Moj pinklec

petak, 20.04.2018.

Karte

008
( Flickr, Puzzaa- J. )




Nismo mi birali karte koje nam je život podijelio
( a, možda i jesmo neznanjem)
tek igramo sa njima onako kako možemo i znamo.

Bez i jednog aduta u rukama i bez varanja u igri sa jačim,
mi dobivamo partije i veselimo se našim pobjedama.

Nismo mi birali karte ( i dobro je da nismo)
jer, odabrali bismo neke druge boje,neke puno jače karte,
ali bismo izgubili mnoge partije zavarani jakošću naših karata.

Naučili smo igrati sa dobivenima (učimo još uvijek ),
bez prave boje, bez aduta,
ali sa vjerom da se i tako može , da nas karte neće izdati.

Nismo mi birali karte,
karte su birale nas da nam pokažu svu ljepotu igranja.

- 11:11 - Komentari (11) - Isprintaj - #

utorak, 17.04.2018.

Tebi o meni

IMG0128B
( Flickr, Puzza )



Znaš da nikad nisam znala sama,
iako sam uvijek glumatala da sve na svijetu mogu sama,
pravila se jačom od najjačih
dok su me lomili obični povjetarac, jedna suza, jedna jedina riječ.
I baš zato život mi je postavljao zamke
kroz koje sam morala proći sama,
i baš zato me je učio da snagu ne tražim u drugome nego u sebi,
da odvagnem važno od nevažnog, povjetarac od opake bure,
težinu jedne suze od svih onih progutanih.
Život je mudar učitelj.
Ne želiš li naučiti na lakši način,
dati će ti onaj teži, ali naučiti ćeš.
Pa i danas , sa svim naučenim, poslije svih onih samotnih borbi,
probudi se ponekad ono staro, slabo i krhko u meni
i tada zovem tebe, jer uz tebe , i dok sam sama ,
ja nikada nisam potpuno sama.

- 08:58 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.04.2018.

. . .

IMG0160A
( Flickr, Puzzaa)



ukrasti ću ti komadić sna
i pustiti ga da mi se otapa u ustima
dugo kao najfinija čokolada

i onu boru mrštilicu sa čela
staviti ću u svoj sunčani napitak
kojim ranom zorom pozdravljam dan

uzeti ću ti i nježne dodire
onaj pogled dječački pun žudnje
a da nećeš ni znati da ih čuvam

kao svraka kradljivica
čuvati ću ih u svome gnijezdu
savijenom na dnu srca, na vrhu oblaka

neću ti ukrasti srebrni pramen kose
jer u njega si ti mene upleo
u noćima punim mjesečine i smijeha

- 07:57 - Komentari (16) - Isprintaj - #

srijeda, 11.04.2018.

"Primalac nepoznat "

P29




Nekada je pisala pisma.
Duga, topla, u koja je upredala svoje dane, osjećaje, dušu, čitavu sebe.
Voljela je to ponovno proživljavanje svega već proživljenog, to pretakanje u riječi i spoznaju koliko njemu znače ta pisma.
Osjećala je njegove drhtave ruke dok drži listove pisma, zadovoljni osmjeh na rubu usana i onu suzu kojoj nije dao da krene.
Nekada je voljela pisati pisma, a onda je jednog dana, bez ikakve najave, prestala. Prestala pisati pisma zauvijek.
I čemu najava kada je osjetila da je pismo ostalo neotvoreno, a u njemu je bila ona, čitav jedan svijet. Zarobljena u zatvorenoj koverti odustala je od svega, od njega, od pisanja, od njih. Zadržala je jedino sebe i kroz gornji desni ugao koverte, tamo gdje je ljepilo najslabije, provukla se van i nastavila živjeti.
Živjela je i stvarala svoj svijet pun svjetlosti, mašte, ljepote, čitanja i pisanja, ali nikada više pisama.
Vratio se mir, sve do jednog dana kada je u poštanskom sandučiću uz reklame i račune našla pismo. Od njega.
Otvoriti ili ne ?
Pročitati ili ne ?
Poslije toliko godina više ništa nije bilo važno, ali znatiželja se probudila iz dubokog sna, a ego se vrpoljio i protezao.
I, zašto sada ?
Sada kada su pisma samo sjećanja na davnu sebe, na davne njih, na davni bijeg iz zatvorene koverte ?
Premetala je pismo po rukama, pod jagodicama prstiju isčitavala emociju kojom je pisano, odvagivala sve za i protiv otvaranja koverte.
A, onda, vratila je pismo sa "primalac nepoznat ".

- 08:40 - Komentari (17) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.04.2018.

Tonka

K11



Tvoj glas je isti
i tvoj zagrljaj je isti,
topao, iskren, prijateljski,
ali oči su ti pune tuge.
I kao što to najčešće biva,
ja nisam imala ni jednu jedinu riječ
za taj pogled pun tuge,
tek zagrljaj pun vjere
da ćeš ćutiti, da ćeš čuti,
sve moje neizrečeno,
jer , tuge koje stanuju u oku
se i ne smiju glasom uznemiravati.

- 17:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr