Mladen Jose Barbina ( Šepić)
29.09.2008., ponedjeljak
Requiem za Hrvatsku
|
Dugo je vremena kako je upokojena najnovija hrvatska država i zapravo je teško odrediti kad je točno preminula jer se , žilava kakva jest bila , dugo u agoniji borila.Ipak....kraj je bio neizbježan .Neizbježan zato što u Hrvata nema ( gledajući u postocima ) dovoljan udio onih koji uistinu žele i cijene nezavisnu državu i koji uopće osjećaju potrebu za tako nečim. Iako je prirodno da čovjek želi svoje mjesto pod suncem odnosno svoj komad zemlje i svoj dom pa time i kao pripadnik nacije svoju državu , snage koje žele nestanak Hrvata s lica zemlje dugogodišnjim su sustavnim perfidnim djelovanjem uspjele u velikom dijelu Hrvata probuditi odium i prezir spram fenomena vlastite države .Država je zapravo apstraktan pojam i zato je u sferi srca pa su te snage radile i rade na tome da se Hrvatima omrzne srce a omili tijelo te su postigle u Hrvatskoj ostvarenje one Huxley-eve sintagme ; ovdje i sada ( Otok ) .Stvar je u naćelu jednostavna iako provedba traži strpljenja i vremena . Naime ,u narodu kojeg želiš prebrisati treba uništiti što više oblika zajedništva i međuovisnosti i povezanosti te razviti pojam pojedinca do savršenstva . I sve to pod egidom slobode a zna se kako je sloboda „ o mila , o slatka o slobodo“ sjajan trojanski konj .Naravno , može se reći kako je to zapravo svjetski proces odnosno ono što nazivljemo ; globalizacijom ,i tome jest tako , ali nas se ne treba ticati tuđe dvorište dok se u našem ruši kuća .Tek kad bi uspjeli očuvati svoje dužni bi bili pomoći ostalima .Hrvati su za sve to bili i jesu podatni jer su sustavno obrađivani već stotinu godina i nije se čuditi tome što smo poklekli kao cjelina .E da bi to postigli naši neprijatelji morali su odustati od izravnog sučeljavanja na bojnom polju obzirom da tu Hrvati imaju prednost te su pribjegli manirima Danajaca ( Šoroš i bratija ) .Široka fronta minimalnog inteziteta ali konstantnog i sveobuhvatnog pritiska na povijest ,uljudbu ,znanost ,školstvo ,Bogoštovlje ,zdravstvo ,socijalu itd... i dok su Hrvati puni ponosa slavili pobjedu u onim, „muškim“, bitkama neprijatelji su podmuklo izvršili takozvani „ Drang durch institucionen“ . Najprije se svako hrvatstvo relativiziralo onda ismijavalo i anakroniziralo a sad svjedočimo početcima penalizacije .Od uistinu mnogih načina tog podrivačkog djelovanja ovih se dana istiće film kao sredstvo . Rijeć je o dva aktualna filma ; jednom stranom ; „Mama mia“ i jednom tzv. domaćem ; „Kino Lika“ koji problematiziraju svaki na svoj naćin ljudsku seksualnost . Onaj strani film govori afirmativno o promiskuitetu jer glavna junakinja(sic) ima nedoumice oko toga tko bi od trojice kandidata mogao biti kčerin otac što implicira pomisao o njenoj „veseloj“ mladosti dok onaj „naš“ film čini velik iskorak ka Europi i tamošnjoj kulturi prikazujući spolni odnos jedne žene i jednog krmka što je kod svih „relevantnih“ filmskih kriketara izazvalo provalu oduševljenja uspoređujući tu scenu sa Sanaderovom Šestom brzinom .Ta će scena svakako ući u povijest jer je još jedna ograda u „zaostalih,ruralnih ognjištara“ nepovratno pala i posve je jasno kako će usljediti novi uradci istog i inih autora koji će produbljivati i širiti novu slobodu te nam je očekivati osnivanje nevladinih udruga koje će isprva tražiti legalizaciju takve vrste odnosa a onda i pravo građanstva u smislu izjednačavanja aktera s anakronim heteroseksualnim parovima glede prava na usvajanje djece. Treba reči kako takvi parovi već sad mogu usvojiti neku srodnu ili ne srodnu životinju a na prethodnom će se već poraditi i ne sumnjam u uspijeh naročito glede ovog sastava našeg Sabora . Čovjek je u biti slabašno biće i lako ga je srušiti podilazeći mu u njegovim najnižim nagonima a najizloženiji je upravo spolni nagon . Onog trena kad mu nestanu moralne ograde nema toga što čovjek neće učiniti . O tome nam svjedoći povijest, od Kaligule preko De Sada pa sve do amerićkih boraca za „demokraciju“ u Iraku, i uzimajući to u obzir Matanićev krmak je zapravo i pase i dejavu ali ipak svjedoći o našoj,ili bolje rečeno; njegovoj, podobnosti za europske fondove za razvoj takove kulture . Nekako mi se ćini kako je upravo glede filma općenito intencija zapadne civilizacije selekcionirati i onda pomalo na mala vrata iz sfere tzv. stunt ili snuff filma takve uratke bolesnih umova prevoditi najprije u sferu dostupne pornografije a onda u sferu legalne kulture jer sve je to ipak roba i novac nema etiku sam po sebi .I sve je to na užas „naprednih liberala“ već viđeno kroz povijest tako da oni zapravo samo recikliraju nekadašnji razvrat i dekadenciju rimskog imperija gdje je publika „uživala“ u borbama na smrt i silovanjima zarobljenih jadnica često i od strane životinja . Pitanje je zapravo tko je tu ona istinska životinja ; Matanićev krmak ili ........U svezi s tim zanimljivo je kako nisam naišao ni na jedan zabilježen prosvjed tzv. ratnica za ženska prava iako mi je teško zamisliti da netko može teže uvrijediti ženu od tandema Karakaš – Matanović koji svoju zarobljenu jadnicu valjaju po blatu svinjca . I što je ćiniti nama koji mislimo kako još nismo globalizirani i poeuropljeni u potpunosti .Ne ćiniti ništa znaći prihvatiti taj užas . Ne ići u kino nije dovoljno ..... Mladen Šepić – Barba , Vrbovsko |
