MODESTI BLEJZ

< rujan, 2011 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

da? SLUŠAONICA 1


Kings Of Leon - Find Me

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail


Marko Rakar - The Power of Transparency, Croatia-Style

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kaleo - Way Down We Go

1. Otvoreno pismo B(l)ogu
2. Cenzura na Blogu-Što se zapravo događa?
3. Obdukcija divljaštva
4. O projekciji projektora
5. Da, to je spin
6. Yodin poučak
7. Egzibicionisti

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?




SERIJE





The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI





Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Last Jedi

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Chris Pine
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

28.09.2011., srijeda

O projekciji projektora

Do sada sam u nekoliko navrata imala priliku ukrstiti svoje razgovorne putove i sa komunikacijskim projektorima, odnosno, osobama koje u komunikaciji većim ili potpunim dijelom, svjesno ili nesvjesno, projiciraju vlastite misli na „sugovornika“ i čiji je diskurs specifičan i prepoznatljiv baš po tome.

Apsolutni komunikacijski projektori nisu česta pojava, vrlo ih je malo, ali su na jedinstven način vrlo zanimljivo iskustvo.

Slikovito rečeno, projektori cijelo vrijeme gledaju u vlastiti odraz, zrcalni odraz koji se sudara sam sa sobom. Dakle u komunikaciji, koju oni smatraju da ostvaruju sa vama, cijelo vrijeme projiciraju sebe. I baš kao svaki pogled u ogledalo, to što oni vide vraća im se reflektirano, zrcaljeno, jasno - ali potpuno naopako.

Glavninu njihova diskursa (koji je ogledalo njihova mentalnog sklopa) čini projiciranje što, naravno, bilo kakav dijalog onemogućuje u startu, jer komunikacijski projektor ne traži sugovornika, niti ga može imati. Projektori isključivo traže i zahtijevaju samo bilo kakav povod i ljudski okvir u koji, sa nekim samo njima znanim motivom (prethodnom agendom), žele neometano projicirati svoje vlastite opsesije. Utoliko je riječ ´sugovornik`, u kombinaciji sa pojmom ´komunikacijski projektor`, svojevrsni oksimoron.

Projektori ne traže sugovornika, oni uvijek traže/love sljedeću žrtvu na koju će se(be) moći projicirati. Kada je nađu, projektori na odabranu žrtvu/lovinu opsesivno projiciraju ne samo svoje misli, već i svoje prethodne emocije, nakane, stanje duha, odnosno, svoje mržnje, frustracije, komplekse, strahove, paranoje, utvare - i u ostvarivanju svoga cilja se obilato koriste svim sredstvima. Bestidno i bez skrupula svoju odabranu žrtvu/lovinu tada prozivaju za vlastitu krivnju, nakane i grijehove, koje su prethodno sa sobom donijeli u torbi.

Čak i onaj tko na prvu ne prepoznaje podmuklu strategiju komunikacijskog projektora, brzo će uočiti da nešto u komunikaciji sa dotičnom osobom nije u redu, jer projektor u razgovoru podmuklo takoreći „izvrće“ sve izrečeno s vaše strane. I to je doista izraz koji najjednostavnije i najbliže opisuje projektorov modus operandi (recimo, vi o kruškama, a on potpuno nelogički vjeruje, tvrdi i uvjerava vas da mislite na kruškoliku žarulju – iako žarulje a) nisu jestive b) nisu voće c) uopće nisu predmet razgovora).

Vrlo je bitno već u startu uočiti kako ponašanje komunikacijskog projektora u svom korijenu sadrži patološki predznak.

Mi projektori

Jednom sam prilikom svjedočila sitnom prometnom prekršaju u kojemu se neoprezni vozač na rikverc izvlačio iz dvorišta na prilazni put i tamo bubnuo parkirani auto kojeg uopće nije primijetio. Vrlo se brzo pojavio i vlasnik oštećenog vozila, a kako nije bila riječ o nekoj velikoj šteti (razbijen prednji far), bez ikakvih je suvišnih emocija ili priče vlasnik tako to i prihvatio - kao peh koji se u životu desi. Potom je i potvrdio da s njegove strane nema problema, jer će to ionako riješiti njihova osiguranja. I čiča-miča bila bi gotova cijela priča da na scenu nije nastupila projekcija krivnje. Naime, zbog straha od naplate osiguranja, kao i vlastitog interesa, neoprezni se vozač uporno držao priče da sam jest djelomice kriv za neopreznost, ali da je jednako kriv i oštećeni, jer je parkirao tamo gdje nije smio te da će zvati policiju koja će potvrditi da nije samo on kriv iako je bubnuo tuđi auto. Drugim riječima, neoprezni vozač naprosto nije htio prihvatiti opciju dogovora i svoju krivnju, projicirajući vlastitu krivnju na oštećenog/žrtvu, zbog lošeg prošlosnog iskustva sa osiguranjem te unaprijed proračunato (krivo) računajući da će se barem napola izvući od plaćanja štete. Taj strah, a potom i sebični interes (koji su bili pokretači mehanizma projekcije krivnje), bili su toliko izraženi da je u kratkom vremenu uspio okupiti i zabavljati širu publiku, uporno i slijepo gurajući tu priču na vlastitu štetu - maltene do fizičkog obračuna. Oštećenom, s druge strane, nije preostalo ništa drugo nego mirno čekati policiju i gledati kako neopreznom vozaču povrh svega pišu i prekršajnu prijavu, vjerojatno u sebi rezonirajući - pa kad je budalaš već htio policiju, eto mu.

Nakon izleta u prirodu zadovoljno više ustvrdimo nego upitamo - Bilo nam je lijepo, jel`da nam je bilo lijepo, sigurno si uživao! Projicirajući tako vlastitu potrebu za potvrdom zadovoljstva na suizletnike. Ili nam zakrulji stomak pa kažemo prijatelju - Sigurno si gladan, idemo na sendvič. Dakle, ne priznajući da smo gladni svoju potrebu za hranom projiciramo na njega, jer nam je cilj nešto pojesti. Prijateljica nam u kinu na golišave filmske scene uznemireno šapće - Nemoj da ti bude neugodno. Projicirajući vlastiti osjećaj neugode. Da ne govorim o životnoj projekciji - Volim te dragi/a, kao i ti mene (posebno krhka i varljiva, ali najčešća uzajamna projekcija).

Protiv ovakvih projekcija nemam većih zamjerki, jer su u pravilu ajmo reći benignije naravi (iako ne zapravo, ali smo spremni preći preko toga), ali problem nastaje kada se projekcije zbog prethodnih skrivenih nečasnijih motiva redovito okreću na štetu drugoga. Kada projiciranje postane izrazito zloćudno i zlonamjerno.

Ako je recimo onaj izlet u našoj organizaciji bio potpuni promašaj, ali to pred šefovima treba kamuflirati na račun kolega, zbog potencijalnog unapređenja kojemu se nadamo, ili kada su oni sendviči bezobrazno iskamčeni na prijateljev neplanirani trošak, ili kada ona neugoda nameće lažni moralizam, ili kada za nepostojeću ljubav pasivno-agresivno molimo ili smo moljeni. Ključ je u motivima koji nas pokreću. Jesu li časni ili nisu, odnosno, što poučeni prethodnim iskustvima doživljavamo kao jedne ili druge.
U natruhama projektori jesmo svi (već i bebice zrcale mamin osmijeh kada žele privući pažnju), no poneki su ektremni i potpuni. Potpuni projektor nastupa i pristupa s projekcijom uvijek. Već njegov prvi nastup projicira izokrenutu sliku potkrijepljenu isključivošću - Vi ne vidite, ja vidim... vi ne znate, ja znam. On je sa takvim ponašanjem srastao i nije ga u stanju odvojiti od sebe, nije u stanju spoznati i prepoznati mogućnost drugačijeg ponašanja, nastupa i pristupa. Tvrdeći da on jedini zna (a to što on zna je očito naopako), u stvari razotkriva koliko zapravo ne zna (a da toga nije ni svjestan). Pa je u tom smislu komunikacijski projektor zakinut i invalidan, poluslijep-zaslijepljen, jer je pogled prema samome sebi njegova vizualna žuta točka i mrtvi kut. On nije u datom trenutku sposoban sagledati sebe, baš kao što onaj neoprezni vozač nije bio sposoban vidjeti parkirani auto i na koncu vlastitu krivnju.

Napad je najbolja obrana

Projekcija je zapravo prejudicirana obrambena reakcija zbog nekih prethodnih traumatičnih iskustava iz projektorova života, trauma koje su oblikovale i pokrenule zloćudan mehanizam projekcije. To je obrana koja je čudnovatim psihološkim stranputicama transmutirala u napad, preventivni napad prije napada druge strane koji se još nije ni desio. Projekcija je stoga podsvjesna strategija na neki način psihološki oštećene osobe.
Napomena! Analiza je jedno, a podmetanje i reket nešto drugo. Mnogi to ne razlučuju, a kako ne razlučuju onda brkaju jedno s drugim, a kako brkaju jedno s drugim uvrijeđeno posežu za osvetničkim vrijeđanjem. Prvim na sistematičan i znanstven način raščlanjujemo pojavu, proces, metod, neovisno o pojedincu, a drugo je iživljavanje na pojedincu kojima se hrane vlastiti bijesovi, što jednostavno ne spada u prihvatljivo ponašanje. Predmet i cilj razmatranja analize i provođenja reketa dakle nisu isto, a da ne spominjem i razliku u načinu i korektnosti.

Skrivena agenda - lov

Pokretači mehanizma projekcije su neke prošlosne traume, duhovi prošlosti, koji se najjasnije ocrtavaju u projektorovoj ´skrivenoj` agendi. A što je skrivena agenda, najbolje se vidi u projektorovoj optužbi na vaš račun. To je onaj sadržaj u naprtnjači sa kojim je ciljano došao da vam ga ´prišije`.

Predmet opsjednutosti, to jest, agenda komunikacijskih projektora, ovisi o prethodnim iskustvima, ožiljcima i interesima projektora. Oni, svjesno ili nesvjesno, u bijegu od sebe traže/love nekoga ili nešto (a to Nešto mijenja se od osobe do osobe) te dolaze kod drugoga sa već određenim zadatkom/ciljem naći i uloviti to nešto, tu neku prikazu, duha, avet, demona, kojom su zapravo sami opterećeni i sa kojom su već sami došli.

Oni te duhove, kojima su prvenstveno opterećeni sami, vide zapravo posvuda. Duhovi našeg dežurnog blog-divljaka su recimo komunjare, jugonostalgičari, mrzitelji rvacke isl., kod nekog drugog to su kurve/žene, židovi, srbi, kod trećeg udbaši, orjunaši, oznaši, kod četvrtog pedofili, pederi, popovi, novinari, pisci, intelektualci, etc. Znači raznorazni demoni, to jest, ono što komunikacijski projektori smatraju demonima, koje potom projiciraju iz vlastite prtljage na sve i svakoga.
Usput rečeno, kad god mi netko krene docirati o partizanima, ustašama, udbašima, orjunašima, masonima, asasinima, tajnim zlikovcima, raznoraznim Kainima i Abelima, mene obuzima neodoljiv poriv da se popnem na neki tavan i tamo u miru tučem orahe. I da ne silazim sa njega dok mi neka dobra duša ne dojavi da je drugi svjetski rat, hladni rat, balkanski rat, križarski rat, rat dinosaura i ameba, trepetljikaša i ribonukleinskih kiselina, te ne znam više koji rat, konačno završio. Samo je problem što, po agendašima koji uporno diplaju o jednom te istom (ovisno o kojoj agendi), sa toga tavana nitko od nas više nikada ne bi sišao. Jer oni u tim ratovima žive, zaustavljeni u prostoru i vremenu, i žele sve druge također zadržati u njima. Tavan je doduše dobro strateško mjesto sa kojega možete ponekad gađati ljupetinama, ali da zbog budala cijeli svijet cijelo vrijeme čuči na tavanu, e to nije nešto na što ću ikad pristati.

Koji je cilj njihova lova?

Komunikacijski projektori su dakle lovci, opterećeni agendom i oboružani prljavim trikovima, to je njihova prtljaga i njihova sredstva kojima se služe u lovu za nečim... čim?

Najčešće za dokazom svoje umišljene - intelektualne nadmoći (ali i svoga neprikosnovenog domoljublja, svoje najčišće vjere, odnosno svega Naj u sebe). Dakle svoga Nad nad ostalima, jer o superegu je naravno riječ. A kako taj dokaz dobavljaju? Testiranjem i procjenjivanjem tuđeg intelekta po, naravno, vlastitim izokrenutim kriterijima. Odabirom žrtve/lovine na koju projiciraju i kojoj potom dociraju o njenim manama, odnosno, onim karakteristikama koje je projektor unaprijed zacrtao da ih žrtva ima.

"Igra mačka i miša"

Komunikacijski projektori, naime, podrazumijevaju da su ostali niža, intelektualno zakinuta vrsta s kojom se oni mogu igrati kao što se mačka igra sa mišem. Za sebe smatraju da su lukave mačke, a trenutna lovina miš koji se koprca u njihovim pandžama. Oni su nosači pripremljenih etiketa koje lijepe na sve ostale, po njihovom poimanju, niže od sebe. Projektori, naravno, ne sagledavaju startnu manjkavost/pogrešku svoje pozicije, odnosno, ne spoznaju da se mačkina ´Intelektualna Nadmoć` podrazumijeva samo s njene strane i da miš možda uopće nije miš.

Koja je svrha njihova lova?

Halapljivim utaživanjem svoga ega projektori ispunjavaju i utišavaju (prigušuju, ublažuju) onu strašnu psihološku prazninu/rupu/ožiljak koju je uzrokovala ona prošlosna trauma/iskustvo. Divljaka hrane reakcije, a mačku hrani mrcvarenje i proždiranje miša. Što je mrcvarenje duže, to joj se zalogaj čini slasnijim. Zbog toga projektori vrlo često u napadima ne znaju stati, tjeraju cijelu priču preko svih granica na područje neukusa, jer se nisu u stanju kontrolirati. To je nagonska potreba koja je jača od projektora i oko čijih uzroka ne razbijaju glavu, već ju samo teže zadovoljiti/utažiti.

Nevezano za ovu temu, ali vezano za temu lova jednom otprilike rekoh ovako: „Tradicija, strasti, nagoni... imam sve manje i manje razumijevanja za te ubermenšč lovce. Koja je svrha tog naganjanja, koja je svrha neukusnog slikavanja nad plijenom i pijanim terevenkama? Hraniti ego, potrebu za ubijanjem, osjećati se većim muškarcem, liječenje frustracija, igranje ratnih igrica sa protivnikom koji nema oružja za uzvratiti? Obijesno žderati divljač na kraju pira nakon tolikog obilja hrane? Ma bezveze, svi ti lovci svoje lovačke priče mogu objesiti mačku o rep, to više ne pušimo. Dabogda se i beštije oboružale.“

E pa beštije su se oboružale. Znanjem i razumijevanjem. I vrlo dobro primjećuju da komunikacijski projektori uživaju (hrane se) u onome što oni drže ponižavanjem trenutnog protivnika, ne shvaćajući da time zapravo jasno ocrtavaju i ponižavaju samo sebe i da tako zorno oslikavaju svoju čudnovatu emocionalnu i mentalnu nedozrelost/uskraćenost.

Komunikacijski prekršaj

Bacimo oko sada na neke tipične fraze komunikacijskih projektora:

a) Možeš ti misliti što god hoćeš o meni..., Ti sigurno misliš..., Pomislio si..., Stoposto osjećaš..., b) Kad me već vučeš za jezik reći ću ti..., Kad već inzistiraš podijelit ću to s tobom..., c) Možeš pisati da se bavim tim i tim, ali..., d) Svi vi ostali koliko vas ima sigurno mislite..., e) Složit ćete se..., Sigurno planiraš..., Znam da ćeš učiniti... etc.

Njima se dakle na sugovornika projicira a) nečije unaprijed stvoreno mišljenje/emocija (a u stvarnosti je kod drugoga nemišljeno/neosjećano), b) zatim osobna želja za raspravom na istoj razini/vučom jezika, ogovaranjem (a u stvarnosti je kod drugoga nepostojeća), c) kojima se projicira tuđa pisana riječ (a u stvarnosti je kod drugoga nenapisana), d) kojima se projicira paranoja/nečije taborenje (a u stvarnosti kod drugoga nije prisutno), e) kojima se projicira slaganje ili neslaganje, to jest buduća odluka ili nakana (koja je još nedonešena, neučinjena).

Projektori u pristupu čine neprihvatljive (razotkrivajuće) komunikacijske prekršaje, koji onemogućavaju izgradnju konstruktivnog razgovora, iako se istovremeno naravno lažno izdaju baš za najveće graditelje dijaloških mostova: Ja sam se trudio, ali ti ne..., Nemam se običaj opravdavati, ali baš me..., Želim to raščistiti, no ti..., Da sam stvarno htio biti zloban... etc.

Bitno je primijetiti obrazac prebacivanja krivnje sa sebe na drugoga. Nije im dakle kao oružje strano ni podlo podmetanje, ni insinuacija, ni imputacija, ni prokatalepsa.

Ukoliko prihvatite takav projektorov nametnuti diskurs, dolazi do neizbježne kolizije koju komunikacijski projektor izaziva, a ukoliko ne prihvatite - dolazi do frontalnog divljačkog napada bez obzira. Drugim riječima, ukoliko se u potpunosti ne složite/sližete sa naopakim diskursom komunikacijskog projektora, napad je neizbježan.

Zapravo je cijeli diskurs komunikacijskih projektora jedan veliki komunikacijski prekršaj - jer u startu isključuje mišljenje, emocije, pa i duh sugovornika te kao kukavičje jaje podmeće svoje pod njegovo. Diskurs komunikacijskih projektora je monolog sa samim sobom kamufliran u dijalog sa drugim.

Nakon što ste ga na to upozorili, najčešće se desi da komunikacijski projektor pobjesni:
a) zato jer ste ga razotkrili, i/ili...
b) zato jer vaše zapažanje, o komunikacijskoj petlji u kojoj se zatekao, potpuno naopako shvaća kao poziv na igru „mačke i miša“ i savršenu potvrdu da su svi intelektualno podčinjeni njemu.

Sa komunikacijskim projektorima to je od početka igra gluhih telefona. Stoga hajmo još jednom podcrtati ono očito:

Komunikacijski, ali i civilizacijski prekršaj podmetanja svojih riječi, misli, nakana, emocija u tuđa usta - nije prihvatljiv. Nije prihvatljiv u jednakoj mjeri kao i divljački ispadi, jer je i projekcija također divljaštvo, točnije rečeno - komunikacijsko divljaštvo. To je prekršaj kao svaki drugi i kao takav povlači primjerene mu sankcije. U projekciji, koja je po naravi jednosmjerna (autosmjerna), komunikacija se ne ostvaruje, nema dvosmjernosti, nema razmjene i nadogradnje misli, već dolazi samo do interzonalne diskrepancije.

Faze projekcije

Samo projiciranje odvija se u prepoznatljivim fazama koje se dadu vrlo lako analizirati, a zašto je tomu tako i koji je cilj komunikacijskih projektora, dijelom smo već dotakli. Karakterizira ga eventualno uvodno ispipavanje, podmetanje, aludiranje, ulizivanje, laskanje, tračanje, spletkarenje, a potom monološki razvoj ka neizbježnom primitivnom ponašanju, podcjenjivanju, uvredljivom pisanju, ponižavanju, pljuvanju, etc.

Prvi znak da nešto nije u redu je automatska podjela na: vi vs. mi; ali u srži: Nad Ja vs. Svi Vi Ostali. Dakle imaginarno ocrtavanje nekih suprotstavljenih tabora (a jedini tabor je, naravno, projektorov Nad Ja) i podrazumijevanje da se ta podjela podrazumijeva. Zatim poturanje teorija zavjere, teza na rubu paranoje i potpuna odsutnost sluha koju prati laka uvredljivost (sa kojom već kreću uvijena i na koncu i neuvijena vrijeđanja, koja iza zrcala razotkrivaju izuzetno labilnu i nezrelu osobu punu već nekog prethodnog gnjeva kojemu je uzrok nešto u njihovoj prošlosti, nevezano uz trenutan objekt opsesije).

Otprilike se taj proces dade sažeti u sljedeća dva (+jedan) koraka sa svim svojim podfazama:
A. Vuk u janjećoj koži / Projekcija

1. agenda: testiranje, ispipavanje terena, poturanje teza, udičarenje (monolog sa optužbom između redaka, počesto prepun nekonzistentnih i suprotstavljenih tvrdnji koje pobijaju same sebe), laske, potom insinuacije, aluzije, podmetanja, prokatalepsa,
2. iskamčivanje, cimanje, provokacije, gluma /preplet lažnog i stvarnog nerazumijevanja (u nedostatku reakcije i odgovora koji je očekivan, nova monološka runda iscrpno provokativnih podataka, inzistiranje na svojoj agendi),

B. Vuk zbacuje runo / Eskalacija u klasično Divljaštvo

3. frustracija i bijes u naznakama, uvijene uvrede, projekcija krivnje, lažna uvrijeđenost, “vesela žrtva“: Ja sam bio fin, pristojan, a ti meni tako (zapravo pucanje od veselja, jer je sukob jedva dočekan)...
4. otvoreni napad, skidanje rukavica, zbacivanje maske, šaketanje bez zadrške, neukusno pucanje iz svih oružja, otvorene optužbe, objede, bahato nadmudrivanje, neargumentirane uvrede, laži, psovke, prostački vulgariteti, ucjene, prijetnje, etc...
5. trijumf gnjevnog nadčovjeka, potvrđivanje lovačke nadmoći završnim gaženjem i prezirom lešine, podcjenjivanje, sažaljenje svisoka, dijeljenje kvazi-milosrdnog oprosta uz gnjevnu pseudosućut (nakon masakra u prethodnoj točki, bilo bi doista naivno nasjesti na takvu krotkost), sebečašćenje.

C. Auto-poraz / Poskliz o koru od banane

6. post-faza koju projektor nije u stanju sagledati (sjetite se – mrtvi kut!), skribomanski bumerang, pisani otisak prsta, vidljiv transkript autoblamaže.

U nekim slučajevima ekstremniji komunikacijski projektori uopće ne gube vrijeme na točku A, već direktno počinju projiciranje sa točke B, koja je ujedno i polazna točka klasičnog divljaštva (o kojemu je već bilo riječi). Apsolutno postoji veliko preklapanje sa definicijom i ponašanjem divljaka, što zapravo u jednoj sofisticiranijoj verziji komunikacijski projektori i jesu. Divljak vulgaris vođen nagonom reagira impulzivno, primitivno iskreno, dok divljak projector također reagira vođen nagonom - ali sa predumišljajem, mogli bi reći iskreno neiskreno.

Mnogima je susret sa komunikacijskim projektorima, upravo zbog ovog divljačkog segmenta, vrlo neugodno iskustvo, no treba ga doživljavati poučnim. To je autentična škola života i raznolikosti ljudske flore i faune.

Projektori igraju prljavo, a projiciranje je prljava igra, u kojoj projektori sve svoje eventualne vještine koriste isključivo kao oružje za ponižavanje i degradaciju drugih. To je smisao njihova života, a povod im uopće nije potreban, jer je projektor u pravilu autonomna samoživa biljka kojoj povod može biti i šutnja, zrak, neispisan redak kao i točka, drugim riječima – njegov umišljaj (primjer: interpunkcijski znak koji je poslužio kao povod našem dežurnom divljaku).

Kroz primjere nekih projekcijskih rečenica pogledajmo kako se kroz optužbu na tuđi račun zapravo apsolutno precizno reflektira projekcijski diskurs komunikacijskih projektora:

Ovaj vaš ironično-sarkastičan odnos je ruševan, nemojte soliti slano. - projiciranje rušilačkih namjera kroz ironiju i sarkazam (te imputacija ironije i sarkazma, plus demoniziranje istih)
Nisam zadojen ideologijom kao neki. - projiciranje ideologiziranosti
Ti voliš pedere, šta bi onda činio djeci. - projiciranje straha, zlih namjera, predrasuda i zadrtosti (+bonus, homofobija i imputacija pedofilije)
Manje pamfleta, a više realnosti. - projiciranje pamfletizma i nerealističnosti (neobjektivnosti)
Jedeš meso, pa kako bi mogao voljeti životinje. -projiciranje mržnje (prema životinjama i onima koji ne jedu meso, a u stvari prema onima koji ga jedu)
U nedostatku argumenata počinje osobno vrijeđanje. - projiciranje neargumentiranosti, vrijeđanja na osobnoj bazi (ad hominema) to jest nemoći
Kao gnjevna domačica koja ne zna što hoće reći. - projiciranje gnjeva, nepismenosti te neznanja (+bonus, primjer nepismenosti, seksizma i primitivizma)
Govoriti tako o našim generalima znači ne biti domoljub. - projiciranje isključivosti, politikantstva, nacionalizma
Nisam rasist, ali ne volim kraj njih prolaziti, ma znam da me razumiješ. - projiciranje ksenofobije i rasizma

Sažeto rečeno, projiciranje svega i svačega, do ludila. U diskursu komunikacijskih projektora karakteristična je, kao što se vidi, intelektualna i logička nedosljednost, a ponekad i potpun izostanak logike i logičkog rezoniranja. To je diskurs bez kontrole, vođen čistim nagonima i emocijama, a u najvećem postotku osvetoljubivom mržnjom.

Osim toga, komunikacijski projektori u fazi divljaštva često izgube kompas te sa izgovorenom bujicom uvreda postaju podmukla, pokvarena i pakosna bujica koja slijepo nosi sve pred sobom, nerijetko uključujući i sebe:

Ono si što govoriš.
Uvrede najviše govore o onome tko ih izgovara.
pitanje: zašto ljudi ismijavaju druge ljude? odgovor: zato što u predmetu ismijavanja vide sebe same.


Karakteristike koje obilježavaju klasične divljake u toj su fazi potpuno iste i obilježavaju i projektore koji su komunikacijski divljaci. A baš se u divljačkoj fazi najbolje oslikava kako su komunikacijski projektori oštećene osobe, počesto i slabići i kukavice koje projekcijom, gnjevom i bahatošću kamufliraju/skrivaju svoje slabe točke, odnosno svoju Ahilovu petu.

Psihološki argumentiranija definicija bi stoga glasila – projektori vrijeđaju, jer vrijeđajući druge izbjegavaju sagledati sebe.

Komični predznak

Ponekad se dese i neki rijetki svijetli trenuci, pogotovo u onoj divljačkoj fazi, kada projiciranje zadobije i komični predznak. Striktno se vodeći onom projektorskom logikom ´Ono si što govoriš`, recimo, autor ovog upisa (klasičan komunikacijski projektor):

„Tvoj diskurz je pun agresije, mržnje, oholosti, primitivizma, prenemaganja, bahatosti, dijalektičkih smicalica, rječoborstva, difamacija, kukavičluka, laži, infantilizma, kompleksa i patologije. Po nekoj nutarnjoj prisili sve što se reklo za tebe ti proiciraš na okolinu. Tvoj mržnja je skroz iskrena i autentična. Jesi sve što si drugima uputio koji su provalili tvoj velikosrpski kompleks i malu pišicu. Ponavljaš ko papagaj što ti se veli i služiš se jeftinim fiškalskim trikovima šibicarenja u odvlačenju pažnje. Tvoj govor mržnje je fašistoidan i neprihvatljiv. „

...po vlastitom je zapažanju agresivan, mrzitelj, ohol, primitivan, prenemaže se, bahat, dijalektički dosmican, rječoboran, difamator, kukavica, lažljivac, infantilan, kompleksaš, patološki upitan, fašistoidan, neprihvatljiv, nacionalizmom opterećen kompleksaš s malim pišom.

No šalu na stranu, projekcije u ovoj fazi doista postaju tragikomične, ne toliko zbog komičnog predznaka koliko zbog nepatvorene gluposti. Navedeni primjer školski je primjer projekcije projektora, u punoj punini. Ovaj komunikacijski projektor ide u krajnost da projicira da drugi projicira zato što sam projicira – odnosno pred očima nam je projekcija projekcije projekcijine projekcije nut Potpuno ludilo par excellence. Zrcalo koje se reflektira u zrcalo koje se reflektira u zrcalo koje se reflektira u zrcalo koje se... etc. Mislim da ste shvatili.

Zaključak

Prethodno sam obrazložila kako u komunikaciji sa komunikacijskim projektorima osim promatrača teško da išta drugo možete i biti, jer projektori ne traže sugovornika niti ga njihovi diskursi u suštini dopuštaju. Oni vam umeću u usta rečenice i misli koje oni (u skladu sa svojim agendama) žele i smatraju da vi mislite, pri tom uopće ne slušajući i ne razumijevajući ono što vi doista govorite.

To je zajedničko obilježje svakog komunikacijskog projektora, projektori naime - ne slušaju. Komunikacijski projektori samo govore, odnosno melju objede i uvrede i ne znaju stati, jer im to ne dozvoljava upravo onaj ego/taština kojega naravno opet s lakoćom projiciraju na onog drugog, pasivnog sugovornika, trenutnu žrtvu njihovih opsjedanja. Uostalom, misija komunikacijskih projektora i nije slušati već mljeti i tako zadovoljiti svoju potrebu, utažiti svoju agendu. Utoliko su takve osobe zapravo invalidni komunikatori, čija je komunikacija isključivo monološke naravi, bez stvarne želje i mogućnosti za produktivnim dijalogom.
Sadržaj njihovih komentara pruža dosta materijala za odgovor, kad bi oni odgovor tražili, no već je u startu lako prozreti da ga oni ne traže.

Komunikacijski projektori, doduše, svim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima potiču, kako rekoh, prividni dijalog, koji im treba poslužiti samo kao alibi i izvor materijala za njihove nove monološke projekcije. Stoga, dijalog/reakcija kojeg projektori svim sredstvima iskamčuju, samo je fasada šupljeg sadržaja, to jest - to uopće nije dijalog. Projektori cijelo vrijeme gledaju u vlastiti odraz, zrcalni odraz koji se sudara i svađa sam sa sobom.

Problem je za većinu, koja se uhvati u mrežu komunikacijskih projektora, što ih ne znaju prepoznati, jer su projektori vješti govornici koji prije faze divljaštva znaju opsežno, lako i slatkorječivo podvaliti ono što je njima na umu. Riječ je naravno o manipulaciji u svojem najiskonskijem obliku koju valja jasno prozreti.

Da bi bili sposobni prepoznati komunikacijskog projektora morate se prije toga naravno suočiti sa sobom i raskrstiti sa projektorom u sebi. Želite li ili ne želite sudjelovati u nečijem igrokazu? Prelomiti u sebi odluku, krenuti projektorovim stopama i potpuno obezvrijediti/obeščastiti komunikaciju? Ili u startu jasno prozreti da je car gol i na tome u komunikaciji inzistirati, pa ukoliko nije uočen nikakav iskorak (što zbog projektorova nerazumijevanja, a što baš zbog razumijevanja i povrijeđenog ega) – ako je potrebno i u potpunosti komunikaciju prekinuti. Jalovom se komunikacijom hrane samo nezrela ega i u tome nema smisla sudjelovati. A u divljačkoj fazi komunikacijskim projektorima ionako nije potreban suigrač, tamo već divljaju sami.

Iskustvo potvrđuje kako je dovoljno prepustiti komunikacijskom projektoru pozornicu, kako bi svoje projekcijske teorije u potpunosti neometan razmahao, i sa strane promatrati dokle je sve to jedna takva osoba sposobna ići. A sposobna je ići jako daleko, preko svih granica civiliziranog ponašanja, odnosno pravilnije bi bilo reći - ispod njih. Doista, u takvim situacijama samo u čuđenju podignem obrvice i nijemo promatram tu živopisnu autodiskreditaciju. Bilo što reći postaje suvišno.

Dokle su ljudi sposobni ići utažujući glad svojih demona, možemo se uvjeriti otvarajući bilo koju stranicu krvave ljudske povijesti.

- 21:15 - Reci da se čuje (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se