Moj pinklec

ponedjeljak, 22.05.2017.

Plava pjesma

V2



Dođu tako dani nekih plavih tuga
kada sva plava prostranstva neba
i sve plave daljine i plave dubine mora
ne mogu ispuniti još dublje plave praznine.

Dođu tako dani nekih plavih tuga
kada shvatiš da su drugi slijepi za plavo
da ne čuju plavo bubnjanje plavih praznina
i ne vide tvoje suze u nekim plavim kišama.

Dođu tako dani nekih plavih tuga
kada ti za radost samo zraka sunca treba
i dlan sa komadićem vedrog plavog neba
koji plavu prazninu pretvore u plavu vedrinu..

- 15:35 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 20.05.2017.

Malo magare

travuljaga





Oboje su voljeli Balaševića i oboje su bili nesretni.
Trebao im je razgovor i jedno sasvim obično otkrivaje sebe samih,
viđenje sebe u ogledalu , u onom drugom , koji će ih prihvatiti i razumjeti.
Ona je bila u fazi preslagivanja kostura u svom ormaru,
on u vrlo svježim pitanjima kuda je nestala žena koju je on stvorio.
Ona se grčevito držala uloge pačeta,
a on , iako mu je sve bilo jasno i iako je najbolje "magare sa belegom na levoj kopiti",
on je krenuo putem one koju je izgubio, koja je izdala sve sveto što su imali.
Mislio je , tako će lakše doći do nje, tako će lakše shvatiti, u tuđim će rukama lakše nju odbolovati.
Vjerujem da i dalje vole Balaševića (iako ih godine razdvajaju),
da su njeni ormari čisti ,a kosturi spaljen.
Vjerujem da je on našao snagu u sebi
i onom svetom što je ostalo, da ga jednog dana čeka prava ljubav.

- 19:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 19.05.2017.

Sretna tajna

L99




Sakrili smo se od svih u svima vidljivo
i zato nas tu i nitko ne traži.
Smijemo se našoj tajni,
svim našim sakrivenim riječina, snovima, dodirima
i koliko god da naš smijeh odzvanja svemirom,
nitko ga ne povezuje sa nama,
već misle da se to oblaci smiju,
ili vrbe, dok pjevajući, rasčešljavaju svoje kose.
A , mi sakriveni u svima vidljivome
veselimo se poput male djece
i u dlanovima čuvamo našu sretnu tajnu.

- 14:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.05.2017.

Bio si trenutak

U65



Pitao si me kad sam odlučila postati tvoja .

Nisam odlučila.
Postajala sam.
Postala sam onog trena kad sam te pustila u svoj san.....
onog trena kad sam osjetila da si mi ispod kože.....
onog trena kad sam te počela osjećati na daljinu......
onog trena kad mi više nisi izlazio iz misli ......
onog trena kad si mi počeo spavati ispod trepavica....

Je li to bio jedan tren ili puno njih u nizu, ne znam.
Jedino znam da nije bila odluka "od sada postajem tvoja ".

Ali postoji odluka "od sada te više ne volim ".
I nije da te ne volim,
već svjesno odlučujem da ne mogu voljeti nekog
tko ne zna u čijem snu spava.....
tko ne zna ispod čijih trepavica sanja....
u čijim mislima blaguje.....
i čija ga ljubav prati i čuva.

Svjesno odlučujem biti ja, sačuvati sebe,
a ne biti stanište i hranilište ljubavi
za nekog tko to ne prepoznaje i ne cijeni.

Ja moram biti ja,
jer jedino onda sam živa,
jedino onda mogu voljeti
jedino onda mogu cijeniti sebe, život, ljubav,
pa i tebe.

Svjesno odlučujem ne voljeti te
jer, ja zavređujem više
jer, ti zavređuješ manje,
jer, tražiš manje,
tebe zanima samo postati tvoja.

Odgovore si trebao znati bez pitanja
ili postaviti oba pitanja
i ja bih te onda cijenila.

Ostaje mi da te izbacim iz sna,
da čvršće stisnem trepavice,
da te ne osjećam.
Mogu ja to !
Treba mi samo malo vremena,
samo trenutak,
a, trenutak kod mene znači
postajanje, ali i nestajanje.

Bio si trenutak.

- 11:11 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 17.05.2017.

Treba

L98




Treba se dignuti visoko
da bi se moglo zaroniti u sebe
i izroniti onu bisernu školjku sa dna naše duše,
onaj koraljni greben sa kojim se branimo od svijeta,
i biti slobodni i sretni, biti ponovo dijete,
spremni za let plavim beskrajima.

- 10:22 - Komentari (12) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr