time table - time line
(Flickr, Puzzaa )
Pisala sam jednom o staroj kući koja je još jedina ostala između novih od betona, željeza i stakla.Ispred te kuće je livada sa tisuću tratinčica i nekoliko stabala koje su ovaj tjedan obrezivali. Najljepše je stablo u sredini, obučeno u mahovinu, odrezanih grana, ali nekako ponosno, prekrasno, snažno.Neki su mi onda rekli da je staro ružno i da smrdi, ali o ukusima ne treba raspravljati.Ta stara kuća meni je i dalje lijepa, jer ima dušu, kao i ta livada sa tratinčicama i to ogromno drvo koje se zeleni od mahovine.
Nisam htjela o toj staroj kući, ni o različitim estetskim ili emocionalnim mjerilima, jer svatko od nas ima svoj metar.
Zapravo sam mislila na sebe staru i sebe novu.
I jesam li ja uopće nova, ili sam i dalje ona ista stara ?
Koliko sam se promijenila, ako jesam, i jesu li te promjene na bolje ili na gore ? I po kojem metru se to mjeri ?
I opet, nisu u pitanju ni bore, ni kile, ni strije, ni celulit, ni......u pitanju su one bore na mozgu, jačina-popucalost vezivnog tkiva emocija, nakupine znanja, iskustva, briga, pogrešaka, gluposti, razočarenja, propusta, smijeha i suza.....
Šetnjom po vremenskoj liniji, bez obzira ide li ona s lijevog na desno , ili od iza prema naprijed, slaganjem vremenskog mozaika, vidimo li sliku cjelovitu , fragmentalno, ili fraktalno ?
Vidimo li objektivno, ili ponovo subjektivno ?
Jesmo li bolji stari ili novi i kada smo stari, a kada novi ?
Jesam li ja danas novija ili starija od jučer ?
I dok se sva ljepota i sve odvija u danas, čemu uopće služe slaganje vremenskog mozaika i putovanje linijom vremena ?
Možda jedino zato da na svaki komadić svoga mozaika otisnemo-utisnemo znak ljubavi, iskrene, nesebične, svete, kako bi mozaik bio učvrščen, a vremenska linija vidljiva.
Možda jedino zbog toga da te iste znakove ljubavi ostavljamo na tuđem mozaiku, a oni na našem i tako jačamo ono vezivno tkivo emocija koje nas vežu u cjelinu sa sobom, sa drugima, sa starim, novim , sa danas, sa svemirom.
Staro i novo, cjelovito, fragmentalno, fraktalno.....
|