Moj pinklec

srijeda, 16.08.2017.

Put


012


( Flickr, Puzzaa - J. )





Postoji put
uvijek su postojali putevi
i onda kada su oku nevidljivi
i uvijek postoji izlaz
svjetlost na kraju puta.

Želiš li ga
naći ćeš svoj put
jer on će tražiti tebe
pokazati ti sebe, izlaz i svjetlo
blagoslivljati te na putovanju.

Samo kreni
i prati svjetlo
osluškuj šapate puta
idi za putokazom svog srca
i znati ćeš da ti i put putujete skupa.

- 07:05 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.08.2017.

Ples

004

( Flickr, Puzzaa - J. )


Osloni se na mene
hodati ćemo zajedno
korak po korak.
Ne boj se, držim te.
Vidi, ide nam dobro,
kao da plešemo.
I sve je isto kao nekada
kada si ti vodila mene
i učila me koracima.
Ne brini, ide nam.
Uvježbale smo to davno.
Samo se osloni,
to mi plešući krotimo prostor.

- 07:35 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.08.2017.

...

K26


daleko smo
miljama
svjetlosnim godinama
šutnjama koje guše

a dovoljan bi bio samo pogled
jedna jedina prava riječ
da nestanu daljine

daleko smo
dok ruke nam se dotiću
a stopala spotiću o isti kamen

- 06:46 - Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 12.08.2017.

008
( Flickr, Puzzaa - J )


Dan po dan
nit po nit
tkali smo naš san.
Onu istanjenu ili puknutu nit
zamijenili bi novom
čvršćom, ljepšom.
Dan po dan
uživamo u tkanju.

- 06:06 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 11.08.2017.

008

( Flickr, Puzzaa - J. )

Sa porušenog stabla raste novi život .
Priroda nam pokazuje snagu volje i neuništivost života

- 14:14 - Komentari (13) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr