NezaposleniTata

03.07.2008., četvrtak

Zvizde

Lipo li je noćno nebo puno zvizda i zvizdane prašine. Moćno. Tamo je sve zapisano. Sve šta je bilo i šta će se tek dogodit.

Ja san rođen prid kraj lipnja miseca, rak po horoskopu. Kad to kažen ženama one naprave značajnu facu uz uzdah: aaaaaa!!! A koji ka da ima značenje: sad je sve jasno. Volin žene i zbog te njihove sigurnosti, virovanja u stvari koje se ne mogu dokazat. Cijenin taj njihov stav: to je tako i moš ga jebat. Ništa se neće prominit. Ustvari seren: godi mi interes koji pokazuju za mene, njihova ženska analiza. Bog zna da i ja analiziran ženske koje vidin. Štaviše, dilin ih u dvi skupine: žene s kojima bi se moga jebat i onu žena s kojima nikako ne bi. Ili možda bi? Skupine se tu preklapaju od situacije do situacije. Tako da ispada da bi se sa svakon ženon potencjalno moga jebat. U teoriji. (Obziron da je na planeti tri, četiri milijarde žen-očito je da moji potencjali nisu uopće iskorišteni. Jebate od pustih miljardi ja mogu svoje žene nabrojat na prste jedne ruke.)

Draga mi je ta ženska intuicija, guštan boravit u društvu žena s intuicijon, a velika mi je želja doć kod babe gatare, Ciganke s kartama ili staklenon kuglon iz kojih rekvizita vidi kroz tebe ka kroz bistru vodu, čita te ka knjigu, a onda ti reče samo ono šta smiš čut. Bilo lipo ili grubo. Veliki je Milo Hrnić piva: Ciganka je srića zamišala karte! Ne bez veze. Jer žene čuju ribe u moru dubokumu, znaju kako misli vuk u planini i mali miš u žbunju. Žene sunce drukčije grije. One osjećaju vitar i valove, plimu i oseku, vide bile stine, stado koza kako se šunja uz obalu i ćute bidnoga zubaca šta ga je ribar izvuka na udicu. Povezane su sa zemljon i sa nebon, nema tajne za Ženu. Kad dođeš blizu ženi-imaš osjećaj da ti se otkriva neka velika tajna, a tako i je jer nema ništa važnije od ženske jubavi.

Ne znan zašto sad su mi pale na pamet naše saborske zastupnice, još uvik manjina u našemu vrhovnome Domu. Tribalo bi njih više slušat, govorin van ja. Žene su bolja polovica u Hrvata.

Sićan se ženskica iz osnovne škole, igre na penjeve: šta da radi ovi pen? Neka poljubi Marinu. U Pene Bonačića samo da bude moj . evo..je..cmok…. a sićan se kako san prvu sisu uvatija slučajno, dok smo igrali na graničare: zaletija san se u neku rano propupalu prijatejicu i da se zaustavin ispružija ruku, a ono: meko, toplo, fino, mmmmm. Ja se pravin da nije ništa, a ona se ponosno isprsila. Uopće se nije zasramila. I imala je prav: šta je tu za sramit se? I previše san se sramija u životu, u kurac i sram i ko ga je izmislija.

Pokušavan zamislit svit bez srama i zla. Svit u kojemu vlada jubav među muškima i ženskima, nešto ka šta je pokojni Đon Lenon zamišlja u pismi Imeđin. Zato su ga i ubili, kurbini sinovi.
Uh, sad san se snerva. A nisan tija ovako završit ovi post. Tija san u paraboli svršit opison samoga seksualnoga čina dvoje zrelih osoba koje skupa dolaze do zvizda s početka teksta. Koji se stapaju s njima i rone u beskraju. U beskraju sriće. Ej. Sriće. Zašto danas nema više sriće? Koji je ovo kurac? Svuda nasilje, kurbašćina i pohlepa.

- 00:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>