Mladen Jose Barbina ( Šepić)
24.05.2011., utorak
Balkon
|
Sjedili smo na terasi ( ja zapravo ležah u ležaljci ) Pogledah na ruševni balkon ponad nas Rekoh joj kako se ne mogu zamisliti u završenim stvarima Ona reće , ne bez gorčine ; ionako nikad ništa ne završiš ! Zatvorih oći pitajući se ; nije li završetak zapravo – smrt stvari ? U onom smislu da konačno definiranje zapravo ugasi interes i promišljane te time stvar prebacuje u sferu ignoriranja Možete me mrziti , volim kad me volite ali , za Boga , nemojte me ne primječivati Jer , kad taj balkon ne bi bio ispucao , oljušten i oronuo ...pa ja uopće ne bih mario za njegovo postojanje . A on ne postoji ako ja svaki put kad ga vidim ne pomislim kako ću ga jednom morati popraviti Pa sam joj rekao kako me , zapravo , više privlaći estetika ne dovršenog Ima strasti u svakom početku..... Ima strasti u trajanju..... Završetak je smrt ...... Nije li Raspeti uzdahnuo ; dovršeno je ! I umro Jasno , ona je uvijek na zemlji Ja sam tu negdje , u prostoru levitacije Ne sposoban za let a ne voljan hodati po čvrstom tlu ...... Barba Refleksije ; nisam trebao dugo živjeti a da bi se javila svijest o teško podnošljivoj neorganiziranosti vlastita života . Posvemašnji nered koji nije mogla ublažiti ni često korištena floskula o : redu u neredu .Nije držala vodu ni tvrdnja kako je potpuni nered zapravo isto što i potpuni red jer i u jednom i u drugom slučaju postoji strogo pravilo .Teorijski zgodno ali praktično – ne upotrebljivo .Naime , ni u neredu nisam uspijevao postići dosljednost . Povremeni bljeskovi reda srušili bi konstrukciju . Sve je to posljedovalo nebrojenim počecima i tek ponekim stizanjem do cilja a i to više inercijom ili nošen usudom . I kako to biva ; čovjek je biće prilagodbe . Znate onu o „Proroku i brijegu“ . Kad si već u kaljuži poćni iz tog smrada izvlačiti mirisne komponente . |
