Moj pinklec

petak, 22.06.2018.

Tragi

android noa 228
/ Flickr, Puzzaa - J.)






Zbrisal si fse svoje trage,
kak da ni bilo te ni,
kak sneg gda prekrije zemlu
i fse je čisto i belo,
kak voda gda zbriše trage f pesku
ko da nišče tu hodil ni.,
kak duga kaj svoje farbe zbriše
i z nebom se vu jeno samo stopi..
Zbrisal si fse svoje trage,
al si pozabil mene zbrisati,
pozabil si zbrisati sebe vu meni,
kajti su ti tragi vu meni živi,
duga še navek svoje farbe čuvle,
f pesku se vidiju tragi stopin,
spodi snega se mlada trava zeleni
a spodi trepavicih mi i dalše tvoje srce spi.
Zbrisal si fse svoje trage,
al sebe vu meni nisi,
a morti si to i navleš napravil,
kajti si znal da bu tvoj trag pri meni na sigurnem,
da bu trajal, onak neobrisan , čist i sjaječi
po tebi i meni, od onda negda, dišeči.

- 08:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.06.2018.

Tunel ili izbori

android noa 240
(Flickr, Puzzaa - J.)



Svjetlost je uvijek na kraju tunela, poznata je i otrcana fraza, ali toliko istinita.
Potaknuta nekim događanjima,
pitam se jesmo li dovoljno puta onome u tunelu rekli da ga čeka svjetlost,
primili za ruku i koračali sa njim kroz tamu,
slušali ga dok tapka u tami, ili pružili barem maramicu za suze ?
Jesmo li ?
I kada jesmo, nikada nije dovoljno.
I kada kažem da budimo barem iskra svjetlosti, ispada otrcano i patetično,
ali izbor je naš, što i koliko nešto želimo biti.,
pa barem razmislimo o tome.
I svjetlost na kraju tunela nije svjetlost farova lokomotive.



android noa 236
( Flickr, Puzzaa - J.)

- 09:15 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 20.06.2018.

Vjetar

N36


Vjetar se sakrio u trave
i nježno im ljulja vlati,
kao deda stari se klati
i sa travama svađa i inati.
A trave mudro šute
i još se prave kao da se ljute,
jer vjetar su one sakrile u vlati,
pa se smijulje dok ih vjetar klati

- 12:04 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 19.06.2018.

K85




ne misliti ni o čemu
u tišini udisati ljepotu
i biti
biti .....

- 10:47 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.06.2018.

Neka druga noć

O61



Bilo je ljeto i vruči srpanjski dan,
a onda se oko ponoći nebo zatvorilo, zacrnilo , otežalo
i počela je pljuštati ledena kiša.
Ljetne kiše trebaju biti tople, lagane, osvježavajuće,
a nebo tajanstveno duboko plavo
i prepuno treperavih zvijezda.
Ljetne su noći za romantiku,
za promatranje zvijezda i hvatanje krijesnica,
za bosonoge šetnje kroz meku travu
i ples na toploj kiši koja se blago slijeva niz tijelo.
Ali postoje i te druge noći,
urezane mi u svaku poru
u kojima je kiša ledena, nebo bez zvijezda,
a ja sama, najsamija , izgubljena, tužna, zabrinuta,
podijeljena na tijelo koje boli i srce i dušu koji su ostali
u onoj plavo zelenoj sobi , sa infuzijama.
U takvoj sam noći naučila
kolika je težina ledenih kišnih kapi i samoće,
da mogu istovremeno biti na više mjesta,
da podrška stiže od tamo gdje je ne očekuješ,
i da koliko god da sam se osjećala sama, najsamija,
tužna, najtužnija, najizgubljenija
Netko je brinuo o meni podijeljenoj,
o nama u onoj plavozelenoj sobi
jer poslao mi anđela da sa mnom bude budan do jutra,
da me riječima hrabri i sastavlja u cjelinu,
jer sa dolaskom jutra moram biti hrabra, najhrabrija,
vedra, snažna, dostojna Njegove vjere u mene
u noći sa zvijezdama i krijesnicama,
u tople ljetne kiše.

- 11:54 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr