Moj pinklec

petak, 23.06.2017.

Jonathan

P43



Čekam.
Mirujem.
Osluškujem svoju unutarnju snagu.
Imam li snage i dalje se prilagođavati jatu, skupljati ono što mi bace ribari ?
Trebam li ja to ?
Hoću li i dalje tako čekati i zadovoljavati se mrvicama, kad znam da sam sposoban za let ?
Pa, ja znam koliko mogu, koliko vrijedim,
pa ja sam isto Jonathan.
Mogu sve što i on, pa i više.
Nebo je moja granica, more je moje ogledalo i snaga.
Ovo je samo odmor prije nego se vinem u visine.
Sam.

- 08:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 21.06.2017.

San


san


"....i kada se naušnice na mom uhu zatresu,
znam, to si se ti pomaknuo u mom snu..... "
indijanska , autor nepoznat


Ušuljao si se u moj san
nečujno poput zrake srebrnog mjeseca
nježno poput dodira krila bijelog leptira
toplo poput tvog poljupca
i sakrio iza mojih snenih trepavica.
Ušuljao si se u moj san
nevidljivo poput mirisa mora
i postao san kojeg sanjam svake noći
java bez koje više ne znam sanjati
san sa kojim se želim uvijek buditi.

- 15:52 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 20.06.2017.

Ti sjajiš

U80

Ti sjajiš i širiš svjetlost oko sebe,
mada toga nisi svjestan
i mada svoju svjetlost ne vidiš.
Svjetlost se vidi samo u mraku,
a oko tebe i u tebi nema mraka
i zato ne vidiš svjetlost,
pa kako je ne vidiš, misliš da je mrak.
Zabluda.
Svjetlost si !
Vide to oni čije mrakove rastavaraš svojim prisustvom
i čije oči onda vide stvari onakove kakve jesu,
vide Istinu i Božansku kreaciju.
Vide i oni koji sjaje poput tebe.
Ti sjajiš i hvala ti na tome .

- 10:40 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.06.2017.

Kao dijete

K16


Biti kao dijete
ležati u travi ili na kamenu
i promatrati nebo.
Gledati oblake kako mirno plove
spajaju se, razdvajaju, mijenjaju oblik
i stvaraju čudesne bajke.
Biti kao dijete
i biti jedno sa travom i kamenom,
sa bijelim oblakom i plavim beskrajem.
Biti sve što se poželi
i biti istovremeno na tisuću mjesta,
biti u svemu,
i radovati se svemu,
onako kako to samo dijete zna.

- 13:43 - Komentari (18) - Isprintaj - #

subota, 17.06.2017.

...

K15


Postoje praznine koje guše svojom zgusnotošću
baš kao i tišine od čije buke pucaju bubnjići.
Postoje, vjeruj,
jer jedino ih tako možda možeš izbjeći
zavarati ispunjenošću i tihom pjesmom u sebi.

- 09:22 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr