Moj pinklec

četvrtak, 23.11.2017.

Jednom konju

IMG0176A Copy
( Flickr , Puzzaa )





prihvatio si ograde svoje slobode
u kojima se mirno krećeš
siguran, ali bez sreće

a mogao bi
mogao bi kad bi htio
preskočiti ogradu
trčati zelenim poljima
osjećati vjetar u svojoj grivi
pronaći najslasniju travu
i glasnim rzanjem prizvati druge

mogao bi
svašta bi mogao
samo kada bi to htio
ali prihvatio si ograde svoje slobode
za mirno kretanje u četverukutu dosade
i tek ponekad poneki susret za dušu

- 08:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 22.11.2017.

Šutnje

K49


kao slomljeno krilo ptice
prekinuti san
i srušena kula od pijeska

kao dan bez jutra
noć bez zvijezda
i more bez školjke i vala

kao dokaz gluposti izbora
zjapeća praznina
i strah da ne otkrijemo sebe

- 08:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.11.2017.

Peta strana svijeta

K53


Pogledaj kako gori oblak
baš kao i mi nekada
dok smo bosonogi plesali u vatri
vjerujuć da smo od svake vatre jači.

Plamen nam je zahvatio skute
a mi smo i dalje plesali
ne znajući da smo i mi vatra
koja sama sebe u pepeo pretvara.

Vjetar je naš vruči pepeo
odnio na petu stranu svijeta
na stranu ugaslih vatri ljubavi
da nas tamo čuva u sefu sjećanja.

Sa pete strane svijeta se ne vraća
jedino vjetar ponekad provjetrava sjećanja
zapali vatru na nebu i pleše bosonog u njoj
baš kao i mi nekada.

- 16:34 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.11.2017.

Plavo

K52



Preplavilo me danas plavo,
ne ono plavo tužno,
ni plavo romantično,
već nekako sjetno,
ali sa suncem u sebi
što kao ljubav grije
i sjetu u zahvalu odijeva,
u novu nadu i nove želje.

I vidim sunce što kupa se u plavom
i naše sutra , već danas ,ostvareno
i beskrajno plavo što me preplavilo
plavom sigurnošću i Tobom.

- 11:31 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 18.11.2017.

Ne mogu

suša



Ne mogu pisati,
jer mogla bih nizati samo riječi teške, grube, prostačke
teške poput tuga i suza nevinih, a hrabrih,
prostačke , prostije od prljavih djela onih koji ne zaslužuju ni da im se ime spomene,
a sijali su smrt, prekidali dječje i mladenačke snove,
zrelost i starost uništili ,
a danas šeću tom istom napaćenom zemljom,
ili iz svoje zemlje i dalje reže na nas i pale otrovnim pogledom, jezikom.
Ne mogu pisati,
ne zbog heroja kojima se klanjam , divim i zahvaljujem,
jer, riječi su moje premale da bi u njih stali onako veliki i hrabri,
ponosni i nesalomljivi .
Ne mogu pisati,
ali pamtim, kao što i drugi pamte
i molim se za snagu oprosta,
ne zato , što sam dobra, što se nedjela mogu oprostiti,
već što oprostom želim kazniti one koji ne zaslužuju da im se ime spomene.

- 11:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr