Moj pinklec

subota, 25.02.2017.

Dom

L57



Bio je dom
toplo ognjište
i sigurna luka
odrastanja, življenja, umiranja.

Bili su domovi
topla ognjišta
sve dok ih neprijatelj nije poželio
i sigurne luke pretvorio u umiranja.

Umiranje domova
umiranje ljudi
umiranje dijelova duše
ali ne i srca hrvatskog.

- 09:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

petak, 24.02.2017.

Postoji

Picture 043

(Flickr, Puzzaa - J.)


Postoji trenutak sreće
i postoji sreća tog trenutka upisana u sjećanju.
Svakim prisjećanjem na taj trenutak
sreća u nama raste i prerasta i nas i trenutak.
Mi postajemo sreća
u beskrajnom trajanju jednom proživljenog trenutka.

- 13:20 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.02.2017.

Dodir

L56

( skulptura Dodir, kipar Ivana Briski....foto by Brazde / Flickr )


Svakodnevno prolazimo pokraj puno ljudi, a da se međusobno gotovo i ne primjećujemo,
da nas ti susreti u prolazu uopće ne dodirnu.
A, onda jedan slučajan prolaznik i slučajan dodir pogledom, koji nikad i nisu slučajni,
pokrenu u nama bujicu emocija i otvore sjećanja na davno poznavanje.
U tom dodiru pogledom prepoznate duše se zagrle,
u djeliću sekunde izmjene svoje životne priče, podsjete se tko su zapravo
i dan odjednom poprima drugu boju - boju dodira ljubavi.

- 10:25 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 21.02.2017.

Bez riječi

L55


bez riječi za šetnju bez riječi
za šutnje ispunjene razumijevanjem
za hodanje u tišini kroz mir
za ljepotu koju poklanja Maksimir

- 09:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.02.2017.

Rapor

T5




Nekad smo bili savršeno usklađeni
u mislima, osjećajima, pokretu...

Danas smo savršeno usklađeni
u mimoilaženju, zaobilaženju, nesretanju...

I jednu i drugu usklađenost
doveli smo do savršenstva....

To jedino mi znamo
sasvim spontano, savršeno.....

- 13:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.02.2017.

Vjerujem !





L24


Vjerujem u sunce - čak i kad ne sja
Vjerujem u ljubav - čak i kad se ne pokazuje
Vjerujem u Boga - čak i kada šuti

Nepoznati autor,
žrtva holokausta urezala je u podrumski zid razrušene kuće u Njemačkoj, Drugi svjetski rat


Vjerujem i ja,
vjerujem i kada mi kažu da sam luda i naivna,
ja vjerujem.
Vjerujem i onda kada ne vjerujem čvrsto,
kada me obuzimaju sumnja i strah,
kada mi se čini da ne znam dalje
i tada vjerujem,
jer kao što sunce sja
tako i mene u tim trenucima grije vjera drugih
dok se moja ljubav ne rasplamsa.
Vjerujem i kada ne čujem Boga,
jer kada šuti tada je najglasniji
i umjesto mene pronalazi put kojeg ja još ne vidim.
Vjerujem !

- 12:25 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 18.02.2017.

Kružno kretanje istog u različitom

V11



Ponovo oblaci
nad gradom, nad dušom
i stepenice za gore prema nebu,
stepenice za dolje do sebe.

I sve je isto.

Spustiti će se kiša i oprati dan,
suze će oprati dušu,
svjetlost će se od duše popeti do sunca
a sunce se istim stepenicama spustiti nad grad.

Sve će opet biti kao prije.

Zaboraviti će se oblaci
nad gradom, nad dušom
a stepenicama će opet šetati svjetlost
malo gore, malo dolje.

I tako u krug.

- 12:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.



od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )
    brazde@hi.ht.hr

e-mail

  • moj.pinklec@net.hr