Moj pinklec

utorak, 23.01.2018.

Picture 044
( Flickr, Puzzaa - J.)


izvadak iz knjige : Tvoja knjiga, V.M., pisano 2016, tiskano 2017..

Knjiga je o Jedinom, a ne o tebi, no kako je nemoguće pisati o Jedinom , a ne i o tebi, ovo je dio o tebi, za tebe.

Budi opet ti.
Budi kao nekad, kao Jedini koji se bori i ne posustaje, koji ne želi u kalupe od dijagnoza koje postavljaju oni koji su i sami, a da toga nisu svjesni , u kalupima i zacrtanim rasterima.

Znam, reći ćeš da je lako govoriti.

Nije !

Nije lako. Nije nikada niti bilo, ali ti na lako nisi nikad ni pristajao. Nikada nisi birao lakši put, uvijek si išao težim, svojim.
I ova dionica sada je teška, ali budi ti, ti od nekada, ti kao Jedini danas.


Putuj, ali putuj u zdravlje i snagu.
Onoga dana kada se predaš reči ću ti da si pizda, da nisi fer što me , po ne znam koji put, ostavljaš, ali ću ti i reči da putuješ sretno i sa mirom.
Jučer si mi rekao da će to biti između 3 i 4 u jutro, pa ako to jutro dođe, znaj, da iako bih najrađe zaustavila kazaljke prije 3 i prevarila vrijeme, da ću ti reči da blagosljivam tebe i tvoje odabire, da znam da ćeš i dalje biti tu, da si sa razlogom bio i jesi dio mog života.
I znam, iako me sada steže u grlu, znam da ćeš biti moj anđeo, naš anđeo.
Kada jednom dođe,
a ne želim to , iako nemam prava miješati se u tvoju volju, u Božju volju, do toga dana budi ti.
Budi ti koji se ne predaje, budi pobjednik !




- 19:50 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.