MODESTI BLEJZ

< listopad, 2012 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


nipplepeople - FRKA (Official video)

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail


Marko Rakar - The Power of Transparency, Croatia-Style

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Yammat Kompilacija


I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Last Jedi

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Chris Pine
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

21.10.2012., nedjelja

Tko to (po)tura Turcima?

U zajednici čije preživljavanje ovisi isključivo o zajedništvu svojih (statistički prosječnih) pripadnika ne smije biti onih koji odskaču od statističke prosječnosti, jer svaki odmak od homogenosti zajednice, dugoročno umanjuje šanse za opstanak takve zajednice. Zato recimo pojedinačno kukavičke hijene love u čoporu (hijena).

Stoga je vrlo jednostavno naslutiti paleoantropološke razloge zbog kojih žene/muškarci (prosječna većina) prišivaju kojekakve epitete iznimno privlačnim (i/ili uspješnim) pripadnicima vlastitog spola, odnosno pojedincima koji odskaču. Privlačnija žena/muškarac svojom većom privlačnošću ugrožava teritorij (lovno područje) manje privlačnih (prosječnih) žena/muškaraca i umanjuje njihove šanse za ulov, stoga je zgodniju ženku/muškarca (konkurenciju koja odskače od prosjeka) potrebno poružniti ili (po njih još bolje) eliminirati / otjerati iz svog lovišta - diskvalifikacijom, diskreditacijom, blaćenjem.



Iako smo kao vrsta za sobom odavno ostavili pećine i neandertalce, pa bi naivniji pomislili da smo jednako tako za sobom ostavili i ovakve diluvijalne nagone – grdno bi se prevarili, jer je ovaj prahistorijski mehanizam čoporativne samozaštite (search & distroy) i danas prepoznatljivo prisutan svuda oko nas.

Žene tako znaju biti posebno okrutne prema posebno privlačnim ženama, ali je jednako zanimljivo promatrati način na koji i muškarci nastoje diskvalificirati / eliminirati posebno privlačne muškarce.


Turci su turci?

Za oko mi je zapeo trend Internet portala da potpuno istom pričom „miniraju“ seksualnu orijentaciju upravo fizički najprivlačnijih (najseksipilnijih) muškaraca koji su trenutno popularni (u ovom bi trenutku to bili glumci turskih sapunica).



No dobro, da se ne lažemo, prvo su mi za oko ipak zapeli oni, komadi. Što bi se među nama ženama reklo - mačori. Mrnjau. Danas nema gdje ih nema, nema foruma, mreže ili portala sa kojih vas ne zaskaču turski zgođušani, pratili vi sve te serije ili ne. Crni, visoki, zgodni, opasni, oštrog pogleda ispod obrvica, animalno privlačni rofl ali baš doslovno utjelovljenje onog najofucanijeg stereotipa ženskih maštarija o idealnom komadu „lepom kao greh“, stereotipa s kojim se tako zabavno šprdati (gle ovog, čak mu i brk seksi).



I sad odjednom, navodni šok-šok-šok! Svi ti prezgodni Turci koji su zaokupili maštu i potakli rast zazubica ženskog roda (a zavist muškog) diljem Balkana, najednom kao više ne mogu biti predmet maštarija, jer su navodno izašli iz ormara, odnosno - priznali da su gay.


Hau jes nou

Komentirajući baš takve zgodne i među ženama popularne muškarce (pjevače, plesače, glumce isl.), gotovo se uvijek nađe bar jedan (muški) komentator koji ispali etiketu - „Ma peder!“ ili „Sigurno je peder!“.

Riječ je naravno o taktici hijena. Mehanizmu samozaštite po starom već prokušanom scenariju izgona iz svog lovišta. Pokušaj diskvalifikacije. Mišljenje koje (izgovoreno ne kao šala, već kao homofobična objeda) treba poslužiti kao najbrža eliminacija potencijalne konkurencije. Diskvalifikaciju nečije seksualnosti takvi komentatori podrazumijevaju kao anuliranje njima konkurirajućeg i stoga opasnog, a neporecivog seksipila konkurencije. Pa će zato ugroženi hijenci s lakoćom lansirati trač da je onaj koji je pobudio neviđen interes žena (kojeg oni mogu samo sanjati) - peder.

Osim anuliranjem seksipila, takvi komentatori homoseksualnost prvenstveno doživljavaju diskvalifikacijom nečije muškosti, a time, po njima, i karaktera (karakternih osobina).

Pa u svrhu eliminacije privlačnih žena koriste etiketu kurve, u svrhu eliminacije privlačnih muškaraca koriste etiketu pedera. U očima ugroženog čopora, one prve diskvalificira što po njima imaju previše potencije, a druge, što je imaju premalo (za suprotan spol) i previše (za svoj). Potencija kao mjerilo!


jelaousy-it-s-not-easy-being-green

Valja dakle uočiti da se u ovakvim konstrukcijama kao mjerilo muškarca/žene i time njegove društvene vrijednosti uzima isključivo muškost ili po njima potencija prema suprotnom spolu (a netragom nestadoše recimo zrelost, umnost, hrabrost, empatičnost... itd.).

I tako pod argument prava na homofobiju podvaljuju tri kapitalna nonsensa:

A) da je mačizam - muškost,
B) da je ta mačo-muškost isto što i potentnost (moć seksualnog upražnjavanja),
C) da homo nije muškost dakle ni potentno.


Pod prvo (A), što čini muškost?

Muškost muškarca (uostalom kao i ženskost žene) određuje, naravno, nešto sasvim drugo od puke seksualne orijentacije (a u sklopu toga i seksualne moći). Recimo već spomenuti - zrelost, umnost, hrabrost, empatičnost, kavalirština... itd. Peder ne samo da može biti veće muško od mačista, već nerijetko i jest.



Pod drugo (B), jesu li muškost i potencija isto? Naravno da nisu, prethodno je već argumentirano kako samo puka seksualna orijentacija (a u sklopu toga i seksualna moć-potencija mačista) - ne čini oličenjem muškosti.

I pod treće (C), time ni podvala (poturanje) da homoseksualci nisu jednako potentni kao heteroseksualci (da u homo-vezama ne postoji jednako snažna potencija kao u hetero-vezama), pa da kao na osnovu manjka potencije (prema ženama) oni u kompletu nisu pravo muško (muškarci) - jednostavno ne stoji. Zašto bi odsustvo homoseksualnog zanimanja za suprotan spol, značila i potpuno odsustvo potencije? Zašto bi muškost homoseksualaca jer je orijentirana svom spolu, bila nepostojeća/manja nego ona heteroseksualaca? Po toj bi logici mogli u potpunosti negirati i potenciju i muškost heteroseksualaca, jer nije orijentirana na vlastiti spol već samo na suprotni, što bi naravno bilo manjkavo i pogrešno zaključivanje. Peder može biti itekako potentniji od tipičnog mačista. Ovdje uočiti logički paradoks mačista koji se podsvjesno boje upravo potencije homoseksualaca (koju im negiraju).


čak bi i pećinci trebali kužiti

No vratimo se analizi mehanizma lijepljenja gay-etiketa. Zašto su tipični mačoi spremni privlačnom muškarcu poturiti „pederstvo“?

Privlačniji muškarac ugrožava teritorij (lovno područje) prosječnih muškaraca i umanjuje njihove šanse za ulov, stoga je zgodnijeg muškarca (konkurenciju koja odskače od prosjeka) potrebno poružniti ili (po njih još bolje) eliminirati / otjerati iz svog lovišta - diskvalifikacijom, diskreditacijom, blaćenjem.

Da, upravo su zato tipični mačoi spremni poturiti štošta (pa i „pederstvo“) privlačnim muškarcima. Da bi povratili svoju dvostruko poljuljanu mačo-ravnotežu u mačističkom okruženju.

Dvostruko poljuljanu, jer im izuzetno privlačan muškarac:

1. svjesno upada na teritorij (ometa lov),
2. nesvjesno propituje njihovu mačo-seksualnost (aktivira u njima proces neželjenog samopropitivanja).

Peder, pa šta?

No, to poturanje Turcima baš i ne ide tako lako kako su zamislili – jer su zgodni komadi u ženskim očima zgodni komadi, bili oni homo ili hetero, svejedno (osim kad od nesigurnosti, prikrivene agresivnim mačizmom, pobole čak i oni mačci koji su i sami bili žrtve mačizma; jer kad iz njih progovara primitiva(c), seksipil im ne vrijedi pišulinac boba).


Kao što ni mnogim muškarcima pomisao na lezbe nije minus, već seksi plus - i žene su bez problema spremne priznati seksipil i homoseksualcima. Jer njihova drugačija seksualnost (na tihu žalost mačoa), uopće ne anulira njihov seksipil – samo mu mijenja smjer. Pa je ta njihova animalna privlačnost dakle samo preusmjerena, ali ne i umanjena. Umjesto da je usmjeren na žene, seksipil je usmjeren na isti spol - muškarce (na tihu žalost žena). A to je ono što nesigurne muškarčine u srži njihove nesigurnosti plaši. Muška konkurencija, da, ali i muški seksipil koji je, umjesto na žene, usmjeren na njih (i tamo pogađa nesigurnost muškarčina u sridu).

>'U mojoj kući uvijek je bilo i bit će sasvim normalno biti gay. Kad je moj brat priznao da voli muškarce, svi smo mu prišli, zagrlili ga, rekli da ga volimo i to je bilo to', rekla je Anne Hathaway.<

Dečkima, bili oni gay ili ne bili gay, žene i dalje rado prilaze sa željom da ih grle, jer i dalje za seksipilne dečke misle da su prokleto seksi. Pa i da ih ne uspiju prebaciti u naš tim, što ima veze, donijet će zadovoljstvo nekom u svom smijeh


(a neke će čak, privučene njihovim muškim seksipilom, eventualnu drugačiju seksualnost muškaraca doživljavati i dodatnim lovačkim izazovom)


Neozbiljno o ozbiljnom

Žene su u pogledu priznavanja ženskog seksipila nešto slobodnije, kritične jedna prema drugoj do zla boga, ali ipak slobodnije komplimentiraju vlastitom spolu ("Dobra Pi_ka! Jebozovna! PreZgodna! Seksi pupak! Bomba! Savršene sise!"), jer su takve pohvale na istoj frekvenciji sa društveno dominantnim muškim diskursom i s njim se ne kose. Žene mogu pohvaliti ženu i seksualno, bez veće bojazni da će ih samo zbog toga proglasiti - lezbama.

Monica je strašna čuča!

Tko bi njen spektakularan seksipil uopće sporio? Složit ćemo se, samo neki pizdun i pizda (od čovjeka). No dečki? Kolike su njihove slobode? Kako oni stoje s pohvalom privlačnosti vlastitog spola i strahom od osude društva (čopora)?


mačo u dilemi

Ne sjećam se da sam ikad (javno i tajno) čula hetero muškarce da u razgovoru hvale hetero frajera kao zgodnog/seksi frajera. Ako ga hvale onda je jebač, ako ga kude onda je peder. Vrlo šturo i ni blizu komplimentiranju seksipila. Strogo se i usko drže onog promašenog određivanja (ne)muškosti, kroz potenciju prema suprotnom spolu, da ne bi kojim slučajem zagazili u osjetljivu, mačistima zabranjenu Red zonu (pravu mušku zonu crvenih svjetiljki). To jest, u onaj drugi nesvjesni razlog njihove dvostruko poljuljane mačo-ravnoteže. Onaj kojeg nisu sebi osvijestili.


što mačo misli...

O muškoj zgodnoći / seksipilu među mačo straight muškarcima nema ozbiljnog govora, jer bi govoriti ozbiljno o muškom seksipilu među njima djelovalo previše sumnjivo, riskiralo propitivanje njihove vlastite seksualnosti. Ozbiljno izreći nešto tako vlastitom spolu o vlastitom spolu, priznati muškarcu seksipil ("Dobar Ku_ac! Jebozovan! PreZgodan! Seksi pločice! Minobacač! Savršena guza!") u mačističkom, homofobnom društvu, značilo bi na sebe privući sva svjetla reflektora, da ne spominjem kamenje, cigle, kuke i motike (čitaj: St riva).

U mačističkom društvu nije normalno da je jednom normalnom muškarcu javno seksipilan drugi normalan muškarac. Iako je u takvom društvu najnernolmalnija upravo ta silno inhibirana normalnost.


...nije isto što mačo govori.

Cijelo vrijeme s razlogom koristim riječ "ozbiljan" (ozbiljan razgovor, ozbiljno govoriti o seksipilu), jer postoji izuzetak odnosno kontekst u kojem će muškarci ipak govoriti o seksipilu drugih muškaraca (teško ga je katkad izbjeći, jer je očit) – a to je u kontekstu šale.

Samo je dokazanim jebačima, razvikanim seks simbolima (koji od kulta seksualnosti i reflektora žive), moguć takav javan istup (ali i njima isključivo kroz šalu, da izbjegnu društvenu neugodu), jer ih štiti reputacija jebača.

Dakle, jedino će neozbiljno (kroz šalu) jebač/mačo pohvaliti drugog jebača/mačoa, jer je alat/seksipil drugog jebača/mačoa toliko očit, u prvom planu (front nude), toliko je vanprosječno erektirao, pojavom se dokazao kao jebač, da ga je nemoguće izbjeći / negirati / anulirati.

Inače jok.


Priznajmo si na jastuku nježno...

Da bi u mačističkim redovima vlastitog spola, extra-seksipilno muško dakle imalo razloga biti iznadprosječno seksi, on po hijenskim muškarčinama može biti samo "peder“ koji "njima želi (po)turiti".

I umjesto da jednostavno zaključe - Ako prepoznajem da je ovaj tip seksi, to ne mijenja ni moju niti njegovu seksualnost, već samo znači da mu priznajem i čestitam njegov seksipil.

Oni se vode onom strip Sly-ovom - Ako prepoznajem da je ovaj tip seksi, znači li to da sam i sam peder?! I potom fobično zaključuju - On je zgodan, senzualan, seksipilan i vole ga žene. Osim što nije fer da je muškarac tako zgodan i da ga vole žene, nije normalno da je zgodan čak i meni koji sam muškarac, jer ja nisam peder, ne nikako, ja nisam peder, mora da je onda peder on! Ne osjećam to ja njegovu vibru (jer ja nisam peder, čujete li!), nego to on posjeduje neke čarobne pederske moći zavođenja i sigurno mi ga želi turiti! Ubij pedera!!!

Osim razloga eliminacije konkurencije, muškarci dakle etiketu "pederstva" lijepe drugom muškarcu (bio on gay ili ne) da bi njegovim "pederlukom“ pseudoozbiljno sami sebi protumačili i opravdali njegovu seksi vibru / erotičnost, koju pored žena itekako hvataju i oni (muškarci). Ali se užasavaju vlastitih osjeta koje ne shvaćaju, pa vibru potiskuju, i na koncu osuđuju i protjeruju (s kamenom u ruci), u svemu se vodeći neosviještenim strahom od vlastitog "pederluka“, to jest strahom od vlastitog hvatanja prirodne seksi vibre svog spola.

Nailazeći na sveprisutne izljeve takvog prikrivenog i razotkrivenog mačizma, uvijek se pitam, zar će baš svaki trenutno popularan i zgodan komad prvo morati biti „prokazan“ kao homoseksualac, da se nesigurni-hetero-mačistički-muškići ne bi osjećali ugroženo od svakog zgodnog komada?


- 17:45 - Reci da se čuje (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se