POVRTNA PRIČA

Preštihao Pepek povrtnjak pa posijao poriluk pokraj potočića. Prekopao, pograbljao, pognojio. Poriluk prinikne, potom poraste postavši pozamašan.
Pepek prošeće povrtnjakom. Pogleda poluljutu papriku, počupa piriku, posadi peršin, poplijevi patlidžane, pomiriši peruniku, pobere potočnice, poravna puteljak.
— Podne! — primijeti. — Pođimo po papicu!
Priđe podebelom poriluku.
— Prekrasan plod! — ponosno protrlja Pepek požutjele palce, pa pokuša povući poriluk.
Povlači Pepek, poteže, povlači, poteže... Poriluk pucketa.
— Popusti, prgavi poriluče! — poviče preznojeni Pepek.
Poriluk pukne popola. Pepek padne posred potoka poderavši pritom pulover.
Pepekova posljednjica poplavi.
Prisjeo Pepeku poriluk. Prvu polovicu popola puknutog poriluka proguta prijesnu, preostalu pogazi plastičnim papučama pa polugladan pođe počinuti, pipajući pritom poplavjelu posljednjicu.
— Prespavajmo propali posao! — promrmlja Pepek pokislo pogledavajući poderani pulover.