Mladen Jose Barbina ( Šepić)
02.02.2011., srijeda
Obična ljubavna pjesma
|
Nesmisao unutar kojeg provodim dane Povremeno ublažen tvojom vjerojatnošću Ukoliko takvu vjerojatnost možemo držati vjerojatnom Ponekad kad prevlada očaj Ptica ispada iz gnjezda Prokleto tvdo tlo Krv miriše na gubitak tebe Kako govoriti o gubitku kad nije ni postojala mogućnost Nisam baš siguran zaslužujem li je uopće Previše svjetliš svjetlom osvita novog dana a da bi bilo opravdano uprljati te mojim novim promašajem Možda je bolje da ostaneš Laura s aureolom boginje Savršena i nedodirljiva Opjevana i obožavana A ja Frančesko utješen bludnicama Koristeći njihova tijela zatvorenih očiju sanjajuči tvoj nasmješeni lik u onom zaštičujućem polumraku punom žudnje i maglovitih obečavajućih pogleda prepunih istočnoga grijeha i južnjačke putenosti i sjevernjačkog dostojanstva izbjegavajući zapadnjačku proračunatost i zakone brojki Ne bi imalo ljudskog smisla učiniti zvijezdu zarezom na držalu samokresa Tako se bojim sebe Kirka je pretvarala ljude u svinje Što je to njoj moglo donjeti osim golog očaja Što bi meni donjelo da biser pretvorim u plastičnu imitaciju Tako se bojim sebe Previše sam uglačanih , sad već bezvrijednih kamenčića nanizao oko vrata a da bi bilo vjerojatno zadržati ti sjaj Želim da budeš kruna među mojim nakitom Blještava i sjajna Dostojna zavisti i mržnje Ljubomore i prezira koji to nije već je samo obrana onih što su te izgubili Bi li me mogla ispuniti i promijeniti Žestoko vjerujem u to unatoć crvu sumnje Valjda i za mene postoji nada I ne mora to biti vječnost Neka bude makar iluzija Ali iluzija dostojna vjerovanja Refleksije ; promiskuitet se u neko doba čini zabavnim ali tako je ponižavajuće isprazan i nedostojan da njegovo degradiranje ljudskosti izbija u prvi plan plan. Naravno, ako ljudskost definiramo sposobnošću voljenja drugog bića. Pretvoriti ljubav u pubertetsku računaljku znaći napuniti se prazninom i eksplodirati i razletiti se u ništa. U samoću . Barba |
