MNP

27.06.2008., petak


ZRNCA MUDROSTI

Photobucket

Kupljenu ljubav odmah prodaj.
portugalska poslovica
Slab se čovjek premišlja prije no što donese odluku, a jak nakon nje.
Karl Kraus
Ako čovjek ne zna prema kojoj luci plovi, nijedan vjetar neće biti povoljan.
Seneka

Photobucket

Ljutnja je signal koji valja poslušati.
Greg Evans
Želite li znati što Bog misli o novcu, pogledajte ljude kojima ga je dao.
Dorothy Parker
Podignite jedro jedan metar i dobiti ćete deset metara vjetra.
kineska poslovica
Bog daje hranu svim pticama, ali im je ne baca u gnijezdo.
Indijanska poslovica

Photobucket

Onaj koji pita ispadne budala pet minuta, ali onaj koji ne pita ostane budala cijeli život.
kineska poslovica
Zapiši savjet onoga tko te voli, makar ti se i ne svidi u tom trenutku.
engleska poslovica
Sreća kuca samo jedanput, ali nesreća ima puno više strpljenja.
Jonathan Swift
Ako ljude osuđuješ, nemaš ih vremena voljeti.Majka Tereza
@@@

Photobucket
- 23:01 - Komentari (17) - Isprintaj - #

18.06.2008., srijeda


ČAŠA MLIJEKA

Photobucket

Jednog dana siromašni mladić je prodavao odijeću
od vrata do vrata da bi zaradio novac za školovanje.
Shvatio je da ima u džepu samo 10 centi, a bio
je gladan i odlučio je da u slijedećoj kući zatraži hranu.
Izgubio je osjećaj gladi kad je na
vratima slijedeće kuće ugledao lijepu ženu.
I umijesto hrane zatražio je čašu vode.
Zapazila je da je mladić veoma gladan i mlada žena mu je
donijela veliku čašu mlijeka. Popio ju je polako i tada je zapitao:
- Koliko vam dugujem?
- Ništa mi ne duguješ -odgovorila je ona
- Moja majka nas je naučila da nikom ništa ne naplaćujemo
kad radimo to iz milosrđa.
- Onda Vam hvala od sveg srca-zahvalio se mladić


Photobucket

Godinama kasnije, ova mlada žena se smrtno razboljela.
Lokalni doktori nisu znali o čemu se radi pa su je
poslali u bolnicu na pretrage.
Doktor Howard Kelly je pozvan kao konsultant za njen slučaj.
Kada je čuo ime mjesta iz kojeg pacijent dolazi- sjećanja su
se probudila u njemu.
Ustao je i otišao u njenu sobu. Kada je ušao u sobu
prepoznao je tko je pacijent. Bila je to žena koja mu je
dodala čašu mlijeka.Vratio se u sobu za konzultacije,
odlučan da učini najbolje što može da joj spasi život.
Od tada je poklanjao posebnu pažnju njenom liječenju.
Posle duge bitke s bolešću-ona je preživjela.
Doktor Kelly je ostavio poruku da se konačni račun
dostavi njemu na ovjeru. Pogledao ga je, napisao
nešto na marginama i poslao ga je u njenu sobu.
Pomislila je da ce račun za bolnicu morati plaćati kroz
cijeli svoj život. Ali kada ga je otvorila…
Nešto što je bilo napisano na marginama joj je skrenulo pažnju.
Pročitala je riječi:

plaćeno u potpunosti čašom mlijeka.
Doktor Howard Kelly
@@@@@@@@@@


Photobucket

Koliko smo spremni pomoći drugima?
- 17:59 - Komentari (27) - Isprintaj - #

04.06.2008., srijeda




@NEDJELJNI VLAK@


Svijetlo nedjeljno jutro, Sunce se skrivalo iza dugačkih sjenki nebodera
i visokih krošnji drveća.Buka kotača automobila i tramvaja još nije počela…velegrad je produženo spavao.
On se žurio da stigne prije vremena, da bude što duže s njima…uz put, svratio je u dućan da uzme neki keksić, koju narandžu, sok…za njih dvije. Ona i malena su već bile na kolodvoru…čekale su vlak. Stolovi obliznjeg kafića su bili prazni...bilo je prerano za nove goste a prekasno za one od prošle noći. Prijala im je jutarnja tišina-udvoje...bili su kao dva oka u glavi, rastavljeni zauvijek a kao blizanci su! Krali su sekunde od vječnosti, hranili su jedno drugog ćutanjem, dodirivali se pogledom i milovali osmijehom. Cijelog sebe su jedno drugom htjeli dati, pokušali zaustaviti vrijeme, odgoditi dolazak vlaka...vratiti se u prošlost i biti zajedno bar koji trenutak duže...u nekom podkrovlju... parku poslije kiše!


Photobucket

Vlak nije imao milosti. Došao je po nju i malenu, kao lopov u noći...da ukrade tuđe,
da odnese najvrijednije, najdraže!
Dugo je stajala na prozoru vlaka...slika koja ga sve ove godine
hrani i zrak dodaje na žličicu, da može živjeti daleko od nje!
Sunce se ogledalo u njenim očima i plavim sjajem nagovijestilo njegov novi dan – dan bez sumraka. Poklonila mu je dan nade, dan početka čekanja...darivala ga je radošću njenim postojanjem, obasjala svijetlom najiskrenije ljubavi...Znao je da dolazi sa zvijezda, jer takvim sjajem samo Sunce sija! Vlak je bio neumoljiv...kosa joj je igrala “last dance” sa jesenjim lišćem, osmijesi su im se nježno dodirivali...gledali su u istom smijeru! Vrijeme protiče svjetlosnim godinama...on još uvijek traži osmijeh koji je vlak ukrao i čeka prazno mijesto u vlaku kraj nje.
Čekanje je postalo umjetnost nadanja...


Photobucket


- 19:36 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se