MODESTI BLEJZ

< srpanj, 2016  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

da? SLUŠAONICA 1


Hozier - Better Love (From The Legend of Tarzan - Single Version)

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail


Marko Rakar - The Power of Transparency, Croatia-Style

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Hozier - It Will Come Back (live sessions)

1. Otvoreno pismo B(l)ogu
2. Cenzura na Blogu-Što se zapravo događa?
3. Obdukcija divljaštva
4. O projekciji projektora
5. Da, to je spin
6. Yodin poučak
7. egzibicionisti

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?


FILMOVI



Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Trek Beyond (2016)


Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca Luke-Roberts-158x300
Luke Roberts Arthur-Dayne-Bran-o-Vision-393x284
MV5BMjEzMzgzNDEzOV5BMl5BanBnXkFtZTcwNzEyMDMyNA@@
7587346b4044da38183d7fcaf7f066f3
luke_roberts_3160544
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

25.07.2016., ponedjeljak

Baština kamena

Razrušena japnenica, ili budali je more do kolina
Piše Mladen Krnić

"Eto, sve je to, i još puno toga, srušio divljak, ili više njih, rušeći na brdu pokraj Pučišća, prije desetak dana, japnenicu što ju je kao svojevrsni spomenik, sa stotinjak ljudi i uz potporu više udruga koje brinu o baštini, napravio jedan od valjda posljednjih živućih meštara za japnenice – 85-godišnji barba Jozo Martinić."
Geni, geni kameni.

- 23:00 - Reci AAAAA (6) - Isprintaj - #

24.07.2016., nedjelja

Dva nedjeljom

Viktor Ivančić: Umjerene smrti

"Zbog toga je Krešo Beljak, iako veli da ‘poštuje hrvatske institucije i njihove odluke’ – a ove su svojedobno, makar krajnje nevoljko, bile odlučile Glavaša poslati na višegodišnju robiju zbog nalogodavne uloge u likvidaciji desetaka civila nepoželjne nacionalnosti – čvrsto uvjeren da je njegov mogući politički partner ‘heroj Domovinskog rata’ i da mu to ‘nitko ne može osporiti’. Taj kategorični ‘nitko’ je, čini se, retoričko biće koje u sebi sažima presudan nacionalni imperativ, nešto poput utjelovljene jedinice kolektivnog morala: ‘nitko’ je etički standard što su ga ustanovili nitkovi.

A onda se u demokratskome carstvu nitkova vode konstruktivne rasprave i politička natjecanja oko metoda ‘sređivanja države’. Najprije treba ‘ispraviti stvari koje vrijeđaju zdravu logiku’, jer se u ‘sređenoj državi’ ne smije događati ‘da netko s pedeset prometnih prekršaja prođe nekažnjeno i potom za volanom pokosi pješake na pločniku’, ali će biti sasvim normalno, i čak vrlo poželjno, da netko tko je naredio bestijalno mučenje i ubijanje nekoliko desetaka civila bude zastupnik u hrvatskome parlamentu, uvažena javna ličnost, poželjan politički partner, štoviše, da ga se smatra ‘herojem Domovinskog rata’, bez obzira na faktografske izlišnosti što ih u presudama evidentiraju ‘hrvatske institucije’.

To je već zrela faza one heineovske farse koja nastupa nakon tragedije: toleriranje neodgovornih vozača, za razliku od toleriranja ratnih zločinaca, predstavlja ‘anomaliju sustava’. Ne smije ‘sređena država’ iskazivati sličnu mjeru razumijevanja prema divljacima za volanom kao prema cijenjenim i slavom opjevanim ubojicama. Ne može ‘sređenoj državi’ pješak na pločniku biti jednako bagatelan kao civil u garaži koji pod prisilom ispija akumulatorsku kiselinu, jer se time ‘vrijeđa zdrava logika’. A zdrava je logika utvrđena aksiomom: Nitkov ne može Glavašu osporiti da je nacionalni heroj!

Ne pada mi na pamet, nakon ovoliko godina, Krešu Beljaka objeđivati kao političkog izuzetka. Naprotiv, on je jedan od umjerenijih aktera na sceni, tipičan stanovnik hrvatskoga političkog centra koji, nastupajući u ime premoćne većine, artikulira građanski uljuđeno prostaštvo i demonstrira normalnost ekstremizma koji bukti u društvenome središtu. Dionice Branimira Glavaša, križanca između heroja i zločinca, očigledno dobro stoje na oba kraja političkog spektra, s tim da je hrvatski politički spektar – kada su na stvari domovinske svetinje i nepisani državotvorni molitvenik – sasvim karakteristično jednobojan.

Naoružan blaženom ravnodušnošću i moralnom tupošću, hrvatski politički centrist – bio on iz HSS-a ili kakvoga drugog paradnog stada – stoga sasvim lijepo i bez nelagode živi uz svoju usmrđenu toaletnu školjku, to jest uz svoju hrvatsku državu, u čiju je odvodnu rupu u više turnusa sasuta impresivna količina gadosti, da bi onda cijeli taj proces bio prikladno historiziran u onu Šeksovu ginekološku legendu s krvavim rukama u sretnom završetku.

Je li ta država ikada postala išta više od alibija? Je li se ta država ikada pokušala ‘srediti’ tako da ne služi kao izlika za Glavaševe akumulatore? Ili: Što se to, nakon svečanoga ‘poroda’ hrvatske države, značajno promijenilo u trajno tragičnoj egzistenciji prosječnog Hrvata, ne računamo li promjenu njegove sposobnosti moralnog rasuđivanja?

Ništa naročito, glasio bi iskren odgovor. Tresla se brda, rodio se pacov."

Boris Dežulović: Only Fools and Croats

"U onoj čuvenoj sceni iz Mućki, ulični čistač Trigger u kafeu Fatty Thumb hvali se pred Delom, Rodneyom i Boyciejem ordenom i nagradom koju je od gradskog vijeća dobio za štednju budžetskih sredstava. „Punih dvadeset godina metem ulice istom metlom“, objašnjava Trigger, s neskrivenim ponosom pokazujući svoju staru, isluženu metlu, koja i nakon dvadeset godina mete asfalt Peckhama.

„Četrnaest puta u tih dvadeset godina mijenjao sam joj dršku“, hvali se Trigger pred zbunjenim društvom, „a čak sedamnaest puta četku!“

Tako nekako meni izgleda Hrvatska demokratska zajednica nakon dvadeset pet godina, promijenivši za to vrijeme pet predsjednika i deset strateških programa, sedamnaest puta mijenjajući dlaku i četrnaest puta ćud."

"Sad to, jebiga, više nije zajebancija sa šanka Fatty Thumba, već ozbiljno političko pitanje: može li se dakle, smije li se uopće takvom HDZ-u dopustiti mogućnost da sutra opet osvoji vlast? Smije li se, zaista, neuračunljivim članovima HDZ-a dopustiti već i sudjelovanje na parlamentarnim izborima, a kamoli – gluho bilo – da odlučuju o sudbini države?"

"Ni pola muke, naime, da je to marginalna neka pravaška stranka, jedna od onih dvjesto čistih, autohtonih ili kakvih već sve nema tih starčevićanskih udruga građana, političkih lišajeva što se iscrpe već na smišljanju nove i još neiskorištene kombinacije riječi „Hrvatska“, „stranka“ i „pravo“, pa ostatak svog kratkog vijeka tavore među nožnim prstima HDZ-a: kad na općem nacionalnom saboru u liftu Lisinskog devetorica članova takve neke pravaške stranke za predsjednika danas jednoglasno izaberu preživjelog ljutog ustašu s Bleiburga, a već sutra kakvog fićfirića s civilnog služenja vojnog roka, nikakvog to realnog utjecaja na vaše živote nema.

S Hrvatskom demokratskom zajednicom, međutim, stvar je mnogo ozbiljnija. To je i dalje - i danas, dvadeset pet godina kasnije - najveća i pojedinačno najjača hrvatska stranka, partija koja izravno utječe na vaše živote i sudbine, čak i kad je u opoziciji. Više od dvije stotine tisuća članova broji taj politički gigant – samo članovi sa stranačkim iskaznicama da glasaju za HDZ, to je već desetak posto na izborima – i kad ta megastranka za predsjednika danas jednoglasno izabere ljutog državotvornog Hrvatinu, a već sutra fićfirića koji slaže čarape s kravatom, morate se zapitati je li zaista mudro tako neubrojivim ljudima - koji cjelokupnu političku paradigmu mijenjaju češće nego donje rublje – povjeriti sudbinu cijele jedne države."
Filmovito: Hrvatski politički štakoraj - Beyond.

- 11:00 - Reci AAAAA (5) - Isprintaj - #

19.07.2016., utorak

Vlaho pored zdravih očiju

Ante Tomić: Orepić ne bi vidio ustašu ni da Pavelić dođe u Srb okrenuti janje

"“A šta ste vas trojica, neki lovci?” zanimalo bi ministra Orepića.

“Gljivari”, kazao bi mu Ante Pavelić.

I tako bi ministar otišao neobavljena posla, ali teško bismo mu to zamjerili. Jer, znate kako je, gotovo je nemoguće danas skontati da je netko ustaša. Pa i ako sve upućuje na to, ako tip ima ustaške stavove, mrzi Srbe, Židove i Cigane i žudi za Hrvatskom do Drine, i još ima ustašku kapu, i podignutom desnicom pozdravlja ustaškim pozdravom “za dom spremni” i nakon dvije rakije običava zapjevati “Juru i Bobana”, ne dao vam bog da mu rečete da je ustaša. “Šta vi to sebi, gospodine, dopuštate”, lecne se on. U srce ste ga uvrijedili svojom nesmotrenom izjavom. On, naravno, jednako osuđuje sve totalitarne sustave.

Neobičan je to politički fenomen koji nisam uspio skontati, premda sam ga mnogo puta vidio. Redovito me začudi kako netko može pozdravljati ustaškim pozdravom, pjevati ustaške pjesme i nositi crne kape, a ne biti ustaša. I kako se taj zgrane, nevino i čisto, kad mu rečeš da je ustaša, po prilici kao petogodišnja curica kad je upitaš ima li momka u vrtiću.

“Joooj, bako, ti ništa ne razumiješ.”

Da je Ante Pavelić danas živ, vjerojatno ni njega ne bi zvali ustašom. Poglavnik bi se na zagrebačkoj špici potpuno prirodno šalio s nogometnim trenerima, uglednim odvjetnicima, sveučilišnim nastavnicima, novinarima i piscima, i sjedio do gradonačelnika u prvome redu na otvaranju Dubrovačkih ljetnih igara, i pijuckao martini s glumcima nakon premijera, a ako bi ga tkogod nazvao ustašom, Ante Pavelić vjerojatno bi toga tužio kako mu je drskom klevetom izazvao užasne duševne boli."

- 22:00 - Reci AAAAA (2) - Isprintaj - #

M(il)asiranje

Kako je sramota biti obrazovan

Piše: Borna Sor

"Iako je Hrvatska po međunarodnim pravilima računanja vremena ušla u novi milenij istovremeno s ostalim državama planeta Zemlje, ministrica rada Nada Šikić upozorila je svekoliku javnost na jedan rudimentarni problem koji Hrvatsku vraća u prošlo stoljeće. Previše visokoobrazovanih ljudi. I ne, ne radi se o šali. Evo vam citat, da bude jasnije koliki je to problem.

"Mi u ovom trenutku u Hrvatskoj stimuliramo visoko obrazovanje, iako znamo da ono nije nositelj razvoja. Ta količina visokoobrazovanih ljudi ni u Hrvatskoj niti igdje u svijetu nije potrebna."

Tako je gospođa Šikić preuzela na sebe hrabru ulogu da kaže narodu tešku istinu, kad je već ministrica rada, što je u Hrvatskoj slično kao ministar turizma u Sjevernoj Koreji - posve nepostojeći resor.

I zaista, kako je moguće da u 2016. godini Hrvatska, kao članica Europske unije, ima čak sedam posto visokoobrazovanih u cijeloj populaciji, a 18,4 posto u radnoj populaciji? Građani države zaostali u vremenu sa svojom visokoobrazovanošću nisu u stanju prilagoditi se modernim uvjetima života i rada. Pregazilo ih je vrijeme. U modernom svijetu traže se niskokvalificirana jeftina radna snaga, a svi oni koji nisu naučili osnove neobrazovanosti nisu se u stanju zaposliti.

Iako je predrasuda da su visokoobrazovani većinom stariji ljudi iz ruralnih krajeva, analize pokazuju da sve veći broj mladih postaje visokoobrazovano. Psiholozi tvrde da je riječ o zanemarivanju, jer tim roditeljima njihove karijere limara i blagajnice zauzimaju previše vremena te se zapuštena djeca odaju obrazovanju, ne vodeći računa o svojoj budućnosti."

"Kako smo od države gdje polovica stanovništva spas traži u tesaru, a druga polovica u bravaru, postali država s viškom visokoobrazovanih, nikad mi neće biti jasno."
Hoće to i desi se, kad mjerila postave oni koji mozak mjere na kile.

- 11:00 - Reci AAAAA (5) - Isprintaj - #

11.07.2016., ponedjeljak

Postojana kao Taft

Kolinda brutalno odbila zavođenje kanadskog premijera

Mali nije imao šanse. Standardi su standardi, a on ih nije zadovoljio. smijeh

- 11:00 - Reci AAAAA (6) - Isprintaj - #

Nepoželjni Trećić

Ivica Ivanišević: Primjer prostačkoga, primitivnog obračuna s pojedincem i simbolična objava rata njegovoj publici

"Prtenjačino „Jutro na Trećem“ bilo je i ostalo fenomen koji uvelike nadilazi vlastiti medij. On je, makar i nehotice, uspio dokazati koliko su u krivu neprosvijećeni bukači kojima je kultura tupilo i davež koji nikoga ne zanimaju osim, eventualno, šačice sumnjivih osobenjaka. Proizvodeći emisiju, Prtenjača je, onako usput, čuvao obraz i dostojanstvo ne samo umjetnika nego i njihove publike, svjedočeći kako, unatoč neviđenoj civilizacijskoj regresiji u kojoj se ovo društvo davi, ipak postoji živa, vibrantna scena i potreba za njom.

Ukidanjem „Jutra na Trećem“ nije „samo“ smaknuta jedna sjajna emisija nego je poslana i uznemirujuća poruka kako je Prisavlje definitivno postalo barbarskom utvrdom. Odnosno kako je programatska izjava ministra Hasanbegovića, izrečena prošle godine u intervjuu za „Glas Koncila“, do kraja pretočena u praksu..."

"Programska uzdanica preko noći je postala pogromskom žrtvom. Čovjek uistinu treba raspolagati rijetkim talentom da ciljajući u jednu metu rafalno pokosi njih barem četrdeset tisuća.

Jer, otkaz Ivici Prtenjači nije samo primjer prostačkoga, primitivnog obračuna s pojedincem kojega se doživljava kao prijetnju samo stoga što je civiliziran, nego i simbolična objava rata njegovoj publici."
Kulturocid goes on. Nastavlja se fašonacionalistički paradoksalni marš tehničkog ministra kulture i njegovih medijskih doglavnika na kulturu (koja se ne uklapa u njihovu nacionalističku paradigmu). Cilj: za sobom ostaviti spaljenu zemlju. Treći programi televizije i radia, Treća povijest, sad i Jutro na Trećem, sramotan eliminacijski niz se nastavlja... i Atila bi bio ponosan. Hm, kako su Hasanhuni krenuli, trebaju li se zabrinuti i trećerođenci?

- 00:01 - Reci AAAAA (7) - Isprintaj - #

10.07.2016., nedjelja

I bi svjetlo


- 08:00 - Reci AAAAA (4) - Isprintaj - #

07.07.2016., četvrtak

Banditos(i) u lovu na komuniste


Drago Hedl: Žalosni Bandićev ispad o građanima-komunistima i sustavna borba njegove birokracije da ih ušutka

"“Žalosno je da prosvjeduju oni koji su sljedbenici partije koja je četrdeset i pet godina branila rad crkve”. Tu žalosnu rečenicu izgovorio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i uputio je građanima okupljenim oko inicijative Čuvamo naš park, građanima koji žele sačuvati park na Savici, jedini uređeni zeleni prostor u tom dijelu Zagreba. Baš u tom parku, okruženom morem betona, želi se podići crkva i ne samo crkva, već uz nju, na 1600 metara četvornih, i župni dvor s dvije garaže i 30 parkirnih mjesta.

Milan Bandić, naravno, jako dobro zna da je u onih “četrdeset pet godina” koje spominje, svatko tko je htio mogao ići u crkvu, kao što je išao i on sve dok se nije učlanio u Savez komunista i raspelo zamijenio partijskom knjižicom s brojem 2, kako se još ne tako davno hvalio. Ta partijska knjižica omogućila mu je da se zaposli u Ledu, a potom, opet zahvaljujući toj knjižici, 1983. dobije posao stručno-političkog radnika na poslovima općenarodne obrane i društvene samozaštite u Općini Pešćenica.

Građani žele crkvu, ali ne na toj lokaciji

Bandić je dakle od početka osamdesetih, sve do studenoga 2009. kada je izbačen iz SDP-a, gotovo 30 godina, bio ne samo “sljedbenik” već i istaknuti član “partije koja je četrdeset i pet godina branila rad crkve”, partije bez koje nikada ne bi postao ono što jest, ponajmanje gradonačelnik glavnog hrvatskog grada. Ali to mu ne smeta da građane, od kojih većina nema toliko godina života koliko on partijskog staža, optužuje da se protive gradnji crkve, pri tom teško manipulirajući činjenicama.

Građani okupljeni oko inicijative Čuvamo naš park ne protive se izgradnji crkve, naprotiv, svi ističu da je crkva dobrodošla na Savici, ali ne žele da to bude u parku, jedinoj zelenoj oazi tog dijela grada. Predlažu da se crkva izgradi samo nekoliko stotina metara dalje, nadomak urbanih vrtova, u kojima je i ona glasovita Bandićeva parcela na kojoj je uzgajao mahune, koje su ostale neobrane kad su ga onomad pritvorili. No, Crkva i Bandić tu lokaciju ne žele. Oni žele crkvu u parku."
Reci ti njima Mićko, reci svim tim fantomskim komunjarama, ta kakvi parkovi, zelenilo, urbani ekosustavi, human okoliš, ta kakvi bakraći, potrebe duhovnika su ispred potreba tijela (napose ako je ono financij(er)ski i glasački sitno).

- 19:00 - Reci AAAAA (5) - Isprintaj - #

Sistem(at)ski sjebani

Intervjui
Siniša Labrović: Raspudić je režimski novinar, a S. P. Novak režimski intelektualac


"Nema kod nas nikakvih dugoročnih politika, osim ako kulturna politika u našoj državi nema namjeru da se kultura potpuno dotuče. Za vrijeme prošle Vlade došli smo do toga da imamo 0,49 posto izdvajanja za kulturu i od toga je možda 0,49 posto dolazilo do nezavisne kulture. Pa neka se onda u odnosu na to vidi koji to umjetnici izlažu ili su pozivani u inozemstvo i neka se vidi što je država uložila u njihov uspjeh. Koje su to potpore dobili Mladen Stilinović, Sanja Iveković, David Maljković, Andreja Kulunčić, Slaven Tolj i mnogi drugi umjetnici? Nemamo kulturnu politiku kao strateško ponašanje prema kojem bi se onda taktički netko mogao postaviti i odrediti prema unaprijed uspostavljenim kriterijima. Namjerno se, kao i u nekim drugim područjima, ostavlja anarhična i potpuno nedefinirana blatnjava situacija u kulturnom polju, u kojem gacamo i u kojem iza nas ne ostaju nikakvi tragovi. U takvom sistemu sistem je da nema sistema, što me podsjeća na vrijeme rata, kada su ljudi govorili da nije bilo moguće kontrolirati privatizaciju. Namjerno je ostavljen privid nereda kako bi upravo u takvom neredu bez posljedica korist izvlačili oni koji su na vrhu piramide."
Dvadeset i šest godina sistem(at)skog nereda, rasturanja kulture, gospodarstva, zdravstva, da bi se omogućilo sistem(at)sko pljačkanje Hrvatske? Ma kakvi, ma nema govora, no čens, ništa vi ne brinila draga građevine (mi znati -zna se- vi opet ovca glasala za nas, ju nou, staklovala, jes).



- 11:15 - Reci AAAAA (3) - Isprintaj - #

05.07.2016., utorak

Teror predsjedničkih gluposti

Viktor Ivančić: Bombaš samoubojica

"‘Stvarno je spomenula ‘jadnog redara na utakmici’ koji se suočio s razornom snagom petarde?’ veselo upita muž.

‘Jeste’, klimnula je glavom građanka. ‘Rekla je da je to čist slučaj terorizma.’

‘U redu, mila’, slegnuo je ramenima suprug, ‘ali to je zbilja standardni proljev gospođe predsjednice. Na to smo navikli. Čak i da prsne, opet je riječ o tipičnome ishodu vladajuće dijareje. Što je tu zaista novo?’

‘Novo je to što ju je novinarka odmah potom, dakle nakon svega par sekundi, upitala za prirodu njenih odnosa sa Zdravkom Mamićem.’

‘Onim nogometnim mafijašem što mu se sudi za malverzacije? Onim što je gospođi financirao kampanju i organizirao joj rođendansku proslavu?’

‘E tim’, potvrdila je građanka. ‘I gospođa Grabar Kitarović je novinarki izjavila, citiram: Najlakše bi bilo da se povodim javnoj histeriji i da optužim Zdravka Mamića javno kao i svi ostali. Ona to, međutim, ne može, jer, citiram, kao predsjednica se moram držati stava da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno.’

‘Čekaj malo’, usplahirio se suprug, ‘a zašto je onda, ako je ‘svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno’, nogometne navijače kategorično obilježila kao ‘teroriste’, i to zbog nekoliko baklji i petardi bačenih na travnjak?’

‘Pa o tome ti pričam, mili’, poentirala je građanka. ‘I ne samo to, nego ona ‘zamjera nadležnim institucija’, to jest sudstvu, što navijače na kažnjava kao ‘teroriste’, jer je ‘to pravi izraz za njih’ i ‘stvari treba nazivati svojim imenom’, mada im terorizam nije dokazan sudskim putem, niti će to ikada biti, dok se u Mamićevu slučaju, ‘kao predsjednica države’, čvrsto drži devize ‘da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno’.’

‘Kakva ljigava dvoličnost!’ vrtio je glavom muž.

‘A još je gore što te dvostruke aršine nudi u istom paketu’, nadopunila ga je građanka, ‘naime u istome intervjuu televiziji N1. S jedne strane ‘zamjera nadležnim institucijama’ što vode banalne prekršajne postupke protiv ‘terorista’, te tako vrši direktan pritisak na sudove, a s druge je strane, u slučaju svog financijera, uzoran legalist koji uvažava isključivo sudske pravorijeke, i to ‘kao predsjednica države’, te smatra ‘da je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno’. Kada se, pak, radi o navijačima, ne samo da se ‘povodila javnoj histeriji’, već je tu histeriju i započela.’"

Ili kako formulirah u jučerašnjem odgovoru Annabony: "orjunaši" su out, "teroristi" su in. a prvi više nisu niti službeno, jer je Precjednica u svojem zadnjem glumljenom obraćenju (nije lapsus calami) podigla svoju uobičajenu letvicu histerije, lupetanja, laži, muljanja & mamićevanja na visinu "terorizma" (jer nacija faktički trpi jedino teror njene gluposti). sad kad Karamrkog više nema, netko mora preuzeti lov na vještice tj. izmišljene neprijatelje (da odvraća pogled javnosti od svečane joj mafijaške lože, i uglednih krimosa, lopova, fašista, dilera i ratnih zločinaca matične im stranke), a Kokošolinda je uvijek bila pretenciozna NATOborna štreberica.

- 13:00 - Reci AAAAA (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se