarati o tome? ne, ako baš sad neću razgovarati o tome njenom problemu, ne moram je više uopće zvati!
ok, pa ni neću te više uopće zvati, jer tako se ne ponaša sa ljudima, ljudi nisu vreća krumpira pa da ih bacaš onako kako se tebi sviđa! gotovo!
3. blogerica
- našle se u AfterEightu u kafiću, vrijeme proletjelo u tren - divna duša, riječi su tekle kao žubor brzog potočića...
ne mislim se više nalaziti sa blogericama....
