Mladen Jose Barbina ( Šepić)
16.01.2013., srijeda
Elegija za Zdenka
|
vrata na koja kucah bijahu tek malo odškrinuta nikad nisi skinuo lanac onako….kroz uzski otvor izmijenismo siječanja, uspomene…….. ne znam….možda te prisjećam na „onog“ –tebe možda gorčina izgubljenog vremena nahrupi ….poput žgaravice……mojom pojavom možda dovodim u pitanje tvoju razinu ne-uznemirenosti; ataraksiju možda je moja svjetonazorska uvjerenost, pa možda i uvjerljivost, ….toliko iritantna a opet prihvatljiva u toj mjeri da ruši konstrukciju …. tvog života i ……..starenja pitanje je samo; dali ono što govorim u tolikoj mjeri podkopava ….bedeme tvoje ne-uznemirenosti da to postaje ne-podnošljivo ne-podnošljivo u mjeri zrcala koje bezsramno i nimalo taktično ….govori ono što, zapravo, ne želiš čuti…… Iako …zapravo….znaš ili je razlog šutnji toliko prozaičan da nije dostojan ni tebe ni mene ili sam ja toliko iritantan a ti toliko obziran da puštaš da vrijeme….poput ….černobilskog betona prekrije sve nagazne mine a možda sam ja poput stare usidjelice, frustrirane nimfomanke…….. ispao iz ….konteksta vremena možda ja živim u romantizmu iz Servantes-ova doba zapravo……skoro je sigurno da sam podpuno …..anakron eto!!! Nikako da iz distopije prijeđem u utopiju makar i otopljen u“civilizacijskom trenutku“ ne znam……. in principio (izmedju nas i među nama) erat Verbum et Verbum erat apud (za mene) Deum a za tebe apud nomen nescio tu „riječ“ smo „titrali“, „vibrirali“ kroz mnoge aspekte, pojavnosti, ali…. uvijek je to bila „riječ“ „riječ“ „riječ“ bez obzira na kontekst ili medij u kojem smo je tražili i sad je ta „riječ“ propala u suhi i vreli pijesak ….šutnje, šutnje kojoj ne vidim ….kraja ili je to ipak…..samo mali intermeco čiju mi suhoću(paradoksalno) hrani ….prelazak iz dura u mol potaknut s ne-tako malo….vina ….i uslijed ne tako rijedkog „weltschmerz-a“ …… barba ........................... refleksije; srećom ...povod elegiji i suzama bijaše tek.....zabuna, neutemeljena predpostavka i naravno........povrijeđena sujeta. Ah; stara priča..... |
