Moj pinklec

petak, 20.10.2017.

Kad te zaboravim

WP_20161024_15_16_07_Pro
(Flickr, Puzzaa )



Onoga dana kad te zaboravim,
kad nestanu sve tvoje boje u meni,
tog ću dana slaviti.
Jedino ne znam hoću li ,
onoga dana kad te zaboravim,
kad nestaneš iz mene,
sjetiti se da trebam slaviti.

- 12:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.10.2017.

Šuma miriši

Picture 021
( Flickr, Puzzaa)



Šuma miriši po jeseni, žirevima i paukovoj mreži,
po bojama koje se rađaju u listu i po malom pužu na mahovini.
Šuma miriši po nama , po našim dugim šetnjama kojima ispraćamo ljeto,
i po suncu koje spremamo u košnice od sna.
Šuma miriši .

- 19:53 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 18.10.2017.

pored i uz

K44


jedno pored drugoga
ili jedno uz drugoga,
za drugoga,
i u drugom vidjeti i drugog i sebe ?

pored i uz ne znače isto

previše smo pored drugih,
previše je drugih pored nas
a da ne vidimo niti tog drugog,
niti sebe u drugome

pored i uz ne znače isto

- 08:20 - Komentari (15) - Isprintaj - #

utorak, 17.10.2017.

Moj

K43


Moj,
biraš nježne riječi,
slažeš nisku od topline i želja
pomićeš granicu stvarnosti i sna,
istine i laži
pretvaraš nestvarno u stvarno
a, znaš da su riječi opasne,
da mogu zavarati,
dići do neba, ali i ubiti.

Moj,
donosiš mi oblutke
i školjke iz morskih dubina,
obrišeš svaku moju suzu
nacrtaš mi smješak na licu
i ostavljaš rosu na kapcima.

Moj,
kradeš mi snove,
kitiš me niskom od želja,
miluješ sunčevom zrakom,
crtaš mi sazvježđe na jastuku
i učiš me plivati sa dupinima.

Moj,
izmješao si moje dane i noći
tišinu sa glazbom svojih dodira,
a , znaš da ne pijem koktele
da sam od njih vrckavo luda
da crtam dugu sa tvojim imenom.

Moj,
ostanimo barem malo trijezni
da upijemo i upamtimo svaku kap.

Tvoja

- 09:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.10.2017.

Vrijeme rađanja pjesme

IMG0023A
( Flickr, Puzzaa )


U tišini noći rađaju se najljepše pjesme,
one sa najtoplijim riječima
prepune ljubavi i nježnosti
složene u nisku odanosti i pripadanja.
Rađaju se u tišini i mraku
kako bi ostale u srcu onog kod koga se rađaju
i onog za koga se rađaju.
Te najljepše, najtoplije, najljubavnije pjesme
nikad ne budu pretočene na papir,
već ostaju rođene, onako gole i čiste
u dušama onih za koje su se rađale.

- 08:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr