Moj pinklec

ponedjeljak, 18.06.2018.

Neka druga noć

O61



Bilo je ljeto i vruči srpanjski dan,
a onda se oko ponoći nebo zatvorilo, zacrnilo , otežalo
i počela je pljuštati ledena kiša.
Ljetne kiše trebaju biti tople, lagane, osvježavajuće,
a nebo tajanstveno duboko plavo
i prepuno treperavih zvijezda.
Ljetne su noći za romantiku,
za promatranje zvijezda i hvatanje krijesnica,
za bosonoge šetnje kroz meku travu
i ples na toploj kiši koja se blago slijeva niz tijelo.
Ali postoje i te druge noći,
urezane mi u svaku poru
u kojima je kiša ledena, nebo bez zvijezda,
a ja sama, najsamija , izgubljena, tužna, zabrinuta,
podijeljena na tijelo koje boli i srce i dušu koji su ostali
u onoj plavo zelenoj sobi , sa infuzijama.
U takvoj sam noći naučila
kolika je težina ledenih kišnih kapi i samoće,
da mogu istovremeno biti na više mjesta,
da podrška stiže od tamo gdje je ne očekuješ,
i da koliko god da sam se osjećala sama, najsamija,
tužna, najtužnija, najizgubljenija
Netko je brinuo o meni podijeljenoj,
o nama u onoj plavozelenoj sobi
jer poslao mi anđela da sa mnom bude budan do jutra,
da me riječima hrabri i sastavlja u cjelinu,
jer sa dolaskom jutra moram biti hrabra, najhrabrija,
vedra, snažna, dostojna Njegove vjere u mene
u noći sa zvijezdama i krijesnicama,
u tople ljetne kiše.

- 11:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.06.2018.

Štitiš se

K81





Štitiš se od svijeta
bodljikavim riječima
dugim šutnjama
povlačenjem u samoću
jer , taj te je svijet nekada povrijedio.
Štitiš se od nekada
a, svijetu je potreban zvuk tvoga glasa
potrebne su tvoje riječi prijateljstva,
mudrost djeteta u tebi i znanje tvoje zrelosti,
pružena ruka, zagrljaj,
zajednička suza i smijeh.
Pogledaj, svijet te zove,
obrisao je sve povrede od nekada
i pruža svoje ruke prema tebi,
otvorene dlanove pune sunca i ljubavi.
Prihvati ih.
Biti će ljepše, lakše i bolje za sve,
potreban si svijetu
i svijet je potreban tebi,
samo zajedno postaje se sigurnost i ljubav.

- 09:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 16.06.2018.

Čuvam te


K84





Čuvam te u tišini
u tišini odmoraš umorno čelo.
Čuvam te u nježnosti
u nježnosti usne smiruju strasti
Čuvam te u rosi
u rosi ispireš svoje tuge.
Čuvam te u oblaku
u oblaku slobodno ploviš.
Čuvam te u sebi
u sebi te ljubim
u ljubavi sigurnog
u tišini odmorenog
u nježnosti strastvenog
u rosi bezbrižnog
u oblaku slobodnog
čuvam te.

- 11:36 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 15.06.2018.

Najljepši san


K82



Bio si noćas tu
kao srebrna prašina ljepote
posuta po mome snu,
sa dlanovima punim svjetlosti
dahom boje malina
i mirisom vrelih poljubaca.

Bio si noćas tu
zagrljeni u jedno
šetali smo zvjezdanim nebom
razgovarali sa oblacima i vjetrom,
slušali pjesme ptica i trava
i bili smo jedan te isti san.

Bio si noćas tu
i bili smo oblak i more,
vjetar, sunce, grgoljavi potok,
bili smo sve i sve je u nama bilo,
bili smo naljepši san
posut tajnom Svemira po nama.

- 10:22 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.06.2018.

On

K83



Kada ti se učini da je sve sivo i tmurno
i ne nazireš ni zraku svjetlosti
samo se umiri i čekaj,
jer, pojaviti će se On,
poput djeteta te uzeti u naručje
i prenijeti na sunčanu stranu.
On uvijek dođe u pravom trenutku,
a u sivome te ostavlja tek toliko
da spoznaš želju za ljepotom svjetlosti
i izmjeriš u sebi svoju vjeru u Njega.

- 15:51 - Komentari (15) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr