MODESTI BLEJZ

< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

da? SLUŠAONICA 1


Jennifer Hudson - Remember Me

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail


Marko Rakar - The Power of Transparency, Croatia-Style

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Leonard Cohen - You Want It Darker (Audio)

1. Otvoreno pismo B(l)ogu
2. Cenzura na Blogu-Što se zapravo događa?
3. Obdukcija divljaštva
4. O projekciji projektora
5. Da, to je spin
6. Yodin poučak
7. Egzibicionisti

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


FILMOVI







A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Guardians of the Galaxy 2

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Chris Pine
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

14.11.2011., ponedjeljak

Fanatizam – smak ljudskog uma

Svjetska literatura odvajkada slikovito i maštovito dočarava konačnu ljudsku apokalipsu kao megalomansku razarajuću bitku koja u finalnom obračunu dobra i zla ruši sve pred sobom pa tako i ljudski rod i njegovu civilizaciju stropoštava u pakleni ambis. Moderni interpreti, umjesto komplicirane bitke grotesknih bića (kao sa kakve srednjovjekovne tapiserije), obično zazivaju udar zalutalog kometa, oni skloniji teorijama zavjere apokalipsu nalaze u bitci svjetskih korporacija i konačnom obračunu društvenih klasa, a ekološki aktivisti apokalipsu proriču u ljudskoj neumjerenosti i konačnoj osveti Majke Prirode. No, iako vjerojatno sadrži elemente svega navedenoga, apokalipsu ne treba tražiti u mašti, niti je potrebno gledati daleko, ona je nažalost bliže nego što mislimo, ona je naša svakodnevna suputnica.

Fanatizam je bez sumnje konačna apokalipsa ljudskog uma. Govorim o apokalipsi ljudskog uma jer fanatici svojim izborom zatvaraju, zaključavaju, ograničavaju, skučuju vlastiti um, isključuju vlastiti razum, negiraju ključnu odliku vrste kojoj navodno pripadaju i koja je po toj odlici dobila ime - homo sapiens (umni čovjek). A to je ono što fanatici čine, odriču se uma kojeg u fanatizmu više nemaju. Fanatik u sebi potpuno anulira homo sapiensa. I to je početna i konačna ljudska apokalipsa, alfa i omega ljudskog roda - trenutak kada se taj umni čovjek sapiens sam odriče vlastitog uma.

While the sun hangs in the sky and the desert has sand
While the waves crash in the sea and meet the land
While there's a wind and the stars and the rainbow
'Till the mountains crumble into the plain...


Bez obzira kakav njegov sadržaj bio (vjera ili uvjerenje), svaki fanatizam dijeli zajednička obilježja koja jedan fanatizam bratimi s drugim: radikalizam, zadrtost, agresivnost, okrutnost, ostrašćenost, isključivost, neznanje, makijavelističko i programatsko nerazlučivanje cilja i sredstva, odnosno, nebiranje sredstava da bi se do tog cilja došlo. Pa tako i posve suprotstavljene ideje i grupacije mogu izroditi fanatike koji su svojim fanatizmom zapravo, po svim navedenim karakteristikama - braća blizanci. Njihova zajednička crta je slijepa mržnja, isključivost i odricanje od želje za znanjem, crta koja razotkriva opasan i zloćudan fundamentalizam i ekstremizam. Sadržaj im je dakle možda različit, ali metoda fanatizma je ista, svaki fanatizam dijeli jedan te isti mehanizam i po njemu su svi fanatici (bilo religijski, politički, raznovrsno aktivistički, pseudoznanstveni isl.) - braća.

Sa ovih su prostora najbolji primjeri svega navedenog četnici i ustaše (suprotstavljene nacije, ali bratimski fanatični psi rata), na svjetskoj razini hladnoratovski KGB-ovci i CIA (suprotstavljene organizacije, ali bratimsko fanatični špijuni), na povijesnoj razini recimo nacisti i komunisti staljinovog tipa/staljinovi drugovi (suprotstavljene ideologije, ali bratimsko fanatični zločinci protiv čovječnosti), inkvizicijski misionari/konkvistadori i indijanski kultovi ljudskih žrtvi (suprotstavljene religije, ali bratimsko fanatični koljači) i mnogi, mnogi drugi...

Nedavno sam prenijela intervju u kojem je, govoreći o vehabizmu, prof. Hefizović na tu temu rekao:
„Svaka opcija ima svoje vehabije. To je reduktivni i militantni purizam koji bi želio izmijeniti svijet iz temelja, jer mu se ne dopada onakav svijet kakav je Bog stvorio. To su, jednostavno, vječiti popravljači svijeta koji, poput svakog purizma, razaraju i uklanjaju sve što njima temeljito ne sliči.“

I doista, svi fanatici, bez obzira koje provenijencije, upravo su to – reduktivni, militantni, vječiti popravljači svijeta. Sve što se ne uklapa u njihov/e skučeni/e ispran/e mentalni/e kalup/e mora biti uništeno, negirano, anulirano, jer ne odgovara slici svijeta kakvim ga oni zamišljaju.

Uvjetovani svojim razmišljanjima i uskim pogledima, fanatici, naime, vide iskrivljenu i izvitoperenu sliku svijeta. Njihov pogled na svijet je nepotpun, ograničen i kriv, pa zato i svijet vide takvim. U njihovim očima on je uvijek ružan, bez obzira kakav stvarno bio (i lijep i ružan), i u njemu isključivo vide samo ono ružno (po njima), što treba mijenjati, naravno po njihovim mjerilima i uvijek na silu.

Oni stoga ne poznaju niti priznaju ljepotu (šale, veselja, radosti, umjetnosti, slobode, ljubavi). Njih šala vrijeđa, vrijeđa ih ljepota, znanje ih vrijeđa i zapravo je malo toga što ih ne vrijeđa. Ti su im pojmovi nepoznati i strani, nerazumljivi i ogavni. Oni kao „lijepo“ poznaju i priznaju samo ono što je po njima „ispravno“, odnosno, sputano u okviru njihovih poimanja. A zar je potrebno reći koliko je monstruozan svijet bez nesputane ljepote i sposobnosti prepoznavanja ljepote? Koliko je uniformiran i ispran, obezličen i bezličan?

I upravo zbog toga fanatici, kao što su talibani, ruše kipove Bude, lokalni nacionalisti miniraju spomenike, sektaši se zatvaraju u militantne zajednice odsječene od svijeta, a moderni internet-fanatici brišu svako drugačije mišljenje koje ne odgovara njihovim pogledima. Oni se bave prekrajanjem povijesti i sadašnjosti u ime totalitarne budućnosti, namjerno zatvarajući oči pred činjenicama koje im ne odgovaraju, pred drugačijim mišljenjem koje ih ugrožava - zbog vječne potrebe da popravljaju svijet koji nije po njihovoj mjeri. Istinite činjenice negiraju na silu, a kada ne mogu negirati, onda opet na silu - anuliraju, zataškavaju, skrivaju, odnosno poništavaju potpunim brisanjem (miniranjem, smaknućem, zabranom/izopćenjem/prijetnjom smrću/fetvom). Sa svim tim psihološkim i umnim nedostacima, teško je očekivati da netko toliko uskraćen ima smisao za humor i razumije što je to šala, da ima smisao za lijepo i da zna što je vrijedno.

While we live according to race, colour or creed
While we rule by blind madness and pure greed
Our lives dictated by tradition, superstition, false religion
Through the eons, and on and on...


Na prvoj liniji udara njihove potrebe za prekrajanjem stoga se uvijek nalazi bilo kakav oblik slobodnog ljudskog stvaralaštva, kao i sami stvaraoci, pa bili to filmovi, knjige, književnost, pjesme, pjesnici, glazba, autori, umjetnost i umjetnici...
Mel Gibsonov film Apocalypto, upozoravajuće i aktualno remek-djelo o propasti drevne civilizacije, prati bijeg glavnog junaka Jaguarove Šape pred tehnološki naprednijom bjelačkom civilizacijom u sigurnost dubina amazonske prašume. Dok se za njegovim leđima naziru obrisi stepeničaste piramide (babilonska kula njegove civilizacije), zloslutno odzvanjaju proročanske riječi kako propast velikih civilizacija dolazi kako izvana tako i iznutra.
Apocalypto na višeslojan način govori upravo o višeslojnoj apokalipsi čovjeka. Apokalipsi čovjeka kao duhovnog, kao civilizacijskog, kao umnog bića. Kroz filmsku rekonstrukciju povijesno činjeničnog indijanskog kulta prinošenja ljudskih žrtvi, donešena je zapravo metafora za univerzalnu priču o "civilizacijama i onim što ih potkopava." Sam redatelj priznaje da se slobodno poigrao povijesnim činjenicama o propasti civilizacije Maja, aztečkim krvavim ritualima te dolasku konkvistadora na američko tlo, kako bi na univerzalnoj razini propitao ideju da "Sve ima svoj početak i kraj i sve civilizacije su se povodile tim zakonom." Dakle, kroz filmsko djelo autor propituje apokalipsu cijelog ljudskog roda, svih civilizacija kroz prikaz jedne (u ovom slučaju indijanske), koju nastoji u umu gledatelja osvijestiti ne kao kraj, već kao "novi početak ili otkriće - Otkrivenje".
Početak i otkrivenje čega? Pa da do apokalipse nije došlo izvana već iznutra, onog trenutka kada je u nečijem umu cilj počeo opravdavati sredstvo. Te da, ako želimo spriječiti apokalipsu, moramo prestati u ime cilja opravdavati zlodjela.

No gle ironije, iako film govori upravo o posljedicama apokalipse ljudskog uma, one koji film uopće nisu shvatili to nije spriječilo da ga u apokalipsi svoga uma potpuno pogrešno tumače kao napad na Indijance i promicanje "lažne okrutnosti" samih Indijanaca (primjerice blogerica Indijanka vegetarijanka). Svaki komentar koji je upozoravao na netočnost ovakvog tumačenja bio je zbrisan, jer glasove koji donose istinu fanatici ne žele čuti, oni im smetaju. Zbog nerealnog idealiziranja indijanske rase, kao i nepoznavanja svjetske i filmske povijesti kao i filmske umjetnosti, isključivi će um bez pardona izbrisati povijesne činjenice kao i filmsko značenje. Različito mišljenje ugrožava, zato ga je najlakše isključiti. Drugim riječima, Apocalypto je u tom slučaju potpuno nekritičke „filmske kritike“ doista potvrdio apokalipsu, ali nažalost nije polučio Otkrivenje.

Povijesne činjenice naravno pričaju drugačiju priču, ona nam se može sviđati ili ne sviđati, ali je ne možemo prekrajati. Niti su sve indijanske/plemenske civilizacije bile okrutne, niti su sve bile plemenite, niti je samo jedna domorodačka civilizacija doživjela krah, dogodilo se to nebrojeno puta. Zabilježena je okrutnost svih ljudskih plemena, i afričkih i indijanskih i balkanskih i azijskih, kanibalizam pojedinih otočkih, a izuzetno je znakovita priča Uskršnjeg otoka koji je doživio apokalipsu i prije pojave bijelaca (Nizozemaca) u 18.st. Dogodilo se to kao rezultat prevelike populacije, nekontrolirane sječe šume na otoku za izradu kipova te iskorištavanja ograničenih prirodnih resursa. Arheološka istraživanja su naime pokazala da su za izradu i transport poznatih megalitskih glava korišteni drveni kalupi i trupci. U međusobnom nadmetanju za što prestižnijim kipovima, plemena su doslovce sasjekla cijelu šumu Uskršnjeg otoka i sama dovela do propasti vlastite civilizacije.

No prekrajače svega i svačega povijesne činjenice nikad nisu sprečavale u prekrajanju po njihovim krojevima. Oni su aktivisti u slijepoj potrazi za argumentima "koji podupiru njihovu stvar" te vrlo često, bez ikakvog filtera, prenose gluposti. Kao ono anegdotalno pipanje slona, gdje slijepci u potpunom mraku držeći rep ili surlu mudrački definiraju što je to.

Pojednostavljeno bi to mogli dočarati baš kao da imamo publiku koja na kino-platnu gleda raskošan povijesno-akcijski film u boji, prepun likova, zanimljivih dijaloga, zapleta, spektakularnih krajolika i predivnih scenografija, ali ta publika u njemu vidi samo jednu boju, recimo narančastu.
Dakle oni gledaju, ali ne vide raskošan povijesno-akcijski film u boji, ne vide likove, ne čuju zanimljive dijaloge, ne uočavaju zaplete, spektakularne krajolike i predivne scenografije, ali svuda uočavaju samo jednu narančastu boju. Vide da je čarapa glavnog junaka narančasta. Vide narančastu prugu na nečijem rukavu. Narančasti su im titlovi. Kroz kadar je proletila papiga narančastog repa. Oni svuda vide narančasto jer su došli narančasto naći. Koji je njihov zaključak po izlasku iz narančaste dvorane? O čemu govori ovaj film? Ovaj film govori o narančama nut
To je naime slijepo iščitavanje literature bez stvarnog razumijevanja. Selektivno šopanje samo onom literaturom koja potkrepljuje njihovu agendu, procesiranje bez ikakvog filtera. Pri tom pomno pamte, bubaju napamet i citiraju bez razumijevanja samo ono što im odgovara - ali bez logičkog rezoniranja. Jer logika i razumijevanje za njihov im cilj nisu potrebne. Njihov cilj je samo postići cilj, ne birajući sredstva niti metode.

Ovdje kao urnebesan primjer tog suludog zelotizma mogu navesti onog otočkog svećenika koji je u svojoj fanatičnoj homofobiji detaljno proučavao pornografske filmove homoseksualnog predznaka... pa, suncemužarko done... a što na tu gorljivost i požrtvovnost reći? A ništa, vjerujem da je don u tim vrućim filmofilskim noćima doslovce našao što je tražio rofl

Ne znam zašto me to asocira na scenu iz Planeta majmuna kada majmunski čuvar pravovjerja na samrtnoj postelji svome sinu u amanet ostavlja tajnu njihova postanka, sa zadatkom da on kao njegov nasljednik čuva strogo zabranjeno područje koje skriva tu tajnu, pa da ona (ta transgeneracijska tajna) ostane tajna. A ta je strašna tajna (kao što se otkriva na kraju filma) - činjenica da su majmuni potekli od ljudske vrste (koju smatraju inferiornijom). Ovo je zapravo duhovito izvrtanje halabuke oko Darwinova kapitalnog djela O postanku vrsta, koje ga je u njegovo doba također umalo stajalo glave, jer su ga vjerski fanatici ponovo krivo tumačili i uopće nisu razumjeli o čemu taj čovjek priča. Oni su u cijeloj priči samo slijepo, uvrijeđeno i ugroženo vidjeli ljude predstavljene kao majmune, kao što su i majmuni u Planetu majmuna u majmunima vidjeli ljude. Pa su jadnog Darwina, izuzetnog znanstvenika koji je samo govorio o evoluciji, doživljavali kao Sotonu glavom i bradom. Duhovita je ironija da su fanatici svojim neznanjem i nerazumijevanjem zapravo sami od sebe napravili...

Through the sorrow all through our splendour
Don't take offence at my innuendo


Knjige i ljudi redovito gore na lomačama u svim povijesnim periodima. Inkvizicija, nacisti, kineski kulturni revolucionari, muslimanski ekstremisti, svi pale i zabranjuju jer su u svojoj fanatičnoj ostrašćenosti - lako napaljivi. Još se nije slegla prašina sa friškog napada na ured francuskog satiričnog žurnala zbog naslovnice na kojoj je prikazan prorok Muhamed, prije toga se sjećamo okrutnog ubojstva nizozemskog redatelja Van Gogha. Aktualni "karikaturalni ratovi" koji obilježavaju zadnje desetljeće nastavak su priče koju je pokrenuo još iranski ajatolah Homeini koji je, uvrijeđen sadržajem romana (navodnom blasfemijom i vrijeđanjem proroka Muhameda), bacio fetvu na pisca Salmana Rushdija, a razni imami bacaju je od tada šakimice na svakoga tko im nije po ukusu. Autori legendarnog South Parka o toj su problematici, kao i zapadnom zrcalnom licemjerstvu, napravili genijalan crtić-komentar (koji je također izazvao nerede, nevjerojatno ali istinito)...

...dječja književnost i drugorazredni trileri koji dižu Vatikan na noge zbog navodnog okultizma (ma dajte molim vas, Harry Potter okultizam?) i heretizma (Dan Brown može biti kriv samo za lošu književnost), Beatlesi i Rolling Stonesi koji su nekoć nekima predstavljali sotonističku glazbu koja kvari mlade (a potonji su u Kini tek 2006. godine dobili dozvolu za nastup), jednako kao što to danas nekima predstavlja heavy-metal glazba, grunge ili neki novi glazbeni pravci.

U korijenu sveg tog prekrajačkog zla je nažalost uvijek neznanje, nerazumijevanje, uskogrudnost, potpuni izostanak kritičkog razmišljanja i empatije. Fanatizam je vidljivo maligan spoj pseudoznanja (odnosno čistog neznanja) i ekstremizma. Pogled na tematiku koja ispunjava njihovu agendu, uvijek je uzak i ekstremistički te isključuje sve što se u njega ne uklapa. Fanatici nažalost vlastitim izborom biraju nekritički selektirati i odbacivati činjenice. Oni biraju selektivno znanje, a kako selektivno znanje uopće nije znanje, u konačnici dakle biraju - ne znati (odnosno biraju neznanje).

Takvi govore: STOP svijete! Mi znamo sve, mi znamo više nego dovoljno, više nam ne treba znati, mi jedini znamo što je ispravno. Sve što je više ili drugačije od toga je lažno, suvišno i (po)grešno. Ne želimo čuti više, ne želimo znati više! Ti nevjerniče, heretiku - šuti, šuti, šuti! Tvoj glas je glas Sotone!

Jedan takav glas Sotone, nakon presude Suda Inkvizicije, javno je spaljen na lomači na Campo de' Fiori u Rimu. Bio je to glas talijanskog filozofa i pjesnika Giordana Bruna, a spaljen je zbog stava da je svemir beskonačan, što je bilo u suprotnosti s učenjem Katoličke crkve. Ti ljudi opet nisu razumjeli o čemu ovaj znanstvenik ispred svoga vremena govori, ali su naslućivali da to potkopava njihove dogme. Pa su ga zato morali spaliti – da ga ušutkaju. Jer bi im svojim glasom pomrsio račune.



I zato su glas znanja i znanosti, intelekta i mudrosti, najveći neprijatelji fanatizma – jer ga propituju i jasno i argumentirano prokazuju.

Novo doba donijelo je i nove vrste fanatizma. Raznovrsni ekološki aktivisti koji odabiru put nasilja također su fanatici, vojna industrija je fanatizam, to su fanatici rata i ratne mašinerije, fanatici su i farmaceutske kompanije koje diljem svijeta žrtvuju etičnost, fanatici su agresivni prodavači koji dodijavaju gore nego Jehove sa svojim novim ponudama i tarifama (op.a. barem je njima lako reći: momak odbij!), fanatici su medijski moguli i lokalni urednici koji promiču senzacionalizam, burzovni mešetari su fanatici, suvremeni astrološki proroci su fanatici, sve su to fanatici koji gonjeni fanatizmom pohlepe otimaju i ruše cijeli svijet, donose apokalipsu, baš kao što teroristi otimaju avione i ruše nebodere i donose užas. Odbacivši sve moralne kategorije i razum, oni, u svom fanatizmu pravovjerstva, moći i profita, odabiru gaziti sve pred sobom.

Njima cilj (profit) opravdava sva sredstva kojima se pri tom služe. Njihov sveti cilj po njima opravdava i laž i falsifikat i kamenovanje i bombu i palež i pljačku i silovanje i zvjerstvo i ubojstvo. A hoće li se oni pri tom zaklinjati u čudesni napitak, čang-šlang, soju, tofu, ćento-gradi, ergonomski madrac, crvenu knjižicu, komunistički manifest, majn hahampf, svete spise, poruke zvijezda, zastavu, himnu, ferengijska pravila akvizicije, sveti kamen, vodicu ili drvo, talog kave, zrna graha, ajatolaha ili antioksidanse, u činjenju zlodjela sasvim je svejedno - princip fanatizma je isti.

Fanatizam je odabir zakržljalosti, umne i duhovne, jer fanatici biraju ostati na zakržljalom stupnju razvoja te sa tog stupnja svoju nekontroliranu ostrašćenost koja ih zadovoljava - često brkaju sa duhovnošću. To što oni percepiraju kao duhovnost samo je slijepo upražnjavanje i slijeđenje krutih dogmi koje su potporni skelet, kostur, nosiva kralježnica njihova - fanatizma. Teroristi koji su srušili Blizance bili su posve uvjereni u vlastitu duhovnu i moralnu superiornost jednako kao i pripadnici srednjovjekovne Inkvizicije, jednako kao južnoafrički rasisti, jednako kao rulja koja na Bliskom istoku kamenuje žene ili na splitskoj rivi povorku Ponosa. To što svoju ´duhovnost i superirornost` grade preko leševa, u njihovim isključivim umovima ne predstavlja subjekt moralne dileme, jer u svojim programiranim umovima uopće ne sumnjaju da zločini koje čine uopće nisu zločini i da je to što čine ispravno. Ali naravno da nije ispravno. Što to onda govori o njihovom poimanju duhovnosti i uopće njihovom mentalnom stupnju „razvoja“? Pa da je nikakav.

U narodu bi laički jednostavno rekli da su to - isprani mozgovi.

Točnije rečeno, to su uniformirani mozgovi u kojima je sve striktno posloženo po zadanom ograničenom obrascu. Tražiti u njima moral, logiku i razum, isto je kao tražiti financijske savjete od Vidovitog Milana. Drugim riječima - uzaludna misija. Jer to su šarlatani. Opasni šarlatani i neznalice koje glume sveznalice.

Što je stoga opasnije, neznanje koje zna da ne zna ili neznanje s agendom koje misli da dovoljno zna (da već sve zna) to jest šarlatanstvo koje sektaški zloćudno širi svoj krug? Tko je opasniji, čovjek koji ne zna ali bi volio znati ili neznalica sa zloćudnom agendom to jest šarlatan koji je potpuno uvjeren da je sveznalica i što je najžalosnije - uspijeva preveslati dovoljan broj naivaca da ih privuče u vlastitu sljedbu?
Odgovor na to pitanje dali su neki od saudijskih terorista koji su sudjelovali u napadima na Blizance, a koji su se školovali u Njemačkoj. Na obrani svojih diplomskih radova nisu htjeli pružiti ruku članicama komisije (mentoricama) pred kojima su branili rad, samo zato jer su žene. Odnosno, jer su žene, po agendi njihova fanatizma, za njih i njihova vehabitska poimanja - niža bića u razini sa životinjama (i samim time im „ne mogu“ biti nadređene, niti intelektualno superirorne), bića koja bi ih pukim dodirom „ukaljala“.

Što su im dakle te žene učinile, osim što su bile žene? Pa nisu im učinile ništa, osim što su bile žene i što su postojale. U očima fanatika samo njihovo „postojanje i ženski rod“ je dostatan razlog za prezir i mržnju. A činjenica da su povrh ženskog roda još i obrazovane, uspješne, samostalne, njima nadređene i da misle svojom glavom – u očima ovakvih je neoprostiv „grijeh“, jer što žena ima misliti?! Njeno je da šuti, sluša, kuha i rađa (i eventualno pleše oko štange, po Šeksovom evanđelju). Uostalom, tko je vidio misliti?! Ako misle – treba ih kazniti! Propisano je što se ima misliti i nema tu nitko misliti što ga volja, a pogotovo neka tamo - žena!

A onda su se ti „produhovljeni pravednici i mudraci“ koji svima brane misliti (a posebno ženama) - zabili u Blizance, ubivši sebe i tisuće nedužnih, vođeni slijepim fanatizmom koji je promijenio sliku svijeta. Jer oni se nisu školovali u „nevjerničkim“ zemljama da bi učili, oni nisu svo to vrijeme „mučenički patili i trpjeli“ te nadređene „sotonske“ žene zbog svoje pronađene tolerancije i probuđenog duhovnog aspekta, već su prolazili tu „paklenu pokoru“ da bi se infiltrirali, informirali i naoružali protiv „nevjernika“. Činili su to iz posve sebičnih, neduhovnih i zloćudnih pobuda, iz čista sumraka uma, da opravdaju svoju „svetost“.

Vođeni slijepim fanatizmom njihov „pravovjernički i sveti“ teroristički poduhvat zamišljen je baš kao kažnjavanje „izopačenog i nevjerničkog“ svijeta. Pa su se dakle ti luđaci, među ostalim razlozima, zabili u Blizance i da pobiju/kazne sve te obrazovane, uspješne, misleće, samostalne žene - i da kazne taj izopačeni svijet koji dopušta ženama da takve budu. Žene koje svojim postojanjem pobijaju njihovu teoriju o podređenosti ženskog roda, žene koje ih svojim postojanjem nadmašuju, žene koje ih svojim postojanjem ugrožavaju. Odlučili su ih kazniti jer misle, kazniti jer za razliku od njih - koriste um. Zato su uostalom ubili i Hipatiju i Orleanku i Scholl.

If there's a God or any kind of justice under the sky
If there's a point if there's a reason to live or die...


Zanimljivo je da fanatici nalaze zajednički jezik isključivo sa jezikom koji razumiju, a to je divljaštvo, jer u svojoj zatucanosti i neznanju ne razumiju ništa drugo. Talibani se recimo savršeno razumiju sa američkom vojnom i političkom elitom tj. CIA-om (koja ih je uostalom obučavala), jer razgovaraju istim jezicima – oružjem. Američka vojna mašinerija jedva je dočekala krenuti u akciju, a proizvođači oružja su na najavu rata više nego zadovoljno trljali ručicama. Fanatizam je krenuo na fanatizam.

I zato se zapravo svi fanatici luđački raduju agresiji, jer agresiju shvaćaju, u njoj se prepoznaju, u njoj nalaze sugovornika, u njoj nalaze najboljeg kompanjona koji izaziva fanatični cerek na njihovu licu. Raduju se ratu, sukobu, divljačkim osudama, jednako žestokim napadima na sebe i svoje ideje, jer ih takvi „razgovori“ preko nišana, u njihovim skučenim umovima, potvrđuju kao mučenike, kao pravedničke žrtve zločestoga svijeta, kao svece. I to je razlog zbog kojeg divljačkim fanaticima napadi ne smetaju, već ih upravo zazivaju. Oni halapljivo i željno traže napade na sebe kako bi im poslužili kao alibi i opravdanje vlastitog fanatizma i divljaštva, kako bi im poslužili kao gorivo.

Ali se zato nisu sposobni razumjeti sa mirotvorcima, umjetnicima, intelektualcima, šaljivdžijama, normalnim nenasilnim ljudima, jer nenasilni ljudi, šaljivdžije, mirotvorci, umjetnici i intelektualci - ne govore jezikom nasilja. Takvi ljudi koriste jezik znanosti i miroljubivosti, s kojim se fanatici ne mogu nositi. I zato fanatici podivljaju kudikamo više od argumentirane istine koja analizira njihov fanatizam nego od direktnog napada na fanatizam. Jer direktan napad u njihovom umu potvrđuje njihov fanatični cilj, dok ga temeljita argumentirana analiza, koju oni nisu u stanju provariti - temeljito raskrinkava i tako potkopava. Takvi ljudi ne dozvoljavaju potkopavati ideje koje su sebi tako čvrsto utuvili u glavu i koje tako fanatično i agresivno propovijedaju. Fanaticima užasno smeta konkretan argument, pogotovo ako je izrečen jasno bez agresije. Blaga i jasna riječ argumentirane istine, detaljna znanstvena analiza, u njima izaziva divljačke konvulzije i napadaje bjesnila do te mjere da će pribjeći najgorem/najvulgarnijem nasilju i falsificiranju kako bi istinu - ušutkali. I zato fanatici brišu svako drugačije mišljenje koje ne odgovara njihovim pogledima. I zato ga ne žele čuti.

„ŠUTI!“ -oni vrište: „A ako ne zašutiš, onda ću... te zbrisati, uništiti, zgaziti, kamenovati, išibati, silovati! Onda ću baciti bombu i ušutkati te na silu!“

Primijetit ćete pjenu na njihovim ustima, primijetit ćete baklje i noževe u njihovim rukama, primijetit ćete nakešene očnjake. Oni vrište i optužuju. Vrište u mržnji, vrište iz frustracije, vrište iz straha. U korijenju njihove mržnje uvijek je frustracija i strah. A razlog tog iskonskog straha od istine je taj što izrečena istina, ne pristajući na diktat njihove agresivne igre - potkopava njihove fanatične i klimave postamente.

If there's an answer to the questions we feel bound to ask
Show yourself - destroy our fears - release your mask...


U sjećanje mi se vraća jedan davni prizor užasnute a izrazito religiozne kolegice koja je, na razgovor o nekim religijskim temama i pitanjima koja su propitivala neke posve tehničke crkvene dogme, doslovce dlanovima začepila uši da ne čuje pitanja, sve vrteći glavom i uzmičući: "Ne želim upće slušati! Ne želim uopće slušati!" Kao da će je samo slušanje riječi, odnosno, posve zdravorazumskih pitanja, ukaljati, odsvetiti, sotonizirati, načeti i urušiti, srušiti njenu gorljivo iskazivanu vjeru. Njen strah je bio gotovo fizički opipljiv. I slažem se, to je doista strašno, ali iz razloga koje ona tada nije bila u stanju dokučiti. Strašno je svoj um zatvarati pred pitanjima, jer pitanja potiču na učenje i razvoj. U učenju i propitivanju nema ništa sotonskog. Ako se uopće taj srednjovjekovni izraz na išta može primijeniti, onda je jedino sotonski - čepiti vlastite uši.
Fundamentalizam je pojam koji pokriva različite ideologije i pokrete koji nastoje cjelokupni društveni život uskladiti s dosljednim tumačenjem neke doktrine. Načela tih fundamentalnih doktrina, u tim se ideologijama i pokretima, drže za suštinske istine, bez obzira na njihov sadržaj. Kao takve, sljedbenicima tih doktrina, predstavljaju nepromjenljiv i neprikosnoven autoritet. Fundamentalizam se često manifestira kroz potpuno ili djelomično odbacivanje modernih ideja, bilo da je u pitanju vjerska tolerancija, sekularizam, ljudska prava, odnosi među spolovima, razna dostignuća znanosti/tehnologije koja iz različitih razloga nisu u skladu s fundamentalističkom doktrinom i/ili dogmom. I često ide ruku pod ruku s nacionalizmom, fašizmom, rasizmom, konzervatizmom.

Argumentirana istina je stoga najveća prijetnja fanatizmu. Ona razotkriva da dogme nemaju temelja, jer je temelj za dobro oduvijek čovještvo, a ne čovjekova neutaživa glad i potreba za moći koju kroz dogmatične propise ostvaruje na račun drugih. Istina otkriva korijensku zloćudnost njihovih zabluda. Istina doslovno – ugrožava lašce. A fanatici su lašci, njihove agende počivaju na laži, njihovi postupci također. I to je razlog zbog kojeg su znanje i istina fanaticima bolan trn u oku.

Pa kada netko tvrdo inzistira da o nekoj temi apsolutno zna sve, bez sumnje, bez kolebanja, da je izučio sve škole i da mu nije potrebno više ničije drugačije mišljenje, valja se uvijek pitati – ta kako znanje ikada može biti suvišno i grešno i kako itko ikada može znati dovoljno? Kako itko ikada može reći da sada zna sve? Pa ne može. Ne postoji pojedinac, a da je s ovog svijeta, koji zna Sve (i u tom ću se smislu našaliti i pohvaliti onog svećenika zbog njegove žarke želje za nadopunjavanjem vlastitog znanja), rofl osim ako je taj pojedinac fanatik koji samo tvrdi da o nečemu zna sve, iako to nije ni približno istina. Razlika između činjenice da se zna i tvrdnje da se zna je razlika između neba i zemlje, a danas često i između - života i smrti.

You can be anything you want to be
Just turn yourself into anything you think that you could ever be
Be free with your tempo be free be free
Surrender your ego be free be free to yourself...


I na koncu, kako spriječiti apokalipsu ljudskog uma? Kako postupati sa fanatizmom? Kako zaustaviti Apokalipsu? Što je zapravo Otkrivenje cijele priče? Što je lekcija koju iz priče trebamo izvući?

Odgovor je jednostavan i dao ga je norveški premijer nakon nedavnog masakra počinjenog od strane jednog klasičnog fanatika. Hrabar čovjek svojim je sunarodnjacima i cijelom svijetu poručio – "Nećemo se dati zaplašiti tim napadom. Usred ovih tragičnih događaja, ponosan sam što živim u zemlji koja je ostala čvrsta u kritičnom razdoblju. Duboko sam dirnut dostojanstvom i suosjećajnošću koje sam vidio. Mi smo malena zemlja, ali ponosan narod. Nikada nećemo napustiti naše vrijednosti. Naš odgovor je više demokracije, više otvorenosti i više humanosti. Ali nikad naivnosti. Nitko to nije rekao bolje od djevojke koja je rekla: 'Ako u jednom čovjeku može biti toliko mržnje, zamislite koliko ljubavi možemo pokazati zajedno.' "

Upravo tako. Užasan zločin jednog luđaka neće nas pokolebati, niti će nas preusmjeriti na put represije, to nam nije ni na kraj pameti, upravo suprotno, pameti ne smije biti kraja, biti ćemo još demokratičniji i još odlučniji. Biti još demokratičniji, biti još ljudskiji, biti još umniji. I ne odstupati pred divljacima.

„Sva tama svemira, ne može ugasiti/zatomiti svjetlost jedne svijeće“ rekao bi sv. Franjo.

Ljubav i znanje, to je konačna pobjeda. Konstantno poučavati, ljubiti, učiti, voljeti, smijati se... I ne odstupati pred lažima i divljaštvom, nigdje i nikada, već se još više smijati, još više voljeti, još više učiti, još više ljubiti, još više poučavati.
Ne zbog fanatika, jer ekstremisti niti čuju niti shvaćaju - već zbog budućnosti djece koja sutra u ovom i ovakvom nesavršenom svijetu trebaju živjeti i preživjeti. To je naša zadaća koju smo dužni živjeti i primjerovati zbog naše djece: smijati se, voljeti, učiti, ljubiti, poučavati.

Oh yes we'll keep on trying
Hey tread that fine line
Yeah we'll keep on smiling yeah (yeah yeah)
And whatever will be will be
We'll keep on trying
We'll just keep on trying
'Till the end of time
'Till the end of time
'Till the end of time



I to je to.

- 02:00 - Reci da se čuje (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se