Dig For Fire
 Mislim da već svi znate muku i patnju koju sam proživio da bi došao do tog važnog dokumenta koji život znači - vozačke dozvole! I sad, kad je imam - ne vozim! Ubijte me, ali mi se ne da voziti s mamicom i taticom koji mi non-stop vise za vratom. Scene vožnje izgledaju ovako: - Tata sjeda straga i veže se pojasom! *mislim, koja nevjera u moje vozačke sposobnosti.... kkkkkatastrofa!* - Mama stoji kao napeta puška na suvozačkom mjestu i samo čeka da povuče ručnu. - Sestra je presretna što ja vozim. Jedina prava osoba u autu. A dijalozi (prije monolozi i dosađivanja) su ovakvi: - 'Sine, sad prebaci u drugu... sad u treću... sad opet u drugu...' *ne, ne znam kad trebam prebaciti u koju brzinu!* - 'Pažljiiiivo ulazi u ovaj zavoj... moraš napraviti veliki luk i držat se svoje strane. *moje strpljenje popušta* - 'Pazi, crveno je, sad se tu zaustavi...' *a baš sam mislio da je crveno znak za PROLETITI kroz križanje!* - 'Kad budeš skretao desno upali desni žmigavac....' *grrrrr...* - 'Nemoj udariti to auto...' *argh...argh...argh...* Svaki put se snervam na n-tu potenciju. Sad želim izraziti svoj gnjev nekim neartikuliranim zvukovima... ali ne znam kako... evo, ovako se osjećam otprilike: 'arghjfljfdajkjggrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr"#!(="#(&=?"!)$%!??!)$)%)&))&#)"!$!!!!!!!' Uglavnom, nije se lako izraziti u mom slučaju... zamislite neandertalca kako reži... eto, tako nekako. I tako sam odlučio preuzeti stvar u svoje ruke. 'Idem si nabaviti auto.' - kažem si. I počeo ja listati oglase. Naravno, od kraja pošto su Zastave tamo. Bilo je tu prahistorijskih Yuga od 75 eura i slično, ali mi nije baš toliko stalo do auta da se vozim u tom kršu. *errr... ne mogu se voziti u krntiji...ccc...* Nakon nekog vremena dođoh na slovo P. I već sam mislio preskočiti Porschea, Rovera i slične jet-seterske aute... kad mi ono u oko upadne : Porsche 924 GTS 1979. god. 200 000 km 125 KS Za samo 2000 eura!!! Što je to?? Ništa. Novi Fiat Punto bez dodatne opreme košta 5 puta više! A ovako za 2000 eura si imaš vlastitog Porschea! Kako ja živim đačkim životom i nemam ni blizu 2000 eura, otiđoh tatici pitati ga bi li mi posudio para za kupiti si Porschea. Samo se nasmijao. Kad sam mu rekao cijenu tog savršenstva... - 'Sine, kad ti se počne kvariti cijena popravaka će ti izaći 50 000 eura.' *bwaaaaaaaaaaaaa* - 'Nećeeeeeeeee' :(( *jedini protuargument kojeg sam se u tom trenutku mogao sjetiti* - 'Hoće. Zaboravi.' *neeeeeeeeeeeeee* :(((( Oduvjek sam htio Porschea. Sad sam tako blizu, a tako daleko. Život nije fer. Jednostavno nije fer. Sinoć sam si instalirao Need For Speed 5 da osjetim snagu 924ke bar virtualno. Ah. Kako je to krasan autić. Koje ubrzanje, koji dizajn, koja stabilnost. Kako bi samo bilo kuuuuul imati Porschea. *sad završimo ovaj post u tužnom depresivnom tonu* Ja, veliki fan Porschea. Ga. Nikad. Neću. Imati. :( |
