Moj pinklec

utorak, 25.04.2017.

Trajanje jedne minute

L84


(izvađeno iz arhive potaknuta Brazdinom fotkom i probuđenim sjećanjem na trajanje kada si prisutan, a ne postojiš )



Znaš li ti koliko traje jedna minuta u vremenu koje stoji,
u vakuumu čekanja, kada ne postoji ništa osim ovdje i sada
i boli koja se propinje u tebi ,
i straha i bespomoćnosti koji te progutaju
još prije toga ovdje i sada,
i kad te više nema, kad jednostavno ne postojiš,
kad postoji samo to ovdje i sada,
samo to vrijeme koje stoji, zatvorena vrata i čekanje,
a ti tijelom pred vratima,
a dušom, čitavom dušom unutra ?

Znaš li ti koliko suza stane u jednu minutu
i da još nisu izmišljene mjere za suze,
kao ni za tugu, strah i bespomoćnost,
dok čekaš odgovor pred zatvorenim vratima ?

Znaš li ti ti koliko se čokolade sa lješnjacima
može natrpati u usta u samo jednu minutu,
koja traje punih sat vremena, ili godinu ?

Ne znaš. I bolje ti je da ne znaš.
I zato mi nemoj nikada pričati da znaš
koliko traje jedna minuta ispred zatvorenih vrata,
kako za sve postoji mjera i definicija,
kako treba biti realan i čvrst,
a ti čvrstoću jedne minute nisi osjetio,
jer po tebi, ona i ne postoji.

A postoji, znaš,
postoji minuta u vremenu koje stoji
u vakuumu čekanja,
kad ne postoji ništa osim ovdje i sada,
a to ovdje i sada stoji u sjećanju
i umjesto da blijedi, samo postaje teže, duže, suznatije.

I kada šutim, šuti, molim te, i ti,
jer ja onda i nisam tu,
ja sam tamo gdje ti vjeruješ da si bio,
tamo gdje sam bila sama ispred tih zatvorenih vrata,
ispod te zamrznute minute,
čije ovdje i sada još uvijek traje.

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.04.2017.

Putnici

par



Putujem.
Svakim trenom sve sam ti bliže.
Osjećam jagodice tvojih prstiju
kako brišu sa lica mi tuge,
vade iz kose zabrinutosti,
sa vrata neizvjesnost
i žeđ tvog dodira.
Sve je tu.
I sve je isto,
pa opet novo.
Opet se radujem.
Svaki put sve više
i svaki put su prsti tvoji sve topliji,
pokloni koje mi ostavljaš
na koži, u kosi ,dlanu,
sve su draži i dublji,
sve više mirišu na nas.
Putuješ.
Svakim trenom sve si mi bliži.
Poljupcima ću izbrisati
vrijeme između susreta,
ostaviti ti smješak u kutu usana,
želju ispod trepavica,
san u onoj bori na čelu.
Putujemo.
Postoji samo ovo naše vrijeme
i postojimo mi,
putnici.

- 08:31 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 22.04.2017.

Sak si misli kak more....

L83



Snočkaj su rekli da si velikan glumišta i još vekši književnik,
pak nek si misliju tak, kajti vsak si more misliti kak hoče i kak more,
no, gda si gore z bine rekel da su Zagorje i Međimurje " nit vrit nit mimo "
ja f svom srcu niš začutila velikana.
Znaš, ja si takaj mislim kak hočem i morem
i sam ti bum povedala da sam srečna, da sam jako srečna i ponosna
kaj su mi korenine iz kraja kaj je za tebe " ni vrit nit mimo ",
kaj ja nis nikakvi kniževnik , nit nikakvi velikan ,
a tebi nek Bogek da zdravlja i nek te puti otpeljaju f te prelepe kraje.

- 09:22 - Komentari (14) - Isprintaj - #

petak, 21.04.2017.

Prepoznavanje

Picture 020

(Flickr, Puzza)


Naći ću te na nekoj klupi u nekom parku
naći ćeš me u vrevi ljudi na nekoj ulici
i prepoznati ćemo se srcem,
jer srce ima mudrost Najmudrijeg
snagu Najsnažnijeg
i oči Ljubavi koja prepoznaje poznato.

- 10:35 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.04.2017.

Simetrala

IMG0062A

(by puzza )


Simetrala
dužine, kuta, trokuta, kvadranta,
Roršarhovih mrlja, slike, fotografije....

Postoji li simetrala duše
i njeno polovište
i je li onda duša cijela
sa jednako udaljenim točkama od simetrale,
ili nastaju dvije duše koje traže svoj odraz iza polovišta ?

I postoji li uopće simetrala
ili je i ona izmišljena da bi mogli o njoj raspravljati ?

- 10:10 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 19.04.2017.

Tvoje ruke

R53



tvoje me ruke čuvaju
kao more barku
kao pupoljak puža
kao nebo zvijezde
kao jesen boje
kao snovi nas

tvoje me ruke miluju
kao oblak dugu
kao vjetar brezu
kao sunce leptira
kao pjesma dušu
kao ljubav strast

- 12:13 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 18.04.2017.

Znamo sve, pa ipak....

L82


Koliko smo zaista ljuti,
a koliko se iza ljutnje krije strah ?
Strah pred nepoznatim,
pred nemogućnošću mijenja tog nepoznatog,
kojega smo oboje prelazili
ali svaka je konačnost nepoznatog nova, drugačija,
svaka je bolna.
Nemamo hrabrosti priznati si strahove i bol
pa smo odabrali ljutnju,
jer u ljutnjama smo skupa
i trajemo kroz njih hodajući po rubu nepoznatog,
a tako poznatog i konačnog.

- 10:44 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr