MODESTI BLEJZ

< kolovoz, 2016  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

da? SLUŠAONICA 1


Warpaint - Love Is To Die

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail


Marko Rakar - The Power of Transparency, Croatia-Style

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Hozier - Better Love (From The Legend of Tarzan - Single Version)

1. Otvoreno pismo B(l)ogu
2. Cenzura na Blogu-Što se zapravo događa?
3. Obdukcija divljaštva
4. O projekciji projektora
5. Da, to je spin
6. Yodin poučak
7. Egzibicionisti

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?


FILMOVI




Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Rogue One: A Star Wars


Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca Luke-Roberts-158x300
Luke Roberts Arthur-Dayne-Bran-o-Vision-393x284
MV5BMjEzMzgzNDEzOV5BMl5BanBnXkFtZTcwNzEyMDMyNA@@
7587346b4044da38183d7fcaf7f066f3
luke_roberts_3160544
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

29.08.2016., ponedjeljak

Brižno vrtlarstvo

"Besmisleno je očekivati naklonost od onih koje prezirete i koji vas preziru. Ne mogu vas svi voljeti, već naprotiv, ima neprijateljstava koje treba njegovati, brižljivo plijeviti i zalijevati. Držite li do svoga poštenja i dostojanstva, neke ćete mržnje i netrpeljivosti čuvati kao zjenicu oka. "

Ante Tomić
Exactly (uprav` to)! thumbup Pogotovo u sredinama u kojima buja šovenstvo, primitivizam, divljaštvo.

- 12:00 - Reci AAAAA (1) - Isprintaj - #

27.08.2016., subota

femme et homme


U nekom nesnosno sladunjavom, ljigavom i nadasve tupavom (očigledno naručenom) članku iz trač rubrika na kojeg sam naletila, autor ili autorica (navedeni samo inicijali) nabraja ovako:
"Iza... su dva braka. S... oženio se... godine, a u braku su bili pet godina. S drugom suprugom... bio je u braku osam godina, a zatim se zaljubio u slikaricu... zbog koje je ostavio... bili su u vezi tri i pol godine. Za njihov se razlaz doznalo tek kad je... napisao poduži status na svom profilu... Sada je pak sreću pronašao s... kojoj je napisao i pjesmu ...nekoliko mjeseci nakon što se zaljubio u fatalnu... a koja će mu u subotu... službeno postati suprugom."
Bojom istaknuta riječ je moja intervencija. Fatalna u kojem smislu, što je točno autor/ica htjeo/la reći i zna li autor/ica uopće značenje riječi fatalan?

Naime, mene bi nakon svega u članku navedenog zanimalo po kojem je kriteriju autor/ica članka uopće odabrao/la atribut fatalnosti i zaključio/la da ga je zaslužila ona (čitaj: buduća supruga No.3)?

- 00:01 - Reci AAAAA (3) - Isprintaj - #

26.08.2016., petak

Kap u moru

Vedrana Rudan: Mržnja

"Milanović, službeno najveći ljevičar u Hrvata, sastao se sa grupom desničara da bi im objasnio kako u Hrvatskoj ima i Hasanbegović veći od Hasanbegovića.

Zaista mi nije jasno kako se na našoj političkoj sceni u jeku kampanje mogao ukazati ovakav glupan. Da mu nisu svi doma, kako bi rekli moji čakavci, znamo odavno ali sve bi trebalo imati svoje granice pa i političko djelovanje bahatog, nadrkanog mužjačine."

"Hrvatska je, nažalost, primitivna zemlja jer njome vladaju milanovići. A sve bi moglo biti i drugačije i ljepše. Kad bi se našao netko tko bi dekretom u smrdljivu hrvatsku politiku mogao uvesti pristojnost, poštenje, empatiju prema svim ljudskim bićima ma gdje živjeli i kako se zvali, ova bi zemlja iznutra postala lijepa onako kako je izvana."
Potpisujem dijagnozu bahatog, nadrkanog mužjačine koji ne preza ni pred čim da bi postao premijer. Uvijek bio i ostao. Rudanica po običaju bez dlake na jeziku. S punim pravom. No ne dijelim njeno čuđenje ukazanjem glupaka (jer bahat i beskrupulozan) u okružju gdje su takvi pravilo, ovdje se ima smisla čuditi jedino kad se ukaže netko razuman.

- 10:00 - Reci AAAAA (5) - Isprintaj - #

Ozbiljna kompanija


MOLI SE GOSPODIN JAMES BOND DA SE JAVI NA ŠALTER ZA IZGUBLJENU PRTLJAGU! MOLI SE GOSPODIN JAMES BOND DA SE JAVI NA ŠALTER ZA IZGUBLJENU PRTLJAGU!! – odzvanjalo je prepunim putničkim terminalom međunarodne zračne luke u Kuala Lumpuru.

GOSPODIN JAMES BOND MOLIM! ŠALTER ZA IZGUBLJENU PRTLJAGU!! – ponovio je još jednom preko zvučnika ugodni ženski glas na vrlo dobrom engleskom jeziku.

Agent Bond, James Bond s olakšanjem je pomislio „Konačno!“, nabrzinu je srknuo posljednji gutljaj kave, neuredno složio The Guardian (kojeg je od ranog jutra već toliko puta pročitao, prelistao i temeljito proučio od naslovnice do zadnje stranice i unatrag da se sav raskupusao), platio piće i pecivo te pohitao u pravcu šaltera koji je zazivao njegovo ime.

-Bok, ja sam Bond, James Bond, već sam razgovarao sa vašom kolegicom iz prijašnje smjene koja je uzela sve podatke, napokon ste pronašli moju prtljagu? -pun nade upitao je mladu malezijsku djelatnicu za ostakljenim pultom šaltera za izgubljenu prtljagu.

-Gospodin bond, James bond? -ponovila je ljubazno ali pomalo zbunjeno mlada dama.

-Da, James Bond, taj sam, pronašli ste moju torbu?

-Oprostite gospodine, torba koja je pronađena pripada gospodinu James bondu.

-Upravo vam govorim, taj sam! Bond, James Bond! Oh, hvala vam, tako ste me obradovali! Fantastično! Od jutra sam kao na iglama. Radi se o službenoj opremi i Agencija bi me zadavila da se pogubila.

-Ali gospodine, pronađena prtljaga ovog opisa i sadržaja pripada gospodinu Jamesu bondu –ponovila je ljubazno mlada dama još zbunjenije (ako je to uopće moglo biti moguće).

-Pa taj sam, govorim vam! Bond! -sad je James već lagano počeo povisivati glas pitajući se ima li ova problema sa sluhom.

-James bond?

-Bond, DA!!! –James se sad već poprilično nadvikivao sumnjajući da je mlada dama zaboravila na posao ponijeti slušni aparat - James Bond, London, UK, najnetajniji tajni agent Njezinog veličanstva na svijetu!! Služba informacija upravo je na razglas prozvala moje ime da dođem ovdje na ovaj šalter i evo me, glavom i bradom!! Jaaaaames Boooooond!!!

-Kako to mislite - Bond?

-Kako mislite kako to mislim?!

-Zar se ne zovete bond?

KHRLJ!?! -ovdje se James zagrcnuo i počeo daviti u kašlju. Kad je povratio moć govora razrogačenih se očiju zabuljio u dječje nedužno kosooko lice svoje sugovornice koja ga je gledala da ne može nevinije. Počeo se pitati jesu li ovoj sve na broju i nije li možda grdo pogriješio, možda je ovdje potreban laganiji i razgovjetniji pristup?

Pa je krenuo skandirati i slovkati:

-Mla-da da-mo! Zo-ve-m s-e J-a-m-e-s, pre-zi-va-m B-o-n-d! Pu-nim i-me-nom i pre-zi-me-nom J-a-m-e-s B-o-n-d!

Muk.

Gospodična za šalterom ga je gledala, trepnula dvaput, triput i potom ljubazno ponovila:

-Ime James? Prezime Bond?

-Da! Ta nisam valjda Sherlock Holmes!

Gospođica na to brzo zaigra prstima po tastaturi, kratko pogleda na ekran i potom netrepnuvši reče –Gospodin Sherlock Holmes nije naveden u našoj evidenciji, ali imamo zato gospodina sherlocka Holmesa.

Jamesu sad više ništa nije bilo jasno.

-Gospođice, govorim li ja eskimski?

-Gospodine?

-Gospodična, prvo kažete da nemate Holmesa pa zatim da ga imate, ne razumijem o čemu pričamo ovdje, pa nije ovo Einsteineova teorija relativnosti?

-einsteineova? -prsti su već susretljivo plesali po tastaturi –Dotični gospodin nije evidentiran.

-Kakvo je ovo ludilo? Pa ovo ni Mahatma Gandhi ne bi trpio!

-Imamo samo gosp. Mohandusasa ghandija? Prijavio nestale naočale za čitanje prije šest mjeseci. Još ih nije preuzeo.

James se počeo opako preznojavati – U ime Oca i Sina i..!

Prsti, tastatura, brz rezultat – Nemamo ih!

Jamesu se s usana počimao otimati histerični hihot.

-Sad ćete mi reći da je Bruce Wayne kod vas zagubio Batmobil, ali ga nije mogao preuzeti jer je Batman?

-Nitko takvog imena nije zaveden u našoj evidenciji, gospodine.

-Tko bi rekao?! Niti Clark Kent? Ali da, ne može ni biti, on leti u vlastitom aranžmanu!

-Gospodin mi nije poznat, gospodine. Ali jest izvjesni gospodin clark kent, zagubljeni plašt.

-Šinjorina, gledajte, pokušavam vam reći da sam ja Bond, James Bond. I hitno mi je potrebna moja prtljaga! To mi je službena torba sa profesionalnom opremom! London bi me zadavio da sam je zagubio! Zaboga, potrebna mi je za tajnu misiju u Singapuru!

-Gospodine Bond, shvaćate li da je u pitanju torba gospodina bonda?

-Da! Gospodina Bonda! Hvala ti Kriste i svi sveci, konač..! -Jamesu su u trenu uzletile nade.

-Gospodine, žao mi je ali ne možemo vam predati prtljagu koja nije vaša. (A onda još brže potonule.)

-Ha!?!

-Osim ako ste gospodin James bond.

-Kako to mislite da prtljaga nije moja???

-Osim ako ste gospodin James bond -ponovila je za njim strpljivo kao da sad ona objašnjava nekome tko nije sasvim svoj.

-PA JA JESAM JAMES BOND!!! Bond sam od rođenja pobogu! Valjda znam tko sam i kako mi glasi ime i prezime! Zar vam nisam upravo po stoti put rekao da sam Bond?!

-Točno gospodine!

-Ha?!

-Vi ste Bond, vi niste bond.

Nitko ne može biti ovoliko trknut -pomislio je James dok je gledao službeno nasmiješeno lice malezijske službenice - Ovdje nešto ne štima. Ovdje nešto ne štima ili sam ja prolupao, a znam da nisam.

-Kunta Kinte!

-Gospodine?

-Velim Kunta Kinte! Čuli ste valjda za Kunta Kintea?

-Gospodine, nema potrebe za prostačenjem!

-Ni najmanje! Svih mu Harry Pottera, Marti Misterija, Dylan Dogova, Konana Barbarina, Wonder Women, Mandraka, Spužva Bob Skockanih, Jagodica Bobica i Rin fucking Tin Tinova!

-Gospodine, ukoliko nastavite vrijeđati biti ću prisiljena pozvati aerodromsko osiguranje!

Bond se nervozno okrenuo osmotrivši prostor oko sebe i pitajući se nije li ovo možda Skrivena kamera? Spačka njegovih kolega iz MI5 ili nekih stranih agencija koje mu se ovako osvećuju za njegove neslane šale sa terena po kojima je u špijunskim krugovima bio poznat? Jednom je prije odlaska iz sigurne kuće u Karachiu koju su dijelili s Amerikancima podvalio buhe u ukrasne jastučiće, CIA mu nikad nije oprostila tih mjesec dana nesnosnog svraba.

Mora da je to – mislio je. Nema što drugo biti, ovo je podvala i sada mora odigrati staloženo, mora se skulirati, ne smije im dozvoliti da ga nasanjkaju kao kakvog početnika.

-U redu, u redu, ispričavam se mlada damo, vi ste u pravu, mora biti da jet lag i ova sparina utječu na mene, glava mi nije sasvim bistra, nema potrebe da se nerviramo, a da krenemo ispočetka?

Dakle, ja sam bond, james bond i došao sam preuzeti izgubljenu prtljagu?

-Gospodine, žao mi je ali ne možemo vam predati prtljagu koja nije vaša -dama je bila ljubazno neumoljiva.

-Ja sam Bond, james Bond i došao sam preuzeti izgubljenu prtljagu?

-Gospodine, žao mi je ali ne možemo vam predati prtljagu koja nije vaša.

-Ja sam BOND, james BOND i došao sam preuzeti izgubljenu prtljagu?

-Gospodine, žao mi je ali ne možemo vam predati prtljagu koja nije vaša.

-Ja sam bond, JAMES bond i došao sam preuzeti izgubljenu prtljagu?

-Gospodine, žao mi je ali ne možemo vam predati prtljagu koja nije vaša.

-Ja sam bond, James bond i došao sam preuzeti izgubljenu prtljagu?

-O, pa što ne kažete gospodine bond, dobar dan! Da, da, u pravu ste, evo vidim vas u evidenciji, prijašnja smjena je unijela prijavu za zagubljenu osobnu prtljagu na ime James bond. Evo ga, vaš svijetlosivi Samsonite je ovdje, samo ću vas zamoliti nekakav službeni dokument kojim ćete potvrditi svoj identitet.

Bez riječi je položio diplomatsku putovnicu na pult i dlanom je gurnuo prema malezijskoj provokatorici. Eto joj sad na! - mislio je.
Službenica je jednu minutu šutke klimala glavom pomno pročavajući njega i njegovu putovnicu. A onda...

Gospodine, vi se šalite sa mnom? Zar je ovo skrivena kamera? Mi smo ozbiljna kompanija gospodine! -žestoko je u njegovom pravcu zatreptala mlada dama.

-Gospodična, o čemu pričate?

-Gospodine Bond, žao mi je ali u vašoj putovnici piše da ste vi gospodin James Bond iz Londona, UK. Agent MI5, u službi Njenog kraljevskog visočanstva kraljice Engleske.

-Daaaaa???

-Izgubljena prtljaga u našu je evidenciju upisana kao vlasništvo gospodina Jamesa bonda iz Londona, UK, MI5, u službi engleske kraljice.

-Ne kužim?!? Inzistirate na lapsus calami?!

-Gospodina Lapsusa nemamo u evidenciji.

-Ne, ne, ne shvaćate, vidite, u vašoj evidenciji je došlo do lapsus calami, shvaćate? Greška u pisanju!

-Nema greške gospodine, već sam vam rekla da gospodina Calamija u evidenciji nemamo.

-Ma nisam to htio reći nego da nije bond nego Bond!

-Tako je evidentirano gospodine, čitam podatke kako su uneseni. Evo crno na bijelo piše da izgubljenu prtljagu prijavljuje gospodin James bond koji se još nije pojavio potraživati svoju prtljagu natrag i mi smo je do njegova potraživanja kao kompanija dužni čuvati u njegovo - ime. Inače smo dužni gospodinu bondu Jamesu nadoknaditi eventualni gubitak.

-Ali, ali, ja JESAM Bond, ja JESAM taj koji je prijavio, to je MOJA službena torba sa profesionalnom opremom! Ta na njoj su i MOJI otisci prstiju! U njoj je moj, moj, moj... ovaj... aparatić za astmu i četkica za zubeeee! Šifra je nula-nula-sedaaaahahaaaaam!!! -sad je već očajnički skikao izmoždeni Bond zamišljajući kako šakom razbija pregradno staklo.

-Gospodine, nemojte se nervirati.

-Ama ženo nebožja ja JESAM James bond.. ovaj.. BOND! –James se othrvavao impulsu da šakama lupa po pultu - Čuješ li!?! Bond, bond, Bond, BOOOOOND!!! Kako god Bond! Od glave do pete stopostotni Bond od tate i djeda Bonda iz stare porodice Bondova!!!

-Gospodine, sad već provocirate.

-Od prapraprapradeke Bonda Strašnog koji je s ostalim Bondovima iz loze škotskih McBondova kod Waterlooa jurišao na Napoleona glavom i bradom!!! –James je sad već žarko želio po pultu skakati trgajući vlastitu kravatu.

-Gospodine, kontrolirajte se.

-Od čukunčukunčukundeda Bonda Barbarosse koji je sa Normanima poharačio pola Europe!!!

-Gospodine, zovem osiguranje, ne možete se tako ponašati. Mi smo ozbiljna kompanija i ne možemo dopustiti da se netko ruga na naš račun.

-Dajte mi moju torbu, dajte mi moju torbu, dajte mi moju torbu!!! –zamišljao je svoje kvalitetne engleske cipele u letu ka njenoj glavi ali bi im se na nesreću prepriječilo staklo.

-Gospodine Bond, žao mi je. Ne mogu vam pomoći. Prtljagu može preuzeti samo gospodin bond, njen vlasnik -ljubazno je verglao glas - no ukoliko i vi želite prijaviti nestanak prtljage, vaše ću podatke unijeti u evidenciju naše kompanije i sa malo strpljenja sa vaše strane uvjerena sam da ćemo riješiti vaš problem u najkraćem mogućem roku.

Bond, James Bond (od prapraprapradeke Bonda Strašnog koji je s ostalim Bondovima iz loze škotskih McBondova kod Waterlooa jurišao na Napoleona glavom i bradom i od čukunčukunčukundeda Bonda Barbarosse koji je sa Normanima poharačio pola Europe) se dotle već uzaludno otimao čvrstim rukama aerodromskog osiguranja.

Mi smo ozbiljna kompanija! -odjekivao je njen glas u ušima tajnog agenta Njenog kraljevskog veličanstva dok su ga dečki ljubazno vukli niz prepuni putnički terminal.

- 01:30 - Reci AAAAA (1) - Isprintaj - #

24.08.2016., srijeda

Crtica

Sezona na vrhuncu, obala puna turista, jahtaša i ekstremnih gliseraša, mravinjak, olujna bura, u neposrednoj blizini upravo traje borba s požarima, snažan udar vjetra oborio starijeg muškarca na tlo, rezultat - slomljena noga. U županijskom bolničkom centru, usred radnog dana, snimak potvrđuje prijelom, na kirurgiji - nema kirurga. Bio jedan jutros, sad ga nema, gdje je, nema ga, nema kirurga, pacijent upućen na Hitnu, dobija privremenu longetu i uputu - "Gopodine, dođite sutra kad bude kirurga". Danas bilo pa nestalo?



(I tako se slomjeni Šime nezakrpan vratija kući, a za onog drugog ne smiš ni pitat.)

- 22:00 - Reci AAAAA (3) - Isprintaj - #

Uši širom zatvorene

Fanovi iz Izraela tuže Siju zbog "čudnog nastupa"

"Fanovi koji su došli na koncert Sije u Tel Avivu u Jarkon Parku podigli su tužbu protiv pjevačice i traže dva milijuna dolara.
Tuže je zbog činjenice što je tijekom nastupa bila u pozadini pozornice, prekrivenoga lica, pa je cijeli nastup izgledao čudno."
Fenomenološki mi prilično zanimljiva vjestica. Jer zašto? Naizgled ni po čemu posebna, nekolicina fanova nezadovoljnih koncertom traže ni više ni manje nego dva milijuna dolara za valjda pretrpljene duševne boli zbog neispunjavanja njihovih koncertnih očekivanja (očito se ne bi zadovoljili povratom karte? pohvalne li skromnosti). No zašto uopće nezadovoljnih koncertom? Možda zbog lošeg razglasa ili nekvalitetne izvedbe izvođačice, kreštanja nekakvog bez imalo sluha i osjećaja za ritam? E to je već ono zanimljivo. Zamjerke na, ponovimo, koncert (!) uopće ne idu na račun auditivnog dijela, već onog vizualnog. Nisu je najjasnije vidjeli dok pjeva.

Jakih li fanova (koji slušaju očima)!

Ovdje podcrtajmo da je navedena pjevačica (štoviše, kantautorica). Dakle nije manekenka, plesačica ili misica, odnosno, ne bavi se nekim od zanimanja u kojima se neizbježno "radi" izgledom ili u kojima je potrebno gošćenje mušterija vizualom.
Povrh toga, Sia je u svijetu poznata kao izvođačica koja u javnost istupa osmišljeno "čudački" a zapravo perfomistički (u intervjuima, spotovima i nastupima nosi karakterističnu androginu periku po kojoj je, sad već i suprotno svojoj početnoj intenciji, postala prepoznatljiva u nametnutoj si neprepoznatljivosti / anonimnosti te se redovito pojavljuje potpuno skrivena lica i/ili leđima okrenuta od publike, drugim riječima: izbor djelomične anonime, naizgledna čudnost i bizarnost njen su umjetnički izričaj).

Što onda uopće reći za dvomilijunske zamjerke na račun "čudnosti" od strane navodnih obožavatelja općepoznatog čudaka? Pa da eventualno mogu proći kao obožavatelji i poznavaoci njenih milijuna, jer djela sigurno nisu.

Ukratko, žena s perikom nastupa s porukom.

Koja bi to poruka bila? Možda "Svijete, gledaj kako imam dobru guzicu"? Ili ipak "Poslušajte što imam reći, a ne kako izgledam"? "Dajem djelo, ne i lik"? "Obezličujem se s (nekim) razlogom"? "Leave me alone"?

Kratka vjestica, staro naravoučenije. Uzalud je govoriti gluvima, kad cajkaši svijeta znaju slušati samo guzice i sise. Kvalitetna publika, publika kvalitetnog sluha (i ne samo za glazbu) u pravilu je rijetka.

- 00:30 - Reci AAAAA (0) - Isprintaj - #

23.08.2016., utorak

Ples zazivanja kiše

Boris Dežulović: Fratrogasci

"Znanstveno je zapravo potpuno neobjašnjivo kako su Hrvati opstali cijelih hiljadu i pol godina. To je bilo prvo što sam pomislio pročitavši slabo vjerojatnu vijest iz Zagreba: tajnik tamošnje Vatrogasne zajednice Damir Vlahović svim je dobrovoljnim vatrogasnim društvima u gradu poslao cirkularni dopis, s izričitom zapovijedi da se 11. rujna svi do posljednjega imaju pojaviti na zavjetnom hodočašću u Mariji Bistrici, jer u protivnom neće dobiti novac iz gradskog budžeta."

"Smiješno je, primjerice, kad Željka Markić zatraži izbacivanje Slavenke Drakulić i Marguerite Duras iz školske lektire, a katolički vigilanti ispred hrvatskih crkava dijele brošure o opasnostima Minionsa i tinejdžerskih vampirskih serija: to je smiješno. Smiješno je kad nacionalna televizija u središnji Dnevnik pozove astrologinju da objavi kako predsjednika HDZ-a čuva Dragi Bog. Smiješno je, jebiga, kad načelnik tržišne inspekcije Ministarstva gospodarstva traži povišicu na ime stručne spreme, jer je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu upravo doktorirao s temom „Utjecaj religioznosti na prometnu kulturu Varaždinske županije“. Smiješno je i kad kardinal Josip Bozanić i biskup Vlado Košić nastupe kao visoki pokrovitelji Prvog hrvatskog kongresa forenzičke ginekologije. To je, da ga jebeš, smiješno.

Još uvijek se računa u smiješno čak i kad Grad Zagreb, dakle prirezni obveznici, daju deset tisuća eura za vatrogasnu ekskurziju u Mariju Bistricu. Sve do tada je, rekoh, barem malo smiješno.

Nimalo, međutim, nije smiješno kad se zagrebačkim vatrogascima zbog izbjegavanja obrednog hodočašća u Mariji Bistrici ukidaju financijska sredstva. Ničega smiješnog nema kad je kriterij za raspodjelu javnog novca – ponavljam: ne crkvenog, ne privatnog, već javnog, dakle vašeg novca – za aktivnosti vatrogasnih društava – ponavljam: ne crkvenih, ne folklornih, već vatrogasnih, dakle spasilačkih društava! – potvrda o sudjelovanju na hodočašću jednom drvenom vjerskom totemu. Ponavljam: ne na vatrogasnoj vježbi, ne na kakvom vatrogasnom natjecanju, već na hodočašću vjerskom totemu!

Ničega smiješnog više nema kad tajnik zagrebačke Vatrogasne zajednice za društva i članove koji ne žele na hodočašće mrtav ozbiljan kaže kako ionako „ne rade ništa“. Pa sve i da ona drvena figura u bistričkoj crkvi zaista ispunjava želje, ne bi Hrvati u ovo doba godine imali mnogo želja povrh one da im vatrogasci ne rade ništa!

Nije to stoga sarkazam, već znanstvena znatiželja: kako je propalo veličanstveno Ptolemejsko Kraljevstvo, koje je izmislilo pneumatsku vatrogasnu pumpu, a još uvijek, dvije i pol tisuće godina kasnije, opstaje narod kojemu se vatrogasci za takvu jednu pumpu doslovno moraju moliti drvenom totemu?"
Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici preostaju samo plesni tečajevi, jer za sve te vlahoviće i bandiće, uvlakače i oltarolisce - vatrogasci i Indijanci ovdje dođu isti kurac.



- 15:30 - Reci AAAAA (7) - Isprintaj - #

22.08.2016., ponedjeljak

Još jednom

Prvotni i drugotna
Piše: Radoslav Dejanović


"Ispalio je tako, dal' ne razmišljajući, dal' s namjerom, dr. Ivica Raguž, inače profesor fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, jedan skandalozan tekst u Glasu Koncila (...) U njemu taj profesor fundamentalne teologije demonstrira medijevalistički pristup teologiji kroz interpretaciju uloge žene u društvu kakve se i sama (inače spora i konzervativna) crkva odrekla.

Tekst za kojeg je sam Raguž izjavio kako će izazvati podsmjeh kod onih "koji su se udaljili od kršćanske vjere" (čime dr. Raguž implicira svoju interpretaciju uloge žene kao jedinu ispravnu, teološki utemeljenu i gotovo pa dogmu) ne izaziva podsmjeh – on izaziva čistu sablazan, kao i njegov nastavni on-line post u kojem on pokušava opravdati svoje riječi, ali se uspjeva samo još dublje zakopati.

U svojoj tiradi na račun neposlušnih i drskih žena koje bi htjele razmišljati svojom glavom umjesto da prihvate razmišljati tuđom glavom (muškarčevom, bio to otac, brat, muž ili župnik) dr. Raguž ekspresno je pogazio desetljeća silnog napora zapadnog svijeta da prihvati činjenicu o ravnopravnosti spolova; u njegovoj glavi sve počinje i završava Marijinom poslušnošću koja je u kontrastu sa modernim ženama koje su, jelte, neposlušne i zato nisu kao Marija, iako bi trebale biti kao Marija."

"Ovakvo selektivno određivanje uloge tri važne žene iz Biblije upućuje me na zaključak kako je Dr. Raguž namjerno (ili iz neznanja(**), ako je to moguće u slučaju profesora fundamentalne teologije) stavlja tri žene u kontekst modernih događanja i modernog društva, pri čemu iskrivljuje biblijska tumačenja kako bi ih prilagodio svojim prije svega političkim ciljevima, na što upućuje spominjanje "aktivističke Marte": ne žulja Raguža Marta, žuljaju ga aktivistice: buntovnice koje ne uspjeva uklopiti u mirno i poslušno stado, žene koje kvare njegovu idealnu sliku svijeta.

Čisto politikantstvo, pokušaj da se ženama objasni njihova uloga u modernom društvu kroz iskrivljeno tumačenje ženskih likova iz Biblije. I uistinu skandalozno korištenje Marija i Marte u dnevnopolitičke svrhe – od strane ni više ni manje već jednog svećenika."



"S druge strane spektra, Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, u koju su bile uprte oči puka nakon izlaska skandalozne izjave dr. Raguža, reagira razočaravajuće jednostavnom, birokratskom konstatacijom..."

"Tako Pravobraniteljica u maniru Poncija Pilata pere ruke od cijelog slučaja, prepuštajući ga vrijednosnom sudu vjerske zajednice: "Međutim, vrijednosni sud o kojem se radi podložan je ocjeni javnosti, a posebice članova/ica navedene vjerske zajednice.""



"Razumljivo i ljudski je da u trenucima velike političke nestabilnosti nitko u državnoj upravi ne talasa, pa tako ni ona; no, spašavajući svoju poziciju Pravobraniteljica je pozicije svih ostalih žena (time i same sebe, jednom kad joj istekne mandat) izložila udaru vjerskog fundamentalizma, legitimirajući izuzeće vjerskih zajednica od odgovornosti prema civilizacijskim stečevinama društva i pretvorivši ih u male paralelne para-države, gdje vjerski zakoni imaju prednost nad Ustavom RH.

A to ne može poći dobro.

Zamislimo situaciju u kojoj Pravobraniteljici dolazi žena da se potuži na muževljevo psihičko maltretiranje:

"On vam meni ne da niti riječi reći u kući, ja moram po cijele dane biti tiho dok me on uporno zove 'silo nečista' "...

"Vi ste, gospođo, katoličke vjeroispovjesti?"

"Jesmo, muž i ja."

"Onda vam nažalost ne mogu pomoći. U vašem braku vi ste drugotni, a vaš suprug je prvotan. Moj ured nema nadležnost nad vašim brakom koji je crkveno sklopljen."

"Ali... zar ću ja to ponižavanje trpjeti do kraja života?"

"Ah, što ćete, takvi su vjerski običaji... ali ne bojte se, samo budite strpljivi i brzo će vam proći život."

Ili, ulazi tako u ured Pravobraniteljice žena u maskirnoj burci, okruglasta i samo se vidi sitni prorez za oči... djelatnici ureda naglavce iskaču kroz prozore iščekujući neminovnu detonaciju, a žena započinje svoju žalopojku:

"Pomagaj, sestro, otkako je onaj moj Zlatko prešao na vehabizam ne da se u kući živjeti! Prije je još nekako bio normalan, ali sad je katastrofa! Zakrabuljio me, digao zid oko kuće, jedva sam uspjela naći vremena da se iskradem dok spava, inače me iz kuće ne pušta! Pomagaj, sestro, crče od vrućine ispod ove burke!!!"

"Gospođo Hanuma, znate, to su pitanja vjerske naravi i mi tu ne možemo biti nadležni. Ovaj ured bavi se ljudskim pravima, a ne vjerskim običajima. Nažalost, baš vam nikako ne mogu pomoći, zakon je tu jasan. Možda biste trebali porazgovarati s hodžom, pa da on porazgovara s vašim Zlatkom oko problema koji vas muče. Ja sam sigurna da će vam hodža izaći u susret, a vjerujem i kako će i vaš muž pristati da vas obuče u burku od nekog drugog materijala, a ne od šatorskog krila..."

Dozvoliti vjerskim zajednicama da svoje običaje nameću iznad civilizacijskih dosega može rezultirati najrazličitijim scenarijima:

"Zaposlena sam u tvrtci čiji je vlasnik član Crkve Margaret Thatcher neoliberalista posljednjih dana, nedavno sam ostala trudna i čim je za to čuo, gazda mi je uručio otkaz. Što da radim?"

"Ta vjerska zajednica ima, priznat ću, malo neobične običaje, ali oni su takvi kakvi jesu i ja vam tu ne mogu pomoći. Kod njih je normalno da osoba privremeno smanjene radne sposobnosti izgubi radno mjesto, pa makar samo bila prehlađena. Ne mogu vam pomoći, ali primjećujem kako je pohvalno što jedna crkva u svom nazivu ima ime ženske osobe."

Šalu nastranu, toleriranje vjerskih običaja samo zato što su vjerski običaji može biti opasno: primjerice, što ćemo sa ružnim, štetnim i ponižavajućim običajem ženskog obrezivanja? Taj barbarski akt koji nema niti mrvicu uporišta u medicini (za razliku od ženskog, muško se obrezivanje može "opravdati" i medicinskim razlozima) niti ima ikakvu svrhu osim poniženja žene i sprječavanja njenog užitka (čitaj: ispoljavanja urođene bludne naravi drugotne koja time u grijeh navodi čistog i moralno superiornog prvotnog). No, taj je akt vjerske naravi. Trebamo li ga odobriti ili barem prešutno tolerirati samo zato što uistinu postoje vjerske zajednice kojima je taj čin jedan od važnijih vjerskih običaja?

Valja nam, naime, biti dosljednima: ili ćemo prihvatiti da su svi vjerski običaji iznad hrvatskih zakona i Ustava RH, ili ćemo tu priču ipak držati pod kontrolom i ne dozvoliti kršenja ljudskih prava samo zato što je netko negdje interpretirao nešto."



"Razmislimo dobro kakvu budućnost zaista želimo: je li to budućnost u kojoj su ljudska prava iznad običaja vjerskih zajednica koji nisu u skladu s ljudskim pravima, ili su običaji vjerskih zajednica iznad zakona i Ustava RH?

Nismo u prilici dugo o tome razmišljati: tajnik Vatrogasne zajednice grada Zagreba Damir Vlahović poručio je dobrovoljnim vatrogasnim društvima da, ukoliko ne budu prisutni na vatrogasnom hodočašću u Mariji Bistrici, neće dobiti financijsku potporu.

Pročitajte to pažljivo: ako vatrogasci ne odu na hodočašće, milom ili silom, bit će im uskraćena financijska potpora. Ovo nije News Bar, ovo nije Monty Python, ovo je Hrvatska ovdje i sad; dapače, ovo se dogodilo u najurbanijem dijelu Hrvatske.

Ako se vatrogasci ne pojave i ako im se uskrati financijska potpora za kaznu što nisu pokazali dovoljno vjere i ljubavi prema Mariji, tko će gasiti požar kad bukne? Sveti Florijan?

Ili će opožareni kvart grada biti opravdana Božja kazna za sve one neznabošce koji su tamo stanovali?

Strašno ćemo pogriješiti budemo li mislili kako se nama primitivni vjerski fanatizam ne može dogoditi. Naprotiv, on nam se upravo događa, samo se još nije razmahao. Država koja mu se uklanja umjesto da ga drži pod kontrolom sama sebi kopa rupu iz koje će se jako teško izvući sama.

Najveću cijenu tog eksperimenta platit ćemo mi građani, a daleko najviše oni najranjiviji među nama."
"Razmislimo dobro kakvu budućnost zaista želimo: je li to budućnost u kojoj su ljudska prava iznad običaja vjerskih zajednica koji nisu u skladu s ljudskim pravima, ili su običaji vjerskih zajednica iznad zakona i Ustava RH?"

Da, još jednom, po ne znam koji put u ovoj zemlji, to je Pitanje. Općenito dobrodošao tekst, no uz nekoliko potrebnih napomena u detaljima. Gdje autor pokazuje kurtoazno uvažavanje institucijama i njihovim dogmama, ja (im) ga uskraćujem: Ako se zaista, osim fasadno, "(inače spora i konzervativna) crkva odrekla" medijevalističkog pristupa teologiji "kroz interpretaciju uloge žene u društvu" - ne znači da se odrekla i onog predmedijevalističkog, jednako mizoginog, abrahamovskog pristupa. Da bi Crkva kao temeljno mizogina institucija postala iole civilizirana i uljuđena morala bi, kao prvo, startati odricanjem upravo od svojih temeljnih dogmi (a što je za takvu instituciju neprihvatljiv čin autodestrukcije); Biblijske priče su upravo to - priče iz Biblije, ništa manje niti više od toga. Jest činjenica da su te nadrealne priče, njihovi likovi i događaji, sakupljene i navode se u knjizi zvanoj Biblija, ali su vjerodostojne u jednakoj mjeri kao Mala sirena, Trnoružica, Regoč i druge bajke Andersena, braće Grimm ili Brlić-Mažuranić; Valja razlučivati, jedno je razumjeti realan strah od (okružja) primitivaca kao ljudsku kategoriju, ali je nešto posve drugo imati razumijevanja za oportunizam. U kukavičkom i oportunom netalasanju nema ništa opravdavajuće, pogotovo "u trenucima velike političke nestabilnosti" kad je glas razuma u očuvanju ustavnih prava građana obaveza svakog razumnog a kamoli onoga tko je za to plaćeni državni dužnosnik.

- 19:00 - Reci AAAAA (0) - Isprintaj - #

16.08.2016., utorak

Poslušna

Simona u obrani morala: ‘Ne samo što je ponižavajuće za ženu da hoda polugola nego je i grijeh'

Iz kandži pimpa (makroa, svodnika) i dilera narkotika u kandže pimpova (makroa, svodnika) i dilera ćudoređa/morala.

- 23:00 - Reci AAAAA (2) - Isprintaj - #

14.08.2016., nedjelja

Za domaći

Fractured Lands: How the Arab World Came Apart

Ispucala zemlja: Kako se raspao arapski svijet
"New York Magazine objavio je veliki temat o krizi koja je raskomadala arapski svijet od početka invazije na Irak 2003. do rasta ISIS-a i globalne izbjegličke krize (kaže urednik da im je to najveći tekst koji su objavili u cijeloj povijesti lista). Geografija ove katastrofe je široka, uzroci su mnogi, a NY Magazine opisuje kako je do toga došlo, iz perspektive Egipta, Libije, Sirije, Iraka i Kurdistana. Uz tekst ide 10 portfolija fotografija te VR prikaz bitke za Faluđu."
Uzeti si vremena, pet je velikih cjelina, ako ne odjednom, rasporediti, pa pomalo...

p.s. nadopuna (15.8.2016., ponedjeljak):


ANOHNI - Drone Bomb Me

- 22:30 - Reci AAAAA (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se