Mladen Jose Barbina ( Šepić)
31.10.2011., ponedjeljak
Empatija
|
Iznevjerila si i otišla a onda si spoznala da si se ti, koja si prevarila, prevarila vratila si se i ja koji sam bio prevaren ja bijah sretan što si se ti, koja si prevarila , prevarila a onda spoznah kako mi se mučnina izazvana tvojim odlaskom...... ............tvojim povratkom umnogostručila I bijaše mi na neki način gore tvojim povratkom .... .............nego tvojim odlaskom Sve vode ovog svijeta ne mogu isprati tu gorčinu..... ........ma koliko cukra u njih stavili Ja znam Oboje bi radije, sada, da se to nije ni dogodilo.......... Oboje bi se radije, uz prigušeni vrisak, trgnuli iz ružna sna Ali ne, to nije moguće........ Sjena se nadvila nad nas Tolike su godine otišle u pizdu materinu Tolike su godine otišle u vjetar Ono što sad osjećam gledajući tebe je ono isto što osjetih, ............jednom davno, pogledavši preko neke ograde, ............s druge strane koje – bijaše velika dubina I nije stvar u „ometanju posjeda“ Ne, nije stvar u „ometanju posjeda“ Stvar je u mučnini izazvanoj – nepovratno izgubljenim vremenom Vremenom koje se ni na koji način ne može povratiti I to je zapravo definicija – „uvrede“ ................... Barba |
