Modni zamorac

Viktorijansko doba bilo je kontrastno, dok je privilegirana manjina uživala u luksuzu koji je donio prosperitet ove ere, siromašni su na svojim plećima nosili teret razvitka i industrijalizacije Velike Britanije. U svakom slučaju žene nisu imale puno prava, ali one bogatije svakako su uživale u dokolici i ljenčarenju, te odlasku na čajanke u mirisnim viktorijanskim vrtovima.



Ženske vrline

Brak je bio jedina karijera za Viktorijansku ženu. Da bi bile spremne za udvaranje i brak, djevojke su dotjerivale poput trkaćeg konja. Bilo je obavezno da zna pjevati, svirati instrument, slikati, crtati, plesati i govoriti nešto francuskog ili talijanskog, no od žena se očekivalo i da budu nevine, čestite, pokorne, poslušne i da se ne zanimaju za politiku.



Bile one u braku ili neudane, od viktorijanskih žena se očekivalo da budu slabe i bespomoćne, krhki delikatni cvijet, nesposobne o odlučivanju bilo čega doli menia te briga da i djecu nauči moralne vrijednosti.

Brak

U viktorijansko doba brak nije bio romantična ili bajkovita pojava kao što je prikazano u mnogim romanima. Nprotiv, ljubav je igrala vrlo malu ulogu u sklapanju brakova. Zaruke su bile nešto kao poslovni ugovori. Viktorijance su poticali da se udaju u svoju klasu ili višu, nikad nižu. Siromašni plemići su često ženili bogate građanke, oni bi stjecali bogatstvo a one cijenjenu plemićku titulu. Žena koja se udavala morala je dati miraz, a muž je morao dokazati da će joj moći omogućiti luksuz na koji je navikla. Brak je pažljivo planiran, a financijski aspekti obje obitelji otvoreno su raspravljani.



Nakon što su poslovni aspekti bili osigurani, angažman je slijedio. Muž je ženi poklonio prsten, a ženina je majka bila odgovorna za priređivanje zaručničke večere za par. Zaruke su trajale okvirno od šest mjeseci do dvije godine. Nakon što su ''službeno'' zaručeni, paru je bilo dopušteno više intime : mogli su se držati za ruke u javnosti, šetati zajedno, voziti se sami u kočiji ( ali samo otvorenoj ), pa čak i provesti vrijeme sami iza zatvorenih vrata, ali samo do mraka.

Obiteljski život

Gospođa je morala osigurati da je dom mjesto utjehe i mira za muža i obitelj od stresa industrijske Velike Britanije. Žena se morala brinuti o kućanstvu zato da se muž time ne mora zamarati, nego da se posveti zarađivanju novca. Da bi osigurala respektabilno kućanstvo i osigurala sreću, udobnost i dobrobit svoje obitelji morala je biti gospodarica kućanstva i svoj posao odrađivati mudro i temeljito. Morala je nadgledati svoje sluškinje i organizirati im posao, što nije bilo lako jer su one najčešće bile nepouzdane.

Žena je trebala biti anđeo u kući, uvijek se žrtvujući za druge, uvijek vedra, šarmantna, simpatična... ali prije svega čedna. Čednost je trebala biti njena glavna ljepota.



Slobodno vrijeme

Bogata žena je slobodno vrijeme provodila čitajući, šivajući,vezući, pisajući pisma, nadgledajući sluge i brinući se o svom izgledu kako bi bila ponos svoga muža. Žene prve klase imale su i puno društvenih obaveza. Većinu su vremena provodile družeći se sa prijeteljicama, a čajanke, plesovi, balovi i koncerti bili su mjesto okupljanja elite.



Također, bogate su žene obavezno jednom tjednom posjećivale krojača da bi se dogovorili oko haljina i modnih dodataka, jer pratiti modu bio je također ženina profesija.

U drugoj polovici 19. stoljeća sport također postaje zabava za žene, najpopularniji su kriket i golf.

Viktorijanski moral

Za razliku od žena, muškarci su smjeli imati više partnerica. Ako je žena imala spolne odnose sa bilo kime osim njenog supruga smatrali bi je uništenom ili ''palom'' ženom. Viktorijanska književnost i umjetnost je puna primjera žena koje su skupo plaćale za odstupanje od moralnih načela. Preljubnice su susrele tragičan kraj kao što je opisano u Tolstojevu romanu Ana Karenjina ili Flaubertovom romanu Madame Bovary.



Obrazovanje

Ženama nije bilo ponuđeno učenje predmeta klasične i komercijalne prirode. Zbog toga je za žene bilo teško osloboditi se društvenih ograničenja da bi postigle neovisan ekonomski status. Obrazovanje je bilo specijalizirano po spolovima. Žene su imale priliku proučavati rafinirane predmete poput povijesti, zemljopisa i opće književnosti koji će im pružiti zanimljive, ali neosporne teme za raspravu. Unatoč ograničenjima i stigmatizaciji, neke su žene uspjele u ''muškim'' predmetima kao što su pravo, fizika, inžinjerstvo, znanost i umjetnost. Te žene bili su pioniri u borbi za ravnopravno obrazovanje u Engleskoj. Žene su rijetko imale priliku da pohađaju sveučilište. Čak je bilo rečeno da bi studiranje uzrokovalo bolest žena i da nije prirodno. Žene su bile namijenjene da više ili manje budu ''ornament društva.''



Život žena niže klase

Život žena radničke klase bio je puno manje udoban. Siromašne su obitelji živjele u trošnim i trulećim stambenim fondovima, često je cijela obitelj živjela u jednoj sobi. U takvom je okruženju žena teško uspjela dočarati ugođaj kućnog ognjišta i topline doma. Spolne su razlike bile manje izražene kod najsiromašnijih; siromašne žene, a i djeca, da bi prehranili obitelj bili su prisiljeni prihvatiti i najgore moguće poslove. Za radničku klasu ideal žene koja se brine za kuću i odgoj djece, dok muškarac zarađuje novac, bio je nedostižan. Siromašne žene su se najčešće zapošljavale kao radnice u tekstilnoj i drugim industrijama, u imućnijim kućama kao posluga ili guvernanta, ali i u rudnicima.



Briga za kućanstvo bez posluge značila je mnogo pranja i ribanja. Ugljeni smog iz peći i tvornica, po kojemu je Viktorijanski London bio poznat, bio je prokletstvo za žene. On je oblagao prozore, ali i namještaj i tepihe u kući. Ribanje drvenog praga kuće bilo je važno za održavanje ugleda.


Današnja žena ipak ima više izbora i privilegija...

Oznake: Viktorijansko doba