MODESTI BLEJZ

< kolovoz, 2017 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Kings Of Leon - Find Me

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail


Marko Rakar - The Power of Transparency, Croatia-Style

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kaleo - Way Down We Go


I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI





Blade Runner 2049.

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Last Jedi

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Chris Pine
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

23.08.2017., srijeda

Rasizam i svi njegovi preračuni


Zamislimo situaciju da u jednom vremenskom periodu u jednoj povećoj zgradi u Milanu na dnevnoj bazi obitava određen broj ljudi, recimo njih 80, od kojih je recimo 55 Nigerijaca. Ne, još bolje, neka spavaonica bude u Stuttgartu sa isto 80 ljudi, a od kojih je 55 Hrvata. Ili, još bolje, neka ostane tih 80 od kojih je 55 Hrvata, ali u jednoj povećoj zgradi u Nizozemskoj. E tako, to će biti ok. Sad zamislimo dalje. Od tih pedeset i pet Hrvata, 30 je dokazano nekog okralo, 15 dokazano nekog ubilo, a 5 dokazano nekog silovalo.

Racionalan zaključak bi dakle bio koji? Pa da se nekim životnim spletom okolnosti u toj nizozemskoj zgradi sa 80 obitavaoca pored 30 nekriminalnih nekako našlo i 30 lopova, 15 ubojica i 5 silovatelja. A što je očito popriličan i zabrinjavajuć broj kriminalaca.

No kakav bi zaključak izvukao nizozemski rasist i ksenofob? Samo se poslužimo uobičajenim i svakodnevnim primjerima rasističkog zaključivanja te ih primijenimo i na ovu hipotetičnu situaciju. Zaključak svakog nizozemskog rasista i ksenofoba (a i talijanskog, i njemačkog, i rasista općenito) na ovu informaciju bi bio - da su eto Slaveni - Balkanci (u ovom slučaju Hrvati) ubojice, lopovi i silovatelji (kao rasa i narod).

(Hrvatski rasist bi naravno tu optužbu na svoj račun odbio, ali bi je zato prvom prilikom primijenio na neki drugi nemili mu narod.)

Bez sumnje, nema spora da neki od Slavena-Balkanaca-Hrvata to doista i jesu, dakle ubojice-lopovi-silovatelji (a u ovoj zamišljenoj zgradi i svih dokazanih 50, jer zgodi se to da na istom mjestu nekad bude ne jedan mamlaz, cinik bi nadodao: da primaju saborsku plaću), ali ako se u nekoj zgradi našao vanredan broj ubojica-lopova-silovatelja koji su eto Hrvati, nisu i svi Hrvati ubojice-lopovi-silovatelji, jer - kriminalitet nije urođena genetska karakteristika da bi se nasljeđivala i stjecala rođenjem.

No rasisti i ksenofobi će svoje predrasude i logičke podbačaje nerijetko „argumentirati“ specijalnom rasističkom računicom koja po njima eto kao očigledno dokazuje da su ti / Drugi recimo rečeni Slaveni-Balkanci, Srbi ili Hrvati tomu „nepobitno skloniji“ nego recimo oni / Mi, domicilni stanovnici domovine Cosa nostre (rečeni Talijani oliti Nijemci oliti Nizozemci).

„Očito da su Romi skloniji kriminalu od ostatka populacije“, jel`, to bi bio taj vrlo drag im „argument očitosti“.

O socijalnim, gospodarskim, političkim, društvenim okolnostima i (ne)mogućnostima u kojima se odvija razvoj, odgoj i život neke skupine i pojedinaca u skupini, u takvim računicama pak nema riječi. Kompleksnije premise tog tipa su za rasistički sklop višak i misaono smaranje. Intelektualno lijenima lakše je zaključivati naprečac. Za bigote je sve jednostavno i jasno: „Cigići kradu jer su Cigići, ne? Bugari su Cigani jer su Bugari, ne? Crni su lijenčine jer su crnci, ne? Muslići siluju jer su muslići, ne? Slaveni su schiavi jer su Slaveni, ne? Židovi su farizeji jer su Židovi, ne? Srbi su četnici jer su Srbi, ne? Hrvati su ustaše jer su Hrvati, ne?“


Naravno, kad se iz nečijih usta čuje takav diskurs - kao da nam je predstavljajući se pružio vizitku na kojoj velikim slovima piše „Mirko S. Zlikowsky, Zli Kreten i Neviđeni Glupak“. Otprilike ekvivalentno ispadima onih glasnih agresivnih pijanaca koji se sramote po slavljima, a rodbina i prolaznici ih zaobilaze u velikom luku jer svakom civiliziranom čovjeku naprosto bude neugodno da ga se vidi u društvu kapitalne budale.

*rasizam (prema rasa) - ideologija prema kojoj među ljudskim rasama postoje nepremostive razlike i hijerarhijski odnos.
Teorija, odnosno ideologija, po kojoj između rasa koje čine ljudski rod postoje značajne biološki uvjetovane razlike. Gotovo uvijek, rasistička ideologija vezana je s idejom da je “miješanje rasa” nepoželjno te da su neke rase vrednije, prirodno superiornije od drugih, pa je prirodno da budu u superiornom položaju što opravdava korištenje sile da se taj položaj održi i spriječi “kvarenje” rase.“

*ksenofobija (kseno- + -fobija) - iracionalan osjećaj tjeskobe ili straha od stranaca. Često se izražava u predrasudama, stereotipima i odbojnim stajalištima o strancima te djelatnim suprotstavljanjem njihovoj prisutnosti u zajednici, što vodi diskriminaciji, segregaciji, sukobima, a u nekim slučajevima istjerivanju i fizičkom istrjebljenju stranaca.

Spletom raznih okolnosti ovih se dana nerijetko nailazi upravo na takav diskurs kojeg se svaki pristojan i pametan čovjek stidi. Ali što je uopće u prvom redu toliko zažuljalo dežurne rasiste i ksenofobe da su se javno krenuli prostirati u rasističkim outanjima?

Desničarskim ekstremistima silovanje Hrvatica smeta samo kada su optuženi azilanti

Biti će da je o ovom članku riječ koji, za one koji su sposobni kvalitetno s razumijevanjem čitati i promišljati, vrlo trezveno ukazuje na veliki društveni problem nasilja nad ženama bačenog u sjenu jačanja ksenofobnog narativa o izbjeglicama i migrantima te poziva na racionalnije promišljanje i realno sagledavanje svih faktora jednadžbe bez masovne histerije, stereotipiziranja i predrasuda.

Vratimo se sad na zamišljenu situaciju s početka teksta. Iako priroda životne zgode u ovoj ilustraciji o rasističkom pogledu na svijet i nije bitna, možemo za mir usplahirenih duša evo dodati da su ostalih 30 obitavaoca one prenapučene zgrade, kao što se već moglo i pretpostaviti - zatvorski čuvari, radnici u administraciji, čistačice i kuharice. Jer riječ je o kaznionici. Fiktivnoj, naravno. No isto je tako primjerice mogla biti riječ i o zgradi nekog kvartovskog nebodera ili moćne multikompanije ili radničke spavaonice ili nekog kampa ili hotela. Sa domicilnim stanovništvom. Ili turistima. Ili izbjeglicama. Ili bauštelcima. I pripadajućim im potencijalnim nekriminalnim građanima, kao i onim kriminalnim. Bilo koje zemlje. U bilo kojoj zemlji.

No ne i za onaj sramotni rasistički narativ, jer u slučaju rasističko-ksenofobnog narativa uvijek će problematični(ji) tj. predodređeni(ji) za kriminal (svojim podrijetlom) biti Oni / Drugi.

Naime, rasisti i ksenofobi u pravilu pojedinačni krimen ili osobinu Drugoga (koliko god ne/učestalo to pojedinačno kriminalno ponašanje bilo) logički kvarno poopćavaju na karakteristiku grupe tj. nacije-rase, pripisujući dakle njihovom drugom/drugačijem, stranom, imigrantskom porijeklu – kriminalne predispozicije.

Nerijetko pri tom svoje maligne rasističke poglede potkrepljuju netočnom i nekritičkom statistikom, manipulativno dovodeći u korelaciju koješta - a korelirati se doslovno može sve i svašta (pa i cijenu izvoza južnoameričkih banana sa brojem telefonskih stupova ispred kineskog dućana koji banane prodaje). Pa će tako uvijek nekakav dežurni rasist i ksenofob krivotumačeći statistiku kao nehajno ustvrditi da su imigranti -eto brojke kažu- deset, pedeset (pa i stotinu i više puta), ništa manje do -skloniji- kriminalu od ostatka domicilnog stanovništva.

Baš kao što su to isto nekoć kao nehajno dokazivali i nacisti koristeći frenologiju (i mengeleovski izvitoperenu eugeniku), pripisujući -kroz egzaktna mjerenja i brojke- duševna svojstva mrskih im pojedinaca tj. cijelog naroda (Židova) obliku njihovih lubanja (izgledu, porijeklu etc.).


Židovi su po nacistima i statistički dokazano bili - niža kriminalna rasa, sklona i sklonija svakoj opačini i zločinu, jer su naprosto bili Židovi. Premjereni, pobrojeni i obrojčeni. Na kraju i doslovno. S rezultatom koji je poznat.

Velim, vrlo je uočljivo kad je o naci-diskursu riječ da je riječ o zloćudnicima koji su i u egzaktnim znanostima tražili alibi za svoje zločinačke namjere. No ne postoji niti će ikada postojati matematika iza koje bi se mogao skriti (koja bi abolirala) transparentni rasizam takvog narativa.

No hajmo još jednom pribjeći fikciji i primjerovati onu krivotumačeću statističku korelaciju, da se kroz diskurs rasista-ksenofoba lakše stekne dojam o manipulativnosti takvih manevara:

- U kraćem periodu na sjeveru Irske desila su se recimo dva nedjela koja su počinila dva crnokosa gosta irskog hotela Arthur Griffith. Ako znamo da u tom hotelu trenutno boravi 500 crnokosih gostiju (a tko će ga znati -umovao bi taj kao silno duševan zabrinuti irski nacionalist- iz kakvih sve svjetskih pripizdina u Irsku kojekakvi stižu), i zanemarimo li činjenicu da od tih 500 nisu svi punoljetni ili bar dovoljno zreli muškarci sposobni za počinjenje nedjela, kao i vjerojatno netočan podatak da u Irskoj živi 4 milijuna ljudi – ispalo bi da crnokosi iz Griffitha čine populacijskih 0,000125 %. Usput ćemo također zanemariti i činjenicu da crnokosi iz Griffitha nisu jedini stanovnici i gosti s crnom kosom koji godišnje pohode i/li borave u Irskoj, kao ni da Irska nije jedino svjetsko obitavalište osoba s crnom kosom. Pa ako još uzmemo i prošlogodišnja 226 nedjela kao nekakav godišnji irski prosjek i stavimo ga u korelaciju s ova tri (jen-dva-tri, jel`, manje-više, gore-dolje) crnokosih gostiju hotela Arthur Griffith, dolazimo do postotka od svega 1.3 % nedjela crnokosih, što je povoljniji postotak za crnokose nego li je onaj službeni do kojeg su došli irski laburisti. Međutim, ako sad tih 1,3 % nedjela koreliramo s onih populacijskih 0,000125 %, dobiti ćemo podatak da su crnokosi hotela Arthur Griffith čak 104 puta skloniji počinjenju nedjela od ostatka plavokosog stanovništva u Republici Irskoj. -

Dakle što nam poručuje ovakva preračunica? Ona je optužba svih crnokosih za natprosječnu sklonost potencijalnom prijestupništvu - na osnovu boje kose dva, pardon, tri prijestupnika iz jednog hotela. Dakle verbalno prišivanje žute zvijezde na rukav crnokosih, obilježavanje i uvijeni poziv na progon svih, jer, ljudi, hej, dva-tri su uhvaćena u prijestupu (a potencijalno vrlo moguće i više) - a crna im kosa! Dakle crnokosi su nesumnjivo višepostotno skloniji zločinu!

Argument ovdje bi dakle na prvoloptašku bio da eto „brojke ne lažu“. A jel`?


Ali ok, ok, nećemo cjepidlačiti, možemo se čak i složiti da brojke na koje se u ovom slučaju nekakav rasist poziva ne lažu. Ali o čemu ne lažu? Ne lažu o sebi, tj. preciznim matematičkim pravilima i ponašanju brojki po tim pravilima. No primjenjujući potpuno isti rasističko-zlonamjeran način rezoniranja i istu formulu izračuna (koji, jel`, ne laže), isto se tako možemo implicirajući pitati koliko bi se umnoženija od prosjeka recimo pokazala sklonost svih Hrvata (naroda) potencijalnom počinjenju nedjela samo na osnovu korelacije i izračuna postotka onih 50 Hrvata iz nizozemske kaznionice u odnosu na nizozemsko stanovništvo? Ili da se kojim slučajem ta kaznionica našla u Kneževini Lihtenštajn? Budući da brojke, jel`, ne lažu?
Lijepo sve izračunaš, nalijepiš etiketu „eno Hrvati su 2, 3, 10 ili stotinu puta skloniji (od Nizozemaca ili Lihtenštajnaca)“ i pun sebe paradiraš pred susjedstvom s verbalno podignutom desnicom u zraku. Zgroženi bi susjedi tog susjedstva kroz prozore malo ćirili što krelac od sebe vani radi, spekulirajući jel` u pitanju bjesnoća ili sunčanica, a onda bi se sa sve bližim zvukom marice i sirena sanitetskog vozila lihtenštajnskog psihijatrijskog zavoda, kako to već u uljuđenim zemljama ide, iz nečijeg stana možda začula i ona anegdotalno-matematička TBF-a:

„U redu, Alberte, ovo je u redu, al koji je ovo kurac, donesi kredu.
Da ti nacrtan na ploči, jednom za svagda,
neš ništa postić bez puno rada.
Učiti, učiti i samo učiti,
jer jedino tako možeš razlučiti šta je dobro, a šta nije,
šta se smi uvrstit, a šta ne smije.
Sve se mora dobro promatrat.
Evo, npr., na "c" ti fali kvadrat.
Ostalo je dobro, manje više, i Alberte zapamti:
Alles ist relativische!“


Kenedijeve život nije mazio i statistika bi o toj familiji u odnosu na druge također mogla implicirati koješta, no sigurno da nisu od sebe prirodno skloniji tragičnim završecima (samo zato jer su eto Kenedijevi, ne?), ovima koji su među njima tragično okončali tako se posložilo, sjebale ih okolnosti, narod bi rekao sudba. Ostali iz klana okolo ne hodaju s urođenom kletvom niti su njome obilježeni, ali ju im itekako kači - praznovjerna okolina.

Ukratko rečeno: rasistu, izračunao si toliku i toliku učestalost nečeg (u slučaju Kenedijevih - tragičnih završetaka, u nekom drugom - kriminala) u toj sredini / tom mjestu, a ne nečiju "sklonost" (kao duševnu karakteristiku) tragičnim završecima ili kriminalu.

Naime što, selektivan pristup može dati matematički točne rezultate, ali svejedno kvarne i zavaravajuće (logički i etički). Statistički je to tako kad se više nečega, a u ovom slučaju prijestupnika -dakle ne Hrvata, Nigerijaca ili Afganistanaca, već više prijestupnika- iz tko zna kakvih okolnosti nađe na istom mjestu i matematički digne koncentraciju, postotak i vjerojatnost. No niti potencijalni svemirski postotak niti vjerojatnost ne dokazuju da su svi Hrvati, Nigerijci ili Afganistanci, ili svi svjetski muškarci ili žene sa crnom ili plavom ili na koncu masnom kosom -skloniji- kriminalu i kriminalci. U slučaju takvih tvrdnji riječ je naprosto o kratkoj pameti, predrasudama i zlim namjerama uvijenima u brojke koje bi trebale dokazivati da je tvrdnja o kriminalnijoj prirodi Njih/Drugih validna.

Što takva namjerovno kvarna računica onda zapravo ilustrira? Pa samo to da će prosječni rasist i ksenofob veći broj (postotak) prijestupa i prijestupnika na jednom mjestu po potrebi svojih predrasuda (pro)čitati kao abnormalnu prirođenu sklonost kriminalu cijelog naroda/nacije/skupine koja im je mrska.

Toliko o tome. I kriminalizirajućoj crnoj kosi.

Kićo, sad ti - ožeži!



I za kraj iz Hrvatske enciklopedije Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža o modernom rasizmu:

„Novi rasizam, za razliku od staroga, ne ističe biološke, nego kulturne razlike među skupinama. Kultura se shvaća kao oblik ponašanja, običaj ili način života koji neku skupinu ljudi (»njih«) patologizira, tj. čini manje ljudskom, najčešće »lijenom« i »opasnom«, u odnosu na drugu skupinu (»nas«). U SAD-u, Australiji, Novom Zelandu i Zapadnoj Europi od 1970-ih javljaju se novi oblici rasne segregacije na tržištu rada i na području stanovanja koji se opravdavaju kult. razlikama. Bijeli neorasisti u SAD-u npr. kult. navike Afroamerikanaca objašnjavaju kao rezultat robovlasništva koje je među Afroamerikancima proizvelo »kulturu neodgovornosti«, promičući lijenost, krađu i sl., pa se segregacija smatra normalnim načinom da se kultura bijelaca od nje zaštiti. U Zapadnoj Europi novi rasizam dolazi do izražaja u doba gosp. kriza, kada raste popularnost krajnje desnih stranaka, koje se zalažu za zabranu daljnjeg ulaska stranih radnika u zemlju, pa i protjerivanje dijela postojećih useljenika. Također, za razliku od starog rasizma, novi rasizam ne vidi se samo u segregaciji, nego i u asimilaciji od strane dominantne kulture. Općenito, tri su elementa po kojima se može prepoznati novi rasizam. Prvo, mora postojati dihotomija Mi – Oni. Budući da nastaje rano u razvoju ličnosti, ta dihotomija sama po sebi ne čini dovoljnu osnovu za rasizam, ali mu pridonosi. Drugi je element umanjivanje važnosti drugoga, o kojem se govori kao o djetetu ili divljaku, dakle kao o nekom tko je tradicionalno zaostao i nerazvijen. Treći je element novoga rasizma moć kojom se položaj drugoga institucionalno umanjuje, kontrolom pristupa tržištu rada, polit. položajima, obrazovanju i medijima te stanovanju u susjedstvu stanovnici kojega pripadaju skupini Mi.
Borba protiv rasizma dobila je do sada najjači pravni izraz u Međunarodnoj konvenciji o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije, koju su 1969. potpisale države članice Ujedinjenih nacija. Isto tako, u ustavima najvećega broja zemalja diskriminacija na rasnoj osnovi izrijekom je zabranjena, što je jedan od osnovnih preduvjeta poštovanja i zaštite ljudskih prava. Ipak, mnogi slučajevi rasne diskriminacije na poslu, rasne segregacije u području stanovanja ili rasističkih stereotipa u medijima, od trivijalne književnosti do filmova, održali su se do danas.“


- 22:00 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

21.08.2017., ponedjeljak

Jasna i nedvosmislena poruka



Poruka Arnolda Schwarzeneggera američkom predsjedniku Trumpu i neonacistima povodom nasilja u Charlottesvilleu, Virginia.
S prijevodom.

- 14:30 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

15.08.2017., utorak

Sinkronizacija (u) retrogradnosti

"Ah, kad se to kod njih koristilo, a u nas su još volovi vukli! Oni su ispred nas najmanje 20 godina! Prešišali su nas za desetljeće! Zaostajemo za Skandinavcima 30 godina! Kaskamo za Amerima 50! Ma ti Japanci, nećemo ih stići ni za 100 godina!"

Generacijama se na ovim prostorima nadalo i stremilo onoj konačnoj gospodarsko-tehnološko-kulturno-mentalitetnoj usklađenosti sa zapadnim svijetom, uvijek se utemeljeno i/li neutemeljeno patilo od kompleksa zaostalosti i manje vrijednosti, ali od svih mogućih načina na koje se može i treba uskladiti, dobrodušan netko se danas ne može ne zapitati - pa kud baš sinkronizacija u ovom smislu?

A da ironija valjda bude veća, obrnut je čak i njegov geografski smjer (pored kvalitativnog smjera usklađivanja), jer se u toj retrogradnosti nisu ovi s onima tamo, nego oni s ovima vamo.

Kao što su izvorno Tuđmanovo, pa Karamarkovo i Hassanovo neumiveno, a potom i Plenkovićevo umiveno neofašovanje i programska pizdunska ambivalentnost (kao i ostalih prethodnih i aktualnih najviših državnih dužnosnika, na prvom mjestu predsjednice, predsjednika Sabora etc.) oko fašističkog ZDS i ostale ustaške ikonografije direktno potakle i potiču domaće fašiste (ustašiju) da već neko vrijeme ispuzuju ispod svakog kamena, tako i Trumpovo neofašovanje i rasizam danas hrane suprematističke neonaciste.

Jer isti su to tikvani - isti vlastohlepni idioti, isti im ur-fašizam u programu, ista maloumna sljedba, isti konačni rezultat: fašo-nacistički revival.



I po ne znam koji put se potvrđuje - dovoljan je samo jedan takav Sch(r)ettini na komandnom mostu Coste Concordie, samo jedan neodgovorni i/li beskrupulozni (i vlastohlepni, narcisoidni, nesposobni) mamlaz u kritičnom trenutku na kritičnom mjestu da napravi neopisivu štetu, a potreban je angažman cijelog skupa razumnih da za njim dugotrajno čisti, ispravlja i popravlja.

- 14:00 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

03.08.2017., četvrtak

A-a!



Čovik sve lipo objasnio. smijeh thumbup

- 17:30 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se