Don't You Forget About Me
 Odavno nisam pisao...znam, znam. Treba me giljotinirati, spaliti, razderati i masakrirati. Ja sam zao i pokvaren. Zaslužujem tešku, dugu i bolnu smrt. Znam, znam... Sad kad sam u KAJlandu nekako sam se udaljio od te dubrovačke blogosfere. Možda i nije istina da internet spaja ljude sa svih kutaka svijeta. Postao sam lijen i nemaran. No, eto, nakon što sam upravo riješio 100 zadataka iz derivacija koje nam je za domaći rad zadala teta iz matematičke analize, odlučio sam par trenutaka posvetiti i ovom blogiću. Ja ću sada vama ukratko reći što se zanimljivo događalo u CENTRU države. Nadam se da ćete i vi meni što ima novo u toj *umišljeni zagrebački govor - uključen* selendri na jugu. *umišljeni zagrebački govor - isključen* 1. Fax varira od jako teškog do jako lakog. Ne mogu se odlučiti što je, ali je nešto od toga. Jedan navodno težak predmet imam 85%, a drugi navodno lakši 10%. Imamo superbrzu internetsku vezu na faxu pa se downloadavaju filmovi, serije, igre za vrijeme predavanja... *gle, možda je to uzrok onih 10%* Profesori su ili feminizirani, ili starog kova, ili svečenićki nastrojeni, ili hiperaktivni.... sve odreda neki čudaci. Predmet zvan tjelesni je priča za sebe. Svaku subotu se moramo penjati na Sljeme. Nešto genijalno...Zamislite koliko bi se vi osjećali odmorno da se morate penjati 1 planina per week *rekla bi Cavalierica da je mjerna jedinica za to - 1p/w* Svi ljudi koje sam upoznao su manje-više Splićani. Nisam ni ti jednog Zagrepčanina upoznao. Zaključak - Zagrepčani se ne žele družiti sa mnom :'( 2. Život u stanu je sjajan. Živjeti sam je - wow! Dolaziš i odlaziš kad te volja, radiš što te volja, jedeš što te volja... uglavnom, you got the point. Jedino je malo kriza kad dođe onaj dan u mjesecu kad trebate platiti stanarinu. Ili račune. Posebno one internetske jer imate modem. A modem košta. S njime se ne trebate ponašati kao da još imate onaj prekrasni ADSL kojeg ste ostavili u Dubrovniku. *kmeee* Imam još jedan problem....zdebljao sam se. Ovaj junk food ubija. Nisam sad atomska bomba, ali ono...nabacio sam nešto kila... :) 3. Noćni život je isto jako dobar. Nakon Dubrovnika vjerujem da bi mi noćni život i u Babinoj Gredi na Mljetu bio divlji. Bio sam na brucošijadi našeg faxa koji je imao uvjerljivo najgoru. Svirao nam je samoubojica Mate Mišo Kovač. Đizs Krajst. Ostale brucošijade imaju Bambi Molesterse, Overflow, TBF, Kud Idijote...mi ovoga... *znate zašto Mišo Kovač ide u okuliste...da mu izvade Dalmaciju iz oka...haha* U petak sam bio na koncertu protiv (ili za, ili štoliveć...?) AIDS-a. Bilo je predobro. Otvorili Svadbasi, pa onda došli Pipsi koji su bili famozni, zatim je Leut Magnetic pridonjeo padu atmosfere da bi na kraju Urban je opet podigao. Čak i CrvenaPribadača koja ne voli Pipse je priznala da su te večeri bili najbolji. Uglavnom....veselim se povratku u zračnu luku Ćilipi 24.12. oko 15h. Puno ljudi za vidjeti, puno kava za popit, puno priča za razmjeniti. Pa-pa :) |
