Moj pinklec

petak, 28.04.2017.

Pitanja iza odgovora

IMG0023A
( Flickr , Puzzaa )


Čemu me uče snovi
u kojima sam svjesna sna
i lekcije koju dobijam,
u kojima nisam sigurna jesam li ovdje ili tamo,
u kojima osjećam mir
osjećam ljubav
osjećam zahvalnost
osjećam da su poklon
i moja priprema za nove korake
koje svjesno ne prihvaćam.
Jutro i budnost donosi racionalizacije snova
uz svjesnost da su racionaliziranja iracionalna
i tek sjenka onog puno večeg doživljenog u snu.
Čemu me uče snovi
u kojima dobijam odgovore na ono što znam,
a ne želim znati ,
jer nisam sigurna u svoju snagu,
nisam dovoljno čvrsta u svojoj vjeri,
a , opet su predivan poklon nečeg novog i nepoznatog,
nečega što je Ljubav
što je Mir
što je Zahvalnost
i istovremeno bivanje u ovdje i tamo.

- 10:04 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.04.2017.

Jesam ?

IMG0027A ( Flickr, Puzza )


Jesam li ti danas već rekla da te volim ?
Jesam ?
Dobro.
Ponavljam opet.
Volim te !
Znam da znaš,
ali želim da te riječima ugrijati izvana,
baš onako kako te moja ljubav grije iznutra.
Volim te !
Ponoviti ću ponovo i ponovo,
danas, jučer, sutra, uvijek, sada,
sretna, zahvalna.
Volim te !

- 10:07 - Komentari (13) - Isprintaj - #

srijeda, 26.04.2017.

Slijediti sebe

L85



Slijediti srce
ići naprijed korak po korak
putem kojim nitko hodao nije
jer hodajući stvaramo svoj put
slijedimo onaj upisan u nama
koji nas jedini vodi od drugih do sebe.
Do Tebe.

- 08:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 25.04.2017.

Trajanje jedne minute

L84


(izvađeno iz arhive potaknuta Brazdinom fotkom i probuđenim sjećanjem na trajanje kada si prisutan, a ne postojiš )



Znaš li ti koliko traje jedna minuta u vremenu koje stoji,
u vakuumu čekanja, kada ne postoji ništa osim ovdje i sada
i boli koja se propinje u tebi ,
i straha i bespomoćnosti koji te progutaju
još prije toga ovdje i sada,
i kad te više nema, kad jednostavno ne postojiš,
kad postoji samo to ovdje i sada,
samo to vrijeme koje stoji, zatvorena vrata i čekanje,
a ti tijelom pred vratima,
a dušom, čitavom dušom unutra ?

Znaš li ti koliko suza stane u jednu minutu
i da još nisu izmišljene mjere za suze,
kao ni za tugu, strah i bespomoćnost,
dok čekaš odgovor pred zatvorenim vratima ?

Znaš li ti ti koliko se čokolade sa lješnjacima
može natrpati u usta u samo jednu minutu,
koja traje punih sat vremena, ili godinu ?

Ne znaš. I bolje ti je da ne znaš.
I zato mi nemoj nikada pričati da znaš
koliko traje jedna minuta ispred zatvorenih vrata,
kako za sve postoji mjera i definicija,
kako treba biti realan i čvrst,
a ti čvrstoću jedne minute nisi osjetio,
jer po tebi, ona i ne postoji.

A postoji, znaš,
postoji minuta u vremenu koje stoji
u vakuumu čekanja,
kad ne postoji ništa osim ovdje i sada,
a to ovdje i sada stoji u sjećanju
i umjesto da blijedi, samo postaje teže, duže, suznatije.

I kada šutim, šuti, molim te, i ti,
jer ja onda i nisam tu,
ja sam tamo gdje ti vjeruješ da si bio,
tamo gdje sam bila sama ispred tih zatvorenih vrata,
ispod te zamrznute minute,
čije ovdje i sada još uvijek traje.

- 08:33 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.04.2017.

Putnici

par



Putujem.
Svakim trenom sve sam ti bliže.
Osjećam jagodice tvojih prstiju
kako brišu sa lica mi tuge,
vade iz kose zabrinutosti,
sa vrata neizvjesnost
i žeđ tvog dodira.
Sve je tu.
I sve je isto,
pa opet novo.
Opet se radujem.
Svaki put sve više
i svaki put su prsti tvoji sve topliji,
pokloni koje mi ostavljaš
na koži, u kosi ,dlanu,
sve su draži i dublji,
sve više mirišu na nas.
Putuješ.
Svakim trenom sve si mi bliži.
Poljupcima ću izbrisati
vrijeme između susreta,
ostaviti ti smješak u kutu usana,
želju ispod trepavica,
san u onoj bori na čelu.
Putujemo.
Postoji samo ovo naše vrijeme
i postojimo mi,
putnici.

- 08:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 22.04.2017.

Sak si misli kak more....

L83



Snočkaj su rekli da si velikan glumišta i još vekši književnik,
pak nek si misliju tak, kajti vsak si more misliti kak hoče i kak more,
no, gda si gore z bine rekel da su Zagorje i Međimurje " nit vrit nit mimo "
ja f svom srcu niš začutila velikana.
Znaš, ja si takaj mislim kak hočem i morem
i sam ti bum povedala da sam srečna, da sam jako srečna i ponosna
kaj su mi korenine iz kraja kaj je za tebe " ni vrit nit mimo ",
kaj ja nis nikakvi kniževnik , nit nikakvi velikan ,
a tebi nek Bogek da zdravlja i nek te puti otpeljaju f te prelepe kraje.

- 09:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 21.04.2017.

Prepoznavanje

Picture 020

(Flickr, Puzza)


Naći ću te na nekoj klupi u nekom parku
naći ćeš me u vrevi ljudi na nekoj ulici
i prepoznati ćemo se srcem,
jer srce ima mudrost Najmudrijeg
snagu Najsnažnijeg
i oči Ljubavi koja prepoznaje poznato.

- 10:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr