MODESTI BLEJZ

< lipanj, 2017  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.

da? SLUŠAONICA 1


Kings Of Leon - Find Me

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Forum.hr
Al Jazeera Balkan
HRT
Rogotin
*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail


Marko Rakar - The Power of Transparency, Croatia-Style

"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kaleo - Way Down We Go

1. Otvoreno pismo B(l)ogu
2. Cenzura na Blogu-Što se zapravo događa?
3. Obdukcija divljaštva
4. O projekciji projektora
5. Da, to je spin
6. Yodin poučak
7. Egzibicionisti

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


FILMOVI







The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Guardians of the Galaxy 2

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Chris Pine
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

23.06.2017., petak

Pouka

Boris Dežulović: Bitka za Vodice

"Ovako je bilo.

Najprije je četiri dana pred izbore, u srijedu 17. svibnja, predsjednik Vlade Andrej Plenković u Vodicama kraj Šibenika svečano otvorio fantastičnih pet kilometara dugačku novu zaobilaznicu, ako i ne najdužu, a ono zacijelo najmoderniju cestu na svijetu, sa čak dvije prometne trake - jednom ovamo, drugom onamo – opremljenu sofisticiranim trokutastim prometnim znakovima, putokazima, ogradom, suvremenim trobojnim semaforima i onim isprekidanim bijelim crtama po sredini što su ih Vodičani do tada mogli vidjeti samo u dokumentarcima Discovery Channela.

Grandiozni spomenik čovjekovu graditeljskom geniju – jedino djelo ljudskih ruku vidljivo sa svetišta Gospe od Karmela na obližnjem brdu Okitu - premijer je otvorio osobno se provozavši zaobilaznicom, izrazivši pred novinarima oduševljenje asfaltnom ljepoticom „koja će pridonijeti kvalitetnijem životu stanovnika Vodica“. „Nova obilaznica je nešto duža od stare ceste“, objasnila je HDZ-ova gradonačelnica Vodica Branka Juričev-Martinčev, „ali će se po njoj moći voziti tridesetak kilometara na sat brže.“

Okupljeni mještani, kako bilježe mjesec dana stari internetski ljetopisi, sumnjičavo su pak gazali još vrućim asfaltom, skeptično vrtjeli glavama i podozrivo zagledali u prilazne rampe i znakove, rogoboreći kako nova zaobilaznica, na brzinu zgotovljena samo za potrebe lokalnih izbora, izgleda prilično nesigurna za cestu koja bi trebala pridonijeti ikakvom, a kamoli, kako ono, „kvalitetnijem životu“. Njihove strahove otklonio je, međutim, vodički župnik don Franjo Glasnović, poškropivši asfalt svetom vodicom i stavivši ga pod izravnu zaštitu Duha Svetoga.

Onda je sutradan ujutro, niti dvanaest sati nakon puštanja u promet – još se presječena crveno-bijelo-plava traka veselo vijorila na proljetnoj buri - na križanju nove zaobilaznice s Jadranskom magistralom došlo do sudara dvaju osobnih automobila, a dvije ozlijeđene osobe brzom su intervencijom Hitne pomoći prevezene u Opću bolnicu Šibenik."

"Pouka ove priče?

Dakle, ukratko: HDZ pred izbore svečano obeća, premijer svečano otvori, a seoski župnik svečano blagoslovi suvremeni nekakav velebni objekt, recimo cestu kojom će se moći voziti mnogo brže nego starom, HDZ tako uvjerljivo pobijedi na izborima, a na novoj se cesti u prvih mjesec dana slupa desetak automobila, pogine dvoje ljudi i nastrada još šestoro, pa u HDZ-u objasne da je to zato što ljudi na njoj voze mnogo brže nego starom, i da ljudi mnogo brže voze jer je cesta koju su obećali i sagradili - previše dobra.

A vi i dalje pitate koja je pouka?"

Džaba gluvom govoriti.



- 10:00 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

22.06.2017., četvrtak

Na 22. lipnja

Forum tjedni magazin
Velimir Visković:
"Pozivam sve svoje prijateljice i prijatelje na sutrašnje okupljanje na Trgu maršala Tita. Josip Broz Tito simbol je antifašističke narodnooslobodilačke borbe; uklanjanjem njegova imena šačica neoustaša želi dovršiti radikalnu reviziju povijesti, sedam desetljeća nakon rata promijeniti ishod II. svjetskog rata. Ali ne branim antifašistički pokret samo zato jer je pobijedio u globalnim razmjerima; osobno bih ga branio svim sredstvima i da je Hitler skupa sa svojim kvislinzima pobijedio na globalnoj razini. Ne prepoznajem ništa humano, toplo, afirmativno, ljudsko u fetišizmu nacije i države; isključivo mržnju prema manje vrijednima. Ropstvo za niže rase i narode. Tu mržnju prepoznajem i kod naših neoustaša.
Vjerujem da većina Zagrepčana dijeli moje antifašističke stavove. To zna i ova šačica desničara koja iznuđuje izravnu odluku tanke skupštinske većine ucjenjujući prevrtljivog Bandića; oni znaju da na referendumu ne mogu pobijediti!
Zato pokažimo sutra, na Dan antifašističke borbe, 22. lipnja u 19 sati, koliko nas ima!"


padaj silo i nepravdo...

Ne gajim nikakve iluzije vezano uz Tita. Autokracije i pripadajući im kultovi ličnosti bez iznimke odbojni su mi i mrski. Ali ovdje se traži opet stati i stojim kontra nastupajućeg mraka fašizma crnokošuljaške neoustaške žgadije kojoj je narod već jednom opalio vritnjak upravo pod Titovim antifašističkim vodstvom. To je elementarno pitanje civilizacijskog i obiteljskog dobrog odgoja. SF-SN!

- 13:00 - Reci da se čuje (13) - Isprintaj - #

21.06.2017., srijeda

Winter is here, and it`s hot!



Sudrugovima iz kulta, prvi je dan ljeta, a Zima je stigla! thumbup

- 21:00 - Reci da se čuje (0) - Isprintaj - #

20.06.2017., utorak

Cijena nemara

Marina Kelava: Kako smo postali lako zapaljivi

"Najmanje 150, a vjerojatnije nekoliko stotina ljudi, živo je izgorjelo u Europi u svega nekoliko dana. Riječ je o dvije velike nesreće, jednoj usred britanske metropole Londona (barata se brojkom od 80-ak do nekoliko stotina žrtava), drugoj u ruralnom području Portugala (zasad je brojka poginulih 62). I dok požari u zgradama nisu neobična pojava kao ni požari u mediteranskim šumama, brojati izgorjele ljude u desecima u Europi jest. Živimo, naime, u uvjerenju kako u Europi imamo uspostavljene određene standarde sigurnosti koji će spriječiti da tragedije dosegnu ovakve brojke kakve smo navikli da dolaze iz trećesvjetskih država gdje europska kolonizacija nikad nije stavljala sigurnost ljudskog života na prvo mjesto. No, imamo li?
Mogli su nas u to razuvjeriti razmjeri ljudskih gubitaka u prošlogodišnjim potresima u Italiji kada se pokazalo da su nove zgrade padale kao da su sklepane kuće u nekom slamu, a ne u Europskoj uniji, posljedica mafijaškog dominiranja građevinom, korupcije, štednje na materijalima i slično. U tome nas mogu razuvjeriti i tragedije ovih 150 do nekoliko stotina ljudi koji su zadnje trenutke života proživjeli u ogromnom strahu, gledajući kako im se vatra približava i znajući da će umrijeti u plamenu, ako prije ne umru od gušenja dimom."
"Kakve to veze ima s portugalskim seljacima, izgorjelima u automobilima dok su pokušavali pobjeći od vatre ili u svojim kućama? Sigurno je da u Portugalu nisu uljepšavali prirodu stablima eukaliptusa, ali saditi eukaliptuse u području koje je na udaru požara čini se barem jednako nerazumno kao oblagati neboder zapaljivim pločama. Ovaj je požar, najsmrtonosniji u povijesti te zemlje, počeo od udara gromova, kombiniran sa sušom i vrućinama iznad 40 stupnjeva. Isto kao i u slučaju Grenfella, nije neobično da izbije požar, ali jest neobično da putem pokupi toliko ljudskih života sa sobom.
Ono o čemu bi trebale vrištati naslovnice novina jest, ovako izgleda klimatska apokalipsa spojena s ekonomskim interesima, okolišnom i društvenim degradacijom."
"Šume ubojice i zgrade ubojice, čini se, nova su europska normalnost. Degradacija socijalne države i degradacija okoliša u ime profita napreduju u Europi, smanjujući putem vrijednost ljudskih života, a ni Hrvatska, s koncesioniranjem i rasprodajom infrastrukture i prostornih resursa, sasvim sigurno, iz ovog procesa nije izuzeta."
Od poplava do požara. Od Gunje do Tučepa. Kao i u svemu, tri desetljeća nemara za prirodna bogatstva i okoliš, neodgovornost, aljkavost, neulaganje u obrazovanje, modernizaciju i infrastrukturu, privatni interesi, trka za profitom, prstohvat vremenskih neprilika i nesretnog ljudskog faktora - i eto recepta za katastrofu.

- 22:30 - Reci da se čuje (2) - Isprintaj - #

17.06.2017., subota

Najgledanija

Super je urnebesan onaj diogenov ciklus O sisama i guzicama u Mrduši Donjoj, a na sličnom je tragu i ova verzija u obliku tjednog pregleda turske sapunice.




Nisam pronašla da ju je Slobodna Dalmacija još postavila na međumrježje, pa rekoh, hajde, da uploadiram za raju, bujrum! wink

- 13:00 - Reci da se čuje (3) - Isprintaj - #

09.06.2017., petak

Ime poze


Nedavno sam naletila na članak o "Istini iza fotografije mladenaca koja je dirnula stotine tisuća duša" tj. priči iza viralne fotografije uplakane nevjeste koja je kao raznježila sav romantičarski svijet. Ukratko, famozna „tajna“ bi bila da je umjetnički nastrojenom fotografu u jednom trenutku dodijalo fotkati usiljene kič-šablonske prizore mladenaca od kojih živi (uz standardne zalaske sunca, rascvale ružine grmove, palme, rive, fontane i slično, znate kako to već ide) pa je mladoženji dao uputu što da svojoj odabranici šapne na uho kako bi je iznenadio i raznježio - a da će ih onda on, u tom kao autentično-spontanom i romantičnom trenutku mladenkine predviđene ganutosti, uhvatiti objektivom za naj-fotku (digresija: jer se od mlade na „njen dan“ očekuje tronutost do suza budući su suze krajnji dokaz ženine sreće?).

Romantičari bi na cijelu situaciju rekli „kao Cyrano na Christianovo uho pod balkonom voljene Roxane“, a manje romantični bi rekli „kao gluhi telefon“: ovaj doslovno uputio mladoženju što da šapne mladoj, mladoženja primijenio na mladenku, ova se rasplakala (pretpostavka dirnute većine je od ganuća, a ne od stida što joj dragi nije u stanju samostalno smisliti dvije suvisle?) i u konačnici ovaj foto-makijavelić opali „Sveti gral“ fotogeničnosti - suze radosnice na licu mlade nevjeste, „savršenu“ reklamnu fotku kojom će nahraniti portale i publiku gladnih narativa Romantike te izreklamirati sebe.

No on ih je zapravo išao hvatati u trenutku, khm, ne baš drvenog željeza, ali recimo - spontanije namještenosti pred kamerama (od uobičajene usiljene namještenosti pred kamerama). Jer ipak je i dalje riječ o namještenosti, samo što je fotograf umjesto fizičkog namještanja u kič romantičnu pozu pribjegao emocionalnom namještanju mladenaca u kič romantičnu pozu.

Mislim da se već sluti o čemu to ja ovdje.

U fokusu: Poza.

(Poza može biti samo u fokusu (tuđeg oka, oka objektiva, prisustva drugog), no sve u fokusu ne mora biti Poza. Ako gledamo, pratimo ili snimamo nešto nesvjesno našeg ili oka kamere, ono ne reagira Pozom.)

Bez obzira na vještinu i majstorstvo inscenirane „spontanosti“, „autentičnosti“ i sl., ako je svjesna oka kamere ona je neizbježno i dalje poza (pred kamerama). Biti (ponašati se) solo i biti pred pogledom (okom drugog) dva su bivanja. Ali ni to nije diskvalifikacija sama po sebi. Poziranje je potpuno legitimno (nekome i posao, npr. svakom glumcu, manekenu, foto-modelu, kao i mladencima uostalom, a pozirati se može i iz praktične potrebe (recimo fotke za osobnu) ili iz zabave (blesiranje pred drugima, šašavi selfiji i sl.) i tako dalje).

U navedenom slučaju uplakane mladenke, primjerice, svi su dogovorno htjeli i pristali na poziranje i na obostrano zadovoljstvo odradili ugovoreni posao, i fotograf koji je dobio nešto drugačije od standardne šablone (fotke mladenaca), a i mladenci koji su htjeli i dobili jedinstvene romantične fotke vlastitog vjenčanja za vječnu uspomenu. I, iako za moj ukus teška šećerlema, sve legitimno, sve 5 (to jest, sve dok ne počne uvjeravanje silom da nije riječ o pozi, u pokušaju prodaje/podvale nekih drugih narativa). Prigodno za jedan filmski happy end.

Ukratko, poza nije samopodrazumijevajući bauk. No zato možemo i trebamo razgovarati o kvaliteti poze.

Strike a pose!


Poza 1.: OVO JE DOGOVORENO FOTOGRAFIRANJE NA DVORU ZA KOJE SAM SE SPECIJALNO OBUKLA, NAŠMINKALA I NAPRAVILA FRIZURU, ALI ĆU SI SADA POMNO NAMJEŠTENA SJESTI ZA ZLATNI RADNI PREDSJEDNIČKI STOL, POD NJIM ANATOMSKI NEUDOBNO ALI PO BONTONU PRAVILNO SKUPITI I NAKOSITI NOGE TE KO FOL POTPISUJUĆI GLEDATI U NEKE PAPIRE A NE DIREKTNO U FOTOAPARAT TAKO DA IZGLEDAM ZAPOSLENO I PAMETNO.
(IZVOLITE PRIMIJETITI I DOMOLJUBNO RASPOREĐENE DOMOLJUBNE DETALJE NA STOLU TE ŽENSKE LIKOVE NA ZLATNO-UOKVIRENIM ULJIMA IZA MENE KOJA SU TAMO ZATO ŠTO ŽELIM PORUČITI DA SAM JA KAO ŽENA-PREDSJEDNICA ŽESTOKA POBORNICA ŽENSKIH PRAVA OSIM, NARAVNO, KAD PROLAZIM KRAJ BOČNIH VRATA TVORNICE ORLJAVA, KAD SE ULIZUJEM TRUMPU I U OSTALIM NEBITNIM SITUACIJAMA)
A istog dana, no u drugom svemiru...


Poza 2.: OVO JE DOGOVORENO FOTOGRAFIRANJE U PRIRODI ZA KOJE SAM SE SPECIJALNO OBUKAO, OBRIJAO I RAZBARUŠIO FRIZURU, PA ĆU SADA POMNO NAMJEŠTEN U SPORTSKI ĐIR PROVESLATI KAJAKOM PO NIAGARI TE KO FOL NE MAREĆI ZA KAMERE I FOTOAPARATE USPUT ĆASKATI SA GRAĐANIMA TAKO DA IZGLEDAM LEŽERNO A ZAINTERESIRANO I AKTIVNO, ZGODNO A PAMETNO, SVE U SVEMU SEXY COOL, YEAH. smijeh
(IZVOLITE PRIMIJETITI I VIDNU OBIČNOST DETALJA NA MENI I OKO MENE, NEUGLEDNE ŠLAPE NA MOJIM NOGAMA TE GRAĐANE RAZNIH DOBNIH SKUPINA POMNO POREDANE IZA MENE KOJI SU TAMO ZATO ŠTO ŽELIM PORUČITI DA SAM JA KAO PREMIJER PREMIJER SVIH GRAĐANA TE ŽESTOKI POBORNIK ZAŠTITE OKOLIŠA I LJUDSKIH PRAVA UVIJEK I SVUGDJE PA ČAK I KAD SAM KAO NA ODMORU, JER NE DRŽIM DO FORME VEĆ SADRŽAJA)

Poze, ali s razlikom. Prva govori "Sva sam si važna", druga govori "Ovo je važno".

U prirodi je KGK da pozira i pri tom afektira nesvjesna svoje ridikuloznosti, jednako kao što je i u prirodi (pa čak i urođeni talent) kanadskog premijera da potpuno svjestan svoje „super-moći“ s lakoćom pozira i besramno zavodi (kamere, medije, publiku etc.) bez afektacije.

Oboje dakle dijele crtu bivanja pozerima. (I to je otprilike i jedino što dijele.) Ukratko, jedno pozira isprazno i pri tom smiješno, drugo pozira sadržajno i pri tom ozbiljno.

Ali opet, ne valja činiti grešku i letiti sa zaključkom da je Poza u pravilu teška prevara i laž, i da je prevara i laž jer ridikulozna (jednako kao što ni poza KGK nije laž samo jer je ridikulozna, iako ridikulozna jest).

Prizor razdrljenog Putina na konju ili u lovu na tigrove također je ultimativni kič, klasična propagandna Poza, upravo stvorena za smijeh, porugu i satiričnu pišanciju u jednakoj mjeri kao i predsjedničina „Zaposlenost za zlatnim predsjedničkim stolom“. No sumnja li itko u Putinovu ozbiljnost i autentičnost poruke koju odašilje? Naime, u njegovu kič-pozu smrtno opasnog i nemilosrdnog lovca nemamo razloga sumnjati, on ju je na političkom planu ne jednom potvrdio. Njegova je Poza stoga estetski i etički dakako groteskna i odlična prilika za zasluženu porugu, no neugodno je realna i ne zavarava. Koji je njen sadržaj, značenje, ime? Ona upozorava, njeno ime je Prijetnja. A on si ju može priuštiti ne zato što lijepo ili saliveno pristaje njegovom onižem bljedunjavom liku, već jer si je tako autokratski posložio državu da nitko u njoj neće kroz smijeh glasno vikati „Car je gol!“. Umjesto toga vikati će je kao krilaticu, kroz ponos njegovim mišicama (surovošću) ili naprosto od straha šutjeti. Rijetko tko bi se u Rusiji (i ne samo Rusiji) danas usudio suprotstaviti većinskoj sljedbi Putinovog kulta ličnosti.

Dakle?

Hoće li Poza biti prihvatljiva ili ne, probavljiva ili neprobavljiva, ovisi o kakvoj Pozi je riječ, o njenom sadržaju i kvaliteti istog. Nije isto reklamira i/li prodaje li njome netko svoju prijesnu pokondirenost ili ekološku poruku o potrebi očuvanja prirode za našu djecu. Trudeau je, primjerice, ne samo umjetnik Poze već i pozer s pokrićem. Koristeći svoj pozerski talent za promicanje brige o općem dobru, za osvještavanje na području ljudskih prava i korekciju negativnih društvenih pojava, on daje ono što prodaje.

I zato njemu „spontanija namještenost“ alias Poza pred kamerama može proći, a jednoj KGK ne.



Određena se doza narcizma može abolirati (samo) kvalitetnim sadržajem. Muhammad Alijevo „I AM THE GREATEST!“ zvučalo bi šuplje da to nije bio i slučaj. Što hoću reći? Pozerstvo. U prirodi je mnogog (ako ne i svakog) čovjeka. Pa neka i pozira, prašta (mu) se - ako je i sve dok je s pokrićem. Bez kvalitetnog sadržaja ono je samo nasilje nad razumom, sprdačina, napuhani balon i/li poserstvo.

- 23:00 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

06.06.2017., utorak

Krizni stožer


Plenković primio redatelja Antuna Vrdoljaka i glumca Gorana Višnjića

Odlučan odgovor na provokaciju iz Australije. Krizni stožer RH dogovara grupno tetoviranje Gotovine na prsa. Nitko ne može biti veći Hrvat od autohtonih Rvatina!

- 12:00 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

03.06.2017., subota

Nous verrons

Kako je pjetlić Macron potkresao krila Putinu: "Nitko mu dosad nije davao naredbe"
'Učinimo naš planet opet velikim': Macron srušio Twitter



Francuski predsjednik Emmanuel Macron odgovara Trumpu

Taman kad sam si mentalno zabilježila da u nedostatku Obame, a višku Trumpa, naslovi počinju tražiti i navješćivati novog Mesiju (zapravo, spasiteljski duo), evo i BBC-a kako postavlja pitanje: Gledamo li u liku Emmanuiela Macrona rođenje anti-Trumpa? No, idealiziranje na stranu, daleko od toga da nalazim išta pogrešno ili suvišno u Macronovom p(r)ozivanju Putina na red zbog nasilja prema LGBT osobama u ruskoj federalnoj republici Čečeniji (točnije, kontinuiranog kršenja ljudskih prava) te trumpoglavog zbog autistične odluke o istupanju Sjedinjenih Država iz Pariškog sporazuma o klimi (i zapravo sveopćeg ataka na razum i svijet). Dapače. U tome mu (šamaranju štetnih politika Putina i Trumpa) svaka zvoni.

- 23:00 - Reci da se čuje (2) - Isprintaj - #

31.05.2017., srijeda

Svijet je premali za obje

Čovjek me spominje, red je da uzvratim. smijeh

Boris Dežulović: Melanija, izdrži!

"Eh, to je bio derbi, dan danas se priča o njemu: kabadahija Donald, ništa ne sluteći, neumjereno se kurči i preserava pred snimateljima, a ljuta Kolinda silazi ravno s barikada i prilazi mu na njuškomet. Svijet je gledao bez daha, a ljudi u crnom krišom su pod sakoima otkočili svoje pištolje.

I što je onda uradila naša nepokolebljiva Ksena ratnica, naša Modesty Blaise, supruga, majka, domaćica i Žena, kraljica i carica, revolucionarka i amazonka, što je slavna heroina svoga hrvatskog i ženskog roda napravila kad se dočepala odvratnog američkog troglodita? Ugurala mu se gotovo pod pazuh, pa ga fiksirala svojim krupnim srnećim okicama poput smrtno zaljubljene štreberice pred najvećom školskim barabom, bestidno pred kamerama mašući i vijoreći umjetnim trepavicama kao zastavama na vojnoj paradi!

Sav tisućljetni gnjev potlačenih, prezrenih i poniženih Hrvatica i građanki svijeta, sva njihova nijema bol, sve ženske suze i krv i kletve i strepnje i strahovi i marševi i šamari i sav njihov nemoćni historijski bijes, sve je u tren Kolindina srnećeg oka nestalo u oblačiću Trumpova dezodoransa i ugodnom hladu njegove testosteronske snage, moći, bogatstva i nestašne narančaste kose. Samo da ju je pogledao, da je samo malo spustio svoj visoki, muški i samozadovoljni pogled, bogami bi hrvatsku predsjednicu policija odvajala od Trumpove lijeve noge kao korejsku šiparicu od Justina Biebera.

„Nemojmo skidati gaće ni pred kime!“, odlučno je Kolinda Grabar-Kitarović ukorila naciju u intervjuu RTL-u za Dan žena, a onda pred američkim seronjom u Bruxellesu skinula i gaće i podgaće, pa izvela striptiz do kraja sve plešući oko šipke."
Dakle, gledati film ili ne? Na IMDBu Čudesna Žena za sad drži visokih 8.5, a i kritike su poprilično hvalospjevne, akcija-avantura-fantasy, ali što joj sve to vrijedi pored ´vake precjednice... rofl

- 21:00 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

29.05.2017., ponedjeljak

Vezuv i Stromboli

Viktor Ivančić: O akademskoj orkastraciji

"Odgovarajući na pitanje ‘Što je nama danas Miroslav Krleža?’, Predrag Brebanović zapravo ogoljuje i rasvjetljava pregnantna nastojanja da se Krleža kritički razoruža kroz proces njegove akademske pretvorbe u hrvatskoga klasika i građanskoga pisca. Da se dakle učini prikladnim i bezopasnim, da se obavi njegovo retroaktivno pripitomljivanje."
"Razlog Krležine nepodnošljivosti, između ostaloga, leži u činjenici da je on upravo zastrašujuće aktualan kritički pogon, štoviše, cijela kritička industrija koja osporava same temelje suvremenih, današnjih društava: od neoliberalizma i nesmiljene kapitalističke eksploatacije, pa do pseudodemokratskih ambalaža za faktičke strahovlade. Nema lektire, bez obzira na vrijeme njezina nastanka, koja na uvjerljiviji način tretira naše tekuće debakle: i dekadentni raspad Agrokorova carstva (sve sa poživinčenim stanarima onog dvorca pod Sljemenom), i trenutnu hrvatsku parlamentarnu lakrdiju, i demokratski konstituiranu diktaturu u Srbiji, i amputaciju morala iz bitaka ‘za nacionalnu stvar’…

Odatle, uz druge razloge, napor koji se poduzima da Krleža – bio on promatran iz estetske ili ideološke sfere – ne živi kroz autentičnu snagu njegova djela, kroz njegovu umjetničku i kritičku aktualnost, već kao puka spomenička veličina, i to spomenik koji će biti izvajan po mjeri nacionalno-romantičnih vizija, izložen sentimentalnim pogledima i ptičjim govnima, dakle kao krotki i statični nacionalni ukras, pri čemu će pisac biti učinjen u odgovarajućoj mjeri neprepoznatljivim.

Ako se tu radi o tekstu i kontekstu – ili, načinimo li korak dalje: o nekadašnjem Krležinu tekstu i današnjem kontekstu (a taj je kontekst tragično sličan onome od prije stotinjak godina, onome protiv kojeg je pokojni pisac bio usmjerio svu svoju stvaralačku energiju) – onda je na stvari pokušaj da se preko akademske interpretacije stvori utisak kako taj tekst ne samo što kritički ne razara taj kontekst, nego ga opslužuje. Krleža, drugim riječima, može biti ‘naš suvremenik’ jedino kao naš pobornik i naš privrženik; ne kao netko tko vrijeđa vladajući poredak i – najgore od svega – nacionalne osjećaje.

To je, naravno, nemoguća misija, jer je Krleža dovoljno snažan pisac da se i posthumno brani. Svjesni toga, njegovi tendenciozni tumači, njegovi pripitomljivači, nerijetko posežu za golim intelektualnim nasiljem. Možda bi se, pod kamenim grbom Akademije (a ova je, opet, uvijek pod zastavom vladajuće državne politike), moglo govoriti o dentalitetu čopora: o riješenosti da se čupaju zubi opasnim – a neizbježnim – sunarodnjacima; sve kako bi klasik koji nam se dogodio ustupio mjesto klasiku kakav nam je potreban."
Majstorski o majstoru.

- 23:00 - Reci da se čuje (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se