srijeda, 26.04.2017.

"SAVRŠENA IGRA RIJEČI" - POPIS AUTORA KOJI SU UVRŠTENI U ZBIRKU


slika: internet, digital artist


Opet sam se jako ugodno iznenadila, kad sam na Facebook-u pročitala ovo:

"Poštovani prijatelji,

završen je natječaj za zajedničku zbirku SAVRŠENA IGRA RIJEČI objavljujemo popis autora koji su uvršteni u zbirku te ujedno svima od srca čestitamo i veselimo se susretu na promociji zbirke.

SAVRŠENA IGRA RIJEČI

Popis autora za zbirku:

1. Joža Bebrinski -- OŽIVLJENA USPOMENA
2. Dubravka Zaharija -- ZA TEBE SU ONE SUMLJIVOG MORALA
3. Jelena Ćopić -- FRTAJ ŽELJE
4. Snežana Dubak -- MIROM SJAJNIH VRANA
5. Marijan Lončarić -- SNAGA SAMOĆE
6. Malenka Melanija Bulat -- IGRA
7. Pece M. Cvetkoski -- ZA MOJU MUZU
8. Stojan Georgiev-Tane -- RUŽO MOJA
9. Mario Blanda -- ****
10. Sladja Curic -- DOTAKNI ME BEZ DODIRA
11. Luci Tukić -- ZABORAVIM
12. Goran Suručić Legenda -- AKO VOLIŠ
13. Sanja Kosić Anna -- U SOBI STAKLENIH ZIDOVA
14. Kristina Koren -- KRHOTINE SVILENIH KRILA
15. Jelena Stanojčić -- NEKAKO S PROLJEĆA
16. Boris Topličanec -- ****
17. Ljubica Ribić -- ASMATIČNI NAPADAJ
18. Milan Novak -- TRIDESET I ŠESTI DAN
19. Petar Černov -- AJDE BAREM
20. Davorka Črnčec -- MISAO
21. Mirjana Pejak Peki -- SJENOM TIJELA ŽENE
22. Bleženka Lešić -- ZA TEBE NESTVARNA
23. Milodar Tomljenović -- NIJE UZALUD
24. Jože Brenčić -- ROŽE OB POTI
25. Suzy Novak -- ŽIVIM U TEBI
26. Miroslav Borić -- ON ZNA
27. Jasna Šemiga Pintarić -- TIŠINA
28. Sandra Ban -- ZAHVALNA ŽIVOTU
29. Nevenka Jabuka Smiljanić -- JOŠ JEDAN SAN JE POČEO
30. Anđelka Korčulanić -- NE PODIŽI GLAS
31. Damir D. Ocvirk -- MAŠALA
32. Anđa Jotanović -- PJESMA BIRA MENE
33. Biserka pl. Vuković -- LJUBAV ŽIVOTA
34. Mirjana Habek -- POLAKO SE BUDIM
35. Boris Semioni -- SVE JE BILO ŽUTO
36. Vera Bosazzi -- ŠTO OBLACI SKRIVAJU
37. Jadranka Varga -- HALJINA
38. Tea Bicak -- OSMIJEH IZ POGLEDA
39. Nataša Periša -- MORSKA ČAROLIJA
40. Đurđica Blažinović-Zoričić -- ERROR
41. Katarina Zadrija -- TEBI BARABO MOJA
42. Ivan Gaćina -- PREKRASNI DANE
43. Biserka Spajić -- KAO MORE ŽAL
44. Nino Bijelac -- ****
45. Danijela Ražov -- OTKUCAJI NOĆI
46. Jasenka Medvedec -- DOŠLA SAM TI
47. Zdravka Meštrović -- OBLAČAK
48. Ljiljana Pasariček -- TANGO ŽIVOTA
49. Dražana Kaleva-Ina -- PRIČAJ MI
50. Snježana Segnan -- NEPOKORENA
51. Ivica Ušljebrka -- DOK SNIVAŠ
52. Bosiljka Pavlović -- KAD RUŽE PROGOVORE
53. Ljerka Varga -- RAŠIRI KRILA
54. Mladen Ćosić Točak -- K`O DRVO SAM BEZ KORIJENJA
55. Ljubica Sedlaček -- TI ZNAŠ, ZAŠTO
56. Tanja Ocelić -- SLOBODA JE LET
57. Emilija Dević -- I RUŽE I TRNJE
58. Lidija Sopjanac -- TEBI
59. Mirela Belaj -- BEZ NASLOVA
60. Nina Ranitović -- JA SAM TAJNA
61. Mirela Osmanović -- AKO TE POZOVEM
62. Evica Kraljić -- NA SVJETLUCAVOJ STAZI PROLAZNOG ŽIVOTA
63. Dragan Miščević -- IZGUBLJENA OLOVKA
64. Nada Vučičić -- TIJELO JE DNEVNIK, PAMTI
65. Mladen Crnković -- BEZ REDA
66. Ruža Rosi -- MISLI CRNE ŽENE
67. Luka Premer -- OPOMENA
68. Larisa Janičev-Stojanović -- RASTANAK
69. Neda Dukarić Kostelac -- U TVOJIM RUKAMA
70. Sakiba Harčević -- PTICE
71. Julijana Plenča -- RIJEČ, PO RIJEČ
72. Milica Lesjak -- SUMRAK
73. Damir Klaić -- PJESNIK MALI
74. Ana Dudić -- NE NAPISAH TI PRIJATELJU
75. Vesna Juretić -- JER JESI
76. Davorka Flego -- ČOVJEK I MASKA
77. Violeta Sekovska -- STRAST
78. Tea Slama Žigman -- SVJEDNO JE
79. Damir Maras -- A JA NISAM HTJELA''


(16:27) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (5) (?)


ponedjeljak, 24.04.2017.

MAŠA I JA






(15:33) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (15) (?)


subota, 22.04.2017.

2 VUKA



Jednom davno stari Cherokee je svojem unuku ispričao poučnu priču:

„Unutar svakog čovjeka vodi se bitka, poput borbe između dva vuka…

Jedan vuk predstavlja zlo – bijes, zavist, ljubomoru, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos…

Drugi vuk predstavlja dobro – radost, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje, vjeru…''

Mali Indijanac se nakratko zamisli te ga zapita: Koji vuk na kraju pobijedi?

Stari Cherokee mu na to odgovori: POBJEĐUJE ONAJ KOJEG HRANIŠ!“


(19:04) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (3) (?)


petak, 21.04.2017.

ISTO PRIVLAČI ISTO



Image and video hosting by TinyPic




isto privlači isto nevjerojatna istina: iste energije privlače iste: dobri ljudi privlače dobre, a zločesti zločeste...

a što kad se zločesti nakalemi na dobrog pa ga ne pušta, ima li u tom slučaju u tom dobrom čovjeku neke zlobe čim je privukla tog zločestog?

rekli bismo, da ima ili je stvar u manipulativnoj tehnici, toliko izrežiranoj u sustavu mentalnog sklopa zločestog čovjeka, da je to prisvojio kao svoju karakternu osobinu?

ne znam, znam samo, da se zločesti uvijek nekako skupe zajedno, kao kad magnet prikupi željezne kuglice, tako i oni pojure tom glavnom zločestom koji ih hrani svojim ego-tripom, a kuglice male misle i misle, da je to iz "prijateljskih osjećaja"...

ne, kuglice male, nema tu prijateljstva:

- samo ogromna rupa headmastera (čitaj: upravitelja događajima i odnosima), rupa koja se hrani njihovim energijama:

- neke kuglice su se same "osušile" pa u sebi pa pucaju na sve što je lijepo i dobro, sve im smeta, čangrizave su, psuju, prigovaraju na sve, ništa im nije dobro, tek ono što njihovo jato plasira - to je ok, a svačija tuđa sreća ili drugačije mišljenje je napad na njihovu osamljenost u sebi, njihova grubost se očituje u svakom pogledu i riječi;

- druge su neiživljene cure/dečki, a žene/dečki već odavno postali pa i ostarjeli, zaljubljeni potajno u neku lijepu osobu, ali da se to ne zna, žive život na oštrici normalnosti pa onda zabrazde u negativna raspoloženja, toliko loša, da se ne sviđa ponekad ni ovoj drugoj osobi koja se drži uz nju kao motka uz motku;

- druge su toliko “pametne”, da na sve imaju odgovor, svakome daju savjet što i kako, a same se toga ne drže pa se zaborave i raspale sve kontra onog o čemu pričaju i popuju;

- treće su toliko samodopadne same sebi, da zasipavaju ove druge svojim doživljajima i glupostima, tričarijama i gluparijama, praveći se isto tako ono što nisu.

Neću dalje nastavljati, jer se zna: ''ono što tražiš traži tebe''.

Hvala Bogu, kad ''isto privlači isto'', takve su osobe same sebi dovoljne, stvorile su svoje jato u koje, hvala Bogu, meni i sličnima meni, mjesta nema, ali ono što tražiš, traži tebe: i to je istina, manipulatorski headmaster šalje svoje ubojite energije prema svemu što je dobro i lijepo pa kićenim ili ''iskrenim" riječima zavede i poneku dobru dušu.

Pitam se onda, a je li ta zavedena duša dobra?

Da, dobra je, samo još ne vidi, da je zavedena manipulatorskim šarenim papirićima, toliko bezvrijednim, a kad to spozna – bit će kasno; izgubit će i dio sebe, ali i druge dobre ljude, koji su se našli na njenom putu.

Hvala Bogu, isto privlači isto.

Toliko o privlačenju!


(09:23) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (22) (?)


utorak, 18.04.2017.

MOJ NOVI DOM

slikano izvana danas, 18.4.2017.




(13:00) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (3) (?)


petak, 14.04.2017.

ČESTITKA - SRETAN USKRS


(21:49) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (1) (?)


srijeda, 12.04.2017.

POEZIJA SVEMIRA - ŽELJKA KOŠARIĆ SAFIRIS, JADRANKA VARGA i DR. ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ



Image and video hosting by TinyPic

ISBN broj: 978-953-8100-54-3

http://www.digitalne-knjige.com/poezijasvemira.php

RIJEČI AUTORA

ŽELJKA KOŠARIĆ – SAFIRIS

Riječima izraziti neopisivo, kad zadivljena promatram zvjezdano nebo, mogu jedino kroz stihove, ritam, svjetlosnu muziku, maštu.

Zaplesati zvjezdani valcer kroz tu riječ, ispreplesti unutarnje galaksije sa dušama čiji je doživljaj sličan ili potpuno različit od mojega, velika je radost i čast, jer se prilikom dodira naših unutarnjih struna rađa nešto novo, do sada nedoživljeno, neistraženo… pozivnica za još jedan zvjezdani let.

„Zvjezdano sam nebo, da, sada sam svoja…
bezgranična, svjetlosna, ponorna i tamna,
pustolovna, nemirna, spiralnoga tijeka,
eksplozivna, tiha, udaljena, zamamna,
prostrana, neistražena, zvjezdana rijeka…“

Željka Košarić – Safiris,
Zagreb, 20.5.2016.


PLEŠI, PLEŠI…

Pleši, pleši, dušo mila,
zvjezdano je nebo pozornica tvoja,
Svjetlost nek' zašušti kao tanašna svila
svaki nabor čini slap od duginih boja.

Pleši, pleši, dušo noćna,
jer u tami zvijezde zbog tebe su sjajne,
u odsjaju svake poruka je moćna
koja nudi plesne korake beskrajne.

Pleši, pleši, dušo snena,
u trenu kad uvidiš, da ples je stvarnost tvoja,
kad u tebi zagrle se i svjetlost i sjena,
znat ćeš, da si slap svih duginih boja.

Pleši, pleši, dušo draga,
jer i treptaj zvijezde valcer je u noći,
kad do tebe stigne jednom moja svjetlost blaga,
plesni korak nećeš zaustaviti moći.




Image and video hosting by TinyPic


JADRANKA VARGA

Dragi moji čitatelji,

ova naša zajednička zbirka, „Poezija Svemira“, nastala je jednog poslijepodneva, dana 19.5.2016., na inicijativu dragog prijatelja Zlatana i spojila je troje članova portala www.magicus.info koji su napisali svoje riječi o Svemiru.

Ova zbirka čini zapisivanje naših razmišljanja o duhovnim temama i aspektima prolaznosti i života i sveukupnosti cijelog Svemira gdje je sve tako tamno i mirno, a tek poneka svjetlosna zraka obasja tu nemirno mirnu dubinu beskraja.

Ovo su teme koje su me oduvijek zaokupljale i time sam si potvrđivala ono što sam oduvijek znala u duši – nismo sami.

Jadranka Varga,
Zagreb, 19. 5. 2016.



LILA NIGHT

Iz svilene tame Svemira izronila sam blijeda lica i praznog srca, a u mekoj tamnoj podlozi ovog ranog jutra ocrtavaju se konture mog lica i zastajem prstima na trepavicama ispod kojih su noćas ipak odletjele bijele ptice putem južnih vjetrova.

Kažu, da je „najtamnije pred svitanje“, kažu i da nebo ima boju čelika, kažu i da je ljudsko srce prepuno bola zbog neuzvraćenih odgovora sa neba.

Ljudi svašta kažu, neki i lažu.

Srce me nikad prevarilo nije, čak i kad u noći gorke suze lije, znam i blijeda lica i tužnog srca još uvijek očekujem – odgovore sa neba.




Image and video hosting by TinyPic


LT. DR. ZLATAN GAVRILOVIĆ KOVAČ

Pred nama se nalazi zajednički rad troje autor(ic)a pod nazivom “Poezija Svemira”, dakako, poezije koja bi imala kao svoju temu dubine Svemira uvijek je bilo i uvijek će biti i po tome ova knjiga nije ništa izuzetno.
Izuzetno je, međutim, to da se ona znatno razlikuje od sličnih pokušaja koji su NASA-ine fotografije Svemira uglavnom objašnjavali na način shodan prirodnim znanostima.

Razlika je, dakle, u odnosu na NASA-in projekat to, da su slike Svemira ovdje praćene literarnim i filozofskim zapisima koji daju uvid u našu egzistencijalnu dramu ovosvjetovoga življenja i da je mimo prirodno-znanstvenih relacija Svemir ovdje viđen kao estetički problem kojega pokušavamo opisati, ali kojega u svojoj biti ne razumijemo.

To je, dakle, glavna razlika u odnosu na prvu knjigu koja donosi slike Hubbleova teleskopa koja ima naslov “Hubble's Universe, a new picture of space” iz 1996. godine.

I drugi moment koji ovu knjigu čini posebnom je svakako izbor njenih autora koji možda nemaju komercijalnu „težinu“, da bi bili traženi i promovirani uz dobre naknade, već je riječ o autorima koji su poetsku riječ učinili smislom vlastitog življenja na način, da im se čitav Svemir čini rodnim mjestom svekolikoga poetskoga stvaralaštva. Odatle ne postoji razlika između poetske i kozmičke ljepote, to je jedno te i isto.

I konačno, ja bih se zahvalio usrdnosti glavnoga urednika portala www.digitalne-knjige.com gospodinu Grbac Nenadu, čijom zaslugom je ovo malo djelo ugledalo svjetlost dana kao i autoricama, gospođama Željki Košarić-Safiris i Jadranki Varga koje su svakako najzaslužnije, da se knjiga predstavlja zainteresiranom čitateljstvu u obliku u kojem ona već jest.

Lt. dr.Zlatan Gavrilović Kovač,
Adelaide, 19th of may 2016


LJEPOTA KAPI

Onome, koji ne voli
lijepo pripada sedlo i uzda
i onaj tko se nije zaljubio
u Njegovo Lijepo Lice
i onaj koji je bez Ljubavi
prema Ljepoti,
jer ima srce od kamena
ili pak srce,
zahvaljujući Ljubavi prema Ljepoti,
obuhvaća grandiozno carstvo oblika
svega onoga što je živo.

A što je Lijepo na Njegovom Licu?

Na toj površini vode
koja se presijava - Njegove suze!

Zatvoreni oblik kapi
sa svojom prirodnom loptastom formom,
kada padne – nejasno je vidljiva
pa se onda pojavljuju krugovi valova
koji se koncentrično šire na površini vode,
simetrija kovitlaca u zaustavljenome strujanju
ili je pak kap
koja poskakuje poslije pada,
jedna igra valova
i njome nošena igra svjetlosti.

Prvo je postojao pogled Keplera
i osjećanje velike ljepote
nevidljivoga sistema planeta,
a onda su postale vidljive
velike spiralne nakupine,
a slično je i sa loptastim sistemima zvijezda
i čitavoga Svemira
čija struktura ne može važiti,
da je znanstveno objašnjena,
nego je prethodni opažaj neposredno estetski.

Svi odnosi veličina
imaju estetsku stranu,
jer u njihovome obliku
baš kao kod elipse
postaje vidljiv jedan zakon
kojeg prije svega osjećamo,
ali ga ne shvaćamo.

Zato je točno,
da onome koji ne voli Ljepo,
pripadaju sedlo i uzda.


Image and video hosting by TinyPic


(13:51) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (1) (?)


utorak, 11.04.2017.

MOŽDA - PJESMA JEDNE OD NAJDRAŽIH PJESNIKINJA



MARIJAN GRAKALIĆ je pisao o njoj kao "kneginji skrivenog Zagreba", čiji tekst donosim ispod Mirine pjesme "MOŽDA"

Mira Mihajlović, predivna pjesnikinja, čija duša više nije među nama, svojom poezijom je obilježila osjećaj dubokog poštovanja i divljenja stihovima ove izuzetne pjesnikinje

srela sam je na portalu iskrica-weblog kad je pod nickom "ZASTALA" i "DELOG" pisala svoju poeziju, prišla mi je prva sa komentarima, poslala mi je privatne poruke kako me prati i kako joj se sviđa moj način pisanja, uspostavile smo jednu lijepu komunikaciju, onda mi se javila na e-mail i poslala link svog bloga

pratila sam njeno pisanje i odjednom je samo - nestala ... nije više "zastala", već je - nestala ... ostavila je haljinu od tijela i duša joj je poletjela u Nebo ...

Mira Mihajlović, draga "zastala" i "Delog", ostala mi je u jednoj posebnoj uspomeni sa svojim predivnim stihovima, neka joj je duša u spokoju kod našeg Gospodina Isusa Krista


ovo je blog Mire Mihajlović - K R A J O L I C I

http://krajolici.bloger.index.hr/post/mozda/5797609.aspx




MOŽDA - Mira Mihajlović

''Možda sam samo zalutala,
a ovaj život tek je kratki san pred jutro
možda je svijet zauvijek puknuo
na dva nedodirljiva dijela,
pa čujem nepostojeći jecaj
sebe druge iz one polovice
u kojoj nisam sada.

Možda si ti samo prikaza iz nekog drugog vremena
u kojem smo se mogli voljeti,
a ja se lažem pod tom koprenom očiju gladnih nježnosti
da tamo smo za koji tren.

Možda je ljubav samo mit za izgubljene duše,
koje se ne usude stati na tlo
tvrde i suhe zemlje?

Možda sam sanjala tvoje oči
u nekim nemirnim snima u zoru,
kad se zadnji kradljivci duša
prikradaju naivnim i željnim,
ostavljajući ih da mjesečare po jasnom suncu.

Možda te proizvelo moje nježno ludilo
osuđeno na samoću,
i začudnost tvojih očiju
popilo umjesto nektara.

Možda je moja duša čula jecaje tvoje duše
dok se plaho otimala dubinama
tamne samice nedodirljivosti,
koja u lijevu pretklijetku srca ulijeva studenu vodu,
a ošit grči u nadmoćnu volju.

Možda ja samo zalijevam
svoj dječji vrt mitova i bajki
pričajući im o tebi,
ne bi li lakše dočekala zoru
da te tamo sretnem?''



''Mira Mihajlović – Odlazak kneginje skrivena Zagreba

Urednik dana Ožujak 17, 2013/Comments closed

Jutro je, sunce ulazi kroz prozor, novo ljeto će uskoro.
U polusnu, trzajući,bunovno se okrećeš na drugu stranu,
uvijek sanjaš crnu noć pred zoru.

(Mira Mihajlović, 2008.)


Piše: Marijan Grakalić

''Iza fasada i zvukova ceste postoji i onaj drugi Zagreb i oni drugi ljudi, ustvari svi mi koji smo tek svojevrsni urbani nomadi zatočeni u vlasti onih nebilježenih tajni zbog kojih je moguće da postoji svaka neuštirkana slika svijeta. Carstvo je to neobičnih priča i sudbina, izvornih rješenja, sebi svojstvenih vizija, prekomorskih sanja, utopističkih nadahnuća a često i mistične poezije prožete silinom životnih uspona i padova. U toj zabranjenoj memoriji susreću se predaje o mrtvima sačuvane u sjećanjima gdje čudesna matematika i geografija imaju drugo značenje nego u školskim klupama. Ne robuje se ničem. Ljubav je život u slobodi i stvarna moć, način postojanja i njegova refleksija. Između tanatosa i erosa nestaju brige za etikete uobičajenih konvencija.

Nema tu nikakve volje da se bilo što tumači. tek je posrijedi odlučnost da se uvijek živi po svojoj volji, sve do smrti. Mira Mihajlović bila je i bit će ikona tog drugog i prikrivena podneblja Zagreba što živi ispod razgledničkih privida u svojoj kući iako kuće nema, u svome vrtu koji nije njegov i koji znači sve iako nema ništa. Neizrečenost je i tako tek mjera pjesničkih nastojanja da se ispuni prazni hod proteklih dana i krene naprijed sa stihom na usnama koji moguće, ostane tu, kako bi onda nenadano obilježio zoru nekog jutra kada sve noći već prođu.

Bila je strasna ljubavnica svoje osobne zagonetke, pustolov i poglavica koju je dotakla nenadana sjena vidovitosti, štovatelj zvijezdoznanstva i njegovih nebrojenih presedana, čarobnjak koji sluti nevidljive energije i neizrečene misli. Štovala je moć nadahnuća svih vrsta muških i ženskih priča, poznavala magije nenadanih promjena i živjela kao vječni podstanar, ali i veleposjednik izvornih misli koje su se mogle ponekad fizički osjetiti. Nije se ni s čime zavaravala. Pisala je pjesme, rješavala matematičke zagonetke, osluškivala one zvukove i vibracije za koje nije dovoljan samo sluh već i poznavanje tajni srca, te kužila kozmos. Odlazi netko zbog koga će mnoge duše biti još dugo izložene prokletstvu samoće, netko zbog koga i ono posljednje prosvjetljenje u snu moguće neće biti dovoljno sretno i prijatno jer će ostati bez milovanja i boja.

Nakon teške bolesti, skromno i tužno, Mira je nestala u onoj bjelini jutra koja se nazirala između krošnji u ulici s drvoredom kestenja. Otišla je za svojim vlastitim tragom, sa svom patnjom i pod dojmom nenadanoga što uvijek iznenadi kada je smrt pred vratima. Znam da je ništa ne može vratiti, ali noćas kao da čujem moje i njene korake na pločniku i znam da korača sa mnom kroz ulice ovog grada, pod njegovim sjenama i svjetlima prozora, ne znam kuda, možda do one male crkve u kojoj smo bili pred neku godinu na jedan ljetni dan. Tamo ću zapaliti svijeću i čekati da me mir dotakne svojim krilima,sam i tužan, dok vjetar u svojoj jednostavnoj ljepoti bude vladao ulicama i nebom. Isti onaj za koji vjerujem da je njenu dušu odnio gore, dalje od svake noći i patnje. Zbogom Mira.''


https://radiogornjigrad.wordpress.com/2013/03/17/mira-mihajlovic-odlazak-kneginje-skrivena-zagreba/


Image and video hosting by TinyPic


(09:38) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (1) (?)


ponedjeljak, 10.04.2017.

USKORO ... MOJA NOVA ZBIRKA POEZIJE






(10:43) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (4) (?)


petak, 07.04.2017.

PRAVI PRIJATELJ



petak prije Cvjetnice ... kupila sam maslinove grančice i stavila ih u vazu, čekat će sljedeći Uskrs ...


(16:03) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (1) (?)


utorak, 04.04.2017.

MOJOJ PRIJATELJICI KOJE VIŠE NEMA

Image and video hosting by TinyPic


Danas je tvoj rođendan, rođena si 4.4.1955., draga "blue sea", divna dušo, pjesnikinjo, anđele...

hvala ti za sve tople riječi koje si mi pričala tih godina, od 2004. do 2009., neka ti duša počiva u miru Božjem



Image and video hosting by TinyPic


(09:55) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (5) (?)


ponedjeljak, 03.04.2017.

KNJIGA

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

i...

Image and video hosting by TinyPic

(slike: meni nepoznati autori sa interneta)


(16:23) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (5) (?)


srijeda, 29.03.2017.

''RUPA''

Image and video hosting by TinyPic

"Nemoj se nikad raspravljati s idiotom, navući će te na svoju razinu i pobijedi iskustvom." - rekao je Oscar Wilde

svatko ima neku svoju emotivnu ili traumatsku "rupu" koju hrani ...

netko pije, netko puši, netko se drogira, netko se previše seksa, netko previše jede, netko previše bulji u TV, kompjuter, netko previše šeta, netko nikako ne šeta, netko puno priča, netko stalno filozofira, netko stalno traži divljenje drugih i potvrdu sebe na nekim životnim aspektima, ali svatko od nas ima neku svoju emotivnu ili traumatsku "rupu" koju hrani

hraniti ''rupu ''znači:

1. nikad biti slobodan,

2. nikad biti neovisan,

3. i uvijek je tu ovisnost koja gospodari životom

osamljenost u duši kod ljudi stvori još veću potrebu za ispunjenjem sebe, svoje duše, svog života...

prošla sam takva razdoblja u životu i prepoznala sam moju "rupu" koje dugo nisam bila svjesna

čim sam osvijestila to što mi nije dalo mir u životu, ta "rupa" je izgubila svoju snagu, više je nemam, ne traži dodatnu hranu i ne gospodari sa mnom

prepoznati svoju "rupu", ali htjeti je prepoznati i osvijetliti je - to je dobar put prema tome, da ta "rupa" zauvijek nestane iz života

najteže je misliti, da si u pravu, da nemaš tu svoju "rupu", nastojati i dalje uvjeriti sve oko sebe (a najviše sebe) da je sve ok, divno, krasno, ''prepuno ljubavi'' koje - u stvari - nema, osim na papiru...

ne treba se toliko dokazivati, da u nečijem životu postoji ljubav, ako ona stvarno postoji...

ako ljubav postoji - ona će sama od sebe biti i dokazom života i svjedokom života

a ovako, lamentirati o ljubavi, a živjeti samo da bi se nahranila prazna "rupa", jalovo je, neplodno, teško i - vrlo vrlo dosadno!


(10:37) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (28) (?)


petak, 24.03.2017.

ISPIT.. KAZNA ... ili DAR?


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


(16:31) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (9) (?)


srijeda, 22.03.2017.

TUŽIBABA: PSI, LJUDI, DJECA, PIJANI MLADI, PIJANI PENZIONERI - ŠTO NAPRAVITI?




ova slika je snimljena negdje u siječnju baš o ovome o čemu sad ovdje pišem:

Dakle ovako: prije 3 mjeseca smo doselili u novi kvart, u jednu zgradu u kojoj ima 5 pasa, u drugom ulazu cca 4 psa u trećem isto tako nešto, ne znam napamet. Prvo je piškila i kakala ispred zgrade, uredno pokupim sadržaj i odemo doma, ali poslije više nije htjela kakati ispred, već me vodi dalje negdje.

Otišle smo preko ceste uz rub nogometnog igrališta gdje postoji staza između ograde igrališta i zgrade, ali dakle: to je sve zakakano, nitko ne kupi izmet i ja tu više ne idem.

Moja Maša ne kaka tako da ja idem stazicom, a ona malo dublje ode na zemlju pa se pokaka, već ode još dublje gdje i ja moram za njom, dakle, morala bih ići preko tih ostavljenih psećih i ljudskih izmeta, gaziti to, da bih pokupila njeno, ali i ona onda gazi po tome i opet smo na ničemu.

E, sad dolazi jedno pitanje:

Između ovih zgrada postoji jedan park, na jednoj strani je izgrađeno dječje igralište sa spravama, mekanom podlogom, tu su klupice, košare za smeće, vidim ljudi se šeću sa psima koji kakaju i piške i to idu i tamo oko mjesta gdje su djeca na tim spravama, nitko ništa!, neki pokupe drekec, neki kao tipkaju na mobitel i samo prođu, drekec ostane i nikom ništa!

I sad tu dolazimo mi na scenu: idem uz rub gdje je zgrada i grmlje, Maša se tu popiški, pokaka se, pokupim izmet i bacim u košaru.

I sad, kako smo novi, naravno – dobivamo sa prozora upute: „ovo je dječje igralište, tu se djeca igraju, tu ne idu psi“, a istovremeno vidim neku susjedu sa psom, uredno šeće, druga stoji, pas se igra sa djecom na tom prostoru gdje su sprave za igranje, treća mama je dovela i dijete i psa!!!

I jutros me zaustavi jedna gospođa: „dobro jutro, ja sam sa ulaza br. 5 vidim vas kako dolazite tamo gdje se djeca igraju sa psom, po zimi ste i stazicu napravili (dokaz, da samo idemo na jedno mjesto kakati i piškiti!), zamislite kako će to biti po ljeti i kako smrdi kad se pas popiša“

Isuse! Kažem ja: „Gospođo, jeste to rekli i drugima?“ i pokažem vrećicu za izmet koju sam držala u ruci, ona će „vidim ja da vi lijepo sve uredno pokupite“ i opet pitam „jeste li to rekli i drugima“, a ona: „jesam, ali ništa!“

I onda krene slušanje, moj razgovor sa njom, da bi se ispostavilo kako joj smetaju i bicikli koji ulaze u haustor, jer ostavljaju tragove i uglavnom, pojadala se da je živjela u kući, da joj nedostaje dvorište, da je ona tu cca 30-tak godina, da joj je lođa važna, ali što joj ja tu mogu???

Nisam jedina koja hoda tim parkom, nisam jedina koja dovodi tamo pse, ona je čak zvala i Zrinjevac radi toga, rekli su da tu ne mogu ništa, da ljudi maknu te znakove zabrane za pse itd. itd.

Kad sam joj rekla koliko noću ljudi dovodi pse baš tamo gdje se djeca igraju i kako psi kakaju i kako ti isti ljudi ne kupe iza svog psa ništa, malo je snizila ton, na kraju mi je rekla da se žuri u grad itd. itd. itd.

Što napraviti sa takvima koji samo vide tebe i tvog psa, a druge ne vide????

nitko ne vidi pijane penzionere koji se deru i piju pive, nitko ne vidi mlade vandale koji razbijaju po noći iza sebe ostavljajući razbijene boce, prevrnute košare, ali kad si nova u naselju - svi vide samo tebe i tvog psa!

inače, Mašu ne puštam sa lajne iz poznatih razloga, ali nisam više pametna što napraviti, kome ugoditi, jer su mi 2 žene rekle "da zakaj ne pustim Mašu, ona je borderica, ona mora juriti", a znam da tu ima djece, staraca, ljudi koji se boje pasa, ali i da se tu šeću komunalni redari koji samo čekaju da opale kaznu, Maša inače sve živo "ovčari" (tjera u stado sve što vidi: bicikle, aute, ljude, buseve-sve!), dresirala sam je i uz pomoć službenog dresera, ali kaže on, da je teško ovčarskom psu izbaciti "ovčarenje" iz glave, može se samo kontrolirati pa to i radimo.

inače, ovaj tekst sam stavila i u 2 pseće grupe na Fejsu i baš me zanimaju odgovori (ovdje im se ni ne nadam iz poznatih zabrana dolaska na moj blog, ali neka tekst stoji i ovdje)


(12:37) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (10) (?)


utorak, 21.03.2017.

21.3. SVJETSKI DAN POEZIJE





POEZIJA: KAO MEDITACIJA, INSPIRACIJA I ŽIVOT

''Snalaze me mnoga pitanja bližnjih koja žele znati gdje nalazim dah i vrijeme za toliko spisateljstvo?"-gđa. Vesna Krmpotić

"....Za objavljenih 112 knjiga, od kojih se samo jedna (108 X 108) sastoji od 108 knjiga te predstavlja najopširniju knjigu poezije u svjetskoj književnosti?

I za 30-desetak njih u rukopisu?

Kraj tolikih putovanja i kraj četveročlane obitelji, kojoj sam dobar dio života bila tijesno na službu - odakle energija i vrijeme za toliki opus?

Postoji odgovor, kojega sam postala svjesna tek prije nekoliko godina.

Odgovor je jedna od bitnih aku-točaka u životu spisateljice Vesne Krmpotić.

I evo, ona nudi objašnjenje:

''1980. prvi sam put tjelesno stigla u Avatarov zemaljski dom, u Prashanti Nilayam.

(O tomu što se događalo tijekom tih 11 dana priča se u knjizi "Bhagavatar").

Jedanaestoga dana, na odlasku, moja prijateljica Azra Begić i ja, našle smo se blizu Avatara i svaka je napisala na ceduljicu onu svoju želju za koju smo od Njega molile ispunjenje.

Ja sam hitro svoje napisala i zaboravila što sam napisala.

Azra je napisala svoje, virnula u moje i nije zaboravila.

Poslije mnogo godina kazala mi je kako je glasila moja zapis-želja: "Daj mi Riječ".

Od toga časa, od toga mjeseca studenog 1980., tok se ludo ubrzao - u nadvodnomu i podvodnom smjeru.

I kad sada sučelim obje četvrti-i-nešto stoljeća, tj. 26 godina naspram 26 godina, odnosno, kad suočim 312 mjeseci s 312 (narednih) mjeseci, tada vidim nevjerojatnu razliku.

U prvoj četvrti-i-nešto stoljeća, od godine 1954. do godine 1980., objavila sam 10 knjiga.

(Od tih 10 nekoliko je bilo tanušnih knjiga poezije, a 2 su bile izbori iz dotičnih).

Kad se 10 rasporedi po polju od 312, to ispada da se svaki 31 mjesec objavila po 1 (nevelika) knjiga.

U sljedećih četvrt-i-nešto stoljeća, tj. od godine 1980. do 2006., objavila sam 74 knjige i napisala još 28 /ukupno 102 knjige.

A za razliku od knjiga iz prethodne četvrti, mnoge su od objavljenih bile nesvakidašnje obimne - "Brdo iznad oblaka" ima 500 stranica većega formata, a knjige "Petoknjižja vrlina" imaju okruglo 4.000 stranica.

Najveća od takvih nesvakidašnje velikih knjiga je gore spomenuta zbirka 108 X 108 - ona broji 11.664 pjesme na nešto manje od 3.000 stranica velikoga formata.

Uistinu, svaka 3 mjeseca-i-6 dana izašla bi po knjiga, što će reći 4 knjige godišnje, što opet znači da se svakih stotinjak-i-manje dana objavila po knjiga.

Knjiga svaki treći mjesec - usporedimo to s rezultatom prethodnoga razdoblja (knjiga svaki 31 mjesec) i dobit ćemo nevjerojatnu razliku - 10 naspram 102!

Drugim riječima, spisateljska se proizvodnja uvećala više od 10 puta. Pri tom ne uzimam u obzir debljinu knjiga, tj. broj stranica, jer tada bi računica ispala ne samo 10, nego i 100-tinjak puta veća.

I opet, trećim riječima, u prvom je četvrtljeću napisano 9%, dok je u drugomu napisano 91% od cjelokupne spisateljske produkcije (112 knjiga).

(Piše li se noću?

Jedva li se diše od pisanja?

Ne, naprotiv.

Pisanje je odmor, kontakt, igra, užitak.

Primjerice, u vlaku od Beograda do Zagreba ili obratno, napiše se po zbirka pjesama; na daršanu se napiše isto toliko.

Za 20-desetak dana rodi se podebela knjiga proze. Drama "Ramayana" napisana je za 3 dana. I sve se to radi neosvrtno, bez napora, kao nešto neizuzetno, svakodnevno...)

Zaključak:

ove (za sada) 74 objavljene knjige i njih još 28 u rukopisu, stoji spremno dokazati i pokazati gdje je i što je izvor njihova nadahnuća.

Onih prijašnjih, odnosno nasuprotnih 10 spremno je to isto pokazati i poduprijeti.

Gledaju se preko sudbonosne crte razdjelnice, povučene mojom željom za Riječju, željom upućenom toj istoj Riječi."

http://www.vesnakrmpotic.info/hr/okvir/ukupno

moj komentar: Eto, to je tako kad je poezija inspiracija, meditacija i život.

hvala, gđo. Vesna


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=105096

Image and video hosting by TinyPic


(09:24) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (1) (?)


ponedjeljak, 20.03.2017.

pametno si to rekao, Pablo Neruda


(11:30) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (3) (?)


nedjelja, 19.03.2017.

SPOMENIK PROŠLIH VREMENA



"Ne vidim nikakvu utjehu u tome što ću nadživjeti prijatelja i ostati samo spomenik prošlih vremena." - Charles Baudelaire

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

No, dogodilo se, nadživjela sam je, otišla je tiho, u ranu zoru 31.1.1993., između 02h-04h, otišla je tiho, kako je i došla, kako je i bila i trajala u mom životu, nenametljivo me pratila otkad mi je udahnula života dar, otkad me pazila, mazila, odgajala i odgojila.

Nenametljivo mi je prišla kad sam imala 12 godina i postala moja najbolja frendica, imala sam 12 godina kad sam se zagledala u duboke plave oči crnokosog dječaka iz osmog razreda, bio je to prvi san, bilo je to prvo grožđe koje je donosilo nektar na dušu.

Vidjela je tu promjenu, vidjela je i prve tri pjesme koje sam napisala baš te, 1969. godine, sjećam se, sjedile smo u velikoj sobi (tamo su spavali tata i mama), na tatinom kauču i ispričala mi je o svojoj prvoj ljubavi, o Jerku Babiću, kako su se voljeli; ona je imala 15, on 17 godina i najveći dodir među njima je bio onaj kad su se držali isprepletenih malih prstiju, život ih je razdvojio, Jerko je otišao svojim putem, Slavica svojim.

Image and video hosting by TinyPic

Iako sam bila jako mlada, iako sam imala tek 12 godina, tiho sam joj rekla: “sviđa mi se jedan dečko iz osmog razreda” i to poslijepodne smo prošetale njegovim naseljem, ja sam joj ga pokazala i njen komentar je bio: “zgodan je, a uzvraća li ti simpatiju?” Odmahnula sam glavom i rekla da mi ne uzvraća.

I tako je krenulo: svaku novu simpatiju ona bi vidjela, pričala sam joj o svemu, kako od tad, tako do 31.1.1993.

Da nisam imala tako dobru prijateljicu, ne znam kakvim bi tijekom moj život išao, a kako je tata bio nemilosrdno strog roditelj, živjela sam ispod staklenog zvona pa sam ipak udahnula malo svježeg zraka kad bi mama maknula taj brižno postavljeni štit.

Uvijek smo imale svoje tajne, uvijek me pratila u mislima i kad bih išla na ples i prespavala kod neke frendice, govorila bi mi na odlasku: “samo pametno… ako budeš pametna, mogu te pokrivati i moraš mi sve reći, jer znaš kakav je tata.”


Image and video hosting by TinyPic

Mladost mi je prošla u takvom udisaju i izdisaju svježeg zraka kad bi se stakleni štit dizao iznad mene i kad bih pružala ruke prema Suncu, Mjesecu, zvijezdama, kad bih grlila život i zahvaljivala Bogu što imam bar nju koja me razumije i štiti.

Udala sam se prvi puta 1976., imala sam samo 19 godina, Željko mi je bio prvi dečko i morala sam se udati, nismo bili skupa ni 20 mjeseci, rastali smo se i opet sam bila ispod staklenog zvona, do 1984., a onda sam se udala i drugi put i otišla sam na 7 godina i kroz cijelo to vrijeme, pratila me u mislima i kroz tih 7 godina, kad sam živjela sama u zlatnoj krletci, opet mi je pomogla otvoriti vrata te krletke.

U tom drugom braku sa profesionalnim kockarem koji mi je dao sve, samo sebe ne, život u zlatnoj krletci, prepun materijalne neovisnosti, bogatstva, lažne sreće, mučnih zagrljaja i tužnog jutra, bez nje ne bih preživjela.

Kad je odlazila, opet je tiho i nenametljivo, da ne poremeti taj sklad mog života, samo zatvorila oči.


Image and video hosting by TinyPic

U pola 2 u noći smo si rekle: “laku noć”, zazvala sam je u 05.50h, nije se javila, upalila sam svjetlo i vidjela samo njenu malu haljinu od tijela koju mi je ostavila iza sebe, a duša joj je još lebdjela oko mene, to znam.

Osjećala sam čudo te hladne nedjelje, 31.1.1993., njena mala iznošena haljina je bila sa mnom do pola 1, kad je došao mrtvozornik i proglasio smrt., odvezli su tu njenu haljinu, ali ja i dan danas osjećam kako njena duša lebdi oko mene: ponekad je to smireno, ponekad se uznemiri, ako sam ja u nekim problemima.

Ostala sam kao spomenik tih prošlih vremena, ali i u sadašnjosti njen duh, poput anđela čuvara usmjerava moj život prema pravilnim putevima, čujem taj tihi glas u dubokoj tišini, onaj prvi glas, jedva čujan, a tako kristalno jasan.

Hvala ti, mama, moja draga prijateljce, što si još uvijek uz mene i što mogu s tobom u sebi pričati kao nekad.


http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=70707

Image and video hosting by TinyPic


(11:49) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (17) (?)


subota, 18.03.2017.

NE ZAMJERITI SE NIKOME?


Image and video hosting by TinyPic


tekst je napisan 26.09.2010. na portalu Magicus

Često puta, u raznoraznim diskusijama, offline/online - zadržavam neko svoje mišljenje, odnosno, često puta ne idem do kraja sa izricanjem o tome što mislim konkretno o nekoj stvari, iako je to nekako nekima online lakše, meni je lakše offline baš zbog suočavanja sa energijom sugovornika, pogledom, mišljenjem, razmišljanjem.

No, kako se i online suočavam sa mnogim sugovornicima koji isto tako šalju svoje energetsko-emotivne naboje, razmišljanja, stavove, nekako sam u zadnje vrijeme osjetila, da baš ne trebam reći sve što mislim sretan, jer bi se to često moglo krivo protumačiti baš zbog medija kakav je internet no

Kad si sa nekim eye to eye, verbalna komunikacija i međusobna interakcija je puno, puno lakša, a kad si sa nekim online preko pisane riječi teže možeš objasniti što, u stvari, želiš reći i teže možeš nekome objasniti, da to nije ono što je osoba mislila, da je rečeno-napisano, jer je površno pročitan komentar ili nije bio razumljiv whatever, već je to nešto sasvim drugo.

"Nije važan kritičar niti osoba, koja ističe kako je neki snažan čovjek posrnuo ili kako je činitelj nekih djela mogao isto učiniti bolje.

Zasluge pripadaju samo onome, koji se nalazi u areni, čije je lice uprljano prašinom, znojem i krvlju, onome tko nastupa viteški, tko griješi i uvijek, nanovo posrće, onome tko je ponesen, tko zna što je entuzijazam i tko energiju ulaže u vrijednu stvar, onome tko, u najboljem slučaju, na koncu spozna trijumf visokog postignuća, pa ako u najgorem slučaju i padne, pada hrabro, osiguravši time mjesto za sebe daleko više od onih hladnih i plašljivih duša, koje ne znaju ni što je pobjeda ni što je poraz."


reče Theodore Roosevelt i uđe u povijest...

U ovom tekstu iz 2010. ignoriranje sam shvatila na drugačiji način, nego sada 5 godina kasnije kad sam, u stvari, shvatila što znači ignorirati nekog ... ignorirati nekog nije slabost ili strah, kako sam tada mislila u diskusiji ispod dolje navedenog članka, već ignorirati nekog je zaštita sebe od drugih negativnih misli što može biti uzajamno i vrlo korisno za obje strane.



http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=50668


(15:15) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (19) (?)


ponedjeljak, 13.03.2017.

"TUĐINKA"

ili "OUTLANDER"

''RONALD D. MOORE U OUTLANDERU BALANSIRA PRIČU OKO POVIJESNE FIKCIJE I ZNANSTVENE FANTASTIKE VJERNO PRATEĆI KNJIGU''


S lijeva na desno: Tobias Menzies (Frank/Jack Randall), Graham McTavish (Dougal MacKenzie), Sam Heughan (James Fraser) i Caitriona Balfe (Claire Beauchamp Randall Fraser).

''Outlander je prvotno najviše pažnje dobio na račun njenog adaptatora za televiziju, Ronalda D. Moorea, poznatog po svom radu na Star Treku i Battlestar Galactici. Nedavno je imao neke neuspjele projekte, među kojima je i Helix, ali je sa Outlanderom zasad krenulo vrlo dobro. Priča započinje završetkom Drugog svjetskog rata, tijekom kojeg je glavna junakinja Claire Randall radila kao medicinska sestra te svjedočila užasima i krvoprolićima rata. Tijekom svoje službe kao vojne doktorice, Claire se udaljila od svog muža Franka Randalla, koji predloži putovanje u Inverness u Škotskoj gdje bi se ponovno zbližili, a usput otkrili nešto više o povijesti obitelji Randall. Sve je išlo lijepo i krasno dok jedne večeri nisu odlučili promatrati ritual druida kod kamenja na Craigh na Dun. Sljedećeg jutra, Claire odlazi ponovno do kamenja u potrazi za ljekovitim biljem, pada nesvijest i — budi se skoro 200 godina ranije, u 1743. godini.

Ne znajući, Claire nailazi na bitku između Crvenih mundira i Škota gdje prvi put sreće Jacka Randalla, zapovjednika u britanskoj vojsci i dalekog pretka svog supruga. Iz bitke ju spašava James Fraser i odvodi je u dvorac Leoch gdje ju postavljaju za vidaricu u prostoriji u kojoj će s mužem 200 godina kasnije voditi ljubav. Bez obzira na veliki šok koji je uslijedio nakon promjene društvene sredine, Claire se odlično snalazi zahvaljujući muževom znanju o Škotskoj. U početku, svi misle da je Claire Beauchamp britanska špijunka, ali koristeći svoje liječničko umijeće stječe povjerenje cijelog dvorca.



U knjigama, a uskoro i u seriji, se ovakvo kamenje koristi kao portal koji povezuje 20. i 18. stoljeće.


Nezaobilazni dio serije je i predivan škotski krajolik u kojem se snima, što uključuje dvorac Doune koji je pretvoren u dvorac Leoch, mnoštvo okolnih pašnjaka, te razni mlinovi, potoci i šume. Što se tiče glazbenog ugođaja, za to je zaslužan Bear McCreary koji kombinira modernu glazbu sa zvukom škotskih gajdi što daje još realističniji doživljaj Škotske u 18. stoljeću.

Kroz prvi dio sezone se povlači pitanje hoće li se Claire ikad vratiti u svoje vrijeme, hoće li opet vidjeti svog muža i zašto je baš ona odabrana za to putovanje, dok se u drugom dijelu sezone više istražuje brak Claire i Jamiea gdje njena ljubav prema njemu dođe do izražaja kad odabere njega umjesto povratka u svoje vrijeme. Caitriona Balfe u lik Claire unosi osobnost staložene, samouvjerene i odlučne žene koja će uvijek naći pravi put i boriti se za ono što je njeno. Svim se snagama želi vratiti svom mužu u budućnost, iako joj na putu stoje znatiželjni, neobrazovani i sumnjičavi ljudi.

Serija obiluje monolozima, točnije razmišljanjima same Claire, koja je u prošlosti vrlo usamljena i otuđena, a sam spomen njezinog putovanja kroz vrijeme bi je mogao koštati života. Uzimajući to u obzir, ne osuđujem ju što se tiče njene odluke o braku s drugim muškarcem. U 20. stoljeću je Frank i dalje traži i voli, dok u 18. stoljeću ima Jamiea u kojeg se zaljubila i koji je također voli, iako zna istinu o njenom putovanju i razumije zašto je lagala svima kad su se sreli. Je li njena odluka da se ne vrati Franku samo privremena ili trajna? I hoće li se i dalje pokušavati vratiti kući ili je pronašla svoj pravi dom sa Jamiem? Za odgovore ćete morati pričekati sljedeću godinu i novu sezonu ili se baciti na čitanje knjiga!"


ŽANR povijesna fikcija, drama, romantična, znanstvena fantastika
AUTOR Ronald D. Moore
GLUME Caitriona Balfe, Sam Heughan, Tobias Menzies

tekst sa:
http://www.serijala.com/izdvojeno/recenzija-outlander-uzbudljiva-mjesavina-drame-romanse-i-sf-a/




(11:56) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (1) (?)


subota, 11.03.2017.

ISTINSKI AUTORI


Poznata blogerica, moja FB i blogo-frendica Gordana Majdak, poznata kao SILENCE i BLUE PERLA u blogosferi je pokradena.

Kradljivica je, naravno, sakrila sve pokradeno blago na tom blogu, ukradeno u tami i mraku njenog mozga i bojala se Svjetlosti.

Gordana Majdak je napisala ovaj tekst:


''Zanimljivo je, a može biti i zabavno kada naiđete na svoje radove koje ste pisali prije nekoliko godina, danas na tuđem blogu.

Sama spoznaja da je osoba mnoga vaša djela tako brižno čuvala i da ih sada ponovno izvlači iz ladice, imponira vam.

Iako, naravno, ne možete shvatiti istinski poriv jedne takve individue koja ulaže silan napor u sve to, ne bi li nahranila svoj gladni ego.

Što dobivaju takvim malicioznim postupcima vrle pjesnikinje ispod čijih tekstova se mogu pročitati komentari hvale, a djela nisu njihove umotvorine?

Što se događa u tim glavama kada imaju potrebu vršiti takve radnje?

Iskreno, lovi me podsmijeh pri samoj pomisli na to, jer toliko toga nam je dostupno, da se mnogim stvarima može ući u trag i da iole informatički obrazovane osobe to jako dobro znaju, pa me čudi takva hrabrost, a zgranuti me može tuđa bahatost.

Recimo samo da moja izdana zbirka ''Lauda požudi'' ipak podliježe zaštiti autorskog djela, pa na kraju krajeva i moja web stranica na kojoj se mogu naći sadržaji čuvani i nekoliko godina unazad.

Ali, kome tumačiti što je to zaštita autorskih prava i kako postoji i Zakon o navedenom, kada ćemo i dalje imati jadne i mizerne spodobe koje su potpuno nesposobne stvoriti svoj vlastiti pisani svijet, koje ne žele pisati iz duše i s dušom, graditi nešto svoje i prepoznatljivo, već zadiru u tuđe.

Da stvar bude još više komična, čine to namjerno ili su potpuno bezumne u pokušajima da budu netko i nešto, da postanu ono što nisu i ne mogu biti – istinski autori svojih djela.

Ali vjerujte mi na riječ, kada bi se samo malo potrudile, ne bi to bilo tako teško.

Pronašle bi u sebi možda daleko kvalitetnija djela nego što su ova moja, koja su pokradena.

Otkrile bi možda kako je ovo što ja pišem smeće, a upravo osobe koje se bave krađom i oskvrnućem tuđih djela u sebi možda imaju jedan divan i prepoznatljiv poetski svijet.

Žao mi je što će to propustiti otkriti sve dok se bave mojim tekstovima.

Ipak, odavno sam se uzdigla iznad toga, tako da samo mogu reći: sretno u daljnjem radu i nema potrebe da mičete i brišete moja djela s Vašeg bloga jer ih je meni lijepo vidjeti s obzirom na to da Vam se nisu svidjela ne bi se ovdje zasigurno niti našla..."


Silence/Gordana Majdak

Copyright ©2015


Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Oznake: krađa poezije na internetu, svjetlost i tama


(13:19) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (12) (?)


IZBRISAO SAM NEPRIJATELJE




"Stari kineski car potkraj života učini svečanu zakletvu:

'Osvojit ću i iz carstva izbrisati sve svoje neprijatelje.'

Malo kasnije dvorjani su ostali jako iznenađeni kad su vidjeli cara kako šeće i veselo čavrlja sa svojim najljućim neprijateljima.

'Zar nisi rekao da ćeš svladati i izbrisati najveće neprijatelje svojega carstva?', upita ga začuđeno prvi savjetnik.

'Pa ja sam ih doslovno izbrisao', odgovori car. 'Pretvorio sam ih u svoje prijatelje.'...."


(Ljudevit Anton Maračić, ''Priče o pahuljici'')


(12:34) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (1) (?)


srijeda, 08.03.2017.

ČUVAJ SE...


(10:30) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (5) (?)


četvrtak, 02.03.2017.

DOLAZAK


slika: nepoznati autor


''Zovem proljeće! Sretna, vesela ...

Pitam: - Gdje si?

A ono mi veli: - Idem ... dolazim!''


- nepoznati autor



slika: Josephine Wall


(10:20) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (2) (?)


srijeda, 01.03.2017.

PEPELNICA - čista srijeda



"1. OŽUJKA - PEPELNICA - ČISTA SRIJEDA, post i nemrs

Poruka Pepelnice s kojom pocinje preduskrsno pokornicko vrijeme dade se sazeti u jednoj recenici: "Obrati se covjece, dok jos imas vremena!"

Poziv na obracenje, s kojim se cesto susrecemo u Bibliji, poprima na Pepelnicu osobitu hitnost, jer nas podsjeca na to, da ne mozemo vjecno racunati s vremenom. Nas zemaljski zivot je ogranicen, on je poput leta zrakoplova pokraj nas.

Zato moramo koristiti vrijeme: ciniti dobro, odbacivati zlo, zivjeti tako da se svidimo Bogu. Tako promatrana, Pepelnica je ozbiljan dan-dan hitne opomene, i mi tada razumijemo zasto je ona zajedno s Velikim petkom glavni dan posta Crkve.

Na drugoj strani upravo smo culi Evandjelje, da nemamo povoda pokazivati zalosno i kiselo lice i biti potisteni. Zasto ne? Jer poruka o obracenju, kajanju i pokori je radosna vijest, utjesna poruka. Nama je receno: svejedno gdje stojis, mozes poceti nanovo, mozes pokusati ponovo sa svojom vjerom, s nasljedovanjem Isusa.

Bog ceka na svakoga, i spreman je svakoga koji se k Njemu okrece i cini korak prema Njemu, prihvatiti. Bog je pun spremnosti na pomirenje, On je kako smo culi u citanju: "......njeznost sama i milosrdje, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, On se nad zlom razali (JI 2,13).

Mi smo doduse cesto slusali da trebamo s novim usima slusati i primjetiti, pa sve ipak nije tako jasno.
Pepelnica - Korizma poziva nas: zgrabite sansu, pomirite se s Bogom i vasem zivotu dajte novi pravac! Najvaznije je kod toga, ako se slijedi taj poziv, da je namjera unutarnje odluke: 'Da, ja hocu nanovo poceti, svjesnije zivjeti s Bogom i u vjernosti prema Njegovim zapovijedima'.

Buduci da je covjek bice od krvi i mesa, vazno je da se unutarnje uvjerenje konkretizira prema vani, da se ocituje u konkretnom ponasanju. I tu u igru ulaze tri klasicne upute za Korizmu:

POST - MOLITVA - MILOSTINJA.

POST: Nametnuti sebi odricanje tjelesnih uzitaka i to ne radi vitke linije, nego za Boga; kao znak pokore, dobre volje, u svijesti da Bog vidi to sto mi u tajnosti cinimo. Manje jesti znacilo bi odricanje od mesa, alkohola, slatkisa. Mozda i pitanje: 'Koji odnos prema sebi moram odbaciti, a na koji sam navikao?'

MOLITVA: To je dusa vjere. Kod toga zelim dati dva poticaja: Molitvi ne pripada samo govorenje, nego i slusanje. Gdje slusamo Boga? Prije svega u Rijeci - Svetoga pisma, ako uvijek iznova koncentrirano citamo jedan odlomak i o njemu razmisljamo i pitamo se: 'Koja rijec posebno meni govori?'

Zajednicku molitvu, svetu Misu ponovno ozbiljno primiti k srcu. To znaci, na prvom mjestu posjecivati nedjeljnu misu, a moze znaciti i svakodnevno biti na Misi, na Euharistijskom klanjanju, krunici, sudjelovati u poboznosti kriznoga puta.

Za sve to vrijedi rijec sv. Arskog zupnika: "Privatna molitva-slamka; molitva zajednice-mocni plamen".
MILOSTINJA: Jednom ili vise puta se odijeliti od novca u korist potrebite osobe. Kao mjerilo za to, mogla bi nas podsjetiti Isusova rijec: "Kako dajete, tako ce se i vama dati; mjerom kojom mjerite, i vama ce se mjeriti".

KORIZMA je vrijeme koje trazi nesto od nas, ali puno vise daje: veliku sansu, sansu za religioznu i ljudsku obnovu. Mi ne mozemo nista razumnijega i sadrzajnijeg uciniti, nego zgrabiti ovu sansu.

KORIZMA: sa Pepelnicom ulazimo u 40 dnevnu pripremu za Uskrs.

40 dana, vrijeme promisljanja, pokore, nove orijentacije i pripreme za Uskrs. Od Pepelnice ili Ciste srijede do Velike subote, izuzevsi nedjelje, traje Korizmeno vrijeme, koje se oslanja na 40 dana koje je Isus proveo posteci u pustinji.

Pravo govoreci, od Pepelnice do Velike subote je 46 dana, ali se nedjelje ne broje, jer dan Gospodnji ne trpi posta. To ne znaci da nedjelju mozemo iskoristiti za propustene dane odricanja, pa se dobrano najesti i napiti. Sjetimo se, s Korizmom pocinje vrijeme spoznaje samoga sebe, promisljanja, odricanja i nove orijentacije prema Bogu.

Obracenje je odlucujuca misao Pepelnice. Vanjski znak obracenja je znak kriza od pepela. Pepeo je dobiven od spaljenih blagoslovljenih palminih ili maslinovih grana prethodne godine koristenih na Cvjetnicu. Pepeo se blagoslivlja svetom vodom i kadi tamjanom. Svecenik oznacava vjernika krizem od pepela govoreci: "Spomeni se covjece, da si prah i da se u prah vracas". (Usp Post 3,19). Druga recenica glasi:

"Obratite se i vjerujte Evandjelju". Obracenje ne znaci bezuvjetno 180 stupnjeva zaokreta, nego puno vise korekturu puta, ciji cilj treba biti Bog kojeg ponovno treba staviti u centar vlastitog zivota.

Pepeo podsjeca ljude na njihovu vlastitu prolaznost. Pepeo je vec u Starom zavjetu znak pokore, pokajanja i poniznosti. U knjizi Joninoj kaze se sto je kralj Ninive iskusio kroz cetrdeset dana nakon sto mu je najavljeno rusenje grada:

"Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plast sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo" (Jon 3,6).






Obicaj Korizme nastao je u IV. st.

Propis pepela za Pepelnicu ili Cistu srijedu sto ga dobivamo od palminih ili maslinovig grana, potjece iz XII. stoljeca. Dugo vremena korizma se svetkovala velikom strogoscu. Tako su primjerice vjernici prvog tisucljeca koji su pocinili teski grijeh, morali provesti Korizmu izvan zajednice, a u ekstremnim slucajevima, samo u vreci i pepelu. Tek na Veliki cetvrtak opet su bili primljeni u zajednicu.

Do Drugog vatikanskog koncila post u Katolickoj Crkvi bio je obvezujuci. Trebalo se odreci mesa, mljecnih proizvoda, vina, jaja. Danas su samo Cista srijeda i Veliki petak obvezni dani posta, a za vrijeme izmedju, post se svakako preporuca. Promijenio se i nacin odricanja. Meso u danasnjem drustvu nema vise onu vrijednost kao ranijih stoljeca i za ljude vise ne znaci nikakvo odricanje. Mnogi su umjesto toga razvili druge oblike posta. Mnogi se katolici danas odricu kave, alkohola, cigareta i vrlo cesto slatkisa. Takodjer su svakidasnje navike kao televizija, kompjutorske igre ili voznja autom ogranicene u Korizmi.

Korizma treba doprinijeti da razmislimo o starim navikama i eventualno ih promijeniti. Da se od losih navika pravo ociste, katolici trebaju za vrijeme Korizme kao pripremu za Uskrs, takodjer i sakrament Pomirenja ili ispovijedi.

Post na Pepelnicu i Veliki petak, odnosi se na katolike od navrsene 18.god. do zapocete 60. godine zivota, a nemrs za starije od 14 godina.

Zelimo svim vjernicima da ustraju u svojim nakanama obracenja i odricanja od sutra svetkovine Pepelnice-Ciste srijede pa do Velike subote.

Mi dajemo, a Bog nagradjuje!''



https://www.facebook.com/photo.php?fbid=10211476434042514&set=a.1590913168743.85908.1113294194&type=3&theater

https://www.facebook.com/groups/751584551565979/?hc_ref=NEWSFEED





(10:05) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (2) (?)


ponedjeljak, 27.02.2017.

SRETAN ROĐENDAN :)







draga Andreja, prijateljice, želim ti sretan rođendan


http://blog.dnevnik.hr/modrinaneba







(20:19) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (15) (?)


subota, 25.02.2017.

ISTINA


(20:50) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (3) (?)


VLAST


slika: digital artist

''Vlast je snaga potčinjavanja ljudi određenim naredbama uspostavljena nekim oblikom legitimnosti. To je sustav (mehanizam) koji omogućuje pokoravanje naredbama što potječu iz određenog izvora. Svaka vlast teži nekoj vrsti stalnosti tj. svom učvršćenju i kontinuitetu što se postiže uspostavom legitimnosti.
Legitimnost je stupanj prihvaćenosti određenog tipa političke vlasti od članova političke zajednice ostvaren na slobodnim izborima. Osigurava da većina ljudi odobrava i slijedi izabranu vlast i podržava uvjerenje većine članova političke zajednice da je ta vlast valjana i opravdana. Na legitimnosti vlast temelji svoje pravo da očekuje pokoravanje pučanstva.''

izvor: internet

ovo je jedna od definicija VLASTI, koje sam pronašla na internetu, ima ih više vrsta it. itd. itd., neću dalje tražiti.

kažu, tko ima vlast, ima moć - moć je najjači opijum, najjača droga, zbog moći/vlasti se ljudi ubijaju, vode se ratovi, kako na makro planu, tako i na mikro planu (radnik-šef, muž-žena, mama/tata-dijete, itd. itd. itd.)

čovjek posjeduje čovjeka, druga bića, cijele države, teritorijalnost je ogromna u osobini takvih ljudi, droga koja ruši sve obzire pred sobom, droga prema kojoj svi obziri i sve druge humane osobine padaju u vodu

kad se čovjek dočepa vlasti - e, onda ćeš vidjeti kakav je...

ne volim uopće razmišljati o vlasti, jer me svakodnevno bombardiraju takvim vijestima, no isključila sam se iz tog stvarnog svijeta još dok sam radila na poslu radeći ono što moram, u prometu gledajući kamo vozim, kod kuće radeći ono što moram napraviti u svakodnevnim obvezama, a kad želim gledati TV, okrenem moje fantasy programe ili izaberem u videoteci BNet-a one filmove, koje želim pogledati.

osobni život se odvija, na žalost, u tom košmaru borbe za vlast, gdje je čovjek sve manji, a funkcije, novac, moć, manipulacije, transakcije i sve druge akcije - najvažnije

dati čovjeku vlast - on postaje onakav kakav je u esencijalnom obliku u sebi, jer se oslobađa svih inhibicija i ograda, sve se ruši, on je glavna faca i pokazuje onaj stvarni dio svoga lica

dati čovjeku vlast, pa makar i počasnu - dolazi do izražaja njegova prava priroda, ono što on je...

(političar te gleda u oči i - laže)

da.... čovjek je čovjeku - čovjek

vukovi su divna bića

ćaos,

Shadow


(11:48) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (3) (?)


petak, 24.02.2017.

PJESNIČKA MAFIJA - uzet ću ti pjesničko-prozno-likovno-glazbeno srce



PJESNIČKA - LIKOVNA - GLAZBENA MAFIJA... uzet ću ti pjesničko-prozno-likovno-glazbeno srce



Image and video hosting by TinyPic

''Mafija, ili još ispravnije Cosa Nostra (na ital. Cosa Nostra - naša stvar), je tajna talijanska kriminalna organizacija koja je nastala sredinom 19. stoljeća na Siciliji. Kasnije se proširila i na istočnu obalu SAD kada je krajem 19. stoljeća veliki broj Sicilijanaca emigrirao u Ameriku. Termin "mafija" se danas u općem govoru koristi kako bi se njime označili različiti oblici kriminalnog udruživanja i organizovanog kriminala. U novije vreme analitičari o mafiji kažu, da je to jedna organizacija moći, čije glavne garancije opstanka nisu toliko kriminalne aktivnosti, koliko je to uska povezanost sa funkcionerima države u kojoj djeluje.''

Image and video hosting by TinyPic

neću sad pisati o tome kako je nastala mafija, što je mafija, tko je mafijaš - a tko to nije

poznate su raznorazne mafije, ali u zadnje vrijeme, otkada je zavladao internet, Facebook i ostali portali, nastala je nova mafija:

PJESNIČKA MAFIJA

što je to - pjesnička mafija? (ili prozna ili likovna?)

to su ljudi, koji su nekad pisali neke pjesme, priče, što je tko pisao, ne ulazim i koji su uvijek bili ili drugi ili treći...

slali su svoje radove na raznorazne pjesničko-prozne natječaje, ali nikad nisu dobili neke nagrade

i..............onda......... eto interneta....

rasadnik novih pjesama nepoznatih autora, koji jedva čekaju objaviti neku svoju pjesmu iz bilježnice, gdje je ista spavala snom pravednika

i tako, objavi pjesnik svoju pjesmu, sav sretan, jer je javno, jer ga čitaju, jer piše: ''ako pišeš, a želiš da te čitaju, daj novu dimenziju svom postojanju''

i dao je pjesnik ''novu dimenziju svom postojanju'', objavio pjesmu, sav sretan dobio lijepe povratne komentare o pjesmi (priči) i počeo je nizati svoje misli na internet...

stavio pjesnik cijelu knjigu na internet ...

i, jednog dana, bilo mu je dosadno pa je pjesnik u-Google-ao prvu rečenicu svoje pjesme, naravno, u Google

pojavilo se isto to sa njegove web/blog stranice, ali i sa nečije tuđe

njegove riječi - na tuđoj web-stranici...netko se nekome opako ruga:


Image and video hosting by TinyPic

TAKO JE POČEO RAT NA PJESNIČKOM OTOKU!

ma ne samo na pjesničkom! i na proznom i likovnom i glazbenom i inim otocima

što veća informatizacija - to veća kriminalna organizacija :)

mafija je počela širiti svoje djelovanje: došlo je tu mnogo "pjesnika", "pisaca", "slikara", "kompozitora"

i tako je nastala - PJESNIČKA MAFIJA (može i druga: prozna, likovna, glazbena itd.)

što je to PJESNIČKA MAFIJA?

to je lik, koji kradom ide pa tiho u okrilju internetske mjesečeve noći surfa portalima, fejs-profilima, raznoraznim forumima, kraducne tu nešto, kraducne tamo nešto, formulira po svom, preradi na "svoj izričaj" i - puf! eto ZBIRKE PJESAMA, ETO POETE/SSE!

umislio taj fantomski mafijaš, da je pjesnik, dive mu se, pljeskaju, lajkaju mu (neki laju), sve divno krasno biserno berićetno - kako tko hoće, ali eto ti nevolje: javi se vlasnik - tatica svoje pjesme, mamica svoje pjesme i da ti tvoju nanicu na nanicu!!! ti ćeš mene krasti, lopov jedan!


Image and video hosting by TinyPic

zato, dragi moji, ako ne želite mafiju na svoju kapiju - ništa ne objavljivati, dok nije izašlo dobro staro i staromodno TISKANO IZDANJE!!!

do tada, vodit ćete sudove i sudove dokazujući da je ono "volim te" napisano tim i tim fontom - baš vaše, izvorno, autentično pjesničko dijete!

hvala lijepa, idem dalje

ćaos,


http://moj-plavi-svijet.blog.hr/

Image and video hosting by TinyPic

http://www.zajednoprotivplagijata.blog.hr/

tekst je objavljen 7.9.2013. na portalu

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=98902


(16:27) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (11) (?)


srijeda, 22.02.2017.

moja najbolja ''prijateljica''




ovo sam napisala 28.05.2013.

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=94868

pametni muškarci znaju... jednostavno, saslušaju svoju ženu/zaručnicu/partnericu, ne pokušavaju ništa reći, tek tu i tamo koja riječ i ... puste nju da priča

upravo sam razmišljala o mojoj najboljoj "prijateljici", koji me doma uvijek sasluša o svemu što želim reći: dakle, o svemu njemu, Davoru, mogu ispričati: nekad sa posla-sada nešto uz put, sa ceste, iz glave, iz virtuale, iz svih područja života, nema te stvari, koju mu ne mogu ispričati i podijeliti sa njim to što me muči ili što ne mogu riješiti pa sam u dilemi itd.

i, sad ujutro, listam novine, neke članke pa naletim na ovaj članak i ovaj video... koji sinkronicitet!

ona mu priča, ima "čavao" na čelu, ali on se fokusirao na taj čavao (problem), a ne na to što ona priča... to mu je greška...

stvarno, puno puta mi treba samo da me sasluša: ne treba baš ništa reći, dovoljno je da me sasluša, ali i čuje... i onda, kao čarobnim štapićem, uvijek mi kaže tako jednostavnu rečenicu, da se sav mrak, koji je prekrio problem, odjednom obasja tako jarkim svjetlom spoznaje i onog viđenja, kojeg nisam imala dok sam se vrtjela u tom problemu koji me muči.

Nešto slično se i ovdje govori:


''Samo trebam da me saslušaš', sigurno je svaki muškarac barem jednom od svoje bolje polovice čuo tu rečenicu. Ovaj video o muško-ženskim odnosima na odličan način prikazuje kako neke stvari (ne)funkcioniraju u ljubavnom životu.

Jason Headley nudi savjet svim muškarcima koji su u vezi s partnericom koja prolazi kroz neki težak period u životu.

A savjet je: 'Nemojte pokušavati riješiti problem, samo budite uz partnericu emotivno i saslušajte što ima za reći'. Pogledajte:


http://net.hr/webcafe/svastara/video-ponekad-zenu-treba-samo-saslusati/


(17:27) reci nešto Image and video hosting by TinyPic (5) (?)


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Design by: teuta



// -->