četvrtak, 18.01.2018.

STRIJELA

Image and video hosting by TinyPic

nikad nisam voljela strijele, strelice... one uvijek gađaju negdje ili nekoga, oduzimaju ili život ili rane nekoga...

''Ljudi su previše živjeli u ratu. Izvan, u sukobu sa drugima, a unutra sa samim sobom, zato što priznaju samo jedan način života, a taj način je borba.

U ime politike se bore sa drugima, a u ime religije sa samim sobom. Zato smo stvorili jad i bijedu. Borba ne može donijeti mir. Ljudi moraju naučiti način kako da odbace te stare obrasce neprekidne borbe.

Neka vam ovo budu osnovna uvjerenja: budite u prijateljstvu sa egzistencijom izvan, a unutra budite u prijateljstvu sa svima i sa samim sobom – što je najteže da se postigne…

Ljudi ne vole same sebe, to im ne pada na pamet. Lako je voljeti neprijatelja, ali je vrlo teško voljeti samoga sebe. Predobro se poznajete – kako biste mogli da se volite?

Međutim, osoba koja može voljeti samu sebe, može voljetii i druge ljude. Ako zavolite sami sebe, onda ćete biti dužni voljeti svoje neprijatelje i sve druge ljude. Ako možete voljeti sami sebe, onda ispunjavate osnovni uvjet ljubavi, iz takve ljubavi izranja mir.

To je ulaz kroz koji započinjemo da primamo Božje poruke.''

Osho


Image and video hosting by TinyPic


15:27 | Komentari 8 | Print | ^ | On/Off |

subota, 13.01.2018.

BLOG, KAVA, POEZIJA, RAZGOVOR - HVALA TI NA LIJEPOM POSLIJEPODNEVU JEDNOG PETKA


U jednom komentaru mi je napisala, da bismo mogle na koficu, ostavila sam joj e-mail da se dogovorimo i dogovoreno je za 12.1.2018. u 15h.

Došle smo, sjele... razmijenile poklončiće, riječ jedna pa druga, moja voda, njena slatka tajanstvena tekućina, riječ jedna pa druga, dragost iz nje izbija u svakoj riječi, oči su joj tople i prijateljske, razumjele smo se odmah, kratko i jasno i taj sat i 15-tak minuta mi je prošlo brzo baš kao 15 minuta.




hvala ti, draga http://blog.dnevnik.hr/krizar/ na prelijepoj poruci u knjizi "Glasovi poezije", grupa autora izdane od Facebook-grupe "Pisci i književnost" gdje si zastupljena svojim prelijepim pjesmama



Glasovi poezije (osma knjiga Pisci i Književnost)

''Svi autori su imali slobodan izbor za pisanje pjesama; s tematikom i formom kakvu žele Posebno želim istaknuti da je ovo jedinstvena zajednička zbirka jer su autori mogli priložiti dvadeset pet pjesama. To je omogućilo da se svaki pjesnik izrazi na jedinstven i šaroliki način. Stil svakog pjesnika je različiti i izvoran. Kao urednik zbirke, jako sam ponosan na autore, pokazali su da vještinom stvaranja stihova, prostiru čitatelju pjesničku notu i priču. Stih je autorov prijatelj, oni ne poznaju granice i jezičke barijere, isprepliću se i spajaju u jednu divnu zbirku koja je pred vama. Zbirku Glasovi poezije možemo usporediti sa najljepšim sonatama, stoga najljepše pjesme pronalaze svoju plemenitost i ljepotu u čulima tonova koje stvara pritisak tipke glasovira, a stih pretvoren u zvuk je predivna melodija što ispunjava dušu i srce velikih dvorana. - preporuka Kruno Šafranić

Autori pjesama su iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Bernarda Ćurić, Dragana Latinović, Đurđica Blažinović-Zoričić, Lucia Aurora, Jasna Šemiga-Pintarić, Pejak Mirjana Peki, Vera Bosazzi

Nakladnik Redak
Ilustracija naslovnice: Marina Kasalo
https://www.webknjizara.hr/…/glasovi-poezije-pisci-i-knjize…''


- preuzeto sa Facebook-a





18:58 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

petak, 12.01.2018.

BITI "POPULARN-A"



“Mislite da sve one djevojke koje gledate s mješavinom zavisti i divljenja imaju supermoći? Ma dajte, širenje prave kemije oko sebe (zbog koje svi žele biti u vašem društvu) lakše je nego što mislite.”

http://www.cosmopolitan.hr/search/tag/popularna-djevojka

Što znači biti “popularna”?

U školi je to jasno: osnovna, srednja, faks.. postoji neka curica-djevojka, koja svojim ponašanjem, djelovanjem, možda čak i aurom, a mnogi smatraju “malim spretnim trikovima” dobivaju – popularnost.

U školi je to vidljivo iz aviona: najbolje obučena, našminkana, sa par “prijateljica” oko sebe, a ona kao kraljica na tronu, njena riječ je glavna, što ona odredi – tako se radi, što ona misli i druge tako razmišljaju, što ona kaže da će se napraviti – tako se i napravi itd. itd. i još veliki niz onog “što ona odredi”.




Gledala sam takve cure u školi/faksu, gledala sam ih na poslu, gledam ih u američkim i drugim filmovima, a sve više čujem o tome i ovdje, kod nas, u Hrvatskoj.

Curica i njena grupica u školi neće razgovarati sa drugom curicom, jer ova nema touch screen android mobitel!, neće razgovarati sa njom, jer nije obučena u poznate marke, ne nosi poznate marke cipela, ne znam što bih rekla na te “poznate marke”, ali takvo maltretiranje djece dovodi i roditelje u nezavidan položaj, da moraju svom djetetu kupiti hlače “poznate marke” ili touch screen mobitel android pa se onda androidno zadužuju, a možda nemaju doma ni za benzin.




Uvijek mi je bilo neshvatljivo to ponašanje, takav stil života i razmišljanja, jer ljude nikad nisam gledala kroz prizmu novca, bogatstva, onog što imaju, ljude uvijek gledam kroz prizmu duše, iskrenosti, karaktera, poštenja, prijateljstva, pozitivne komunikacije i njihove pozitivnosti.

Image and video hosting by TinyPic

Imala sam svoje frendice, koje nisu bile tako popularne, ali su bile prave frendice...

Popularna djevojka – koliko li ih je bilo nesretno, vidjela sam u gimnaziji te “popularne djevojke” kako u wc-u škole/gimnazije plaču, vidjela sam tugu u njihovim očima, a vidjela sam i isforsiranost toga – biti popularna.

Sve to ima cijenu – biti svačija, a ne svoja, jer popularna djevojka je svačija, svatko želi biti u njenoj blizini, time će “dobiti na cijeni”, biti “vrijednija osoba”, biti “poželjniji sugovornik”, a znači li to da će biti pametnija, iskrenija, karakternija osoba?


Te osobe uz "popularku" u stvari nemaju svoj život, žele živjeti neke tuđe živote, imati nešto tuđe, a ne svoje, čista "imitacija života" (naslov izvanrednog c/b filma, gl.uloga: Lana Turner) gdje povjeruju u tu neku svoju imitaciju života i žive je, dok stvarnost ima drugačije dane, drugačije noći, ogledalo stvarnosti im je zamagljeno i vide ono što žele vidjeti, a ne ono što je - stvarno.

Što nam je važno u životu?

Trenutak popularnosti ili ono – be yourself=budi svoj/a pa makar i sama bila/bio, budi svoj/a, jer nikad nisi sam/a, uvijek ćeš naći nekog tko ti je kompatibilan, a na silu biti nešto što nisi – to ima cijenu, a cijena je često potpisana na bianco pa kad dođe vrijeme naplate – skupo se plaća svaka popularnost.


Image and video hosting by TinyPic


17:43 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 08.01.2018.

NADZORNE BLOGOVSKE KAMERE i GASTARBAJTERSKI RJEČNIK



koja je koja blogerica, to sami odaberite :)



i Standardni gastarbajterski "rječnik" roflroflroflroflroflrofl


17:50 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

subota, 06.01.2018.

3 KRALJA





18:22 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

petak, 05.01.2018.

DANTE, RODEZIJSKI GONIČ LAVOVA, RIDGEBACK - NESTAO





ovo mi je najljepša Danteova slika, iako je napisana tužna poruka na slici, ta poruka može biti i jedan svjetlucavi glas u tami misterije Danteovog nestanka; nadam se da će se Dante ubrzo naći sa svojim najmilijima - u svojoj obitelji gdje pripada po svim ljudskim i životinjskim i prirodnim zakonima

Dante je nestao 17.9.2017. u šetnji sa svojim prijateljem (vlasnikom) Boris Tesko, u Krapinskim Toplicama i od tad mu se gubi svaki trag

osnovana je i Facebook grupa za Danteov pronalazak


https://www.facebook.com/groups/871793526333883/







nitko od nas, koji dijelimo njegove slike, nije odustao od nade da će Dante biti vraćen svojoj obitelji!


Dante, gdje god da jesi, nadam se da će onaj, koji te uzeo, vratiti tebe tvojoj pravoj obitelji!!!

obitelji moli za bilo kakvu informaciju, najbolje onu pravu na ovaj broj mobitela:

098 624 299




https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/dante-gdje-god-jesi-nedostajes-svojoj-obitelji


18:37 | Komentari 5 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 01.01.2018.

ZA POČETAK TJEDNA

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic
slike: digital artists

čista fantazija...

"Postoji trenutak u životu kad čovjek shvati tko je važan, tko više nije važan, tko nikad nije bio važan i tko će uvjek biti važan.

Zato se ne treba brinuti za one, koji su ostali u prošlosti, jer ima razloga zašto oni nikada neće biti u našoj budućnosti!'

Kant


10:57 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 31.12.2017.

UZ SVE BLAGOSLOVE I ŽELJE, NEKA DOĐE I OVA

Image and video hosting by TinyPic


14:48 | Komentari 5 | Print | ^ | On/Off |

subota, 30.12.2017.

PUSTITI...


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Mi svi sanjamo neke magične ružičnjake tamo negdje iza horizonta, umjesto da uživamo u ružama koje cvjetaju svakog dana pod našim prozorima.

Dale Carnegie


18:15 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 27.12.2017.

ČESTITKA IZ IRSKE

stigla mi je predivna čestitka iz Irske, od moje prijateljice Tanje, blogerice @lanterna-duse i @Tanja Repinac

dirnula me do suza, jer zna što volim :)








17:21 | Komentari 5 | Print | ^ | On/Off |

subota, 23.12.2017.

13. ZBIRKA POEZIJE




slika: digital artist


13. zbirka poezije je gotova, napisana, recenzija je gotova, lektura, sve je spremno za izdavanje u 2018. godini


17:55 | Komentari 5 | Print | ^ | On/Off |

POZIVNICA



izvor: Facebook


09:57 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 21.12.2017.

ČESTITKA ZA BOŽIĆ


10:57 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 20.12.2017.

ČESTITKA OD...



Već drugu godinu Davor i ja doma dobivamo prelijepe čestitke dragog prijatelja čija pažnja i to na onaj naš zagrebački način kad smo slali čestitke, umjesto sms-poruka te e-mail poruka, ove predblagdanske dane oboji jednom divnom nostalgijom.

hvala ti, dragi prijatelju, tebi i tvojoj obitelji sretan i blagoslovljen Božić te uspješnu i sretnu Novu 2018. godinu žele

Davor i Jadranka



17:37 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 19.12.2017.

ŽIVIMO LI ONAKO KAKO PRIČAMO ILI PRIČAMO ONAKO KAKO BISMO VOLJELI ŽIVJETI?


Image and video hosting by TinyPic


I dok glazba Života svira svojim nepoznatim notnim pismom, mnogi od nas ga ne razumiju, možda insinktivno plešu uz tu glazbu, ali ples često ne slijedi glazbu... plešemo po nekim svojim ritmovima, zvuči disonantno, neobično, teško, smetajuće za Apsolut i slobodu Života.

Život ima svoje notno pismo po kojem bismo željeli plesati pa se često pitam:

- živimo li onako kako pričamo ili pričamo onako kako bismo voljeli živjeti?

- moj odgovor za mene: ima dana kad sam često u neskladu, ali volim loviti i uloviti sklad...




21:47 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

VODITI TUĐE BITKE

''Pravi prijatelji su oni koji vas podižu kad nitko drugi nije ni primijetio da ste bili dolje." (''True friends are those who lift you up when no one else even noticed you were down.'') - nepoznati autor

Zagrljaj je nešto najprisnije što se može dogoditi kad se sretnu dvije osobe koje su u prijateljskoj vezi. A što se dogodi kad se osobe ne poznaju, a dijele svoje misli virtualno, jedna drugoj se povjere, kažu jedna drugoj svoje misli, svoj život?

I tu osobu ne poznamo osobno, ali kao da je poznamo, kao da se znamo stoljećima, bliskija nam je od neke prijateljice sa kojom se poznamo osobno 10-tak i više godina i najnormalnija stvar među takvim osobama je, da se i jedna i druga mogu osloniti jedna na drugu u bilo kakvim životnim pitanjima, a da jedna drugoj mogu i pomoći, svaka ovisno o mogućnostima.

Kad mi takva virtualna prijateljica napiše npr. da se loše osjeća, teško mi je, pomognem joj riječima, jer je npr. u drugom gradu i ne mogu nikako, osim riječima pomoći joj da se možda malo bolje osjeća i da je prođe to loše razdoblje.

Na isti način sam i ja dobivala podršku od dragih prijatelja kad mi je bilo teško i to im nikad ne mogu zaboraviti.

I onda naletim na ove riječi:

"Trebamo li voditi tuđe bitke? Ajde dijete drago, jesi li ti normalna!? Ma kani se tog posla i čuvaj sebe! Neka drugi svoje bitke vode. Treba biti mudar u svemu! Kako si tako naivna? Ne možeš toliko energije trošiti na takve stvari. Misliš da bi drugi to za tebe napravili!? Malo sutra!".

e, ovo me zaustavilo: ''Misliš da bi drugi to za tebe napravili!? Malo sutra!".... "

tako je ... malo sutra :) ma, nitko mene ne tjera to učiniti, naravno, ali to je nešto unutra u čovjeku, da ne može gledati kako ti netko trančira i mrcvari prijatelja, a ti stojiš po strani i gledaš, ne sudjeluješ - pa to je isto kao da i sama napadam!!!

I nije mi bilo prvi put, rekla sam da više to neću činiti i opet ono u meni se javilo i jednostavno sam morala, ali prošlo je to vrijeme, više se nikad neću izložiti za nikoga.






13:57 | Komentari 10 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 17.12.2017.

NIJE VAŽNO




09:39 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

subota, 16.12.2017.

VIKEND


18:20 | Komentari 5 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 14.12.2017.

KAKO PUSTITI?

''Divim se drveću kako njihovo lišće mijenja boje i pada. Znam, da najveća lekcija koju moram naučiti od jeseni je kako dostojanstveno pustiti.''
- nepoznati autor

otpustiti neke stvari, pustiti da odu i ne vrate se, ne vraćati se na te stare stvari, u stari život, u stare odnose, graditi nešto novo, opet nešto svoje i posebno, ali bez onih starih grešaka, jer onda kao da se ništa i nije napravilo

samo neke nabacane misli koje je vjetar danas raznosio ulicama ovog naselja, naselje Špansko, tamo negdje oko tržnice, pa na Trgu Ivana Kukuljevića, pa kod Maršanića, pa negdje oko Konzuma pa opet negdje oko nogometnog igrališta, sve te staze je danas vjetar osušio i pripremio za novo vrijeme kiše koju najavljuju gusti oblaci koji se nadvijaju nad ovo naselje, naselje Špansko





slika: internet


16:20 | Komentari 3 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 13.12.2017.

SVJEDOK UBOJSTVA



Prvi ratovi su zabilježeni 2700 godina prije Krista, dakle, ratujemo već cca 4080 godina i to je još uvijek aktualno, a čemu toliko nasilje, što tjera čovjeka da ubije drugog čovjeka, koji je to prekidač u glavi kad se čovjek odluči na takav čin?

Kao dijete sam bila svjedok ubojstva, imala sam oko 6 godina, čovjek je ubijao čovjeka ubadajući ga nožem u grudi, a ubijeni čovjek je nosio bijelu košulju tako da se crvena krv jasno vidjela na toj bjelini.

Sve je bilo u tišni, bila je ljetna prozračna večer, to se događalo dok su mama i strina razgovarale, a ja sam gledala pa kad je mama shvatila što sam vidjela, brzo me povukla prema kući.

Ubojica je uhvaćen osuđen, policija nam nikad nije došla doma i nikad me nisu ispitivali, dalje ne znam što se događalo i to je nešto što nikad neću zaboraviti.

Kad sam prolazila kraj mjesta ubojstva, tamo gdje je ležao ubijeni, tragovi krvi su se vidjeli danima.

Interesantno je to, bila sam ustrašena dugi niz godina kad sam prolazila kraj tog mjesta, izbjegavala sam ga, a kasnije su tamo nešto sagradili.

Možda moji "bijeli snovi" potječu još iz tih dana, iako su se počeli događati tek od 17.2.1992., pitam se - je li njihov korijen posađen tada?... ne znam...


napisano: 06.03.2010.

https://www.magicus.info/ostalo/ostalo/svjedok-ubojstva



17:53 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

RAZNO









i na kraju nešto svjetovno


10:29 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 10.12.2017.

JA (NI)SAM (JA)TO



Da, ja sam to, ali nisam jato i ne mogu to i nikad nisam mogla u jato, iako jato pruža ''sigurnost'', većinu, kompatibilnost (?) kakvu-takvu ''solidarnost'', suradnju, ipak nikad nisam spadala u neka jata, u neka društva, uvijek sam bila – sama, ne osamljena, već sama i jako dobro sam se snalazila tako sama, ali u stvarnosti nikad i nisam bila sama, jer je uz mene bila moja najbolja frendica moja Slavica (već sam pisala o njoj-moja mama).

Kasnije sam mnoge „frendice“ i „frendove“ mjerila po njoj, tražila u njima te visoke kriterije koje je ona imala i postavila kroz moj život, ali sam samo u dvije osobe to pronašla: u dotadašnjem partneru i Davoru, sve ostalo, bilo je čisto gubljenje vremena što se pokazalo i kroz život, ali čak ni to gubljenje vremena nije bilo uzaludno – naučilo me što ne želim i što neću i vrlo jednostavno se pokazalo ono što želim i hoću.

Naučilo me:

1. da isto privlači isto,
2. da se ista vrsta i energija uvijek prepoznaju,
3. da se one fine energije uvijek lagano umrežavaju, bez napora, bez prisile, bez objašnjenja, bez nerazumijevanja, bez natezanja konopa, bez nadmudrivanja, bez ljutnje, bez razočarenja, bez uzaludnosti shvaćanja, bez svega „bez“: one se tako lijepo prepoznaju kao da su jedna drugoj rekle: „ja sam ti, ti si ja“ i to je istina.

Ja nisam to što netko želi da budem niti želim, da netko bude što ja želim, ja sam ja, to što jesam, kakva jesam pa tako svatko treba biti to što je i kakav je.

Teško je pisati o sebi koja sam to ja, a opet je sve tako lagano: samo trebam pogledati iz ispravne perspektive i to one ptičje perspektive: izdići se iznad svega što (meni) ne valja i što je (meni) super i pogledati sve – objektivno.

Puno puta sam se gledala iz ljudske perspektive, iz riblje perspektive, a u zadnje vrijeme se gledam iz one ptičje i kao da gledam neku osobu i procjenjujem i ocjenjujem je li to – to.

Nije mi bilo lako uzletjeti i pogledati se iz ptičje perspektive, ali kad sam sagledala cijelu sliku, cijeli pejzaž, sve doline i brda, rijeke i mora i oceane – shvatila sam (za sebe) da ja (ni)sam (ja)to.

Ja sam ja, izuzeta i preuzeta, donesena i odnesena, ali uvijek vraćena centru – sebi i svojim unutarnjim očima, svom unutarnjem kompasu, svojim unutarnjim energijama koje me nepogrešivo vode mojoj vrsti, onom istom koje privlači isto, to je uvijek tako i tako će uvijek biti sa svim ljudima.

"Drukčiji sam od ostalih
i to je moja muka.

Težak, od jezgra načinjen,
ja liječim metalnu potrebu
da briznem u gvozdeni plač
od straha i ljepote.

Ali čemu priznanja?

Tko je mene razumio?"

Miroslav Mika Antić


I samo da preživim sutrašnji dan kad cijeli dan moram provesti u bolnici, prespavati, kad se napravi tražena pretraga i kad dobijem nalaz, nadam se - najboljem, jer imam anđela čuvara koji je uvijek uz mene - moju mamu Slavicu.

Hvala na pažnji i čitanju, želim ugodan dan.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76018
napisano: za Temu mjeseca veljače 2012. na portalu "Magicus"

i na kraju jedan lijepi tekst:

''Može li izgovorena riječ boljeti više od udarca? Ja kažem DA, a vi?

Narodna mudrost kaže:
»Opekotina će zacijeliti, ali rana koju je ostavio jezik – nikada.«
»Udarac bičem ostavlja masnicu, udarac jezikom lomi kosti. Mnogi su pali od mača, ali ne toliki kao od jezika.« (Sirah 28,17-18)

Kada su jednom izrečene, riječi se više ne vraćaju…pripazite na svoje riječi jer one ne ubijaju, ali razaraju dušu. Razaraju dušu onoga tko te voli, tko ti je bezuvjetno vjerovao i vjerujte teško će osoba zaboraviti riječi kojima je razorena njena duša.

Nauči za mir i dobro drugoga, ali i tvoga biti pažljiv sa svojim riječima prema drugima. Tvoje riječi moraju biti pune razumijevanja, one moraju zbližavati, pomirivati, donositi radost, a ne nemir i zlo.''

- nepoznati autor


14:01 | Komentari 13 | Print | ^ | On/Off |

subota, 09.12.2017.

SIVA EMINENCIJA


Image and video hosting by TinyPic


Projekti, vizije, snovi, rješenja. Imala sam puno planova, imala sam puno vizija o budućnosti, imala sam sve, ali nisam imala sebe, dugo sam lutala po raznim knjigama, tražila sam smisao života, smisao postojanja, smisao sebe i ništa nisam nalazila, a sve što sam pronašla, bilo je samo mrtvo slovo na papiru, tek odjek onog nečeg u duši što sam prepoznavala, ono nešto što spava u meni, a nije izašlo i nije vidjelo svjetlo dana.

Oduvijek sam bila poslušna, disciplinirana, umjerena, tek tu i tamo znala bih nešto reći povišenijim tonom, ali to je sve bilo u okviru obiteljskog okruženja, tek tu i tamo bi netko od obitelji čuo i moj glas i tako je vrijeme prolazilo, sunce se rađalo i zalazilo, a ja sam uvijek ostajala na istom mjestu.

Jednog dana, tog srpanjskog dana, kad sam postala slobodna, slobodna od nekih veza i okova u koje sam se sama uplela, oživjela sam, trajala sam, davala sam, oduzimala sam, ali opet sam se vrtjela u istom krugu otkud sam i došla.

Opet su prolazile godine, a ja sam još uvijek bila tamo gdje sam pomaknula samo taj jedan korak – taj korak do sna, taj korak od sive eminencije od koje sam uvijek željela pobjeći, ali nisam ni shvatila, da sve sam to ja, da je sve to moj život, da je sve to ono što čini mene i moj život.

I sada, dok gledam ovu svjećicu koja gori i osvjetljava mi malo tame koja obavija misli i dušu, vidim svoje malo biće kako želi izaći iz te sive eminencije, iz tog polusvijeta gdje se nikad nije osjećalo dobro, to biće koje je oduvijek željelo biti ono što je oduvijek i bilo – biće svjetlosti i ljubavi, a ne neželjena kćer oca koji je nikad nije priznavao, ali ju je volio.

Kako pomiriti te dvije krajnosti, kako sivilo natjerati da zasvijetli, kako zamisliti čaroliju i pretvoriti je u život?

Jednostavno, a opet teško, a opet jednostavno: sve je na meni, svaka odluka, svaki plan, svaka misao koja može postati djelo – sve je do mene, samo treba hrabrosti, treba htjeti, e, a to je teško, hoće se, ali se ne može.

Zašto se ne može?

Zato, jer se ljudi boje, ljudi se boje promjena, novih stvari, novih dana, novih situacija, a među tim ljudima sam bila i ja, dok mi nije došla voda do grla i dok jednostavno nisam maknula stare projekte života i upustila se u nove trake životnog puta koje su me i dovele do spoznaje, da život nije siva eminencija, već blistava jasna svjetlost kojoj svi, na kraju, i odlazimo.

Eto, tako je zasjalo svjetlo mog života i tako sam iz sivila letargije i čudnog osjećaja nemoći zakoračila samo jednim korakom u to bajno svjetlo, a trebao je samo jedan korak.

Ostali će doći.


napisano 1.02.2013. u 17:58h za Temu mjeseca na portalu Magicus, pod nickom “Leticija”

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=90305



i onda se ne trebam pitati, zašto ih toliko volim ...


12:19 | Komentari 14 | Print | ^ | On/Off |

petak, 08.12.2017.

NAPUCAVANJE EGA



slika: internet


Može biti_ napucavanje, što bi značilo_ pumpanje ega u visine, a može značiti_ napucavanje – izbacivanje ega što više iz svog života.

Ego je čista navlakuša: ako se odazovem – napuca me sam i nasmije se; ako se ne odazovem: misli da me je napucao, ako sam kupila njegov poziv i smije mi se; ako nisam kupila njegov poziv, sam se napucao, a ja sam ostala ista, slobodna, neopterećena njegovim smećem.

Navlakuša može ići u beskraj i to onoliko, koliko joj dozvolim, čim je prepoznam kao navlakušu, ona se prekida i nastaje njen kraj, navlakuša je omiljena igračka ego-tripova koja se širi poput trakavice i truje čovjeka koji ne prepoznaje te igre ego-tripa, a takvima, koji vole navlakuše, napucavanje ega može biti interesantno i odlična hrana za njega, dok oni, koji ne vole navlakuše, vrlo brzo vide u čemu je stvar, maknu se i potraže bistriji izvor od onog kojeg nudi ego-trip u suradnji sa navlakušom.

"Niti jedan akcijski junak do ove filmske sezone nije počinio harakiri i iste minute odšetao dalje." rekao je Tomislav B., a ista je priča i sa ego-tripovima pa sve može biti i jedna igra, ako se shvati kao igra i ukoliko se kreće u granicama igre...sve ono što prelazi granice te igre ili navlakuše ili napucavanja ega - postaje zločesto, pakosno i neugodno.

O tome bi se moglo još pisati, vidim, da me ego-trip iskušava i potiče na dalje pisanje, ali - meni se ne da.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=94054


16:31 | Komentari 11 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 07.12.2017.

PORUKA










09:32 | Komentari 13 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 06.12.2017.

OPROST...



slika: net

Alan Paton je jednom rekao: "Kad nas netko duboko povrijedi, oporavljamo se tek kad oprostimo."

Oprost je lagan, ali i težak čin kad se čovjek nalazi na raskrižju putova, jedan vodi oporavku činom oprosta, a drugi vodi još težem osjećaju – nastavljanje stanja neoprosta, kad se Duša nalazi pod velikim teretom, jer Duša želi oprostiti nepravdu, ali čovjekov um još uvijek vrti te stare povrede zastajući u tom davnom vremenu kad se povreda dogodila.

Oprost je ključ za budućnost boljeg i lakšeg života Duše koja se nikome ne zamjera, nikoga ne osuđuje, nikoga ne prosuđuje, na nikoga se ne ljuti, jer Duša je ta koja sve voli i samo čistim srcem možemo oprostiti nekome, jer je isto tako netko i nama oprostio neku povredu koju smo učinili.

Prije 5 godina mi je bilo oproštena nepravda koju sam učinila jednoj divnoj duši, a isto tako i ja opraštam dušama koje su meni učinile nepravdu.

Tko sam ja da sudim o nečemu što je netko učinio, rekao, mislio?...Nitko …. sve će to Bog dovesti u svoj savršen red i znam, da uvijek djeluje ovo: “zlo radi, zlu se nadaj, ono što ne želiš sebi, ne čini drugome”.

U tom duhu, ostajem mirna i spokojna, a za sve buduće nepravde, pobrinut će se Bog koji će to opet svojim savršenstvom dovesti u red.



20:01 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 05.12.2017.

CRNA OVCA ILI ZAŠTO ME ŽENE NE VOLE :) ?





Pa evo ovako: razmišljala sam do sada kako sam u svom životu imala samo 3 prijateljice: do moje sedme godine, to je bila jedna Gordana, mala susjeda, starija od mene 4 godine, koja mi je bila kao sestra. Kad se odselila iz našeg susjedstva u drugi grad, naše druženje nikad nije prestalo: dopisivale smo se čak do moje 19-te godine i onda je to prestalo. Ja sam se udala, ona se rastala, život je krenuo drugim tokovima.

/Treća je bila Ankica, ali o njoj kasnije/,

U 12-toj godini najbolja i jedina prijateljica mi je postala moja Slavica, mama. Znam kad mi je rekla:

“U životu ćeš sresti puno cura sa kojima ćeš ostvariti prijateljske odnose, ali nikad niti jednoj nemoj povjeravati svoje tajne, osim svojoj majci, jer majka te nikad neće iznevjeriti, majka nikad neće reći tvoju tajnu, majka će ti uvijek pomoći, ali mora sve znati da bi ti mogla pomoći”.

To mi se kroz život pokazalo jako točno, ali idem redom:

1. Eto, Gogu sam već spomenula, ali to je bilo dječje prijateljstvo, koje se nastavilo kasnije preko dopisivanja, no ipak ostala mi je u divnom sjećanju.

2. Nakon što je Goga odselila, ostala sam otcijepljena: osjećala sam se kao crna ovca. Kako je otac radio izvan grada, majka se brinula za mene, on je uvijek slao pakete i pakete igračaka, slatkiša, odjeće, svega.

Uvijek se znalo da je kod Jadranke party i kao da su svi znali da je stigao paket, dvorište se za tren oka napunilo djecom, svatko je dobio svoje, a meni je možda ostala tek neka mala čokoladica.

Mama je uvijek znala reći: “ne smiješ biti toliko darežljiva, malo moraš i sebi ostaviti”, ali ja sam uvijek sve podijelila drugima, jer su ta djeca bila puno siromašnija od mene (u to vrijeme) i vidjela sam kako su željni svega i dok sam imala darove – imala sam i društvo, čim nije bilo darova – nema ni društva i opet sam bila crna ovca.

3. U stvari, najviše sam se družila sa dečkima – sa njima sam se osjećala najslobodnije i najopuštenije: nikad nisu bili ni zavidni ni kalkulativni, uvijek smo sve dijelili i bili smo baš kao jato srodnih ptica.

4. Dugo sam tako bila sama, bez neke dobre prijateljice, družila sam se sa curama iz gimnazije, čak mi je jedna od njih bila i vjenčana kuma (kasnije sam osjetila da mi se petlja oko supruga i maknuli smo se).

5. Nakon tog iskustva sa prvom vjenčanom kumom, izgubila sam stvarno vjeru u žensko prijateljstvo. Rastala sam se, gutala sam hrpe knjiga, išla sama u kino i srela sam svog susjeda, koji mi je postao zaručnik, sa njim sam bila 4 godine u vezi i na neki način sam počela graditi prijateljstvo sa partnerom sa kojim dijelim i ljubav.

6. Opet sam se udala, 1984., ali u drugom suprugu nikako nisam mogla naći prijatelja.

7. 1982. godine sam se sprijateljila sa kolegicom sa posla, Ankicom, i ostale smo do danas dobre, no kako je ona morala 1991. otići izvan Zagreba (ratna situacija), to prijateljstvo više nije bilo kao onda kad smo na poslu sjedile stol preko puta stola, odlazile na vikende, dijelile i zlo i dobro.

8. Baš negdje u to vrijeme, 1982. sam se sprijateljila sa jednom kolegicom iz firme, koja je uz moju Ankicu, bila važan dio mog života. Radila je kao dostavljačica kod nas i sa mnom i suprugom je išla skoro svaki vikend kod Ankice na selo i to je bilo jedno krasno društvo od 8 bračnih parova i ona jedina neudata, ali to nam nikome nije smetalo i to je bio jedan divan period mog života u jatu: to jato mi je bilo jedno od najdražih razdoblja mog života.

Samo mama mi je govorila: ''budi oprezna sa Marom!'', ali ja nisam shvaćala što mi je željela reći, sve sam joj govorila, ispovijedala joj se, a nisam znala, da u duši krije svoju tajnu – ona je voljela mog kasnijeg partnera (sa kojim tada nisam bila u vezi), par godina prije mene bila je s njim, a ja o tome nisam imala pojma. Kad sam saznala, kad mi je to sama osobno rekla – moj život se okrenuo, ali ostala sam s njom dobra, jer ipak neke stvari su mi se trebale reći, a ne kriti od mene takve podatke, od životne važnosti.

9. Kad je Ankica otišla iz Zagreba, još sam se više povezala sa Marom, izlazile smo skupa, dolazila je ona k meni, ja k njoj i tako smo ja i mama prodale kuću, jer je 19.2.1992. tata izgorio u požaru u toj kući, to sam nekako uredila i prodala je te kupila onaj stančić u Gajnicama gdje sam živjela do prošle godine.

10. Ja i drugi suprug smo živjeli u stanu u Novom Zagrebu, koji je bio vlasništvo Centra za socijalnu skrb – i znala sam da taj stan nikad ne mogu ni otkupiti ni na bilo koji način dobiti pa kad sam prodala kućicu u Trnju, rekla sam Mari: “Mare, evo ti ovaj stan, ja ga nikako ne mogu dobiti, jer već imam pola kuće na sebi kao nekretninu, uđi u njega, živi, plaćaj režije i poduzmi sve radnje da ga na neki način dobiješ”.

Rečeno – učinjeno! Kad sam se selila 27.12.1992. odmah sam preselila i nju u taj stan u Novom Zagrebu, ostavila joj skoro sav namještaj i zamolila Boga da joj omogući nekako da dobije taj stan, jer je bila podstanar i mučila se sa raznoraznim gazdaricama i podstanarskim sobama i visokim cijenama.

11. 1994. sam dobila neko šefovsko radno mjesto, ja i Mara smo izlazile i dođe do mene glasina, da ona priča po firmi kako ona mene financira u tim izlascima (ja sam bila i vozač i 90% tih izlazaka sam ja financirala, jer sam imala dobru plaću i bilo mi je žao da ona plaća od svoje male plaće).

12. Pozvala sam je taj dan kod mene u kancelariju i pitala je je li to točno.

Dobila sam ovaj odgovor:

“Je, Jadranka, točno je. Znaš, Jadranka, ja tebe nikad nisam voljela, uvijek si mi išla na živce, ta tvoja glupa dobrota, ali sam te dobro iskoristila u svemu: s tobom sam prošla puno, dolazila k tebi, ali morala sam glumiti: bilo mi je to naporno, jer te ja nikad nisam voljela, zato što si bila i što još uvijek jesi sa O.!!! Otela si mog muškarca i tako da znaš, nikad te nisam voljela!”

Ostala sam paf!!!

Prije svega, O. je nju ostavio negdje oko 1985., ja sam sa njim krenula 1987. i stvarno nisam imala blage veze tko je bio prije mene s njim, sa kim je bio čak i za vrijeme mene – o tome sam već pisala. Zinula sam u nju, opet joj pokušala reći da nisam znala za njih dvoje kao što ni nisam, jer mi je to ona sama rekla, ali ne! Žena je bila uporna u svome da me ne voli! ''Ok'', rekla sam, ''adio Mare, ti si za mene mrtva osoba!''
Tako je i bilo. Tu ženu i kad sam vidjela na hodniku – kao da je prazan prostor, kao da je nepoznata osoba, ali opet sam ja crna ovca koja je loše procijenila osobu.

13. 1996. sam u jednom društvu srela jednu simpatičnu ženu koja se bavila gatanjem, a bila je i šnajderica. Skompale smo se, počele smo izlaziti, bila je podstanar, konobarila je, bavila se tarot-gatanjem i opet mi bilo žao da ona plaća naše izlaske, pa sam ja više puta to činila. Kad je ostala bez stana, našla sam joj stan preko moje kolegice iz firme, lijepa garsonijerica u Novom Zagrebu, cijena super prihvatljiva.

Kako nije imala redovno zanimanje, puno toga od hrane sam joj davala od sebe, da žena ima što jesti, jer je stvarno bila u nezavidnoj financijskoj situaciji i sve bi bilo dobro, da se ona nije počela baviti nekakvim prezentacijama raznoraznog suđa.

(U to isto vrijeme sam ja jako teško počela živjeti, digla sam kredit za TV, radio, frižider, štednjak, satelitsku – jer mi je sve crknulo u mjesec dana i dosta toga je odlazilo na otplatu tih kućanskih aparata).

I zove ona mene jedan dan 1999. da neka dođem k njoj na prezentaciju tog suđa, ulog je 100 DEM-a.
Rekla sam joj da ja nemam tih 100 DEM, da mi je to sve ostalo od plaće i da još od toga moram platiti i režije, da bi ona meni ispalila:

“ma, lažeš ti, imaš ti sigurno na štednji preko 3000 DEM i sad meni nećeš doći i kupiti nešto za 100 DEM! Kakva si mi ti to prijateljica, nikad ništa nisi učinila za mene!!!!??”

A vidjela je moju isplatnu listu, vidjela je sve, jer je sve bilo na stolu u sobi kad god bi došla k meni!!! Opet sam postala crna ovca, zahvalila se na prijateljstvu i prekinula i to “prijateljstvo”.

Eto, to su moja iskustva sa mojim “prijateljicama” i sada, kad gledam unatrag, vidim koliko je moja Slavica imala pravo.

Uvijek sam se pitala: zašto mene žene ne vole?

Zašto su mi zavidne kad mi nemaju na čemu biti zavidne, zašto su pakosne, zašto su baš takve prema meni?

Možda zato jer sam bila predarežljiva, jer sam u svakoj gledala sestru koju nikad nisam imala?

Ne znam, jer mi je i danas to misterija, ali više ne pokušavam održavati “nemoguće” prijateljstvo sa pripadnicama ženskog roda.

Kad osjetim, da mi osoba nije iskrena – mičem se, uz dužno poštovanje, jer crna ovca nikad ne može biti bijela, bez obzira što je iste vrste, ali svaka ptica svome jatu leti, a kako sam vidjela kroz moj život – nikad nisam pripadala nikakvom jatu, osim onda kad sam se družila sa mojom Ankicom i kad smo tih par godina imali prekrasno društvo od nas 8 bračnih parova.

Crna ovca ili bijela ovca?

Ma, drago mi je da sam baš ovakva kakva jesam, jer uvijek se sa radošću sjetim i moje Goge i moje Ankice, a najviše moje Slavice-mame, najbolje frendice.



http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=76937





20:31 | Komentari 27 | Print | ^ | On/Off |

RIJEČI

Image and video hosting by TinyPic


09:23 | Komentari 7 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 04.12.2017.

13...



Image and video hosting by TinyPic

13. zbirka poezije više od pola je gotovo, a svjetlost dana će ugledati .... 2018., na poseban dan ... sretansretansretan ....

Image and video hosting by TinyPic

mahmahmahmahmahmahmah


19:38 | Komentari 3 | Print | ^ | On/Off |

EMOCIONALNI VAMPIRI ... što je to emocionalni vampir?



''Emocionalni vampiri nisu ništa natprirodno.

Kada ih prvi puta sretnete izgledaju privlačnije, nego što su to prosječni ljudi. Čine se savršenijima, uzbudljivijima i glamuroznijima. Zapravo, posve normalni ljudi, s onim nečim 'posebnim', sve dok ih njihova unutarnja potreba ne pretvori u grabežljivca (predatora) i postanete njihova meta.

Kad se to dogodi posve će vas iscrpiti, isisavši vašu energiju i druge zalihe. Najčešće, ovi emocionalni vampiri imaju manje poremećaje ličnosti, ponekad toliko blago, da nema za to nikakvog jamstva niti dijagnoze, a još manje terapije. Ali, to je ipak dovoljno opasno da nas ostale pokosi!

Možete se pitati kako ćete prepoznati te emocionalne vampire? Izvana, to doista nije jednostavno. Oni mogu biti bilo tko i bilo gdje. Članovi obitelji, suradnici, čak i ljudi koje zovete prijateljima. Ali, oni imaju jednu glavnu stvar zajedničku, u suštini njima je jedino stalo do njihovih vlastitih potreba, čak i onda kada misle da rade u vašem interesu.

Tipovi emocionalnih vampira

Postoji pet zajedničkih tipova emocionalnih vampira, koji mogu izazivati probleme u vašem svakodnevnom životu; antisocijalni, histrionski, narcisoidni, opsesivno-kompulzivni, i paranoidni. Svaki tip ima svoje načine djelovanja, ali isto tako svaki tip može izazvati ozbiljne probleme.

Antisocijalni vampiri

Zovemo ih antisocijalnima, jer oni ne mare za društvena pravila. Oni su ovisni o uzbuđenjima i spremni su učiniti sve što je u njihovoj moći da izbjegnu dosadu.

Sve što od života žele je dobar provod, malo akcije, i trenutačno zadovoljenje svake njihove želje. Oni djeluju seksi, uzbudljivo i zabavno je biti s njima u društvu.

Ali, pored malo zabave, ovi vampiri nemaju ništa drugo ponuditi. Njihovo ponašanje vas može, a često će vas i uvaliti u neprilike, na drugim područjima vašeg života. Dobro je zapamtiti, ono što su napravili u prošlosti, oni će to ponovno učiniti.

Histrionski vampiri

Histrionski znači dramatičan i teatralan, i to je što ćete ovdje i dobiti, dramu. Oni žive da bi dobili pažnju i priznanje, a izgledati dobro je njihova specijalnost. Dok izgledaju dobro, sve ostalo je za njih nevažan detalj.

Histrionski vampir je majstor u skrivanju pravih motiva, čak i od samog sebe. Oni će se ponašati tako kao da jedino što žele je pomoći vam, ali ako upitate za njihove motive, vjerojatno ćete si izazvati veliku glavobolju.

Oni će izokrenuti vaše vlastite riječi i djela da bi vi ispali loše, jer oni vjeruju da oni ne mogu učiniti ništa krivo ili neprihvatljivo. Najbolje što možete učiniti s njima je da im udijelite manje destruktivnu ulogu u vašem životu.

Narcisoidni vampir

Ove je ljude je lako opisati kao 'Veliki ego, a drugdje posvuda mali'. Oni imaju grandioznu maštu da su najpametniji, talentiraniji od drugih i u svemu najbolji. Njihove vlastite akcije obično dokazuju suprotno.

Ustvari, nije da oni misle o sebi da su bolji, već oni zapravo uopće ne misle o nikom drugom. Stvar, koju ne smijemo zaboraviti kod narcisoidnih vampira jest, da oni rijetko nešto rade a da to njima ne služi.

Dotle, dok možete povezati vaše interese s njihovima, dotle će misliti da ste gotovo toliko veliki koliko i oni.

Opsesivno – kompulzivni vampir

Opsesivno – kompulzivni vampir pridaje skrupuloznu pažnju detaljima i želi potpunu kontrolu nad svime.

Oni često počnu sa antisocijalnim vampirizmom, a njihovo novo ponašanje ima svrhu da drže pod kontrolom svoje stare 'ličnosti'.

Oni su korisni, jer su spremni činiti mnoge teške ili nezahvalne zadatke, ali ako osjete da im je kontrola ugrožena, tada će se osvetiti svakom onom za koga misle da se umiješao.

Nije im namjera povrijediti ljude, ali njihova potreba za zadržavanjem kontrole je nepodnošljiva. Često ih je najbolje ostaviti njihovom poslu i ne miješati se.

Paranoidni vampir

Kada čujemo za riječ paranoja, tada pomislimo na one ljude koji misle da ih drugi ljudi uhode ili proganjaju. U ovom slučaju se to odnosi na nekoga tko traga za otkrivanjem istine i želi odagnati svaku dvosmislenost ili nejasnost iz svog života.

Paranoidni vampir živi po konkretnim pravilima za koja vjeruje da su uklesana u kamen, i očekuje da se i svi drugi prema njima ravnaju, i uvijek pazi i gleda hoće li netko zastraniti.

Dobro vide što leži ispod površine skrivenih stvari, što znači da nikada ne prihvaćaju stvari s njihovom vidljivom vrijednošću. Oni vas čine da se osjećate sigurnima i zbrinutima, sve dok vi ne postanete predmetom njihovog ispitivanja.

Najbolja obrana od toga jest da im odmah, prvi put, kažete neuljepšanu istinu i da se nikad ne podvrgnete njihovom unakrsnom ispitivanu.

Trikovi zanata

Emocionalni vampir nije ništa drugo do prirodan hipnotizer. Oni svi do jednoga koriste iste trikove, kao primjerice hipnotizer na pozornici, koji od čovjeka iz publike traži da se ponaša kao kokoš.

Koriste se krivim smjernicama, tako da ćete svoju pažnju usmjeriti bilo gdje drugdje, osim prema njihovim motivima.

Oni pažljivo biraju onoga tko će pasti na njihovu glumu, nekoga tko se čini da ima potrebu za njihovom atraktivnijom stranom.

Jednom, kad su žrtvu izabrali, oni je drže izoliranom, odvlačeći je sve dalje i dalje od njezine obitelji i prijatelja, od svakoga tko bi mogao ukazati na njezino čudno ponašanje.

Oni se koriste željama osobe da bi je kontrolirali i da bi stvorili alternativnu stvarnost, koristeći njezine najdublje čežnje.

Jedan od njihovih najvećih trikova je, kada istina iziđe na vidjelo, da vas stave u nemogući položaj, dajući vam naizgled dva izbora, od kojih je jedan obično nezamisliv, tako da zapravo vi nemate stvarnog izbora.

Priroda zvijeri

Emocionalni vampiri su majstori prerušavanja, sposobni da se preruše u bilo koga što njihova žrtva želi, dovoljno dugo dok ju ne namame.

Oni traže one za koje osjećaju da ih mogu iskoristiti i koji neće uzvratiti udarac. Jednom kad ste unutra, oni otkrivaju svoju pravu prirodu.

Oni igraju svoje uloge tako dobro, da se često u njima izgube i vjeruju da su ono što se pretvaraju biti, čak i ako to za vas predstavlja prijetnju.

Emocionalni vampiri će vas iskoristiti za bilo koju potrebu koju u tom trenutku imaju. Oni ne osjećaju nikakvu grižnju savjesti u uzimanju onoga što od vas žele, i nije ih briga kako se vi osjećate u vezi toga ili što će sve učiniti da vi popustite.

Najveća pogreška jest povjerovati da su oni ispod kože poput svih ostalih, i da koristimo ista pravila igre.

Pravila po kojima oni igraju su sljedeća: moje potrebe su važnije od tvojih; pravila su za druge ljude, ali ne i za mene; NIKAD nisam kriv; ja to želim sada; i ako ne bude po mome napravit ću urnebes/izazvati probleme. Koliko to god nije pravedno, ovdje su posve i uvijek dosljedni.

Emocionalni vampiri nikada ne odrastu. Emocionalno, oni su djeca u odraslim tijelima, zato pazite da vas njihova kronološka dob ne zavara.

Oni se cijelo vrijeme žele zabavljati, i imaju nekoga drugoga tko će se brinuti za dosadne i teške stvari. Osjećaju prijetnju od strane uobičajenih iskustava i odgovornosti svijeta odraslih. Biti odrastao, znači živjeti po društvenim pravilima i poznavajući ih napamet, tako da ih automatski provodimo. Stvarni problem je u tome što se oni nikada ne podvrgavaju društvenim pravilima.

Emocionalni vampir vidi druge ljude kao potencijalni izvor zadovoljenja svojih potreba u svakom trenutku, a ne kao pojedinačna ljudska bića koja imaju svoje vlastite osjećaje i potrebe.

Njima vladaju nezrele potrebe za koje smatraju da su one najvažnija stvar na svijetu. Njihov osjećaj za pravdu ili ispravnost svodi se na to da dobiju ono što žele, i neće se obazirati na tuđe granice, da bi to dobili. Oni će prelaziti preko svih granica, stalno i bez prestanka, iznevjerivši vaše povjerenje u njih.

Najuspješnija strategija s njima jest ista ona koju koristimo s malom djecom.

Postavite granice.

Izbjegavajte nepredviđene situacije.

Budite dosljedni.

Svedite prodike na minimum.

Nagradite dobro ponašanje i ignorirajte loše.

Također, povremeno ih možete staviti 'izvan igre'.

Zapamtite da oni obično nisu svjesni svog ponašanja, što je još jedan razlog više da vi to budete. Oni također nisu zli, ali im njihova nezrelost dozvoljava da djeluju tako da uopće ne razmišljaju jesu li njihove akcije dobre ili loše.

Oni sebe vide kao žrtve sudbine i tuđe nepredvidljivosti. Umjesto akcijom, oni kroz život prolaze reakcijom, i shodno tome nikada ne nauče iz svojih pogrešaka.

Izbjegavanje zamke

Postoje neki načini koji vam mogu otkriti jeste li hipnotizirani od emocionalnog vampira.

Skrećete od uvriježenih procedura. Razmišljate u superlativima (oni su najbolji). Osjećate trenutačnu povezanost s njima, iako znate da treba vremena da se nekoga upozna. Osobu ili situaciju smatrate posebnima. Ne obazirete se na objektivne informacije. Jednom kad odu, ostajete zbunjeni u vezi detalja vašeg odnosa.

Ako ste shvatili da ste hipnotizirani od emocionalnog vampira, najbolje je da to ne skrivate. Ako to pokušate prikriti, vampir će vas samo još jače stisnuti, i sve što se događa, iskoristiti protiv vas.

Pokušaj da uvjerite emocionalnog vampira da ono što radi nije ispravno, dovest će do toga da će vam on natrag citirati sve što ste do sada rekli, naglašavajući da nikada nije dao nikakva obećanja, a ako i jest, onda je netko drugi kriv što ih je prekršio.

Oni se čine tako savršenima kad ih sretnete po prvi put, da bi se kasnije pretvorili u savršenu zbrku.

Postoji nekoliko jednostavnih načina da se ne uvučemo u to: ako se posao čini predobar da bi bio istinit; ponavljanje obrazaca; nikad ne mijenjajte svoja pravila u hipu; svatko može biti hipnotiziran; i na kraju, učite iz svojih pogrešaka.

Nemojte se zabrinjavati ako ste se prepoznali u nekom od ovih tipova vampira. Svatko od nas ima ponešto od njih, ali nitko nikad nije svaki od njih.

Jednostavna činjenica da ste mogli prepoznati ova ponašanja kod sebe, govori da niste emocionalni vampir.

Emocionalni vampir ne može, niti će priznati, osobine koje drugi u njima prepoznaju. Oni su u stalnom poricanju toga.

Normalni ljudi mogu prepoznati one dijelove sebe na kojima bi trebali poraditi i promijeniti ih.''



Opservacija na knjigu: EMOTIONAL VAMPIRES: DEALING WITH PEOPLE WHO DRAIN YOU DRY,
Albert Bernstein

Prevela: Maja Cvjetanović Laboš


10:15 | Komentari 10 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se