Moj pinklec

utorak, 13.02.2018.

Inspekcija

IMG0158A
( Flickr, Puzzaa )

_________________________
iz arhive za Eura !
_________________________






Tog je dana obukla namjerno kostim, uzela poslovnu torbu, a preko ramena prebacila drugu malu. Da , izgleda vrlo poslovno, jedino što uz to ne ide je parfem i ono ispod kostima, ali to se ne vidi.
Ušla je vrlo samouvjereno kod tajnice i rekla :
-Trebam gospodina A.B.
Tajnica je naučenim glasom odcvrkutala:
-Gospodin je zauzet, jeste li najavljeni ?
-Nisam, a nije ni potrebno....inspektorica iz Ministarstva energetike.
(Kako su tajnice glupe, čim kažeš inspekcija ili ministarstvo, ni ne pitaju za ime )
Digla je slušalicu, promrmljala u nju i rekla:
-Gospodin će vas primiti.
Drsko je rekla tajnici da ne želi da idućih pola sata bilo tko smeta i da ne prebacuje pozive.
Širom je otvorila vrata i glasno rekla da tajnica čuje :
- Dobar dan, inspektorica Imena iz Ministarstva energetike.
Ostao je zatečen, prvo je pocrvenio,pa problijedio, pa počeo kašljucati, pa su mu se zamaglile naočale....
Gurnula ga je u fotelju, sjela mu u krilo, naočale stavila na stol, a usta zatvorila dugim poljupcem....
Znojio se, pogledavao na vrata....
Rekla mu je samo :
-Ne brini, ovo je naših pola sata....

.........
Maknula je maramu koju je imala oko vrata i koja je prikrivala da ispod sakoa nema ni bluzu, ni topić.
Otkopčala je najgornji gumb .
Bio je zbunjen. Uvijek je on bio taj koji bi otkopčavao gumbe, a sada je jednostavno zagnjurio glavu u te grudi, dok su ga njegovi gumbi na hlačama pritiskali do boli.

..............
Nakon pola sata izašli su iz njegove kancelarije.
Ona je uz svoju poslovnu torbu u rukama držala i fascikle sa logom njegove firme.Tajnica je stajala i upitno gledala.
On je bio crven u licu, ali nekako drugačije, skoro ljubičast i samo je rekao tajnici da ide sa gđom na ručak u hotel i da se više danas ne vraća.
Tajnica u sebi promrsi gadura jedna inspekcijska, kako ne vidi da ima visoki tlak, a onda glasno procvrkuće:
-Šefe,šefe , samo trenutak , poruke za vas.
Na papiru je pisalo:
Trebam li poslati zamjenika C. u hotel, onako ko slučajno, da se nađe ?
( Znate da on zna obrlatiti takve ).
Naručite teletinu za tu aždaju. Držim fige.

Okrenuo se , rekao tajnici da nije potrebno i pridržao vrata inspektorici.

- 19:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.