MODESTI BLEJZ

< kolovoz, 2016  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

da? SLUŠAONICA 1


Warpaint - Love Is To Die

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail


Marko Rakar - The Power of Transparency, Croatia-Style

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Hozier - Better Love (From The Legend of Tarzan - Single Version)

1. Otvoreno pismo B(l)ogu
2. Cenzura na Blogu-Što se zapravo događa?
3. Obdukcija divljaštva
4. O projekciji projektora
5. Da, to je spin
6. Yodin poučak
7. Egzibicionisti

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?


FILMOVI




Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Rogue One: A Star Wars


Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca Luke-Roberts-158x300
Luke Roberts Arthur-Dayne-Bran-o-Vision-393x284
MV5BMjEzMzgzNDEzOV5BMl5BanBnXkFtZTcwNzEyMDMyNA@@
7587346b4044da38183d7fcaf7f066f3
luke_roberts_3160544
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

24.08.2016., srijeda

Crtica

Sezona na vrhuncu, obala puna turista, jahtaša i ekstremnih gliseraša, mravinjak, olujna bura, u neposrednoj blizini upravo borba s požarima, snažan udar vjetra bacio starijeg muškarca, rezultat - slomljena noga. U županijskom bolničkom centru, usred radnog dana, snimak potvrđuje prijelom, na kirurgiji - nema kirurga. Bio jedan jutros, sad ga nema, gdje je, nema ga, nema kirurga, pacijent upućen na Hitnu, dobija privremenu longetu i uputu - "Gopodine, dođite sutra kad bude kirurga". Danas bilo pa nestalo?



(I tako se slomjeni Šime nezakrpan vratija kući, a za onog drugog ne smiš ni pitat.)

- 22:00 - Reci AAAAA (2) - Isprintaj - #

Uši širom zatvorene

Fanovi iz Izraela tuže Siju zbog "čudnog nastupa"

"Fanovi koji su došli na koncert Sije u Tel Avivu u Jarkon Parku podigli su tužbu protiv pjevačice i traže dva milijuna dolara.
Tuže je zbog činjenice što je tijekom nastupa bila u pozadini pozornice, prekrivenoga lica, pa je cijeli nastup izgledao čudno."
Fenomenološki mi prilično zanimljiva vjestica. Jer zašto? Naizgled ni po čemu posebna, nekolicina fanova nezadovoljnih koncertom traže ni više ni manje nego dva milijuna dolara za valjda pretrpljene duševne boli zbog neispunjavanja njihovih koncertnih očekivanja (očito se ne bi zadovoljili povratom karte? pohvalne li skromnosti). No zašto uopće nezadovoljnih koncertom? Možda zbog lošeg razglasa ili nekvalitetne izvedbe izvođačice, kreštanja nekakvog bez imalo sluha i osjećaja za ritam? E to je već ono zanimljivo. Zamjerke na, ponovimo, koncert (!) uopće ne idu na račun auditivnog dijela, već onog vizualnog. Nisu je najjasnije vidjeli dok pjeva.

Jakih li fanova (koji slušaju očima)!

Ovdje podcrtajmo da je navedena pjevačica (štoviše, kantautorica). Dakle nije manekenka, plesačica ili misica, odnosno, ne bavi se nekim od zanimanja u kojima se neizbježno "radi" izgledom ili u kojima je potrebno gošćenje mušterija vizualom.
Povrh toga, Sia je u svijetu poznata kao izvođačica koja u javnost istupa osmišljeno "čudački" a zapravo perfomistički (u intervjuima, spotovima i nastupima nosi karakterističnu androginu periku po kojoj je, sad već i suprotno svojoj početnoj intenciji, postala prepoznatljiva u nametnutoj si neprepoznatljivosti / anonimnosti te se redovito pojavljuje potpuno skrivena lica i/ili leđima okrenuta od publike, drugim riječima: izbor djelomične anonime, naizgledna čudnost i bizarnost njen su umjetnički izričaj).

Što onda uopće reći za dvomilijunske zamjerke na račun "čudnosti" od strane navodnih obožavatelja općepoznatog čudaka? Pa da eventualno mogu proći kao obožavatelji i poznavaoci njenih milijuna, jer djela sigurno nisu.

Ukratko, žena s perikom nastupa s porukom.

Koja bi to poruka bila? Možda "Svijete, gledaj kako imam dobru guzicu"? Ili ipak "Poslušajte što imam reći, a ne kako izgledam"? "Dajem djelo, ne i lik"? "Obezličujem se s (nekim) razlogom"? "Leave me alone"?

Kratka vjestica, staro naravoučenije. Uzalud je govoriti gluvima, kad cajkaši svijeta znaju slušati samo guzice i sise. Kvalitetna publika, publika kvalitetnog sluha (i ne samo za glazbu) u pravilu je rijetka.

- 00:30 - Reci AAAAA (0) - Isprintaj - #

23.08.2016., utorak

Ples zazivanja kiše

Boris Dežulović: Fratrogasci

"Znanstveno je zapravo potpuno neobjašnjivo kako su Hrvati opstali cijelih hiljadu i pol godina. To je bilo prvo što sam pomislio pročitavši slabo vjerojatnu vijest iz Zagreba: tajnik tamošnje Vatrogasne zajednice Damir Vlahović svim je dobrovoljnim vatrogasnim društvima u gradu poslao cirkularni dopis, s izričitom zapovijedi da se 11. rujna svi do posljednjega imaju pojaviti na zavjetnom hodočašću u Mariji Bistrici, jer u protivnom neće dobiti novac iz gradskog budžeta."

"Smiješno je, primjerice, kad Željka Markić zatraži izbacivanje Slavenke Drakulić i Marguerite Duras iz školske lektire, a katolički vigilanti ispred hrvatskih crkava dijele brošure o opasnostima Minionsa i tinejdžerskih vampirskih serija: to je smiješno. Smiješno je kad nacionalna televizija u središnji Dnevnik pozove astrologinju da objavi kako predsjednika HDZ-a čuva Dragi Bog. Smiješno je, jebiga, kad načelnik tržišne inspekcije Ministarstva gospodarstva traži povišicu na ime stručne spreme, jer je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu upravo doktorirao s temom „Utjecaj religioznosti na prometnu kulturu Varaždinske županije“. Smiješno je i kad kardinal Josip Bozanić i biskup Vlado Košić nastupe kao visoki pokrovitelji Prvog hrvatskog kongresa forenzičke ginekologije. To je, da ga jebeš, smiješno.

Još uvijek se računa u smiješno čak i kad Grad Zagreb, dakle prirezni obveznici, daju deset tisuća eura za vatrogasnu ekskurziju u Mariju Bistricu. Sve do tada je, rekoh, barem malo smiješno.

Nimalo, međutim, nije smiješno kad se zagrebačkim vatrogascima zbog izbjegavanja obrednog hodočašća u Mariji Bistrici ukidaju financijska sredstva. Ničega smiješnog nema kad je kriterij za raspodjelu javnog novca – ponavljam: ne crkvenog, ne privatnog, već javnog, dakle vašeg novca – za aktivnosti vatrogasnih društava – ponavljam: ne crkvenih, ne folklornih, već vatrogasnih, dakle spasilačkih društava! – potvrda o sudjelovanju na hodočašću jednom drvenom vjerskom totemu. Ponavljam: ne na vatrogasnoj vježbi, ne na kakvom vatrogasnom natjecanju, već na hodočašću vjerskom totemu!

Ničega smiješnog više nema kad tajnik zagrebačke Vatrogasne zajednice za društva i članove koji ne žele na hodočašće mrtav ozbiljan kaže kako ionako „ne rade ništa“. Pa sve i da ona drvena figura u bistričkoj crkvi zaista ispunjava želje, ne bi Hrvati u ovo doba godine imali mnogo želja povrh one da im vatrogasci ne rade ništa!

Nije to stoga sarkazam, već znanstvena znatiželja: kako je propalo veličanstveno Ptolemejsko Kraljevstvo, koje je izmislilo pneumatsku vatrogasnu pumpu, a još uvijek, dvije i pol tisuće godina kasnije, opstaje narod kojemu se vatrogasci za takvu jednu pumpu doslovno moraju moliti drvenom totemu?"
Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici preostaju samo plesni tečajevi, jer za sve te vlahoviće i bandiće, uvlakače i oltarolisce - vatrogasci i Indijanci ovdje dođu isti kurac.



- 15:30 - Reci AAAAA (6) - Isprintaj - #

22.08.2016., ponedjeljak

Još jednom

Prvotni i drugotna
Piše: Radoslav Dejanović


"Ispalio je tako, dal' ne razmišljajući, dal' s namjerom, dr. Ivica Raguž, inače profesor fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, jedan skandalozan tekst u Glasu Koncila (...) U njemu taj profesor fundamentalne teologije demonstrira medijevalistički pristup teologiji kroz interpretaciju uloge žene u društvu kakve se i sama (inače spora i konzervativna) crkva odrekla.

Tekst za kojeg je sam Raguž izjavio kako će izazvati podsmjeh kod onih "koji su se udaljili od kršćanske vjere" (čime dr. Raguž implicira svoju interpretaciju uloge žene kao jedinu ispravnu, teološki utemeljenu i gotovo pa dogmu) ne izaziva podsmjeh – on izaziva čistu sablazan, kao i njegov nastavni on-line post u kojem on pokušava opravdati svoje riječi, ali se uspjeva samo još dublje zakopati.

U svojoj tiradi na račun neposlušnih i drskih žena koje bi htjele razmišljati svojom glavom umjesto da prihvate razmišljati tuđom glavom (muškarčevom, bio to otac, brat, muž ili župnik) dr. Raguž ekspresno je pogazio desetljeća silnog napora zapadnog svijeta da prihvati činjenicu o ravnopravnosti spolova; u njegovoj glavi sve počinje i završava Marijinom poslušnošću koja je u kontrastu sa modernim ženama koje su, jelte, neposlušne i zato nisu kao Marija, iako bi trebale biti kao Marija."

"Ovakvo selektivno određivanje uloge tri važne žene iz Biblije upućuje me na zaključak kako je Dr. Raguž namjerno (ili iz neznanja(**), ako je to moguće u slučaju profesora fundamentalne teologije) stavlja tri žene u kontekst modernih događanja i modernog društva, pri čemu iskrivljuje biblijska tumačenja kako bi ih prilagodio svojim prije svega političkim ciljevima, na što upućuje spominjanje "aktivističke Marte": ne žulja Raguža Marta, žuljaju ga aktivistice: buntovnice koje ne uspjeva uklopiti u mirno i poslušno stado, žene koje kvare njegovu idealnu sliku svijeta.

Čisto politikantstvo, pokušaj da se ženama objasni njihova uloga u modernom društvu kroz iskrivljeno tumačenje ženskih likova iz Biblije. I uistinu skandalozno korištenje Marija i Marte u dnevnopolitičke svrhe – od strane ni više ni manje već jednog svećenika."



"S druge strane spektra, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, u koju su bile uprte oči puka nakon izlaska skandalozne izjave dr. Raguža, reagira razočaravajuće jednostavnom, birokratskom konstatacijom..."

"Tako Pravobraniteljica u maniru Poncija Pilata pere ruke od cijelog slučaja, prepuštajući ga vrijednosnom sudu vjerske zajednice: "Međutim, vrijednosni sud o kojem se radi podložan je ocjeni javnosti, a posebice članova/ica navedene vjerske zajednice.""



"Razumljivo i ljudski je da u trenucima velike političke nestabilnosti nitko u državnoj upravi ne talasa, pa tako ni ona; no, spašavajući svoju poziciju Pravobraniteljica je pozicije svih ostalih žena (time i same sebe, jednom kad joj istekne mandat) izložila udaru vjerskog fundamentalizma, legitimirajući izuzeće vjerskih zajednica od odgovornosti prema civilizacijskim stečevinama društva i pretvorivši ih u male paralelne para-države, gdje vjerski zakoni imaju prednost nad Ustavom RH.

A to ne može poći dobro.

Zamislimo situaciju u kojoj Pravobraniteljici dolazi žena da se potuži na muževljevo psihičko maltretiranje:

"On vam meni ne da niti riječi reći u kući, ja moram po cijele dane biti tiho dok me on uporno zove 'silo nečista' "...

"Vi ste, gospođo, katoličke vjeroispovjesti?"

"Jesmo, muž i ja."

"Onda vam nažalost ne mogu pomoći. U vašem braku vi ste drugotni, a vaš suprug je prvotan. Moj ured nema nadležnost nad vašim brakom koji je crkveno sklopljen."

"Ali... zar ću ja to ponižavanje trpjeti do kraja života?"

"Ah, što ćete, takvi su vjerski običaji... ali ne bojte se, samo budite strpljivi i brzo će vam proći život."

Ili, ulazi tako u ured Pravobraniteljice žena u maskirnoj burci, okruglasta i samo se vidi sitni prorez za oči... djelatnici ureda naglavce iskaču kroz prozore iščekujući neminovnu detonaciju, a žena započinje svoju žalopojku:

"Pomagaj, sestro, otkako je onaj moj Zlatko prešao na vehabizam ne da se u kući živjeti! Prije je još nekako bio normalan, ali sad je katastrofa! Zakrabuljio me, digao zid oko kuće, jedva sam uspjela naći vremena da se iskradem dok spava, inače me iz kuće ne pušta! Pomagaj, sestro, crče od vrućine ispod ove burke!!!"

"Gospođo Hanuma, znate, to su pitanja vjerske naravi i mi tu ne možemo biti nadležni. Ovaj ured bavi se ljudskim pravima, a ne vjerskim običajima. Nažalost, baš vam nikako ne mogu pomoći, zakon je tu jasan. Možda biste trebali porazgovarati s hodžom, pa da on porazgovara s vašim Zlatkom oko problema koji vas muče. Ja sam sigurna da će vam hodža izaći u susret, a vjerujem i kako će i vaš muž pristati da vas obuče u burku od nekog drugog materijala, a ne od šatorskog krila..."

Dozvoliti vjerskim zajednicama da svoje običaje nameću iznad civilizacijskih dosega može rezultirati najrazličitijim scenarijima:

"Zaposlena sam u tvrtci čiji je vlasnik član Crkve Margaret Thatcher neoliberalista posljednjih dana, nedavno sam ostala trudna i čim je za to čuo, gazda mi je uručio otkaz. Što da radim?"

"Ta vjerska zajednica ima, priznat ću, malo neobične običaje, ali oni su takvi kakvi jesu i ja vam tu ne mogu pomoći. Kod njih je normalno da osoba privremeno smanjene radne sposobnosti izgubi radno mjesto, pa makar samo bila prehlađena. Ne mogu vam pomoći, ali primjećujem kako je pohvalno što jedna crkva u svom nazivu ima ime ženske osobe."

Šalu nastranu, toleriranje vjerskih običaja samo zato što su vjerski običaji može biti opasno: primjerice, što ćemo sa ružnim, štetnim i ponižavajućim običajem ženskog obrezivanja? Taj barbarski akt koji nema niti mrvicu uporišta u medicini (za razliku od ženskog, muško se obrezivanje može "opravdati" i medicinskim razlozima) niti ima ikakvu svrhu osim poniženja žene i sprječavanja njenog užitka (čitaj: ispoljavanja urođene bludne naravi drugotne koja time u grijeh navodi čistog i moralno superiornog prvotnog). No, taj je akt vjerske naravi. Trebamo li ga odobriti ili barem prešutno tolerirati samo zato što uistinu postoje vjerske zajednice kojima je taj čin jedan od važnijih vjerskih običaja?

Valja nam, naime, biti dosljednima: ili ćemo prihvatiti da su svi vjerski običaji iznad hrvatskih zakona i Ustava RH, ili ćemo tu priču ipak držati pod kontrolom i ne dozvoliti kršenja ljudskih prava samo zato što je netko negdje interpretirao nešto."



"Razmislimo dobro kakvu budućnost zaista želimo: je li to budućnost u kojoj su ljudska prava iznad običaja vjerskih zajednica koji nisu u skladu s ljudskim pravima, ili su običaji vjerskih zajednica iznad zakona i Ustava RH?

Nismo u prilici dugo o tome razmišljati: tajnik Vatrogasne zajednice grada Zagreba Damir Vlahović poručio je dobrovoljnim vatrogasnim društvima da, ukoliko ne budu prisutni na vatrogasnom hodočašću u Mariji Bistrici, neće dobiti financijsku potporu.

Pročitajte to pažljivo: ako vatrogasci ne odu na hodočašće, milom ili silom, bit će im uskraćena financijska potpora. Ovo nije News Bar, ovo nije Monty Python, ovo je Hrvatska ovdje i sad; dapače, ovo se dogodilo u najurbanijem dijelu Hrvatske.

Ako se vatrogasci ne pojave i ako im se uskrati financijska potpora za kaznu što nisu pokazali dovoljno vjere i ljubavi prema Mariji, tko će gasiti požar kad bukne? Sveti Florijan?

Ili će opožareni kvart grada biti opravdana Božja kazna za sve one neznabošce koji su tamo stanovali?

Strašno ćemo pogriješiti budemo li mislili kako se nama primitivni vjerski fanatizam ne može dogoditi. Naprotiv, on nam se upravo događa, samo se još nije razmahao. Država koja mu se uklanja umjesto da ga drži pod kontrolom sama sebi kopa rupu iz koje će se jako teško izvući sama.

Najveću cijenu tog eksperimenta platit ćemo mi građani, a daleko najviše oni najranjiviji među nama."
"Razmislimo dobro kakvu budućnost zaista želimo: je li to budućnost u kojoj su ljudska prava iznad običaja vjerskih zajednica koji nisu u skladu s ljudskim pravima, ili su običaji vjerskih zajednica iznad zakona i Ustava RH?"

Da, još jednom, po ne znam koji put u ovoj zemlji, to je Pitanje. Općenito dobrodošao tekst, no uz nekoliko potrebnih napomena u detaljima. Gdje autor pokazuje kurtoazno uvažavanje institucijama i njihovim dogmama, ja (im) ga uskraćujem: Ako se zaista, osim fasadno, "(inače spora i konzervativna) crkva odrekla" medijevalističkog pristupa teologiji "kroz interpretaciju uloge žene u društvu" - ne znači da se odrekla i onog predmedijevalističkog, jednako mizoginog, abrahamovskog pristupa. Da bi Crkva kao temeljno mizogina institucija postala iole civilizirana i uljuđena morala bi, kao prvo, startati odricanjem upravo od svojih temeljnih dogmi (a što je za takvu instituciju neprihvatljiv čin autodestrukcije); Biblijske priče su upravo to - priče iz Biblije, ništa manje niti više od toga. Jest činjenica da su te nadrealne priče, njihovi likovi i događaji, sakupljene i navode se u knjizi zvanoj Biblija, ali su vjerodostojne u jednakoj mjeri kao Mala sirena, Trnoružica, Regoč i druge bajke Andersena, braće Grimm ili Brlić-Mažuranić; Valja razlučivati, jedno je razumjeti realan strah od (okružja) primitivaca kao ljudsku kategoriju, ali je nešto posve drugo imati razumijevanja za oportunizam. U kukavičkom i oportunom netalasanju nema ništa opravdavajuće, pogotovo "u trenucima velike političke nestabilnosti" kad je glas razuma u očuvanju ustavnih prava građana obaveza svakog razumnog a kamoli onoga tko je za to plaćeni državni dužnosnik.

- 19:00 - Reci AAAAA (0) - Isprintaj - #

16.08.2016., utorak

Poslušna

Simona u obrani morala: ‘Ne samo što je ponižavajuće za ženu da hoda polugola nego je i grijeh'

Iz kandži pimpa (makroa, svodnika) i dilera narkotika u kandže pimpova (makroa, svodnika) i dilera ćudoređa/morala.

- 23:00 - Reci AAAAA (2) - Isprintaj - #

14.08.2016., nedjelja

Za domaći

Fractured Lands: How the Arab World Came Apart

Ispucala zemlja: Kako se raspao arapski svijet
"New York Magazine objavio je veliki temat o krizi koja je raskomadala arapski svijet od početka invazije na Irak 2003. do rasta ISIS-a i globalne izbjegličke krize (kaže urednik da im je to najveći tekst koji su objavili u cijeloj povijesti lista). Geografija ove katastrofe je široka, uzroci su mnogi, a NY Magazine opisuje kako je do toga došlo, iz perspektive Egipta, Libije, Sirije, Iraka i Kurdistana. Uz tekst ide 10 portfolija fotografija te VR prikaz bitke za Faluđu."
Uzeti si vremena, pet je velikih cjelina, ako ne odjednom, rasporediti, pa pomalo...

p.s. nadopuna (15.8.2016., ponedjeljak):


ANOHNI - Drone Bomb Me

- 22:30 - Reci AAAAA (3) - Isprintaj - #

13.08.2016., subota

Višeboj


Volio je gledati muške gimnastičare kao mama Amélie Poulain umjetničke klizače. I uživao je pratiti sva ta većinom sitna ali utegnuta i čvrsto oblikovana gipka tijela u vrhunskoj sportskoj formi kako naizgled s lakoćom izvode nevjerojatne bravure.

Gimnastički prijenosi vizualno su ga opuštali i najviše ih je volio konzumirati sam.

Volio je i ocrtavanje snažnih mišića ispod zategnutih gimnastičarskih trikoa, njihove papučice, bijele bandaže, debele meke strunjače, tragove bijele krede na parteru kojima se praše i gimnastičari i sprave zbog trenja i isušivanja znoja. Volio je i rituale, ceremonijalne pozdrave, rotaciju i predviđeno kretanje sportaša po prozračnoj i svijetloj dvorani. Sve mu je u tom fantastičnom i teškom sportu djelovalo kao švicarski sat, gotovo aristokratski, vrhunski, uredno, bijelo, sterilno i čisto, uređeno kao apoteka.

Ali se ovaj put nije mogao opustiti do kraja.

Nešto mu je kvarilo koncentraciju na flikove, premete i uzastopna dijagonalna salta na parteru. Inače je obožavao sve te zahtjevne Erobe, Tong Eie, Fedorčenke, Gogoladzee, Liukine, Tsukahare, Li Yujiue, Lou Yune, Thomase, Wu Guoniane, Korobčinske, Hypolitoe i Ri Jong Songe, ali sad kao da ih nije mogao pratiti i bio je više no zbunjen. Borio se sa sobom.

Čak mu je i preskok (koji mu je inače izazivao lakše napadaje tjeskobe zbog prevelike brzine, nekontrolirane rotacije i opasnog doskoka, odnosno, previše varijabli koje bi mogle dovesti do tragedije) bio stresniji nego inače.

Pokušao je sebe uvjeriti da to nije zbog toga, ali na koncu je sam sebi morao priznati da je ono što ga toliko dekoncentrira ipak to.

Bilo je to u biti nešto potpuno nebitno i sitno.

Glupost zapravo.

Nevažan jedan estetski detalj, nevezan uz samu disciplinu, ali detalj koji je uporno ometao njegov užitak.

Bila su to, naime, neobrijana pazuha.

Točnije, za njegov ukus, jezivo neuredni crni busenovi pod pazusima azijskih natjecatelja. Zbog njih se nije mogao fokusirati na njihovu sportsku izvedbu i vještinu.

Još ga je više estetski izbezumljivala dijametralna suprotnost između sjajnih kremom namazanih lica te uredno počupanih obrvica i zapuštanog pazušnog raslinja natjecatelja s Dalekog istoka. Ali kako je to moguće u vremenu svijeta kao malog sela? Pitao se nije li to neka kulturološka stvar?

Doduše, malo se opustio na konju s hvataljkama (pokušavajući odvratiti pogled od početnog i završnog pazušnog pozdrava sucima) koji je više zahtijevao rad nogu. Iako zeznutim i fizički zahtjevnim, nije ga držao pretjerano atraktivnim, ali bi se kao svaki pravi muškarac ipak lecnuo na svaku nespretniju raznošku.

Na razboju je (njegov otac ih zove ručama) išlo malo teže zbog stoja naglavačke pa se znojio skupa s natjecateljima, ali opet ni to nije bilo toliko strašno, pazusi još uvijek nisu bili u prvom planu.

No na karikama su ga pazušne džungle japanskih i kineskih reprezentativaca naprosto bole u oči. Toliko da je cijelo vrijeme imao opsesivnu potrebu da ih kroz ekran osobno nasapuna, pobrije i ponovo uspostavi poremećenu mu estetsku harmoniju i ravnotežu.

Nakon nekog je vremena primijetio da više ni ne primjećuje figure već samo dlakava pazuha. Pogled na one nabrekle vratove i vene u uspravnom križu nije mu ni do tada bio najdraži prizor, ali sada se hipnotički lijepio na divlje pazušne jame. Svako malo bi se nesvjesno mašio za vlastita pazuha uz neugodan osjećaj da i njemu pod rukama probijaju neuredne i oštre dlačice stvarajući mikroklimatske uvjete za kojekakve nametnike.

Do preče više nije registrirao ni natjecatelje, već samo izmjenu pazuha, obrijanih, neobrijanih, obrijanih, neobrijanih, a to mu je do tada bila najljepša, najspektakularnija i najomiljenija disciplina! No njegov je vid sada samo čekao bljesak neukroćenog crnila. Kao opčinut ga je tražio između vratolomnih elemenata. Samo je makinalno brojao sve te dvostruke i trostruke Tkačeve, Kovače, Colmane, Jegere umetnute između para spektakularno neobrijanih stršećih šumica...

Kad na koncu nije upamtio ni ime pobjednika (osim što nije mogao ne primijetiti da je ovaj ponosni vlasnik posebno obraslih pazuha), ozbiljno se uplašio. Užasnuto je pomislio da je nekako ne znajući postao pazušni rasist i jedno od onih groznih ljudskih bića koja blate sportaše zbog izgleda (iako mu je body-shaming bio skroz-naskroz mrzak). Ali se onda sjetio da on zapravo ne omalovažava sportaše niti njihovu vještinu, dapače, klanja im se, ali su mu njihova dlakava pazuha otela svu pažnju. Ali zašto su mu dlakavi pazusi bili toliko hipnotični i odbojni u isti mah?

Na koncu je zaključio da će najbolje biti da upita Viktoriju što ona misli o tome, ona mu je uvijek znala razumno i strpljivo objasniti stvari koje njemu nisu bile sasvim jasne.

- 17:30 - Reci AAAAA (6) - Isprintaj - #

10.08.2016., srijeda

MUP i boca ruma

Boris Dežulović: Četnički vojvoda Džek Sparou

"Hrvatska je, kako znamo, zemlja nepojamnih čuda, pa ipak bi to bila senzacionalna vijest, čak i da tu završava: ustaške zastave i simboli ovoga su 5. kolovoza više nego ikad ranije preplavili Hrvatsku - središnja proslava Dana domovinske zahvalnosti u Kninu izrodila se u seoski ustaški dernek, pijani primati su dizali desnice i palili srpsku zastavu, Thompson je urlao „Za dom spremni!“, a pripadnici Devete bojne HOS-a Rafael vitez Boban posve neometano, pače pod zaštitom pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova, marširali gradom pjevajući ustaške pjesme i mašući crnim zastavama HOS-a s „nepoćudnim simbolima zločinačke paravojske“ – pa je vijest da je usred te „pijane kolovoške noći“ hrvatska policija na otoku Viru uklonila jednu takvu „nepoćudnu“ zastavu, te podigla optužni prijedlog protiv vlasnika, bila senzacionalna i prije nego smo je pročitali do kraja."

"A do kraja vijesti s Vira ispostavilo se kako one prekrižene mrtvačke kosti na zastavi i nisu baš kosti, već više nekako mačevi, i kako ni crna četnička zastava zapravo nije baš toliko četnička, koliko nekako, kako bih to rekao – gusarska."

"Četvrt stoljeća gradili su tako Hrvati svoju Domovinu, i na kraju sagradili državu koja na pijanim dernecima slavi najbjednije negatore vlastite nezavisnosti, istovremeno proganjajući djecu s plastičnim mačevima i gusarskim zastavama. Državne neprijatelje taman po svojoj mjeri."
Ja sam pak bila uvjerena da je netko ljubitelj kapetana Flinta i Crnih jedara. Svejedno, Pirati s Kariba ili neki drugi film, hrvatska policija jednako ne bi skapirala pored zdravih očiju. Prezaokupljeni su eskivažom od ustašije, po uzoru na šefa.

- 00:01 - Reci AAAAA (1) - Isprintaj - #

08.08.2016., ponedjeljak

Sedla(rira)nje Hrvata

Markovina: Orepić posve jasne stvari i činjenice uporno proglašava kontroverznima

"Vlaho Orepić posve jasne stvari i činjenice uporno proglašava kontroverznima da bi opravdao njegovo osobno postupanje, kao i postupanje policije. Ministar je, naime, izjavio kako zakon ne pozicionira jasno je li pozdrav ‘Za dom spremni’ kazneno djelo, naglasivši kako odgovor na to pitanje trebaju dati povjesničari koji se trebaju jasno odrediti prema pozdravu, kao i pravosuđe, dok će policija postupati u skladu sa zakonom."

"Zanemarimo li ovdje očiti populistički moment, vidljiv u pozivanju na struku i narod s jedne strane, te u izbjegavanju zauzimanja jasnog stava s druge strane, suočit ćemo se s pitanjem u kojoj je to zemlji živio ministar Orepić i kroz koji je to obrazovni sustav prošao ukoliko mu ove stvari zaista nisu jasne?

Krenemo li od posljednjeg slučaja i njegove navodne kontroverznosti, očito je da se neumorno ponavljana laž počela uzimati ozbiljno u dobrom dijelu javnosti, što sad već poprima zabrinjavajuće razmjere.

Samo zahvaljujući tome potrebno je svaki put iznova ponavljati da je ‘Za dom spremni’ pozdrav koji se isključivo koristio za vrijeme NDH te unutar ustaškog pokreta prije osnutka te države. Sve ostale tvrdnje, uključujući onu najpopularniju o libretu iz opere ‘Nikola Šubić Zrinjski’, naprosto nisu točne i nije potrebno uložiti nikakav veliki trud da se to provjeri.

No, puno veći problem od ovoga odnosi se na hinjenu naivnost kojom se koriste jednako Orepić, kao i svi drugi koji pokušavaju sakriti očito. Naime, čak i kad bi teza o tome da je to nekakav stari hrvatski pozdrav bila točna, kao što nije, svakome je u ovoj zemlji jasno da se taj pozdrav u današnje vrijeme koristi isključivo kao identificiranje s Pavelićevom državom i ideologijom i ni zbog čega drugoga."

"To što je Orepić prije pravilo, nego iznimka, ne zvuči pretjerano ohrabrujuće, ali svakako svjedoči o potpuno krivoj percepciji uloge ministara i državnih institucija."
Najotrovnijim se uvijek i nanovo pokazuje upravo spoj gluposti i neznanja. A uz Orepića koji muti vodu, ovu najvulgarniju novohrvatsku (desničarsko-filoustaško-nacionalističku) fabrikaciju o "starom hrvatskom pozdravu" zadnjih je dana javnost mogla, nažalost, osim od zadriglih ustašoida po opskurnim portalima, direktno i indirektno čuti i od Grmoje dok je relativizirao fašističku terminologiju na sramotu vlastite struke, od notornog proskriptora i šovena Pauletića koji uobičajeno lupeta kretenarije te od nemuštog Petrova izgubljenog u prostoru i vremenu koji (barem) osuđuje, ali je kao prototip neinformiranog i/ili hinjenog naivca (budale) već popio i usvojio krajnje debilan a toksičan filoustaški falsifikat / čistu laž da je "taj usklik od davnina". Kaj god! Kakve davnine, kakvi bakraći.

Najobičnija sklepotina nacionalističkog mitomanstva koje bi sedlarovski apologiralo zločin(c)e beskrupulozno izmišljajući i falsificirajući (naslovnice Vjesnika i/ili bilo koje druge povijesne izvore).

- 09:00 - Reci AAAAA (7) - Isprintaj - #

06.08.2016., subota

Igre

Sori ustašijo, trudili ste se iz petnih žila, ali dernek u Riu je bio bolji (parafrazirajući baruna de Coubertina: viši, jači i nadasve inteligentniji).

- 12:00 - Reci AAAAA (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se