MODESTI BLEJZ

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

da? SLUŠAONICA 1


Jennifer Hudson - Remember Me

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail


Marko Rakar - The Power of Transparency, Croatia-Style

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Leonard Cohen - You Want It Darker (Audio)

1. Otvoreno pismo B(l)ogu
2. Cenzura na Blogu-Što se zapravo događa?
3. Obdukcija divljaštva
4. O projekciji projektora
5. Da, to je spin
6. Yodin poučak
7. Egzibicionisti

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


FILMOVI







A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Guardians of the Galaxy 2

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Chris Pine
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

13.10.2011., četvrtak

Yodin poučak

Okreće na orkansku buru. Odlično.

Ništa jadnije od prezrenog muškarca. A kada su labilni, pa osvetnički uzmu ubojito oružje u ruke - i ništa opasnije. Zanimljivo je da za nas žene narodna izreka odmah prelazi na opasnost, u nekom polu-ozbiljnom, polu-podrugljivom stilu, ništa opasnije od prezrene žene, odnosno čuvaj se prezrene žene skoro kao sinjske ruke, jer su žene u tom stanju, predajom i navodno, sklonije osveti i stvaranju nevolja. No hajmo sagledati sliku iza lakonskih izreka.

Osveta žena doista ponekad može opravdati podrugljiv ton te narodne poštapalice (primjer: prevarena supruga Tigera Woodsa golf-palicom filmski naganja i mlati njega i njegov automobil po ulicama Floride party evala!), ali u stvarnosti sigurno ne umanjuje vidljivo izrečno-prešućenu opasnost osvetoljubivosti snažnijeg spola.

Slučajevi opasno osvetoljubivih muškaraca koji posežu za oružjem statistički ipak jesu kudikamo češći (jedan u nizu primjera: solinsko ubojstvo i samoubojstvo odbačenog ljubavnika), nego slučajevi žena koje u osveti posežu za oružjem. Labilni, gnjevni i naoružani muškarci u svojoj su osveti ubojiti.

!No pozor, bez obzira na statistiku, ne umanjujem potencijalnu smrtonosnu opasnost samog osjećaja osvetoljubivosti ni kod jednog spola. Bez obzira o kojem se spolu radilo, opasnost je opasnost. Napose kada pređe u nasilje, prvo verbalno, a na koncu i fizičko. Razlika se dakle većinom pojavljuje u intenzitetu, njegovoj manifestaciji i putu do realizacije. Smrtni ishod je tragičan bez obzira na spolnu pripadnost osobe koja je povukla obarač!

Prije krajnje faze ispoljavanja osvete (kada dođe do oružja), postoje prethodni stupnjevi manifestacije osvetničkog iživljavanja, a prvi korak u tom krivom smjeru je:

1. verbalno i psihičko zlostavljanje (ponižavanje/blaćenje osobe koja osvetnika nadmašuje/odbacuje, i ponižavanje/blaćenje svake sljedeće osobe koja osvetnika nadrasta i nadmašuje - koja ga ugrožava),
2. sljedeći korak je eskalacija u fizičko nasilje (maltretiranje, zlostavljanje),
3. a zadnji korak tog zloćudnog mehanizma je smrtna presuda (žrtvi i eventualno sebi).

U patološkijim slučajevima redovito dolazi do pogoršanja tog korijenski zloćudnog stanja, odnosno do razvoja u pravcu fizičkog nasilja. Ovaj ću se put osvrnuti na prvi korak zloćudnosti kod snažnijeg spola, odnosno na muškarce koji "samo" mrze i vrijeđaju žene, jer su ih one negdje, nekada, nekako – prozrele, prezrele, odbacile, zamijenile, nadmašile (ugrozile).

Vrlo je zanimljivo da se takvi muškarci često mimikrično skrivaju/utapaju upravo u okružje žena, čije društvo i pažnju planski traže i koriste, kako bi izgradnjom alibija ženoljupca prikrili svoju pravu narav ženomrsca. Da bi prikrili onu pravu zatomljenu narav koja se ipak ispoljuje u određenim situacijama, najčešće kada naiđe osoba/žena koja je prozrela njihovu krinku. Ženomrsci su (kao) vuk koji se u janjećoj koži ugnijezdi usred stada ovčica. A ovčice mu, nesvjesne njegove prave naravi, osiguravaju sigurnost, toplinu i redovit obrok to jest porciju hvale i obožavanja, koje njegov narcizam halapljivo traži (zanemarujući povremene i redovite znakove upozorenja, tj. njegova vučjeg ponašanja, u zamjenu za redovite mrvice njegova ispleganog osmijeha/laske).

Muškarci koji mrze (žene, a usput i još štošta drugo) počesto primjenjuju spin taktiku iščuđavanja, odnosno u javnosti se histrionski čude ´Ta što sam ja njoj ikada napravio?!`, namjerno se praveći blesavi i slijepi na svoje zakulisne postupke. Iz tog je razloga, sredina u kojoj ženomrsci obitavaju vrlo često zavedena i naizgled nesvjesna njihova pravog lica, jer ga ženomrsci pažljivo prikrivaju utapanjem u trenutnu društvenu prihvatljivost.
Primjer prvi. Odbačeni mladić počne raditi divljačke scene nakon što djevojka prekida njihovu dugogodišnju vezu i počne hodati sa njegovim (do tada) najboljim prijateljem. Oboje su naravno jednako sudjelovali u odabiru jedno drugog, što dotadašnji mladić nikako ne može prihvatiti, niti se sa tim pomiriti. Prekid veze, ali čak i više supstitucija najboljim prijateljem, prevelik je udarac za ego odbačenog mladića koji njegova očito nezrela psiha ne može normalno procesuirati. U njemu kao da je okinuo neki prekidač koji ga iz do tada naizgled normalnog dečka (iz dobrostojeće obitelji, koja mu osigurava društveni alibi) transformira u monstruma.
Odmah im počinje praviti probleme, ali se uglavnom okomljuje na nju, na koju preusmjerava svu svoju ogorčenost, mržnju i bijes. Pa je recimo danonoćno zove na telefon i prijeti, kako njoj tako i njenoj obitelji, dolazi pred stan njenih roditelja i po ulazu baca stolice i pitare, pred zgradom urliče da im je kćer kurva, blati pred prijateljima na sve moguće načine, povlači veze, čini psine, ocu joj dolazi prijetiti na radno mjesto, pred njenim stanom zvoni noću na parlafon i prijeti da će ubiti nju i sebe, nasred ulice zaustavlja zajedničku prijateljicu koju urotnički poziva na piće i razgovor, na što mu ova otvoreno odgovara: O čemu nas dvoje imamo razgovarati? O tome kako bivšu nazivaš kurvom? Ili o tome kako ćeš sutra i mene nazvati kurvom, jer s tobom nisam htjela na piće?
Takvo nekontrolirano ponašanje psihički labilne osobe, očito izbačene iz ravnoteže, traje par mjeseci, dok se napokon taj naizgled uzoran mladić iz dobrostojeće obitelji nije naizgled ponovo uravnotežio. Iako bivšu i dalje naziva kurvom.

Primjer drugi. Obudovjela žena iz manjeg mjesta, dolaskom u veću sredinu, upušta se u vezu sa naizgled iznimno mirnim, pa čak i mlakim muškarcem (iz još jedne obitelji za koju inače vrijedi glas da su ugledni). Obitelj je vezu pozdravila, kao i sredina koja je mahom podcrtavala kako je on dobar čovjek iz dobre obitelji koji zaslužuje dobru ženu. No žena je s vremenom primijetila da si ona i njen odabranik ipak ne odgovaraju karakterom i da on pokazuje neke pritajene naznake posesivnosti koje ona nije spremna previdjeti (ma što on, obitelj i sredina mislili o tome). Vezu je prekinula i nastavila samostalno živjeti i raditi. No tada nastupaju problemi.
Muškarac se sa prekidom nikako ne miri i pritajena posesivnost u njemu se rasplamsava punom snagom. Počinje je opsjedati, zvati noću, nju, njenu već odraslu djecu i rijetke prijatelje kojima se povjerila, šalje anonimne poruke, čas ljubavne čas prijeteće, zna banuti na vrata, slijediti po gradu, naizmjence potajice prijetiti i moliti, širiti priče kako je ona sigurno drolja jer je on velikodušan i dobar iz dobre obitelji i problem sigurno nije do njega, a potom je presretati na ulici da bi joj se unosio u lice ili čekati u zasjedi da bi ju plačući uvjeravao kako je voli isl.
Kako je za tu sredinu on inače dobar čovjek koji dolazi iz dobre obitelji, žena se našla u nezavidnoj situaciji da mora opravdavati sebe i razloge zbog kojih je sa njim prekinula, odnosno da je u očima sredine, u kojoj živi i radi, ona ta koja je nesumnjivo - kriva. Jer on je, kao što je svima već poznato, dobar čovjek iz dobre obitelji i po razmišljanju te sredine - što ona obična samica ima odbiti tako krasnog čovjeka iz tako krasne obitelji, kad on niti pije niti se drogira?! Stoga očito mora da sa njom nešto nije u redu.
Iako se intenzitet njegovih opsjedanja s vremenom prorijedio, čak i danas, nakon par godina od prekida, tu i tamo zna ju zaskočiti kakvom porukom, pa je evidentno kako u psihi tog muškarca nema nikakve promjene. Sredina koja ne zna (i/ili ne želi znati) za njegovu zataškanu i (prividnom mlakoćom) prikrivenu narav i dalje problem vidi u toj ženi.

I u prvom i u drugom primjeru s razlogom upotrebljavam riječ naizgled, naizgled mirni muškarci i naizgled ponovo uravnoteženi muškarci. Riječ naizgled zato, jer je jasno kako takve osobe uopće nisu mirne niti uravnotežene, jer da jesu, ne bi se tako nezrelo ponašale. Ta za njih su žene drolje i kurve. Mirnoća i ravnoteža samo su njihova fasada, privid, mimikrija, u jednakoj mjeri kao što je privid i izraz ´dobar muškarac iz dobre obitelji`. Upravo su civiliziranost, mirnoća i ravnoteža u takvih osoba naizgledne, a njihovo pravo lice je sakriveno i ispoljava se u trenucima gubitka kontrole nad sobom, gubitka kontrole nad svojom društvenom maskom ´dobrih muškaraca iz dobrih obitelji` (prisjetimo se slučaja naizgled uglađenog diplomate Ljubomira(!) Čučića, koji ´voli` svoju ženu i djecu, a u stvari je klasični narcisoidni obiteljski nasilnik koji ženu mlati, a djecu otima; civilizirani diplomat=fasada, nasilnik=njegovo pravo lice).

Okidač već prisutnog nasilja

Poznate su nam svima pojave muškaraca koji nakon prekida veza postanu takozvane plačipizde (digresivni detalj za promišljanje: zašto ne i plačikurci?). Muškarci koji se zavuku u neku opskurnu birtiju i pred prikladno neobaviještenom ili šljam publikom, koja im je potrebna kao kisik, pijano cmizdreći i slineći u pivo, nemoćno ližu vlastite rane - blaćenjem, proklinjanjem i vrijeđanjem žena/e koja im je za sve kriva, dok istovremeno se(be) hvale i u nebo uzdižu svoje umišljene vrline, po principu hvalite me usta moja (ne/svjesno se oglušujući o logičko pitanje - ako su tako savršeni zašto su onda prezreni?).

Zašto to čine? Zato jer je mrziteljska podsvijest tih osoba spremna učiniti sve, apsolutno sve, samo da se njihova svijest ne suoči sa vlastitom krivnjom i manama, sa vlastitom nemoći i porazom - pa su spremni zavarati i sama sebe, odnosno vlastiti um.

To su emocionalno i mentalno nedozrele, nemoćne (impotentne) - ali narcisoidne osobe. Muškarci koji emocionalno i mentalno nisu sazreli, koji nikada nisu odrasli, koji su ostali samoživa deriščad-djeca navikla dobivati sve, ukoliko se bace na pod i počnu urlati. A ako ne dobiju što žele, njihova frustracija raste. Pa se zato, djetinjasti kakvi jesu, nisu u stanju razumno i odraslo nositi sa navalom intenzivnih emocija u prelomnim situacijama u životu - jer to nikada nisu naučili. Oni uopće nisu u stanju prepoznati, razumjeti, kontrolirati, zrelo nadrasti i savladati vlastite nagone i emocije, za to nisu mentalno sposobni, već ih u takvim trenucima pod vodstvom one neizliječene djetinje samožive sebičnosti:

a) preplavljuje nemoć (osjećaj ugroženosti),
b) potom nekontrolirana frustracija,
c) koja zatim prelazi u nekontrolirani gnjev (kojeg preusmjeravaju na žrtvu).

Takve nezrele i korijenski sebične (narcisoidne) osobe dakle psihički pucaju te se bez razmišljanja kao balavci prepuštaju nagonima koji ih preplavljuju – gnjevu, mržnji, prebacivanju krivnje, osveti.

Njihov mentalni sklop tada se upravo osvetničkim napadom i prebacivanjem/projiciranjem krivnje & kivnje na ženu - brani od spoznaje vlastitog poraza. Odnosno, brani se napadom na najlakšu i najranjiviju žrtvu koja se ne može obraniti (za razliku od muškarca /bivšeg najboljeg prijatelja/ koji bi se fizički mogao obraniti i razbiti mu njušku, pa zato muškarac koji mrzi žene ne napada svog suparnika - već slabiju ženu). Što je naravno kukavički i bijedno, i mrziteljev konačni poraz kao muškarca, čovjeka i ljudskog bića.

Kukavice biraju vrijeđanje žene, taj prvi korak nasilja, jer u svome kukavičluku znaju da će verbalnim seksizmom i vrijeđanjem (fizički slabijeg protivnika) proći nekažnjeno. Vrijeđanje je najbliže koliko se takvi muškarci mogu približiti pucanju iz pištolja (dakle dokrajčivanju protivnika bez oružja, njegovom ušutkivanju i anuliranju), a da za to ne budu sankcionirani. Kukavice zato rezoniraju da im pljuvanje po ženama može proći, pa to i čine. Pomišljaju li takvi u tom trenu na vlastitu majku? Ne!

„Strah je put do tamne strane. Strah vodi do gnjeva. Gnjev do mržnje. Mržnja do patnje.“
Yoda


To su dakle muškarci koji mrze žene. Pođimo stoga Yodinim poučkom unatrag, slijedimo tok majstorovih misli. To su osobe koje - uživaju u izazivanju patnje jer mrze, osobe koje mrze jer su gnjevne, osobe koje su pune gnjeva jer su pune tame, osobe koje su pune tame jer su kukavice. Točnije rečeno - kukavice koje mrze žene jer ih ne mogu nadmašiti, jer ih ne mogu imati. A to očajnički i divljački žele.

Njihov um stoga funkcionira na sljedeći način - budući da ih je u svakom pogledu žena nadrasla, ugrozila, oni je pljuvanjem i povlačenjem po blatu žele poniziti, degradirati, baciti i spustiti na svoj nivo. A jedino svođenjem na svoj nivo, nagonski nivo primitivizma, ženomrsci se mogu u svom ograničenom umu sa tim ženama nositi (tko želi znati više: minuciozno).

I zato je Šeks nabacio štangu i zato je ministar Milinović pribjegao seksističkom vrijeđanju zastupnice Pusić, jer svoju nemoć (intelektualnu impotenciju) i frustraciju pred ženom, koja ga intelektualno i u svakom drugom pogledu nadmašuje, nije mogao nikako drugačije riješiti, već spuštanjem na onaj nivo koji njegov um jedino dokučuje, na onaj primitivan nivo na kojem mu je nagon/um. To jest na nagonski nivo njegova ugroženog impotentnog uma, to jest da prostite - kurca. Budući da ženu nikako ne može doseći i domašiti, on je vrijeđalačkim riječnikom doslovce spušta ispod pojasa na svoj niski nivo (svog kurca) i doseg svoje stvarne pameti. On ju vrijeđa, jer je ne može nadmašiti, pa je svojim spuštanjem na svoj nivo pokušava nadkurčiti. Ali naravno to vrijedi samo u njegovu nedozrelom umu, koji to nije u stanju doku(r)čiti.

Slikovito rečeno, to je kao kad recimo kvartovski pijanac hvatanjem za onu stvar vrijeđa jednu (ili sve) od ovogodišnjih dobitnica Nobelove nagrade za mir, tvrdeći da su dobitnice glupe ženturače, a on je pametan - jer je muškarčina. Naravno, takav muškarac svojim divljaštvom i ogoljavanjem one stvari ne ponizuje žrtve svoga napada, već kao divljaka ogoljava jedino svoj um (to jest miška) i ponizuje samo sebe. O tom divljačkom psihološkom mehanizmu već sam detaljno pisala u Obdukciji divljaštva.

Pokojni Stieg Larsson ovu je pojavu genijalno prokužio i opisao u svojoj trilogiji Millenium, donoseći cijeli niz raznoraznih ženomrziteljskih profila. No najčišće uobličuje psihofizički prikaz muškarca koji mrzi žene u liku odvjetnika Bjurmana. Muškarca koji je opet naizgled kulturan pripadnik civiliziranog društva (pa ga čak i prve susjede hvale kako je on divan gospon koji nikad ne bi ni muhu zgazio, jer ih svako jutro počasti osmijehom i dobrim-jutrom), ali koji potajice iza svojih čvrsto zatvorenih vrata, iza besprijekornog odvjetničkog odijela i tog širokog ljubaznog osmijeha, iz samog dna svoje iskompleksirane i isfrustrirane duše mrzi (ženu/e), i verbalnim te fizičkim i seksualnim zlostavljanjem žene/a, ugodi i potvrđuje sebi i svome impotentnom umu (tj. kurcu) - svoju lažnu nadmoć. A u esenciji, takvim postupkom samo prokazuje svoju ljudsku, psihološku, umnu i moralnu - impotenciju/nemoć.

Trilogije Millenium i StarWars preporučujem thumbup
I s njima zaključujem svoju.


- 19:01 - Reci da se čuje (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se