MODESTI BLEJZ

< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

28.09.2012., petak

monolit

Čovjek je dvostruki Oskarovac, proslavljeni filmski producent, domovina mu je Hrvatska, rođeni je Osječanin, porijeklom Židov. Prvi je, poslije Vukotića, dvaput donio najveću svjetsku filmsku nagradu u ovu zemlju, za film Schindlerova lista (koji govori o Holokaustu) i film Gladijator. Kao jedan od osnivača, u Zagreb je (kojem se, po svojim riječima, "kao svom domu polako vraća") doveo i Festival židovskog filma, kojemu je naglasak na multikulturalnom dijalogu. Riječima sa službenih stranica Festivala:

Festival židovskog filma je filmska odnosno kulturna manifestacija koja kroz sve segmente zagovara multikulturalni dijalog te kroz filmski medij educira o židovskoj kulturi, Holokaustu te toleranciji i zajedničkim vrijednostima kao temeljima sretnog suživota u nacionalno i vjerski različitim okruženjima.

Branko Lustig, a o njemu je riječ, kao dijete je deportiran u koncentracijske logore Auschwitz i Bergen-Belsen, u kojima je pobijena većina njegove obitelji, a on sam u njima živio i preživio. Na ruci još uvijek nosi broj koji mu je u konc-logoru tetoviran. Kao svjedok povijesti, o svojim sjećanjima govori na školskim predavanjima, na kojima se otvoreno deklarira ateistom i često priznaje da "nakon Auschwitza ne vjeruje u Boga, jer ne može zamisliti da bi Bog dopustio užase poput Auschwitza". Poslije proživljenog iskustva konc-logora, samo bi mu netko mentalno zaslijepljen, bez ljudskosti i empatije zamjerio na tim riječima. Lustig pak sam nije zamjerao, već činio sve u njegovoj moći da više nitko ne zaboravi simboliku Auschwitza, i zato osobno drži predavanja, potiče filmove, filmske festivale, projekcije i radionice, s ciljem da se Auschwitz ne bi ponovio. Plemenito nastojanje o kojem svjedoči i spomenuti festival i njegov osobni angažman.

No desilo se da je ovaj proslavljeni producent svoje mišljenje iskreno izrekao pred Hrvatima. Točnije, pred zadarskim školarcima, na edukacijskom predavanju i projekciji filma u organizaciji Festivala židovskog filma.

Njegova je iskrenost i poruka prikazanog filma (u filmu postoji scena u kojoj dječak, prije svoje smrti u Auschwitzu, pogleda u crkvu i zapita se kako je moguće da je ona tako veličanstvena izvana, a u njoj sjede ljudi koji su u stanju pokrenuti križarske ratove) izazvala silno nezadovoljstvo zadarskih ravnatelja i roditelja zadarskih učenika, koji su te detalje shvatili kao napad na hrvatske i kršćanske vrijednosti. Kulminacija tog nezadovoljstva dogodila se na Lustigovoj sljedećoj destinaciji, školskoj projekciji filma u Kninu, gdje je njegovo gostovanje, kao i projekcija filma - bojkotirano.

Dakle bojkotirana je kulturna manifestacija koja kroz sve segmente zagovara multikulturalni dijalog te kroz filmski medij educira o židovskoj kulturi, Holokaustu te toleranciji i zajedničkim vrijednostima kao temeljima sretnog suživota u nacionalno i vjerski različitim okruženjima.

Čini se da u hrvatskim nacionalno i vjerskim okruženjima ipak svojoj djeci ne žele edukaciju o različitosti, samu različitost niti sretan suživot.

Po riječima gradonačelnice Knina Josipe Rimac: "Školstvo nije pod ingerencijom lokalne samouprave, ali kao gradonačelnica i katolkinja mogu vam reći da ne podržavam prikazivanje nečega što govori protiv katoličke vjere, pogotovu u školi u kojoj su većinski katolička djeca – rekla je, uz ogradu da nije gledala film, pa da može odgovoriti samo načelno."

Čini se i da sve nagrade koje je ovaj čovjek donio/zaslužio Hrvatskoj i u ime Hrvatske - nekim Hrvatima ipak ni "samo načelno" nisu dovoljne - jer za njih ovaj čovjek još uvijek nije i dovoljan vjernik / kršćanin / katolik. A time je, po njima, i nedovoljno kvalificiran, nedovoljno domoljub i nedovoljno Hrvat, odnosno, nedovoljno ispravan (Hrvat) da toleranciji i zajedničkim vrijednostima uči djecu ispravnih Hrvata.

Ispravnim je domoljubima nemoguće zamisliti da netko tko ne vjeruje u istog boga kao oni, tko ne vjeruje u Našeg boga kao oni, može ljubiti svoju domovinu i ovu zemlju smatrati svojom domovinom. Ispravnim je domoljubima bolno nedokučivo kako netko tko uopće ne vjeruje u boga/ove itekako ljubi svoj dom, iako je kao dijete iz njega bio deportiran u konc-logor. Njima je "kao katolkinjama/icima" nedohvatljiv koncept ljubavi prema domu istinoljubljem i kritikom (gluposti, kriminala i zločina) baš u svom domu baš svog doma - da bi taj dom bio bolji. Ona filmska scena, koja u njima izaziva nezadovoljstvo, za njih je nedopustiva blasfemija Naših svetinja i svega Našeg. Za njih to znači nedopustivo "govoriti protiv katoličke vjere, pogotovu u školi u kojoj su većinski katolička djeca". Jer, po njima, ako si domoljub onda si i katolik, a ako si domoljub i katolik, onda nikakve kritike Našeg (pa bio to i zločin počinjen u Naše ime) domoljublja i katoličanstva ne smije biti!

Jer, jasno je, ispravne Hrvate ne zanimaju neke tamo zajedničke vrijednosti, već samo one ispravne vrijednosti, čiju je ispravnost propisalo evanđelje hrvatstva, sažeto u krilatici - "Vjera u Boga i hrvatska sloga!" U prijevodu - "Ako ne vjeruješ u Boga nisi domoljub! Ako nismo složni i ne misliš isto kao mi - nisi Hrvat! Ako ne dijeliš Naše vrijednosti - nisi Hrvat!"

Pa makar baš te i takve ispravne, a zapravo sramotno izvitoperene, našijenske vrijednosti / kič (u koji se kunu i njime busaju u prsa), upravo najbrutalnije gazile i gaze i toleranciju i multikulturalni dijalog i zajedničke vrijednosti i temelje sretnog suživota te rušile temelje budućnosti naših vlastitih potomaka (u nacionalno i vjerski različitim okruženjima, baš pred očima naših vlastitih potomaka).

Naše okruženje, po nimalo pedagoškom poučku iz Zadra i Knina, nažalost mora biti samo Naše. A Lijepa naša samo Naša - Naša Bogoljubno i Naša Domoljubno - što je uopće ne čini lijepom.

Kao rezultat te apsolutno nekršćanske lekcije isključivosti, Naša su okruženja i u 21.st. još uvijek primitivan, zatvoren, prahistorijski tup, slijep i nijem nekubrickovski monolit.

- 09:00 - Reci da se čuje (24) - Isprintaj - #

24.09.2012., ponedjeljak

smiješno svojatanje boga

Nedavno kroz razgovor/prepisku rekoh da na trenutak zanemarimo smiješno svojatanje boga, jer to zanimljivo pitanje, koje je kroz raspravu iskrsnulo, tada nije bilo tema razmatranja. No trenutak je prošao, pa nema razloga da i ovom fenomenu ne posvetimo svu našu pažnju.

Ljudski apsurdi su ponekad zaista smiješni (pod navodnike) i zanimljivo ih je uočavati i proučavati. Recimo velik broj vjernika monoteista (ne svi, ali velik broj onih koji se takvima izjašnjavaju), koji dakle vjeruju u Jedno vrhunaravno biće/boga koje je stvorilo čovjeka i svijet, tog istog jednog Boga vrlo vole svojatati plus nacionalizirati - od jednog boga tako nesvjesno stvarajući više njih. Pa vi sad meni vjerovali ili ne, no budem i argumentirala wink

Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega,
stvoritelja neba i zemlja, svega vidljivoga i nevidljivoga?


Najveće monoteističke religije, kršćanstvo, judaizam i islam, svaka na svoj način propovijedaju o isključivo jednom bogu, stvoritelju neba i zemlje, ocu svih ljudi (donekle tu spada i zoroastrizam, iako je on više dualizam). Dakle, naglašavam, štuju jedinstvenog stvoritelja svih ljudi bez obzira na njihovu vjeru, spol, naciju. Pripadnik bilo koje od tih monoteističkih religija dužan se stoga, po učenjima svoje vjere, izjašnjavati i vjerovati kako postoji jedan Bog, koji je stvorio svijet, i da taj jedan bog, dakle po logici stvari, ako je jedan, mora biti i jest zajednički bog i kršćanima i muslimanima i Židovima. Stoga, bez obzira što ga oni različito nazivaju i bez obzira koliko ga različito štuju, po monoteističkom vjerovanju trebalo bi biti riječ o jednom te istom (zajedničkom) bogu koji nas je stvorio sve.

No kada govore o svojoj i o drugim religijama, lako se dade primijetiti da mnogi monoteisti nerijetko govore o muslimanskom bogu, židovskom bogu, indijanskom bogu, bogu kod pravoslavaca, nevjerničkom bogu, etc. Ne u smislu da samo žele naglasiti razliku u religijama (što bi bilo informativno u redu), već u smislu da doslovno poistovjećuju razliku u religijama sa razlikom u bogu (poistovjećuju religiju i boga) - te govore o Našem bogu i Njihovom bogu (što već ne bi bilo u redu). Ne bi bilo u redu, jer time nesvjesno poništavaju/gaze/krše vlastiti monoteizam (uskaču sebi u usta, od sebe čine lašce, od svoje vjere laž), svojatajući Svoga boga i razlikujući ga od Njihovog (po nacionalnoj ili vjerskoj osnovi). Jer ako postoji bog koji je Naš (kršćanski, muslimanski, židovski) i bog koji je Njihov (židovski, muslimanski, kršćanski), onda više nije samo jedan Bog, već su dva, tri i... koliko već tih Drugih u međureligijskim kombinacijama ima.

I to nije sve, jer oni koji razmišljaju na taj način, ne samo da poništavaju monoteizam odnosno postulate vlastite religije, već takvim našijenstvom boga, od vlastite monoteističke religije, umjesto teoretski unificirajuće i čovjekoljubive, čine isključujuću i skučenu religiju, religiju koja oko sebe -Jedine Ispravne- diže zidove da bi napala drugu/Drugoga.



Vjerujem u Našega Boga, Oca svemogućega,
stvoritelja neba i zemlja, svega vidljivoga i nevidljivoga?


Što to onda govori o kvaliteti takve vjere i vjerništvu takvih vjernika koji, unatoč učenju njihovih religija o jednom bogu, unatoč izjašnjavanju o vjerovanju u jednog boga, unatoč institucionaliziranom zaklinjanju u tog jednog boga, tog istog boga na dnevno-političkoj bazi svojataju, utaboruju (smještaju isključivo u svoj tabor), strogo nacionalno imenuju i razlikuju, i vode vječite sukobe s pripadnicima drugih monoteističkih religija/tabora (u ime Svoga boga, da im pokažu boga Njihova)?

Ne samo da je loša, loše promišljena, uopće nemišljena, nego da je nikakva.

Politeizam/mnogoboštvo recimo ne može upasti u tu zamku isključivosti, jer već u startu politeistička vjerovanja o većem broju bogova daju prostora i svakom drugom/novom bogu koji se eventualno s vremenom pojavi. Ne isključuju ga, već i njemu, tko god i čiji god on bio, slikovito daju disati u tom šarenom panteonu, u kojemu je od davnina redovito i obzirno bilo rezervirano mjesto i za takozvanog - nepoznatog boga. Pa bio Taj, nekoj drugoj i drugačijoj religiji, i Jedini (bio bez imena ili ga zvali Bog, Gospodin, Jhvh, Jehova, Elohim, Elloah, Allah, Ahura Mazda, Manitu, Aton, ili kako jednom netko duhovito reče - Zeleni čajnik) smijeh

Čak i monoteizam poznaje izuzetak od tog ljudskog apsurda monoteističkog politeizma (politeističkog monoteizma?), to bi bio bahaizam, koji naučava koncept jedinstva, odnosno da je bog jedan, ali da i sve religije potječu od istog boga. U praksi i po teoriji bi zapravo baš svaka monoteistička religija trebala biti takav izuzetak, ali teoriju ljudski apsurdi (ili apsurd čovjeka) prečesto svode samo na teoriju.

- 20:00 - Reci da se čuje (83) - Isprintaj - #

21.09.2012., petak

kultura plus

Neke su se stvari pomaknule. Na Prvom uočavam nešto ozbiljniji pristup dnevnim emisijama. Profesionalniji su i voditelji, a svake večernje vijesti završe s osvježavajuće opširnim Vijestima iz kulture. Na Drugi se vratila opera i emisije o filmu. Treći je proradio i cijeli dan fura dokumentarce, europsku i svjetsku (neameričku) produkciju i stare filmove. U povojima, mali mići mikro mic, no i takva promjena se uočava. Plusić koji odskače od stanja prije. Pa ne ostalo samo na tome il` po onoj Krležinoj, plj-plj, da ne ureknem wink

- 19:30 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

19.09.2012., srijeda

Zašto O grešnosti smijeha - opet



Zato




Jedan od suvislijih komentatora pod člankom o novom "slučaju Hebdo" reče: "provokacija je samo onima koji žude da budu isprovocirani, žele povod... ako svijet dopusti da stvari diktiraju vjerski fundamentalisti s bilo koje strane, selim se na Mars."

No ne radi se samo o tome da svijet dopušta diktat kojekakvih vjerskih fundamentalista, od kojih se svijet (u strepnji i strahu, cenzurirajući sam sebe) ne usuđuje više ni šaliti, nego u najvećoj mjeri tim svijetom ne diktiraju ti s pravom prokazani fanatici - već takozvani normalni, koji naglavačke postavljenim (ne)razmišljanjima nisu ništa manje opasni. A tako bi, bez sumnje, bilo i na Marsu. Ta evo ih.

Jer gle kako se normalni samovoljno odriču šale/slobode uvjereni da će netalasanjem/šutnjom/okretanjem glave nekako izbjeći šibu fanatizma. Fanatizam i strah. Umjesto da ga ogoljavaju, oni mu se pokoravaju. Gle kako okreću cijelu stvar naopačke: "Francuski satirički tjednik opet provocira!" Dakle, zamislite, satirički tjednik (film, pjesma, knjiga, etc.) je kriv za nasilje fanatika, jer ga on provocira satirom. Gle kako zaplašeni autocenzori time doslovce postaju ogoljene karikature iz karikature koja zapovijeda: Ne smije se smijati!

Sve dok takvi normalni, autocenzurirajući i strepeći almaminjosi, kanovi, Eme85, evometusmi etc. - šalu na račun fanatizma koja raskrinkava fanatizam drže sramotom, glupošću, provokacijom i povodom za oprez novinara - glasno i jasno svijet treba podsjećati zašto šala nije grijeh.

A nije da takozvanu grešnost smijeha nisu već pokušali podvaliti, i uporno pokušavaju. O grešnosti smijeha... pisala sam i ranije, nije dakle naodmet, ni ovim povodom, podsjetiti zašto šala koja vrijeđa zapravo vrijeđa samo one koji ne podnose šalu i zašto je smatraju grijehom.

Reci im brate Williame, reci im.

- 10:35 - Reci da se čuje (38) - Isprintaj - #

17.09.2012., ponedjeljak

faktor šokantnosti

Čudo neviđeno, princeza ima sise. Ne razumijem što bi taj nametnuti faktor šokantnosti u tom otkriću tabloida trebao biti. I kome. Šok? Skandal? Po čemu? Kao što je prolupali scientolog Cruise vjerojatno platio misu zahvalnicu preljubnici Stewart, jer ga je u jeku brakorazvodne priče spasila daljnjeg čerečenja po naslovnicama preuzevši ulogu glavne mete naslađujućih medija, tako bi sad preljubnica Stewart za to isto mogla platiti misu ili piće novoj Diani. Beskrajno je glupa i ofucana rabota to tabloidsko lijepljenje etiketa (prolupali scientolog, preljubnica/drolja, nova Diana) i proizvodnja lažnih šokova, kao na tvorničkoj traci. Šprajc večeras veli da pravi šok tek dolazi. Ali što tko drži šokom? Nečiji razvod, aferu, sise ili propisano očekivanje/nepisan zakon da brak bude bajkovito oličenje idile, da (u toj bajci) prevaren ne bude on već ona, da princeze svijetom hodaju zakopčane do grla?

- 21:00 - Reci da se čuje (17) - Isprintaj - #

12.09.2012., srijeda

XXX



Nakon dugo vremena uspijevam kasno navečer baciti oko na mali ekran, kad tamo ssss... eks. Nova sezona, Sherlock u epizodi frontalnog sudara.. ma čemu stidljivost.. otvorenog klinča s Irene Adler, ili za njega The Ženom. Epizoda od-do čisti seks, ali pazi sad ovo, bez seksa. Seks bez seksa? Stvarnost ili mit? Inteligentan humor, duh i duhovitost, sedukcija i dedukcija, igra, predigra, mentalni ples, tango i tange, britkost, insinuacije, aluzije, kemija i propulzije, nabacivanje, navlačenje, mentalno svlačenje, nadmudrivanje, nadigravanje, nadjebavanje, umni orgazam. Vrh-unac. Dobro, vrlo dobro, odlično, toliko dobro da mi došlo pripaliti cigaretu.

Moj um pali?

I taman kad mi se nad glavom oformila i upalila ona idejna lampica, Blog – pao? Oh! Nije valjda opet moja užarena i vruća nit skrivila još jedan pad sistema? Ubuduće morat ću to raditi pažljivije.

Ili je u pitanju sama tema, a tema je naoko vatra, kipuća lava, pa se samo njenim porađanjem trenutno dogodio sveopći meltdown. Seks. Da, on znade tako djelovati na ljude. Dobro je stoga temu jasno definirati i izreći odmah, u naslovu, što sirovije, s neba pa u rebra ili nešto niže, da ne bi došlo do zabune. Primijetih, naime, da nekima koji ne shvaćaju što čitaju, stanu iskakati sve sklopke. Humoristične primjere sam uočila zadnjih dana čitajući svakojake komentare. U glavi im pregore osigurači na sam spomen seksa, otkažu im slabe spojke, mozak im se u potpunosti isključi, logika im ode njonjati, vulkanski pon farr, donja udre u gornju ili kako se već to narodski slikovito opisuje. Sam spomen seksa identificiraju kao dokaz za nečiji grešan životinjski promiskuitet (pazite, to je ne jedna već trostruka optužba, ne samo grešan nego još i grešno životinjski i grešno promiskuitetan). Nostra maxima culpa. Scenarij je već poznat, i posvuda se ponavlja po istom obrascu, dovoljno da bilo tko u tekst umetne video, sličicu ili najavu seksualnog sadržaja (ma čak ni to mačak, već je dovoljna sama riječ SEKS), da bi poslovični „čitači s nerazumijevanjem“ brzoumno zaključili kako je i sam autor, kao i tema koju obrađuje, toliko grešan i sotoničan kao sam sotonski seks. Pst-pst, hej, pst, brzaći, evo Kviskića - sam spomen seksa ne znači da tema i jest seks, dakako da može biti, ali nije obvezatno da uz riječ seks mora biti baš uvijek i sam seks. Dakle, testing-testing, je li tema ovog teksta seks? naughty

Ja Životinja

Hajmo onda! Odmah, unaprijed, tu pred svima na stolu, surovo i životinjski, grrrr, riješimo to potencijalno lafovsko („ono koje nas nasmijava“, oliti sada popularno turski - hurem) krivotumačenje. U ovom tekstu tema ipak jest seks (aleluja!), preciznije rečeno – dobar seks, stoga ovdje slobodno možete raspaliti optužbama na račun jugoseksanja i seksa komunističkog tipa. Obećavam, štoviše, svečano prisežem - samo ću znatiželjno naćuliti uši.

Fascinirana i izmožđena tako, jednim jako dobrim epizodičnim svršetkom, zaokupilo me ovako životinjski grešnu pitanje sveopće - predožbe dobrog seksa. Prvo, što bi uopće bila neka približna definicija dobrog seksa? Možda: Dobar seks je seks čiji sudionici doživljavaju potpuno zadovoljstvo. Ali vidljivo je da ni to nije dovoljno precizno, budući da ono što je bio dobar seks jednom sudioniku ne mora biti dobar seks i drugom (trećem, četvrtom...), pa je konačna definicija prilično neodrediva. Potpuno zadovoljstvo konačno može doći, ali i ne mora biti uzajamno. No mene zanima nešto drugo, što se danas, unatoč toj neodredivosti, prepričava kao dobar seks, odnosno uzima zdravo za gotovo kao takav na jednoj široj razini?



Seks kao olimpijska disciplina

Uočila sam naime jednu zgodnu stvar, po hollywoodskim i cosmopolitičnim poimanjima dobrog seksa (a time i trenutno opće/će/popularnim) dobar seks je danas – akrobatska vještina. To je u modi, to je in. Vratolomnost kao garancija kvalitete. Tiha seinfeldovska zafrkantska patnja za istočnoeuropskim savitljivim gimnastičarkama, seksističke reklame za gume koje prijanjaju na svaku podlogu, vampiri koji u ekstazi krše krevete, Samantha na ljuljačci, Mujo koji naskače Fatu sa ormara, lustera, plafona i sl. Gimnasticizam, fizička supergibljivost, cirkuski vratolomizam na trapezu, svladavanje/pretrčavanje položaja/prepreka, odnosno atletika i akrobatika koja čini majstora/icu.

Razvikani egzotični kamasutrizam koji se iz ozloglašene izdržljivosti/vještine nadogradio (ili reducirao, specijalizirao?) na izuzetnu fizičku kondiciju, snagu, ne zbog priželjkivane dugotrajnosti već – spektakularnosti izvedbe. Dobar seks zamišljen kao niz fantastičnih akrobatskih poteza. Igranje na zaslijepljivanje, umjetnički dojam, pucanje na sudačke desetke. Razmišljanje otprilike na ovaj način: Spektakularno je, nikad viđeno, čudesno komplicirano – mora biti da je i dobro.



Ovaj bi malac tako, po parametrima spektakularnosti, trebao biti bog seksa.

Hm, a što bi na to rekao Sting? Opa bato, ma razmetljivko smijeh On veli, jedno je teorija, s druge strane pak strši praksa. Tantrički seks, meditacija, opsežna psihološka priprema, istočnjačka mudrost tisućgodišnjeg strpljenja i laganog krčkanja kao starija prethodnica zapadnjačke brzine mikrovalnog pripremanja i halapljivog konzumiranja. Vrijeme, odnosno dugotrajnost seksa kao garancija kvalitete, stingovština, indijština, ne toliko gibljivost koliko dugotrajnost, izdržljivost, temeljitost, odnosno vrijeme koje čini majstora/icu.

No zar i kratko ne može biti slatko? rofl A evo kroz šalu dotičemo još jednu vrrrrrlo osjetljivu točku... veličinu. Uh-uh.

Kroz roza naočale

Već vidim, na sve te tehnikalije i tehničke discipline recimo jedna Jane Austin bi pak čedno, neseksualno, produhovljeno, uzneseno (jer fizičko je tako fuj-fuj) frknula nosom. Ta bi nam uzdanica vječnih romantičara, Kraljica Majka chick lit-a, preteča sex & the city-a i petparačkih kiosk-ljubića, samouvjereno svisoka sve objasnila. Ništa tehnika, ništa trajanje, ništa veličina. Jer, koji je po Kraljici Majci jedini i pravi recept za dobar seks? Pronaći Mr.Darcya, onog Savršenog/u samo nama namijenjenog s kojim će sve i u seksu trenom sjesti na svoje mjesto, oliti najprofanije, da prostite - ljubav. Ljubav je po austinštini jedini odgovor. Čista Ljubav kao kontra prljavom Seksu, sveta neokaljana ljubav kao vaučer za dobar i dobar seks. Mr.Darcy tako postaje Mr.Proper koji u trenu donosi rješenje te jednim magičnim potezom, svojim čudesnim ljubavnim štrcom, briše sve probleme. I živjeli su tako proprani sretno do kraja života... Zaista? Dobar seks baš svaki put, baš uvijek i svugdje pod paskom ljubavi, do kraja života, kao u bajci? Ajdeee!

"Sunce moru putuje, moje srce tuguje, daj mi snaaaage sveta ljubavi..." Visoki ceeeeeeee!

Ali što kad se mister Darcyu, khm-khm, desi, kolikogod volio i bio voljen? Ipak se to, jel`, desi svakom muškarcu/ženi pa bio on/a proper ili neproper (čedne Jane i čedni Janeci, dopustite/mo, moliću lijepo, opciju dobrog seksa i potpunim neznancima, ili ga to automatski kategorizira životinjskim?).

Što onda preostaje u potrazi za dobrim seksom? Recept Bridget Jones?

"Ooooool baaaaj maaaajseeeeelf..." !

Ali ona to ne želi baj hr self enimore, kužite? rofl

Tabletizam naš svagdašnji

Uočavate uzorak? Seks viđen kao jelo kojemu se mora dodati onaj Jedan ključan tajni Sastojak, ključan Začin, nekakva plava tabletica, da bi bilo dobro, da bi bilo savršeno, samo taj jedan sastojak, koji se mijenja po ukusima, kako i kada raspoloženog & tko zna kime i čime motiviranog, javnog mnijenja. Pa bio taj sastojak atletska gipkost, tajming, plava pilula, fizičke predispozicije/veličina, uzvišena emocija ili fuj-fuj prizeman „Oh my G!“ self service. Ako se dakle taj jedan sastojak/začin doda u seks, odnosno u jelo, ono će -tako tvrde- biti 100% dobro, garancija vrhunske kvalitete, instant orgazam za naša nepca - za vijeke vjekova.

Ta ljudska potreba za instant-rješenjima, prečacem, univerzalnim začinom koji djeluje na sve, za Tajnom (među ostalim i dobrog seksa) koja bi vrijedila za sve i -što je još bitnije uočiti- podrazumijevanje masa da ta univerzalna Tajna postoji, u najmanju je ruku savršena radna atmosfera profiterima, manipulatorima i kojekakvim šamanima seksa. Ne zvuči li poznato - ako revno i uporno vježbate, ako radite na sebi i učite vještine kako ga/ju zadovoljiti, ako vješto skačete na trampolinu, ako kupujete sve najnovije sado-mazo spravice/tabletice, garantirano ćete doživjeti i doživljavati dobar seks.

Naravno treba razlučivati, ovo nije tvrdnja da su vještine, sado-mazo spravice, pomagala ili tabletice same po sebi loše (dapače), niti da mladi Zonderland ili Sting ili Austin nisu u svom kozmosu bogovi/nje seksa. Ne možemo tvrditi da njihove vještine njima ne pomažu, jer lako može biti da njemu/njoj i njegovoj/njenoj dragoj/ome pomažu, da su njima iznimno uspješne, senzualne i napaljive, no jesu li one garancija dobrog seksa uvijek (sa) svima/svakoj? Ne tvrdim da spektakularnost or ljubav ne može biti garancija dobrog seksa, ta zašto nekomu ne bi mogla biti, ali da baš uvijek i svima mora biti, jer je to in? E tu stavljam znak ozbiljne sumnje.

Partikularni okidač napaljenosti/narajcanosti nije ujedno i opći/univerzalni. A ni sama napaljenost, trajna/dobra erekcija, nije garancija dobrog seksa za sve. Kao što sam već primijetila, jednako kao što ih ne mora biti, svi fizički kao i psihički preduvjeti mogu biti ostvareni, ali ni oni nisu garancija za dobar seks svima, budući da jedinstven recept za dobar seks, odnosno ono što netko doživljava takvim, ne postoji. Koja bi onda bila prava Taaaajna dobrog seksa?

Najzavodljiviji ljudski organ - mozak?

Često ovu rečenicu čujem kao dosjetku, no kad se bolje promisli - i to kako kome, opet ovisi o mozgu. Nekoga pali fizički izgled, nekoga intelekt, nekoga kombinacija jednog i drugog, a nekoga baš ništa od toga već nešto sasvim četvrto, nevezano uz ljudsko. No mozak doista (za)vodi. Bilo uključivanjem ili isključivanjem, uporabom ili spavanjem. Time se vraćamo na početak i primjedbu kako je um taj koji pali (se). A u tom podatku baš nikakve tajne nema.

Što ga, kako i zašto pali, individualna je pak stvar koju ovdje i sada ne osjećam potrebu odgonetati. To je ona zona individualnog doživljavanja. Za tako nešto objasniti ne bi bila dovoljna ni vječnost, ni enciklopedija ljudske seksualnosti. Iako se neki trude rasvjetljavati pojedine fenomene. Već duže vrijeme pokušavam naći vremena pogledati McQueenov Shame, ali uvijek nešto iskrsne, sram me bilo, a planiram odavno.

Ok, I´m out!
rofl



- 19:30 - Reci da se čuje (20) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>