Moj pinklec

srijeda, 22.03.2017.

Pismo

V2



"Ti si moja hrabrica.
Ti si posebna i neustrasiva.
Za tebe ne postoje prepreke.
Odmori se i ponovno uzjaši ovaj zivot lijep i sjeban istovremeno. "
S.Š.

To su tvoje riječi.
To si ti.
To je slika mene u tvojim očima,
a zapravo si to ti kada pogledaš u zjenicu svoga oka.
Sve ono što ti sama jesi , ti tražiš i pronalaziš u drugima.
A ja, ja sam jednostavno slomljena,
opet i ponovo rasipana, slaba, plačljiva, ne ja.
Vješta sam u tome,
savršena u sjebanosti,
ali iza toga dolazi snaga kojom ponovo zajašim val života
i biram onaj največi val na kojem surfaju samo najbolji
i prolazim kroz njegov tunel,
penjem na najviši vrh i jurim,
i budem ponovo ja,
budem ponovo val i surfer,
i budem nalik onoj slici koju ti imaš u oku
i okom ljubavi i snage gledam svijet oko sebe.

- 20:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 21.03.2017.

Mogli smo

IMG0063A

(by Puzza / Flickr )



Bila sam otvorena
bila sam gola
zaogrnuta istinom
kose povezane ljubavlju.
Rekao si
pokrij tu golotinju
da ne vide ljudi
ogrni se svilom
osmjehom lažnim.
A ja mogu jedino gola
u velu od istine
sa ljubavlju u kosi
sa nebom u dlanovima
sa očima punim krijesnica
okupana rosom
osunčana mjesečinom.
Jedino takva mogu.
Postala sam nevidljiva
jer ne želim svilene haljine bez istine
tabane bez ljubavi
dane bez smijeha
i sebe bez sebe.
Bila sam
i jesam
za tebe više nisam,
a mogli smo.

- 10:55 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.03.2017.

Zmorem ja to

L71






Žaloba mi f prsih sedi
i kak mlinski kamen me tišči.
pritiska pa se f okrog vrti
al mele od tega videti ni.
I kaj i ak ti velim
il globoko f sebi začkomim,
ta kamen moram sama razbiti,
Bogeku se dragom pomoliti
da mi jakost zopet naraste,
da othitim fse stare kraste,
da namesto žalobe veselje sedi,
da me f prsih več ne tišči.
Zmorem ja to,
al ipak ostani tu negdi f blizini.

- 19:40 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 18.03.2017.

Dodir sa neba

V32







Hrabro moje, najhrabrije,
sa koje si zvijezde tu hrabrost dobio
i u svoje je dlanove zauvijek utisnuo ?

Ili su ti je izronili delfini sa morskog dna
i stavili ti je u zjenicu oka da te čuva
i da svijet gledaš sa hrabrošću i mirom ?

Hrabro moje, najhrabrije,
volim te od zvijezda do morskog dna,
od tvoje hrabrosti do moje nehrabrosti,
od dlanova do zjenica,
od tvog mira do mojih strahova,
volim te ,
kao sve to zajedno i još puno, puno više
i divim ti se veličinom svih zvijezda i svih oceana ,
hrabro moje, najhrabrije.

- 12:56 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 17.03.2017.

Sjećaš se ?

T18



Sjećaš li se kako je započelo ?
Onda, davno, kada je postojao samo san, samo želja, samo nejasno isčekivanje nejasnih naznaka budućnosti ?
Postojali smo Ti i Ja, dva oblutka i između nas ocean vremena, prostora, mogućnosti, izbora, želja, snova, nadanja, smijeha, suza, rađanja, umiranja, ljubavi, rastanaka, poslovnih uspjeha i neuspjeha, dječjeg smijeha......
Stajali smo svatko na svojoj obali, željeli odgovore od oceana i kušati samo ono što nam se čini lijepim i primamljivim.
A , onda nam je ocean istovremeno dotaknuo bosa stopala i mi smo istovremeno širokim zamahom ruke bacili svoje oblutke u njega. Od mjesta gdje su dotaknuli površinu oceana , pa potonuli, širili su se koncentrični krugovi, sve do trenutka dok se Tvoji i Moji krugovi nisu sreli, dotaknuli. Prvo su se nježno dodirnuli, kao da ispituju jesu li dio istog oceana i nose li istu pjesmu valova.
A, onda su jednostavno popustili rubovi naših krugova, dopustili da dijelom Tvoj krug uđe u Moj i Moj krug u Tvoj , stvorena je zajednička elipsa.U toj elipsi rođeni smo Mi.
Dalje smo nošeni tim istim oceanom , sada kao Ti i Ja i kao Mi.
Prolazili smo kroz sve njegove plime i oseke, dubine i pličake, kušali sve ono što nam se nekad činilo lijepo i ono što nam se nije činilo lijepim, ali je bilo nužno.
I bili smo ocean.Bili smo Mi, jači od bura i oluja, od kiša i gromova, od suza i gubitaka.
Bili smo.
Sjećaš se ?
Sada smo tu, kao elipsasto Mi, kao dva drva koja rastu jedno pored drugoga, odvojeno, a čiji su korijeni isprepleteni u Mi.
Starimo tako Ti i Ja i jedino nas naše Mi još drži snažnima.
Znam, sjećaš se svega, ali tako volim pričati našu priču.
Tisuću puta smo pričali o našem početku, trajanju i o trenutku kada ćemo dopustiti da se naše isprepleteno korijenje rasplete, kada ćemo dopustiti oceanu da postanemo pjena.
Znam da se sjećaš svega i da pamtiš naš dogovor.
Jednog dana ćemo sve to ponovo.
Postojati ćemo Ti i Ja, dva oblutka, između nas ocean vremena i prostora i već jednom rođeni Mi, sada sa jasnim snom.
Dogovorili smo se , sjećaš se ?

- 15:56 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.03.2017.

Ti si uvijek tu

L70



Ti si uvijek tu.
Osjećam Te u sebi, kraj sebe.
Brišeš moje tuge i nedoumice,
unosiš u mene ljubav i mir.
Moje strahove brišeš nadom i vjerom,
moju plašljivost hrabrošću.
Moje nemire pretvaraš u stvaranje,
moju sumnju u radosno čuđenje.
Ti si uvijek tu.
Kraj mene, za mene, u meni.
Zračiš i hraniš me svojom ljubavlju.
Hvala ti !

- 18:18 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 15.03.2017.

Bla bla uz kavu


L65

Svi smo mi od istog izvora potekli, svi istom uviru tečemo, svatko od nas sa svojim križem i svojim radostima
i svi smo isti, pa opet , svatko je od nas drugačiji.
Svatko je jedinstven i svoj, svatko je unikat.

Pokušavali su filozofi, psiholozi, sociolozi i mnogi drugi znanstvenici pronalaziti sličnosti, istosti,
svrstavati u neke skupine sličnih i davati zbirne karakteristike za određenu skupinu sličnih.
Svi težimo za nekim redom i imamo potrebu razumijeti sebe i druge, ali problem nastaje kada ti isti stručnjaci određuju i kriterije normalnosti , poželjnosti, ispravnosti.
Tražimo se onda po tim kategorijama, nalazimo se ili ne, propitujemo jesmo li zaista takvi ili ne.

Jedan od takvih pokušaja svrstavanja različitog u slično je i podjela na četiri vrste ljudi:
1.ljudi koji moraju biti voljeni
2.ljudi kojima mora biti udobno
3.ljudi koji moraju biti u pravu
4. ljudi koji moraju pobijediti

Ne mislim sada analizirati tu podjelu , njenu utemeljenost, jer potreba za ljubavlju i pripadanjem je prisutna kod svih, da ne nabrajam ostale potrebe i različite hijerarhije istih.

Ono što mi je zanimljivo je daljnje tumačenje.
4. Ljudi koji moraju pobijediti moraju povećavati snagu volje i uma i bave se sportom, prodajom , poduzetništvom.
3. Ljudima koji moraju biti u pravu treba samo snaga uma i opredjeljuju se za rad na sveučilištima, u medicini i u pravu.
1. i 2.Ljudi iz ove dvije skupine traže mir, sklad, prijateljstvo, ravnotežu u životu. Oni rade u državnim poslovima, dobrotvornim organizacijama i javnim službama.

Ovo je samo jedna od podjela i nečija je teorija ( ne znam čak ni čija ), a nama je u društvu uz kavu poslužila da se dobro zabavimo analiziranjem u koju skupinu tko spada i da li je birao zanimanje ili je zanimanje odabralo njega.
Zabavite se uz kavu i uživajte u svojoj različitosti, jedinstvenosti , normalnosti, neponovljivosti !



- 22:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr