Moj pinklec

nedjelja, 16.10.2016.

Ljubav ili jesen

L26





"Ljubav je privremeno ludilo. Provali poput zemljotresa, a zatim se smiri. A kad se smiri, morate odlučiti. Morate uvidjeti jesu li vam se korijeni isprepleli tako nezamisljivo da se ikad rastanete. Jer to je zapravo ljubav....Sama ljubav je ono što ostane kad izgori zaljubljenost.....imamo korijenje koji pod zemljom rastu jedan prema drugome i kad svi lijepi cvjetovi otpadnu s naših grana, otkrit ćemo da smo jedno drvo, a ne dva. "
Louis de Bernieres - Mandolina kapetana Corellia


jesen je, u nama i oko nas
dali smo plodove, lišće je otpalo
sokovi sve sporije i teže kolaju po nama
ali, tu smo
isprepleteni , srasli jedan u drugoga
kažu za nas da si sličimo
da nas teško prepoznaju
a mi smo već odavno jedno
jednako mislimo, sanjamo iste snove
čitamo si misli i dopunjujemo rečenice
zajedno i isto veselimo se kiši
jednako nas boli svaka slomljena grančica
mi čak i isto dišemo
korijenje nam je sraslo
i ne samo korijenje
srasli smo i urasli jedno u drugog već odavno
i tako jedno prkosimo zimi koja dolazi
radujemo danu koji traje
uživamo u našoj goloj , srasloj jeseni

- 22:10 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )


  • Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što sam nekada bila.
    Uvjeri me
    da je nebo i dalje plavo,
    da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
    da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
    da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
    da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
    Uvjeri me
    u sve ono što sam nekada vjerovala,
    što ti i danas u tišinama vjeruješ.